10. knjiga Biblije — 2. Samuelova

 1. U kakvim okolnostima započinje izvještaj Druge Samuelove i kako se dalje razvija?

IZRAELSKI je narod bio očajan zbog strašnog poraza na Gilboi, nakon kojeg su uslijedili upadi Filistejaca na teritorij Izraela. Izraelski vođe i najbolji izraelski mladići bili su mrtvi. U takvim se okolnostima pojavio mladi ‘pomazanik Jehovin’, David, sin Jišajev, koji je odigrao izuzetno važnu ulogu u Izraelu (2. Sam. 19:21). Tako započinje Druga Samuelova, koju bismo mogli nazvati knjigom o Jehovi i Davidu. Njen je izvještaj pun različitih uzbudljivih događaja. Ona opisuje ponor poraza, ali i vrhunac pobjede, stradanje naroda potresenog razdorom, ali i blagostanje kraljevstva u kojem vlada jedinstvo, mladenačku snagu, ali i mudrost zrelih godina. U njoj je detaljno opisan Davidov život i kako je on svim srcem tražio Jehovu.a Ovaj bi izvještaj trebao potaknuti svakog čitatelja da ispita svoje srce i ojača svoj odnos sa Stvoriteljem.

 2. (a) Zašto se knjiga zove Druga Samuelova? (b) Tko ju je napisao, zašto su ti ljudi bili pogodni za taj zadatak i što su jedino željeli sačuvati?

² Samuelovo se ime zapravo i ne spominje u Drugoj Samuelovoj, koja je vjerojatno tako nazvana jer je prvobitno sačinjavala jedan svitak, odnosno jednu knjigu, s Prvom Samuelovom. Proroci Natan i Gad, koji su završili pisanje Prve Samuelove, napisali su i cijelu Drugu Samuelovu (1. Ljet. 29:29). Oni su bili vrlo pogodne osobe da izvrše taj zadatak. Gad je bio uz Davida dok je on bio progonjen kao izopćenik u Izraelu, a pred kraj Davidovog 40-godišnjeg kraljevanja još je uvijek revno surađivao s njim. Jehova je preko Gada objavio da se ljuti na Davida jer je postupio nemudro i prebrojio Izraela (1. Sam. 22:5; 2. Sam. 24:1-25). Prorok Natan, Davidov bliski suradnik, djelovao je tijekom Gadovog života, ali i nakon njegove smrti. On je imao čast obznaniti vijest da je Jehova sklopio značajan savez s Davidom, savez za vječno kraljevstvo. On je hrabro, pod Božjim nadahnućem, razotkrio Davidov veliki grijeh s Bat-Šebom i priopćio mu kaznu koja ga očekuje (2. Sam. 7:1-17; 12:1-15). Tako je Jehova koristio Natana, čije ime znači “[Bog] je dao”, i Gada, čije ime znači “sreća”, da napišu nadahnuti i poučni izvještaj Druge Samuelove. Ti skromni povjesničari nisu željeli da se njih pamti, pa nisu ostavili nikakve podatke o svojim precima ili svom životu. Jedini im je cilj bio sačuvati zapis nadahnut od Boga za buduće generacije Jehovinih slugu.

 3. Koje vremensko razdoblje obuhvaća Druga Samuelova i kada je završeno njeno pisanje?

³ Druga Samuelova točno opisuje događaje iz biblijske povijesti koji su uslijedili nakon smrti Šaula, prvog izraelskog kralja, i prati ih gotovo do samog kraja Davidovog 40-godišnjeg kraljevanja. Dakle, ona obuhvaća vremensko razdoblje od 1077. pr. n. e. do otprilike 1040. pr. n. e. Činjenica da ne izvještava o Davidovoj smrti snažno dokazuje da je dovršena otprilike 1040. pr. n. e., ili neposredno prije njegove smrti.

 4. Zašto Drugu Samuelovu treba smatrati dijelom biblijskog kanona?

⁴ Drugu Samuelovu treba smatrati dijelom biblijskog kanona iz istih razloga koji vrijede i za Prvu Samuelovu. Nema sumnje u to da je ona nadahnuta od Boga. To snažno dokazuje i njena iskrenost, jer u njoj se ne zataškavaju čak ni grijesi i propusti kralja Davida.

 5. Koji je najuvjerljiviji dokaz da je Druga Samuelova nadahnuta od Boga?

⁵ No najuvjerljiviji dokaz nadahnutosti Druge Samuelove jesu ispunjena proročanstva, posebno ona o savezu za Kraljevstvo sklopljenom s Davidom. Bog je obećao Davidu: “Dom tvoj i kraljevstvo tvoje trajat će dovijeka. Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka” (7:16). Čak i kad je Judino kraljevstvo bilo pri svome kraju, Jeremija je spomenuo postojanost tog obećanja danog Davidovu domu, rekavši: “Ovako kaže Jehova: ‘Neće Davidu nestati nasljednika da sjedi na prijestolju doma Izraelova’” (Jer. 33:17). To proročanstvo nije ostalo neispunjeno, jer je Jehova kasnije doveo iz Jude “Isusa Krista, sina Davidova”, o čemu jasno svjedoči Biblija (Mat. 1:1).

 6. Što je David učinio kad je čuo vijest o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji?

⁶ Događaji s početka Davidovog kraljevanja (1:1–4:12). Nakon Šaulove pogibije na gori Gilboi neki je Amalečanin, koji je bio pobjegao iz bitke, žurno došao k Davidu u Siklag da ga obavijesti o tome što se dogodilo. Pokušavajući se dodvoriti Davidu, izmislio je priču da je on ubio Šaula. No umjesto da bude pohvaljen, Amalečanin je bio kažnjen smrću jer je osudio sam sebe riječima da je ubio “pomazanika Jehovina” (1:16). Novi je kralj, David, spjevao tužaljku “Luk”, u kojoj je oplakivao Šaulovu i Jonatanovu smrt. Vrhunac te tužaljke Davidove su dirljive riječi kojima je opisao veliku ljubav koju je osjećao prema Jonatanu: “Žao mi je za tobom, brate Jonatane! Kako si mi drag bio! Ljubav mi je tvoja čudesnija bila od ljubavi ženske! Kako su samo izginuli junaci i kako je samo propalo oružje bojno!” (1:17, 18, 26, 27).

 7. Koji su daljnji događaji obilježili početak Davidovog kraljevanja?

⁷ Jehova je uputio Davida da se on i njegovi ljudi presele s obiteljima u Hebron na području Jude. Ondje su 1077. pr. n. e. starješine Judinog plemena pomazali Davida za svog kralja. Vojskovođa Joab bio je jedan od Davidovih najutjecajnijih pristalica. Međutim, Abner, zapovjednik Šaulove vojske, postavio je Šaulovog sina Iš-Bošeta za suparničkog kralja nad narodom. Između dvije suprotstavljene strane povremeno su izbijali sukobi, a u jednom takvom sukobu Abner je ubio Joabovog brata. Abner je na koncu prešao na Davidovu stranu. Doveo je Davidu Šaulovu kćer Mikalu, za koju je David prije mnogo godina platio cijenu za nevjestu. No Joab je ubio Abnera, osvetivši mu se tako za smrt svog brata. David je zbog toga bio vrlo tužan i dao je do znanja da nije odgovoran za to ubojstvo. Ubrzo nakon toga bio je ubijen i Iš-Bošet, “kad je (...) počivao u podne” (4:5).

 8. Kako je Jehova jačao Davidovu kraljevsku vlast nad cijelim Izraelom?

⁸ David kraljuje u Jeruzalemu (5:1–6:23). Premda je kraljevao u Judi već sedam godina i šest mjeseci, David je sada postao neosporni vladar, pa su ga predstavnici svih plemena pomazali za kralja nad cijelim Izraelom. Bilo je to njegovo treće pomazanje (1070. pr. n. e.). Jedna od prvih stvari koje je David učinio kao kralj cijelog kraljevstva bilo je osvajanje utvrde Siona u Jeruzalemu, gdje su se bili ukopali Jebusejci, koje je iznenadio prošavši kroz tunel za vodu. David je potom proglasio Jeruzalem svojom prijestolnicom. Jehova nad vojskama blagoslivljao je Davida, pa je on bio sve moćniji. Čak je i bogati tirski kralj Hiram poslao Davidu dragocjeno cedrovo drvo i radnike da sebi sagradi kraljevski dvor. Davidova se obitelj povećavala, a Jehova je jačao njegovu kraljevsku vlast. Izbila su još dva sukoba s ratobornim Filistejcima. U prvome je Jehova u Baal-Perasimu prodro pred Davidom kroz neprijateljske redove i podario mu pobjedu. Drugom je prilikom Jehova učinio još jedno čudo prouzročivši da se začuje “topot koraka u vrhovima grmova bake”, čime je pokazao da on ide pred Izraelom kako bi razbio filistejsku vojsku (5:24). Jehovina je vojska doživjela još jednu veličanstvenu pobjedu.

 9. Opiši što se dogodilo prilikom donošenja kovčega u Jeruzalem.

⁹ David je poveo 30 000 ljudi i pošao u Baale-Judu (Kirijat-Jearim) kako bi odande prenio kovčeg saveza u Jeruzalem. I dok su uz veliku glazbenu pratnju i silnu radost prevozili kovčeg, kola su se iznenada nagnula, pa je Uza, koji je hodao pored kola, pružio ruku da pridrži sveti kovčeg. “Tada se raspalio gnjev Jehovin na Uzu i pravi ga je Bog na mjestu udario zbog nepoštovanja koje je pokazao” (6:7). Kovčeg je ostao u Obed-Edomovoj kući, pa je sljedeća tri mjeseca Jehova bogato blagoslivljao Obed-Edomov dom. Poslije tri mjeseca David je došao po kovčeg i na pravilan ga način prenio preostali dio puta. Kovčeg je uz radosno klicanje, glazbu i ples bio prenesen u Davidovu prijestolnicu. David je pokazao svoju silnu radost plešući pred Jehovom, ali njegova mu je žena Mikala zbog toga prigovorila. David joj je odlučno rekao: “Veselit ću se pred Jehovom” (6:21). Mikala zbog toga nije imala djece sve do svoje smrti.b

10. O kojem se savezu i o kojem Jehovinom obećanju zatim govori?

¹⁰ Božji savez s Davidom (7:1-29). Sada dolazimo do jednog od najvažnijih događaja u Davidovu životu, koji je izravno povezan s glavnom temom Biblije — posvećenjem Jehovinog imena putem Kraljevstva pod vlašću obećanog Potomka. Taj je događaj bio posljedica Davidove želje da sagradi dom za Božji kovčeg. David je živio u prekrasnoj kući načinjenoj od cedrova drva i rekao je Natanu da želi sagraditi dom za Jehovin kovčeg saveza. Jehova je preko Natana potvrdio Davidu da Izrael uživa Njegovu milost te je s Davidom sklopio savez za sva vremena. No dom na čast Jehovinom imenu nije trebao sagraditi David, nego njegov potomak. Jehova je s puno ljubavi dao Davidu još jedno obećanje: “Dom tvoj i kraljevstvo tvoje trajat će dovijeka. Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka” (7:16).

11. Kako je David u molitvi izrazio svoju zahvalnost?

¹¹ Dobrota koju mu je Jehova iskazao sklapanjem tog saveza za Kraljevstvo toliko je dirnula Davida da je izrazio svoju zahvalnost za svu Božju milost, rekavši: “Koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael? Njega si, Bože, otkupio da bude tvoj narod i stekao si sebi ime učinivši za njega velika i zastrašujuća djela (...) a ti si, Jehova, postao njegov Bog” (7:23, 24). David se usrdno molio da se posveti Jehovino ime i da njegov dom čvrsto stoji pred Jehovom.

12. Koje je ratove vodio David i kakvo je dobro učinio Šaulovu domu?

¹² David širi područje pod izraelskom vlašću (8:1–10:19). Međutim, za vrijeme Davidova kraljevanja nije vladao mir. Pred njim su bili novi ratovi. Porazio je Filistejce, Moapce, Sobijce, Sirijce i Edomce, te je proširio izraelski teritorij do granica koje je Bog odredio (2. Sam. 8:1-5, 13-15; 5. Mojs. 11:24). Zbog obećanja danog Jonatanu obratio je pažnju Šaulovu domu kako bi učinio dobro onima koji su još bili na životu. Šaulov sluga Siba rekao mu je da je živ Jonatanov sin Mefibošet, koji je bio hrom na obje noge. David je odmah zapovjedio da se Mefibošetu vrate svi Šaulovi posjedi i da mu Siba i njegovi sluge obrađuju zemlju kako bi Mefibošetov dom imao dovoljno hrane. A Mefibošet je trebao jesti za Davidovim stolom.

13. Kojim je pobjedama Jehova pokazao da podupire Davida?

¹³ Kad je umro amonski kralj, David je njegovom sinu Hanunu poslao izaslanike da mu prenesu izraze sućuti. No Hanunovi su savjetnici optužili Davida da je poslao svoje ljude kako bi izvidjeli zemlju, pa su ih zato osramotili i poslali natrag polugole. Gnjevan zbog te uvrede, David je poslao Joaba s vojskom da se osveti za nanesenu nepravdu. Joab je rasporedio svoju vojsku i lako porazio Amonce i Sirijce, koji su im došli u pomoć. Sirijci su prerasporedili svoje redove, ali ponovno ih je porazila Jehovina vojska pod Davidovim zapovjedništvom, te su izgubili 700 vozača kola i 40 000 konjanika. Bio je to još jedan dokaz da Jehova podupire i blagoslivlja Davida.

14. Koje je grijehe David počinio zbog Bat-Šebe?

¹⁴ David griješi Jehovi (11:1–12:31). Sljedećeg proljeća David je ponovno poslao Joaba u Amon da opsjeda Rabu, a on je ostao u Jeruzalemu. Jedne je večeri s krova ugledao lijepu Bat-Šebu, ženu Urije Hetita, kako se kupa. Doveo ju je u svoj dvor i imao spolne odnose s njom, te je ona zatrudnjela. David je povukao Uriju iz bitke kod Rabe i poslao ga kući da se osvježi, pokušavajući tako prikriti svoj grijeh. No Urija nije htio sebi ugoditi i imati spolne odnose sa svojom ženom dok kovčeg i vojska “borave pod šatorima”. Sav očajan, David je Uriju poslao natrag k Joabu s pismom u kojem je pisalo: “Postavite Uriju naprijed, gdje je boj najžešći, pa se odmaknite od njega da bude pogođen i da pogine!” (11:11, 15). Tako je poginuo Urija. Čim je Bat-Šebi prošlo vrijeme oplakivanja, David ju je doveo u svoj dvor i ona mu je postala žena te mu rodila sina.

15. Koju je proročansku osudu Natan prenio Davidu?

¹⁵ Jehova je smatrao zlim to što je David učinio. Stoga je poslao proroka Natana da mu prenese njegovu osudu. Natan je ispričao Davidu priču o bogatašu i siromahu. Bogataš je imao mnogo ovaca, a siromah je imao samo jednu ovčicu, koja je bila ljubimica njegove obitelji — “bila mu je kao kći”. No kad je trebalo napraviti gozbu, bogataš nije uzeo životinju iz svog stada, nego ovčicu tog siromaha. Čuvši to, David se razbjesnio i rekao: “Tako živ bio Jehova, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!” No tada mu je Natan odvratio: “Ti si taj čovjek!” (12:3, 5, 7). Potom mu je prenio proročansku osudu — njegov bližnji javno će mu silovati žene, unutar njegove obitelji stalno će izbijati sukobi, a Bat-Šebino će dijete umrijeti.

16. (a) Što su značila imena Davidovog i Bat-Šebinog drugog sina? (b) Kako je završila opsada Rabe?

¹⁶ David je iskreno žalio zbog počinjenih grijeha, pokajao se i javno priznao: “Zgriješio sam Jehovi” (12:13). Jehovine su se riječi ispunile, pa je dijete začeto u preljubu umrlo nakon što je bilo bolesno sedam dana. (David je kasnije s Bat-Šebom imao drugog sina, kojeg su nazvali Salamun. Korijen imena Salamun znači “mir”. No Jehova je poslao Natana da ga nazove i Jedidija, što znači “Jahov ljubljeni”.) Nakon tog potresnog događaja Joab je pozvao Davida da dođe u Rabu, jer je sve bilo spremno za konačno osvajanje grada. Joab je osvojio dio grada gdje je bila voda, a potom je s poštovanjem prepustio kralju čast da osvoji sam grad.

17. Kako su započeli Davidovi obiteljski problemi?

¹⁷ Davidovi obiteljski problemi (13:1–18:33). Davidovi obiteljski problemi započeli su kad se Amnon, jedan od Davidovih sinova, strasno zaljubio u Tamaru, sestru svog polubrata Abšaloma. Amnon se pretvarao da je bolestan i tražio je da mu pošalju lijepu Tamaru kako bi se brinula za njega. Nakon što ju je silovao, silno ju je zamrzio, te je poniženu izbacio iz svoje kuće. Abšalom je čekao povoljnu priliku da se osveti Amnonu. Otprilike dvije godine kasnije pripremio je gozbu na koju je pozvao Amnona i sve druge kraljeve sinove. Kad se Amnonovo srce razveselilo od vina, Abšalomovi su ga sluge zatekli nespremnoga i po Abšalomovoj naredbi ubili.

18. Kako se Abšalom uz pomoć lukavstva vratio iz progonstva?

¹⁸ Budući da se bojao kraljeve srdžbe, Abšalom je pobjegao u Gešur, gdje je tri godine živio u nekoj vrsti progonstva. Dotle je Joab, zapovjednik Davidove vojske, smišljao kako da pomiri Davida i Abšaloma. Organizirao je da jedna mudra žena iz Tekoe ispriča pred kraljem izmišljenu priču o odmazdi, progonstvu i kazni. Kad je kralj donio odluku u tom izmišljenom sporu, žena je otkrila da je pravi razlog njenog dolaska progonstvo kraljevog sina Abšaloma u Gešur. David je shvatio da je to bila Joabova zamisao, ali ipak je dopustio svom sinu da se vrati u Jeruzalem. Prošle su još dvije godine prije nego što je kralj dopustio Abšalomu da dođe pred njega.

19. Koja je urota izišla na vidjelo i kakve je posljedice imala za Davida?

¹⁹ Usprkos Davidovoj dobroti, Abšalom je ubrzo počeo kovati urotu kako bi svom ocu preoteo prijestolje. Abšalom se svojom ljepotom isticao među svim izraelskim junacima, i to je doprinijelo njegovoj častoljubivosti i ponosu. Svake je godine šišao svoju bujnu kosu i zatim je vagao — bila je teška gotovo dva i pol kilograma (2. Sam. 14:26, bilješka). Abšalom je raznim spletkama vješto pridobivao srce Izraelaca. Urota je naposljetku izišla na vidjelo. Abšalom je dobio dopuštenje svog oca da ode u Hebron, gdje je objavio svoj buntovnički plan i pozvao sav izraelski narod da mu se pridruži u pobuni protiv Davida. Kako je sve više ljudi pristajalo uz njegovog buntovnog sina, David je morao pobjeći iz Jeruzalema s nekolicinom vjernih pristalica, koji su bili poput Itaja iz Gata, koji je rekao: “Tako živ bio Jehova i tako živ bio gospodar moj, kralj, gdje god bude gospodar moj, kralj, bilo na smrt bilo na život, ondje će biti i sluga tvoj!” (15:21).

20, 21. (a) Koji su se događaji odigrali tijekom Davidova bijega i kako se ispunilo Natanovo proročanstvo? (b) Kako je završio izdajnik Ahitofel?

²⁰ Dok je bježao iz Jeruzalema, David je saznao da ga je izdao i Ahitofel, jedan od njegovih najpouzdanijih savjetnika. Stoga se molio: “Jehova, molim te, pretvori u ludost savjet Ahitofelov!” (15:31). David je poslao natrag u Jeruzalem odane svećenike Sadoka i Ebjatara te Hušaja Arkijca kako bi pratili što Abšalom namjerava i o svemu ga izvještavali. U međuvremenu mu je u pustinji došao u susret Siba, Mefibošetov sluga, koji mu je rekao da njegov gospodar očekuje da se kraljevstvo vrati Šaulovu domu. Dok je David išao dalje putem, sreo ga je Šimi, iz Šaulova doma, i počeo ga proklinjati i bacati kamenje na njega, ali David nije dopustio svojim ljudima da mu se osvete.

²¹ Buntovnik Abšalom vratio se u Jeruzalem i na Ahitofelov prijedlog imao spolne odnose s očevim inočama “pred očima svega Izraela”. Tako se ispunila Natanova proročanska osuda (16:22; 12:11). Pored toga, Ahitofel je savjetovao Abšalomu da povede vojsku od 12 000 ljudi i krene za Davidom u pustinju. No Hušaj, koji je stekao Abšalomovo povjerenje, savjetovao mu je da postupi drugačije. Tada je bila uslišena Davidova molitva — Ahitofelov je savjet bio osujećen. Razočarani je Ahitofel otišao svojoj kući i ondje se objesio, kao što je kasnije učinio i izdajnik Juda. Hušaj je potajno izvijestio svećenike Sadoka i Ebjatara o Abšalomovim namjerama, a oni su to prenijeli Davidu u pustinju.

22. Kojim je tužnim događajem bila umanjena radost Davidove pobjede?

²² To je omogućilo Davidu da prijeđe Jordan i izabere mjesto za bitku u šumi kod Mahanajima. Ondje je razmjestio svoje vojnike i zapovjedio im da paze na Abšaloma. Pobunjenici su doživjeli težak poraz. Dok je Abšalom na svojoj muli bježao kroz gustu šumu, zapeo je glavom o niske grane velikog stabla i ostao visjeti u zraku. Zatekavši ga u tom neugodnom položaju, Joab se uopće nije obazirao na kraljevu zapovijed, nego ga je ubio. Kad je David čuo da mu je sin poginuo, obuzela ga je silna tuga, pa je jadikovao: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Da sam barem ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!” (18:33).

23. Što je učinio David kad se vratio kao kralj?

²³ Završni događaji Davidova kraljevanja (19:1–24:25). David je neutješno tugovao za sinom sve dok ga Joab nije natjerao da preuzme svoj kraljevski položaj koji mu je s pravom pripadao. David je tada imenovao Amasu za vojnog zapovjednika umjesto Joaba. Davida je na povratku pozdravio sav narod, među kojim je bio i Šimi, i David mu je poštedio život. Došao je i Mefibošet da obrani svoju nedužnost, a David mu je dao jednak dio nasljedstva kao i Sibi. Sav Izrael i Juda ponovno su bili ujedinjeni pod Davidovom kraljevskom vlašću.

24. U koje su daljnje događaje bili uključeni pripadnici Benjaminova plemena?

²⁴ No na pomolu su bile nove nevolje. Šeba Benjaminovac proglasio se kraljem i odvratio mnoge Izraelce od Davida. Tada je David zapovjedio Amasi da sakupi vojsku i uguši pobunu, no Amasa je putem naišao na Joaba, koji ga je podmuklo ubio. Joab je potom preuzeo zapovjedništvo nad vojskom, pošao za Šebom u grad Abel Bet-Maaku i opkolio grad. Stanovnici grada poslušali su savjet jedne mudre građanke i pogubili Šebu, te se Joab povukao. Budući da je Šaul bio pobio Gibeonjane i da to krvoproliće još uvijek nije bilo osvećeno, u Izraelu je tri godine trajala glad. Kako bi se uklonila krivnja za krv, bilo je pogubljeno sedam sinova iz Šaulova doma. Poslije nekog vremena Filistejci su opet napali Izraelce i u toj je bici Davidov nećak Abišaj u posljednji čas Davidu spasio život. Tada su se Davidovi ljudi zakleli da David više neće ići s njima u boj i rekli su mu: “Da ne ugasiš svjetiljku Izraelovu!” (21:17). Potom su trojica njegovih hrabrih ratnika učinila junačko djelo pobivši Filistejce divovskog rasta.

25. Što je David izrazio u svojoj pjesmi?

²⁵ Ovdje je pisac prekinuo povijesni izvještaj kako bi prenio Davidovu pjesmu upućenu Jehovi, koja je vrlo slična 18. psalmu i u kojoj se izražava zahvalnost za izbavljenje “iz ruke svih neprijatelja njegovih i iz ruke Šaulove”. David je radosno izjavio: ‘Jehova je hrid moja, tvrđava moja i izbavitelj moj. On velike pobjede daje kralju svojemu i milost iskazuje pomazaniku svojemu — Davidu i potomstvu njegovu dovijeka’ (22:1, 2, 51). Potom slijedi posljednja Davidova pjesma, u kojoj on priznaje: “Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku” (23:2).

26. Što možemo saznati o Davidovim junacima i kako je David pokazao da poštuje njihov život?

²⁶ Zatim se ponovno vraćamo na povijesni zapis kako bismo saznali imena Davidovih junaka, od kojih su se trojica posebno isticala. Oni su sudjelovali u jednom događaju koji se odigrao u vrijeme kad je filistejska straža bila u Davidovom rodnom gradu Betlehemu. Naime, David je poželio: “Da se barem mogu napiti vode iz nakapnice betlehemske što je kod gradskih vrata!” (23:15). Nato su ta tri junaka prodrla u filistejski tabor, zahvatila vodu iz nakapnice i donijela je Davidu. Ali David je nije htio piti, nego ju je prolio na zemlju, rekavši: “Nikada ne bih takvo što učinio, Jehova! Zar da pijem krv ovih ljudi što su izložili opasnosti dušu svoju?” (23:17). Njemu je ta voda predstavljala krv ljudi koji su doveli u opasnost svoj život da bi mu je donijeli. Potom su navedena imena tridesetorice najhrabrijih junaka u njegovoj vojsci i njihova junačka djela.

27. Koji je posljednji Davidov grijeh o kojem se izvještava? Kako je prestala pošast koja je bila posljedica tog grijeha?

²⁷ Naposljetku slijedi izvještaj o tome kako je David sagriješio prebrojivši narod. Molio je Boga za milost i Bog mu je dao da izabere između tri kazne: sedam godina gladi, tri mjeseca vojnih poraza ili tri dana pošasti u njegovoj zemlji. David je odgovorio: “Neka padnemo u ruke Jehovine, jer je veliko milosrđe njegovo, a ljudima u ruke neka ne padnem!” (24:14). Diljem Izraela 70 000 ljudi poginulo je od pošasti koja je prestala tek kad je David, prema Jehovinoj zapovijedi koju mu je prenio Gad, od Araune kupio gumno na kojem je Jehovi prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva.

28. Koja ozbiljna upozorenja sadrži Druga Samuelova?

²⁸ Druga Samuelova sadrži mnoge pouke za današnje čitatelje. U njoj su izuzetno upečatljivo opisani gotovo svi ljudski osjećaji koje proživljavamo u stvarnom životu. Tako nas, naprimjer, ozbiljno upozorava na strašne probleme koji su posljedica častoljubivosti i osvetoljubivosti (3:27-30), neispravne želje za tuđim bračnim drugom (11:2-4, 15-17; 12:9, 10), izdaje (15:12, 31; 17:23), ljubavi koja se temelji isključivo na strasti (13:10-15, 28, 29), donošenja nepromišljenih odluka (16:3, 4; 19:25-30) i omalovažavanja postupaka drugih ljudi kojima izražavaju svoju odanost Bogu (6:20-23).

29. Koje izvanredne primjere ispravnog ponašanja i dobrih djela možemo naći u Drugoj Samuelovoj?

²⁹ No najvažnije pouke koje možemo izvući iz Druge Samuelove sadržane su u pozitivnim primjerima mnogih izvanrednih osoba koje možemo oponašati zbog njihovog ispravnog ponašanja i dobrih djela. David nam je dobar primjer zbog svoje potpune odanosti Bogu (7:22), poniznosti pred Bogom (7:18), veličanja Jehovinog imena (7:23, 26), ispravnog načina razmišljanja u teškim trenucima (15:25), iskrenog pokajanja zbog učinjenog grijeha (12:13), izvršavanja svojih obećanja (9:1, 7), uravnoteženog razmišljanja u vrijeme nevolje (16:11, 12), nepokolebljivog pouzdanja u Jehovu (5:12, 20) i dubokog poštovanja prema Jehovinom teokratskom uređenju i njegovim imenovanim predstavnicima (1:11, 12). Stoga nije nikakvo čudo što se za Davida kaže da je bio ‘čovjek po Jehovinom srcu’ (1. Sam. 13:14).

30. Koja su načela primijenjena u Drugoj Samuelovoj?

³⁰ U Drugoj Samuelovoj možemo vidjeti kako su mnoga biblijska načela provedena u djelo. Navest ćemo neka od njih: kolektivna odgovornost (2. Sam. 3:29; 24:11-15), Bog ne mijenja svoje zahtjeve zbog nečijih dobrih namjera (6:6, 7), treba poštovati postavljeni autoritet u Jehovinom teokratskom uređenju (12:28), krv treba smatrati svetom (23:17), prolijevanje krvi je grijeh koji se mora očistiti (21:1-6, 9, 14), mudra osoba može spriječiti propast mnogih ljudi (2. Sam. 20:21, 22; Prop. 9:15) i trebamo ostati odani Jehovinoj organizaciji i njenim predstavnicima “bilo na smrt bilo na život” (2. Sam. 15:18-22).

31. Kako Druga Samuelova ukazuje na Božje Kraljevstvo, a što potvrđuje i grčki dio Biblije?

³¹ A što je najvažnije, Druga Samuelova ukazuje na Božje Kraljevstvo i sadrži divne predodžbe o tom Kraljevstvu kojim će vladati ‘sin Davidov’, Isus Krist (Mat. 1:1). Zakletva koju je Jehova dao Davidu u vezi s trajanjem njegovog kraljevstva (2. Sam. 7:16) spomenuta je u Djelima apostolskim 2:29-36 i primijenjena je na Isusa. U Hebrejima 1:5 možemo naći potvrdu da proročanstvo: “Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin” (2. Sam. 7:14) zapravo ukazuje na Isusa. O tome je posvjedočio i Jehova, koji je s neba rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17; 17:5). I na kraju, Gabrijel se osvrnuo na savez za Kraljevstvo sklopljen s Davidom kad je Mariji rekao za Isusa: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Zaista je uzbudljivo promatrati kako se pred našim očima postepeno razotkriva i ispunjava obećanje o Potomku koji će preuzeti Kraljevstvo!