17. POGLAVLJE
Zašto se u školi bojim govoriti o svojoj vjeri?
“U školi mi se pružilo nekoliko odličnih prilika da govorim o svojoj vjeri, ali ja ih nisam iskoristio” (Karlo)
“Profesorica nas je upitala što mislimo o evoluciji. Znala sam da je to savršena prilika da kažem što vjerujem, no ja sam se sledila i nisam rekla ni riječ. Poslije sam se grozno osjećala” (Lana)
AKO si mladi kršćanin, vjerojatno razumiješ kako su se osjećali Karlo i Lana. I ti sigurno voliš biblijske istine koje si naučio i htio bi o njima govoriti drugima. No možda se užasavaš i same pomisli da pred drugima govoriš o svojim uvjerenjima. Ne brini se, moguće je skupiti hrabrosti za to. Kako? Pokušaj primijeniti navedene prijedloge:
1. Utvrdi čega se točno bojiš. Kad zamišljaš situacije u kojima bi drugima mogao govoriti o svojoj vjeri, lako je moguće da ti na pamet padaju najgore moguće reakcije. No ponekad svoje strahove možeš umanjiti jednostavno tako da ih pretočiš u riječi.
Dovrši sljedeću rečenicu:
● Strah me u školi govoriti o svojoj vjeri jer bi se moglo dogoditi da ․․․․․
Ako te to tješi, i drugi mladi kršćani imaju slične strahove. Naprimjer 14-godišnji Teo priznao je: “Bojim se da će mi se u školi rugati i govoriti da sam čudan.” A Karlo, kojeg smo spomenuli na početku, rekao je: “Bojao sam se da će mi netko postaviti pitanje na koje neću znati odgovoriti.”
2. Prihvati izazov. Jesu li tvoji strahovi potpuno neutemeljeni? Vjerojatno nisu. Naprimjer 20-godišnja Anja rekla je: “U školi su se neki pretvarali da ih zanima moja vjera, ali kasnije su izvrtali moje riječi i rugali mi se pred drugima.” Nešto slično doživjela je i 17-godišnja Nikolina. Ona je ispričala: “Jedan dečko usporedio je jedan redak iz svoje Biblije s istim retkom iz moje. Budući da misao nije bila izražena istim riječima, rekao mi je da je moja Biblija promijenjena. To me totalno zbunilo. Nisam znala što da kažem.”a
Takve situacije mogu izgledati prilično zastrašujuće. No nemoj bježati od njih, nego prihvati takve izazove kao sastavni dio života svakog pravog kršćanina (2. Timoteju 3:12). U vezi s tim je 13-godišnji Matija rekao: “Isus je rekao da će njegovi sljedbenici biti progonjeni, pa ne možemo očekivati da će nas svi voljeti ili da će se svima sviđati naša vjera” (Ivan 15:20).
3. Razmišljaj kako će ti to koristiti. Može li iz naizgled lošeg iskustva proizaći išta dobro? Dvadesetjednogodišnja Amber misli da može. Ona je rekla: “Ljudima koji ne poštuju Bibliju teško možeš objasniti u što vjeruješ, no to pomaže tebi da utvrdiš kakva je tvoja vjera” (Rimljanima 12:2).
Još jednom pogledaj što si napisao pod 1. točkom. Razmisli koje bi pozitivne strane ta situacija mogla imati i ispod napiši najmanje dvije stvari kojih si se sjetio.
1. ․․․․․
2. ․․․․․
Razmisli: Zašto bi mogao biti pod manjim pritiskom ako jasno kažeš koje si vjere? Kako će to utjecati na tvoje samopouzdanje, na tvoje osjećaje prema Jehovi i na njegove osjećaje prema tebi? (Mudre izreke 23:15).
4. Pripremi se. “Pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti”, stoji u Mudrim izrekama 15:28. Razmišljaj o onome što ćeš ti reći, no pokušaj predvidjeti i što bi drugi mogli pitati tebe. Istraži te teme i pripremi prikladne odgovore. (Vidi tabelu “Pripremi odgovore” na 127. stranici.)
5. Započni razgovor. Kako možeš započeti razgovor o svojoj vjeri kad budeš spreman za to? Imaš više mogućnosti. Razgovaranje o vjeri moglo bi se usporediti s kupanjem — neki u vodu uđu polako, dok drugi odmah skoče u nju. Slično tome razgovor bi mogao započeti s nekom temom koja nema veze s religijom i tako “isprobati vodu”. No ako se previše brineš da će nešto poći po zlu, možda je najbolje naprosto “skočiti u vodu” (Luka 12:11, 12). U vezi s tim 17-godišnji Andrej rekao je: “Uvijek mi se činilo da je jako teško govoriti o svojoj vjeri dok sam samo razmišljao o tome. No kad bih započeo razgovor, bilo je puno lakše nego što sam mislio.”b
6. Budi razuman. “Razuman čovjek uvijek promisli prije nego nešto učini”, napisao je Salamun (Mudre izreke 13:16, Today’s English Version). Kao što ne bi skočio na glavu u plićak, tako se nemoj ni upuštati u besmislene rasprave. Imaj na umu da postoji vrijeme kad se govori i vrijeme kad se šuti (Propovjednik 3:1, 7). U nekim situacijama ni Isus nije želio odgovarati na pitanja (Matej 26:62, 63).
Ako ipak odlučiš odgovoriti na neko pitanje, promisli što ćeš reći i budi kratak. Naprimjer, ako te u razredu podrugljivo upitaju: “Zašto ne pušiš?” mogao bi jednostavno reći: “Zato što je to štetno za zdravlje.” Ovisno o njihovoj reakciji možeš odlučiti hoćeš li im dalje objašnjavati svoje stavove.
“Kad sam bio mlađi, nisam htio biti drugačiji od drugih. A onda sam počeo uviđati da mi vjera pomaže živjeti kvalitetnije. Kad sam to shvatio, poraslo mi je samopouzdanje i počeo sam se ponositi svojom vjerom” (Jason)
Šest prijedloga navedenih u ovom poglavlju može ti pomoći da “budeš spreman na obranu” svoje vjere (1. Petrova 3:15). To, naravno, ne znači da nikada nećeš osjećati strah. Osamnaestogodišnja Alana rekla je: “Kad usprkos strahu govoriš o svojoj vjeri, osjećaš se kao da si postigao nešto veliko — pobijedio si strah i suočio se s mogućnosti da neće sve dobro proći. A ako prođe dobro, nitko sretniji od tebe! Pokazao si da imaš hrabrosti govoriti o svojoj vjeri.”
a U različitim prijevodima Biblije iste su misli često izražene drugačijim riječima. Ipak, neki prijevodi vjernije prenose smisao izvornog biblijskog teksta.
b Vidi okvir “Kako započeti razgovor” na prethodnoj stranici.
[Slika na stranici 125]
Razgovaranje o vjeri može se usporediti s kupanjem — u vodu možeš ući polako ili jednostavno skočiti u nju