33. POGLAVLJE
Ispunjenje još jednog Izaijinog proročanstva
MNOŠTVO LJUDI DOLAZI K ISUSU
ISUS ISPUNJAVA IZAIJINO PROROČANSTVO
Kad je Isus doznao da ga farizeji i Herodove pristaše namjeravaju ubiti, on i učenici otišli su do Galilejskog mora. Ondje je k njemu došao silan narod iz raznih krajeva — iz Galileje, obalnih gradova Tira i Sidona, s istočne strane Jordana, iz Jeruzalema i Idumeje na krajnjem jugu. Mnoge je liječio, pa su se oni koji su bili teško bolesni gurali naprijed. Budući da nisu mogli dočekati da ih Isus dotakne, navaljivali su na njega ne bi li ga kako dodirnuli (Marko 3:9, 10).
Kako se mnoštvo natiskivalo na njega, Isus je svojim učenicima rekao neka mu pripreme čamac u kojem bi se mogao otisnuti od obale. Iz čamca ih je mogao poučavati ili je njime pak mogao otploviti na neki drugi dio obale da bi i ondje pomagao ljudima.
Učenik Matej napisao je da je Isus svojom službom ispunio ono što je “bilo rečeno preko proroka Izaije” (Matej 12:17). O kojem je proročanstvu riječ?
Matej je napisao: “Evo sluge mojega, kojega sam izabrao, ljubljenoga mojeg, koji je po volji duše moje! Na njega ću staviti duh svoj i on će obznaniti narodima što je pravda. Neće se svađati niti će vikati, glas se njegov neće čuti na ulicama. Trsku zgnječenu neće zdrobiti i stijenj što tinja neće ugasiti, sve dok ne dovede pravdu do pobjede. U njegovo ime uzdat će se narodi” (Matej 12:18-21; Izaija 42:1-4).
Naravno, Isus je bio taj ljubljeni sluga koji je Bogu po volji. On je obznanio što je istinska pravda, koja je u to vrijeme bila zamagljena krivim vjerskim učenjima i tradicijom. Budući da su krivo i po vlastitom nahođenju primjenjivali Božji Zakon, farizeji čak ni bolesnoj osobi nisu htjeli pomoći ako je bila subota. Time što je jasno obznanio Božju pravdu i dokazao da je Božji duh na njemu, Isus je ljude oslobodio nepravednih vjerskih običaja kojima su bili opterećeni. Zato su ga vjerski vođe željeli ubiti. Doista žalosno!
U kom je smislu Isus ispunio Izaijine proročanske riječi: “Neće se svađati niti će vikati, glas se njegov neće čuti na ulicama”? Kad god je izliječio ljude, Isus je njima, ali i demonima, “zabranio da šire glas o njemu” (Marko 3:12). Nije htio da ga se po ulicama hvali na sva zvona niti da se iskrivljene priče o njemu ushićeno prenose od usta do usta.
Isto tako, Isus je svoju utješnu poruku prenosio ljudima koji su, simbolično govoreći, bili poput slomljene i zgažene trske. Bili su i poput stijenja koji samo što se nije ugasio. No Isus nije zdrobio “trsku zgnječenu” niti je ugasio “stijenj što tinja”, već je ponizne ljude suosjećajno i s ljubavlju hrabrio i pružao im nadu. On je doista Izabranik u čije se ime narodi mogu pouzdati!