Je li Kraljevstvo stvarnost za tebe?
“Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Iv. 18:36, ST).
1. a) Kako su spojeni Kraljevstvo i vlada u Izaiji 9:6, 7? b) Gdje je već prije bilo slikovitim riječima spomenuto kraljevstvo i vlada?
PRIJE više od 2 600 godina Izaija je proročanskom vizijom izrekao obzirom na vladavinu i kraljevstvo, slijedeće:
“Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti; divni savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Jehove nad vojskama” (Iza. 9:6, 7).
Stoljeća prije toga rekao je naš nebeski Otac slikovitim riječima, kako će to Kraljevstvo i vlada djelovati. Pod vodstvom ‘Sjemena žene’ ono će zadati smrtni udarac zakletom neprijatelju kraljevske vladavine (1. Mojs. 3:15).
2. Kako je pokazao Abraham svoju vjeru u obećanu kraljevsku vladavinu?
2 Stvoritelj neba i Zemlje nije dopustio da propadne prvobitno obećanje. Godinama kasnije Jehova je rekao svom prijatelju Abrahamu:
“Blagoslovit ću one koji tebe uzblagosiljaju, i proklet ću one koji tebe usproklinju; i u tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji” (1. Moj. 12:3).
Blagoslov “svih obitelji na Zemlji” uslijedit će samo kroz ispunjenje tog prvog obećanja, što je Abraham uvidio. Stoga kršćanski apostol Pavao izvještava: “Vjerom se (Abraham) preseli u obećanu zemlju, kao u tuđu, i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad (kraljevstvo) s temeljima, kojemu je Bog graditelj i tvorac” (Jevr. 11:9, 10, ST). Abraham je bio toliko usredotočen na svoju nadu u kraljevsku vladavinu da je postupao kao stranac i privremeni stanovnik, čak iako je živio u Obećanoj zemlji.
3. Koja si pitanja možemo postaviti u vezi svoje vjere u Kraljevsku vladavinu?
3 Kako osobno gledamo na ovaj svijet? Smatramo li se ‘strancima’ i ‘tuđincima’ čak i ako živimo u zemlji, gdje smo se rodili i sa svojim narodom? Da li drugi iz naše okoline primjećuju da smo drugačiji? Vide li da se razlikujemo u postupcima? Ako ne, koliko je jaka naša vjera u kraljevsku vladavinu? Jesmo li se možda previše ‘uklopili’ sa svojom okolinom? Ili smo Božji prijatelji, kao što je bio Abraham? (Jak. 2:23).
4. Tko će se okoristiti nebeskom vladavinom priznajući njeno “sjeme” i što moraju raditi?
4 Jehova je podržavao tu nadu živom u Abrahamu, podsjetivši ga mnogo kasnije:
“Svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed svi će se narodi Zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom (sjemenom)” (1. Mojs. 22:17, 18, ST).
Pomoću “sjemena” spomenutog u 1. Mojsijevoj 3:15 neće biti blagoslovljen samo jedan, nego svi narodi na Zemlji. Da, tako će biti sa svakim pojedincem iz tih naroda, bez obzira na narodnost, bogatstvo ili siromaštvo, ako prihvati i prizna važnost tog “sjemena”. Kako je iz svega razvidno, doista neće “poginuti nijedan koji ga vjeruje, nego će imati život vječni”. Mnogi imaju priliku biti podanici te vladavine, ako budu pokazivali vjeru (Iv. 3:16; Dj. ap. 10:34, 35).
5. Što će se izvršiti preko Krista obećanog “sjemena” i kralja?
5 Kako znamo, da je Isus Krist uistinu bio glavno Abrahamovo “sjeme”? Sa iznenađujućom otvorenošću Pavao kaže: “A obećanja su data Abrahamu “i njegovu Potomku”. Ne veli se “i potomcima” u množini, već u jednini: “i njegovu Potomku” to je Krist.” (Gal. 3:16, ST) Apostol zatim ukazuje, pišući kršćanima Efeza, na Jehovin način postupanja u pogledu sjedinjavanja Isusovih učenika pod Kristom, obećanim “sjemenom” i kraljem i dovođenja ostalog čovječanstva na Zemlji u pomirenje s Bogom preko njegovog Sina. Pavao je pisao:
“Saopćivši nam tajnu svoje volje prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na Zemlji” (Efež. 1:8-10, ST).
Kraljevska vladavina postaje sporno pitanje
6. Zašto je bio Isus svjestan svoje buduće uloge u kraljevskoj vladavini?
6 Prije svog privremenog dolaska na Zemlju, Krist je djelovao kao Riječ (Logos), govornik našeg nebeskog Oca (Iv. 1:1). Tako je Isus znao za proročanstva zapisana u 1. Mojsijevoj 3:15 i Izaiji 9:6, 7. Znao je i riječi upućene Abrahamu (1. Mojs. 12:3; 22:17, 18). Uz to je bio svjestan i činjenice, da će on biti taj, koji će ispuniti divna obećanja u vezi obećanog sjemena i kraljevske vladavine.
7. Kako je Isus upravljao pažnju na svoju kraljevsku ulogu?
7 Tokom svog privremenog boravka na Zemlji, i to osobito u toku tri i pol godine svoje službe, Isus je upravljao pažnju na tu kraljevsku ulogu. Iz njegovih usta čuli su se izrazi, kao što su: “kraljevstvo Božje je među vama” i “približilo se kraljevstvo Božje”. Isus je pomoću mnogih usporedbi i priča upravljao pažnju na to Kraljevstvo. (Mat. 13:1-52; Mar. 1:14, 15; Luka 17:21).
8. Koja čuda je Isus činio?
8 Isus je, kao unaprijed određeni kralj također činio mnoga čuda. Pomoću sile svetog duha, hodao je po vodi. Vraćao je vid slijepcima i sluh gluhima. Isus je liječio bolesne i uzete i uskrsavao mrtve. Zamisli samo, kakva bi pitanja bila postavljena Isusu, da se suočio sa današnjim televizijskim voditeljima intervjua! ‘Jeste li vi čovjek, koji hoda po vodi? Kako ste vratili vid slijepima, sluh gluhima i život mrtvima, kako je to moguće?’ No, što je Isus učinio, kad je bio pred ‘voditeljem intervjua’ Poncijem Pilatom?
9. Što je Isus na izvanredan način istakao pred Pilatom?
9 Isus je na izvanredan način učinio Kraljevstvo predmetom raspravljanja. Pilat ga, tako reći, ‘nije mogao’ slijediti u isticanju teme o kraljevskoj vladavini. Naravno, Pilat nije imao izbora zbog Isusovog spretnog postupanja u tim posljednjim satima svog zemaljskog života. Uzmimo svoje Biblije i otvorimo evanđelje po Ivanu, 18. poglavlje, 33. stih.
10. Kako je glasilo prvo Pilatovo pitanje Isusu i zašto je bilo odgovarajuće?
10 Prvo pitanje, koje je Pilat postavio Isusu, glasilo je: “Jesi li ti kralj židovski?” Dakle, tema je već bila u mislima rimskog namjesnika. Bila je to prava tema, o kojoj je trebalo raspravljati toga dana, jer kad je Pilat pitao Židove za što optužuju Isusa, rekli su: “Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Mesija (Krist), kralj.” Na to je Pilat upitao Isusa: “Jesi li ti židovski kralj?” (Luka 23:1-3, ST).
11. a) Što je mogao Isus učiniti da bi odgovorio na daljnje Pilatovo pitanje? b) Što je bilo uvijek osnovno sporno pitanje za Božji narod?
11 Kako bi ti odgovorio, da si bio na Isusovom mjestu i da ti je postavljeno isto pitanje? Bi li ispričao sve stvari, koje si učinio i koje nisi, u nastojanju, da se olakša osuda ili da možda izbjegneš smrtnu kaznu? Tako bi reagirali mnogi, ali ne i Isus. Isus je mogao udaljiti Pilata od teme o Kraljevstvu. Ali kraljevska vladavina je uistinu bila sporno pitanje. Kroz mnoga desetljeća Kraljevstvo je bilo sporno pitanje, pa i sada, kod suvremenog Božjeg naroda ono je još uvijek sporno pitanje. Bilo je u nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji, Americi, Australiji, Kanadi i u drugim dijelovima Zemlje za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pitanje, s kojim su se mnogi susreli, je glasilo: koja vladavina je važnija - ljudska ili Božja? U posljednje vrijeme je to sporno pitanje ostalo isto, bilo u Malavi, Kini, Sovjetskom Savezu ili nekoj drugoj zemlji. Osnovno sporno pitanje nije u vezi transfuzije krvi ili neke druge zabrane, nego uvijek ono krajnje: koja je vladavina konačno važnija u životu pojedinca?
12. Kako je Isus dalje upravio pažnju na Kraljevstvo i na koje je pitanje Pilat bio naveden postaviti?
12 Isus nije izravno odgovorio na Pilatovo pitanje, nego je rekao:
“Carstvo moje nije od ovoga svijeta: kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Židovima; ali carstvo moje nije odavde.”
Zapazi, da je Isus u svom kratkom odgovoru tri puta spomenuo Kraljevstvo. Time je vratio Pilata i sve ostale slušaoce na temu o kraljevskoj vladavini, i zato je Pilat rekao: “Dakle si ti car?” (Iv. 18:36, 37) Događaj na dramatičnoj pozornici počeo se odlučno odvijati i nitko nije mogao previdjeti razlog, zašto su Krista saslušavali. Zapazi redoslijed događaja. Isus je odgovorio i rekao:
“Dobro veliš - ja sam kralj. Ja sam se za to rodio, i za to došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas.” (Iv. 18:37, ST).
13. Kako je još bilo istaknuto sporno pitanje o Kraljevstvu, kad se Irud sastao sa Isusom?
13 Na to je Pilat rekao religioznim vođama i množici Židova: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovome čovjeku.” Međutim, množica nije popustila već je rekla Pilatu, kako se Isusovo učenje o Kraljevstvu, započeto u Galileji, proširilo svom Judejom. U to vrijeme je Irud Antipa bio upravnik provincije Galileje te je želio postići kraljevsku čast od Židova. Što bi moglo više odgovarati Pilatu, nego da suoči Isusa sa Irudom, pošto je Irud bio tada u Jeruzalemu? Tako je poslao Isusa Irudu, koji ga je dosta dugo ispitivao u nadi da će pred njim pokazati neki znak. Ali Isus, Jehovin pomazani kralj, nije želio poniziti svoje Kraljevstvo samo da bi zadovoljio Irudovu radoznalost. Šutio je. Razočaran, tobožnji kralj Irud ismijao je Isusovo Kraljevstvo, naredivši svojim vojnicima, da mu obuku kraljevsku haljinu i vrate ga natrag Pilatu (Luka 23:4-11, ST).
14. Do kakvog je konačnog ishoda došlo s obzirom na Kraljevstvo za Iruda i Isusa?
14 Iako je Pilat od tog vremena pomagao Irudu, ipak to Irudu nije dobrodošlo. Uzgred možemo zapaziti, kako se konačni Irudov ishod razlikovao od Isusovog. Povijest pokazuje, da je ambiciozni Irud nekoliko godina kasnije, nagovoren od svoje bludne žene Irudijade, otišao u Rim i zatražio kraljevstvo od cara Kaligule. Ali to je naljutilo cezara i zato je Iruda protjerao u Galiju, Irud je izgubio i položaj i bogatstvo. Međutim, Isus je odbio da postane zemaljski kralj. Odrekao se svega što je mogao posjedovati ovdje, na Zemlji (Mat. 8:20; Iv. 6:15). Ponizio se, postavši potpuno podložan Jehovinoj volji. Radovao se vršeći tu volju i postavio si za cilj nebesko Kraljevstvo. “Mjesto sebi određene radosti”, podnio je svu sramotu i patnju koje su mu nanijeli njegovi neprijatelji, znajući da će se samo čistoćom sve do smrti kvalificirati za predstojeće slavno Kraljevstvo. (Jevr. 12:2; Mat. 25:31).
15. Kako je bilo istaknuto sporno pitanje o Kraljevstvu u raspravi, vođenoj dok je Isus stajao pred Pilatom?
15 Isus je još jednom stajao pred Pilatom. I još jednom je pitanje Kraljevstva bila tema razgovora, budući da je Pilat pitao židovsku množicu: “Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?” Ali time stvar nije završila. Rimski vojnici su razumjeli da je sporno pitanje bila tema Kraljevstva i vladavine. Rugajući se Isusu, napravili su mu krunu od trnja i crvenu haljinu te stavili na njega. Udarali su ga po obrazima, nazivajući ga židovskim kraljem (Iv. 18:39-19:3, ST). Nigdje nema znakova koji bi nagovještavali, da je Isus pokušao baciti tu krunu od trnja. Ostala mu je na glavi i poslužila da još više naglasi spornu temu. Nitko nije trebao stati u sumnji. Kad je Pilat predložio Židovima, da uzmu Isusa i da ga sami prikuju na stup, oni su spretno ali lažno stavili u žarište to pitanje, prikazavši, kao da bi time bila ugrožena rimska vladalačka moć. Rekli su: “Ako ovoga oslobodiš nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru” (Iv. 19:12, ST).
16. Kako su oni, koji su prisustvovali Isusovom saslušanju potvrdili sporno pitanje zbog čega je Krist morao biti ubijen?
16 Pilat je tog dana poslužio Božjoj namjeri, kao što je Kir Perzijski poslužio u prošlosti. (Usporedi Izaija 45:1-7.) Zatim je Pilat počeo voditi do vrhunca to sporno pitanje, rekavši: “Evo vam kralja!” Na to su Židovi zahtijevali, da se Isusa pribije na stup, na što je Pilat upitao: “Hoću li prikovati na stup vašega kralja?” Kako je glasio odgovor? “Mi nemamo kralja osim Cezara” (Iv. 19:14, 15, NS). Ti su ljudi bili svjedoci spornog pitanja zbog čega je Isus morao biti ubijen i zato Isus nije trebao ništa više reći, jer su svojim vlastitim ustima vrlo dobro istakli to pitanje.
17. Kako je Pilat svojim posljednjim postupkom u vezi Isusa podvukao sporno pitanje o kraljevskoj vladavini?
17 Konačno je Pilat svojim postupom posebno naglasio sporno pitanje o Kraljevstvu, stavljajući na Isusov mučenički stup natpis na hebrejskom, latinskom i grčkom jeziku. Svi prisutni toga dana, mogli su pročitati taj natpis i nisu ostavljeni u sumnji, zbog čega je Isus bio pribijen na stup. Taj natpis je glasio: “Isus Nazarećanin kralj židovski” Kada su to vidjeli poglavari svećenički, uzbudili su se i rekli Pilatu: “Neka ne ostane napisano: kralj židovski”, nego: “Ovaj je tvrdio: kralj sam židovski”. Međutim, Pilat odgovori: “Što sam napisao, ostaje napisano” (Iv. 19:19-22, ST).
18. a) Na što bi trebali usmjeriti svoj život? b) Koja pitanja bi si trebali postaviti?
18 Dramatični događaji toga dana, ispunjenog kušnjama, trebali bi jasno dati na znanje svim kršćanima, na što bi trebali koncentrirati svoj život. Svaki predani Jehovin sluga trebao bi ispitati, u kojoj mjeri je Kraljevstvo stvarnost za nj. Vidimo li se, kao buduće podanike vladavine? Koje napore činimo kao zastupnici te kraljevske vladavine? Koliko smo aktivni u podupiranju te vladavine? U slijedećem članku ćemo pronaći pravi razlog za pojačano zanimanje za sporno pitanje o Kraljevstvu. I zapazit ćemo, da je nužno osjetiti hitnost u pokazivanju takvog zanimanja. ‘Neka Gospodin bude sa duhom koji objelodanjujemo’ pri podupiranju Kraljevstva! (2. Tim. 4:22).
[Slika na stranici 24]
Kraljevstvo je za Isusa bilo stvarnost