Joel proriče Jehovinu osvetu i ljubav

“POSLIJE ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u one dane” (Joel 3:1, 2, ST; /2:28, 29/).

Ta dva stiha bez sumnje su najpoznatiji dio Joelovog proročanstva, budući da ih je Petar citirao o Duhovima (Dj. ap. 2:14-18). Ali, biblijska knjiga Joel ima mnogo više od toga reći, iako ta proročanska knjiga ima samo tri poglavlja i ukupno 73 stiha. U toj se knjizi također govori o harajućoj najezdi skakavaca, o vremenu pokajanja i obnove i o Jehovinoj osveti nad narodima. U našoj Bibliji Joel je drugi po redu od takozvanih malih proroka — malih po dužini svake knjige, ali svakako ne i po važnosti.

Jedno biblijsko načelo postaje očigledno kada razmatramo proročanstvo Joela, a to je, da je važna poruka, a ne osoba koja je prenosi. Svi znamo da je pisac Joel bio sin Fatuelov. Značenja biblijskih imena često su važna a to je slučaj i sa Joelom i njegovim ocem. “Fatuel” znači “Bog izbavlja”, a “Joel” “Jehova je Bog”.

Sama knjiga pokazuje, da je Joel najvjerojatnije pripadao dvoplemenskom Judinom kraljevstvu. To je razvidno iz toga, jer su u proročanstvu naglašeni Juda, Jeruzalem i služba u jeruzalemskom templu.

Kada je bilo napisano to proročanstvo? Ne možemo biti nekritični. Razni bibličari daju kao najraniji datum 10. stoljeće pr. n. r. vr., a najkasnije drugo stoljeće. Najviše postoji dokaza za vrijeme oko 820. g. pr. n. r. vr. To je vrijeme izgleda opravdano zato jer se proročanstvo osvrće na bivše izraelske neprijatelje — Tir, Sidon, Filisteje, Edom i Egipat — a ne na kasnije, Asiriju i Babilon. Na to ukazuje i mjesto, koje je ta knjiga dobila u Hebrejskom kanonu.

I način pisanja ide u prilog ranijem datumu. Mnogi smatraju, da je Joelovo proročanstvo tako profinjeno, da ga se može usporediti sa najfinije izbrušenim dijamantom. Joelovo proročanstvo je zapravo tako visoke književne vrijednosti, da ga neki bibličari stavljaju ispred svih kasnijih proroka. Njegovo pisanje je vrlo poetično i odlikuje se raznovrsnim ritmovima. Također pokazuje sklonost prema usporedbama i metaforama.

Izraelci nisu nikada posumnjali u vjerodostojnost Joelovog proročanstva; ono zauzima vremenski rano i počasno mjesto u njihovom kanonu. Apostoli Petar i Pavao citirali su iz tog proročanstva što također potvrđuje njegovu vjerodostojnost. Njegova vjerodostojnost je potvrđena i ispunjenjem njegovih proročanstava nad Tirom, Filistejima i Edomom (Dj. ap. 2:14-18; Rim. 10:13).

Nevolja i glad

Joelovo proročanstvo se može dobro podijeliti na tri dijela. Prvi dio (1:1 do 2:11) daje dvostruki opis najezde skakavaca. U prvom opisu spominje se najezda skakavaca, koji imaju zube i čeljusne kosti lavova. Što se tiče Joelovog izvještaja o tome, možemo reći: “Strašna nesreća koja je, uslijed najezde skakavaca, zahvatila agrokulturni, ekonomski i religiozni život naroda, opisana je skoro znanstvenom točnošću prema izjavama mnogih koji su doživjeli takvu nevolju.”

To se slaže sa Joelovim izvještajem koji kaže da je sve izjedeno, zemlja opustošena, ratari u nevolji a vinogradari jauču. Čak i domaće životinje zavijaju i stoka je pometena. I nije čudo, da je rečeno svećenicima i slugama u Jehovinom domu da jauču, provedu noć u kostrijeti, proglase vrijeme posta i “zavape k Jehovi za pomoć”! (Joel 1:14).

Drugi opis najezde skakavaca počinje zapoviješću, da se da znak za uzbunu: “Trubite u trubu na Sionu, i vičite na svetoj gori mojoj.” Zatim usljeđuje opis: “Oni će trčati kao junaci, kao vojnici skakat će na zid. ... I jedan drugoga neće tiskati, svaki će ići svojim putem, i na mačeve navirući neće se raniti. Po gradu će hoditi, po zidovima će trčati, u kuće će se peti, ulazit će kroz prozore kao lupež” (Joel 2:1, 7-9).

S obzirom na vrlo slikovit jezik, koji je ovdje upotrijebljen, izgleda da bi trebali Joelove riječi smatrati prije proročanstvom, nego izvještajem o onome što se zaista dogodilo u prošlosti. Na što se ono odnosi? Činjenice pokazuju, da se odnosi na suvremeno energično svjedočenje po kućama, koje izvršavaju Jehovini svjedoci započevši u ranim 1920-im godinama. Oni su se zaista pokazali kao nevolja za suvremeno kršćanstvo i koračaju naprijed kao vrlo disciplinirana vojska.a

Pokajanje i obnova

Drugi dio Joelovog proročanstva govori o pokajanju i obnovi, koja zatim slijedi. U Joelu 2:12-14 (ST) čitamo: “Al’ i sada — riječ je Jahvina — vratite se k meni svim srcem svojim, posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca a ne haljine svoje! Vratiti se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu”.

Izgleda da taj dio proročanstva također ima posebno ispunjenje u suvremeno doba, osobito za vrijeme Prvog svjetskog rata, kad je Božji narod imao nečista usta i kada je Jehova bio ljut na njih. Tada je Jehovin narod pokajnički preklinjao Boga, kao što je zapisano u Joelu 2:17 (ST): “Smiluj se Jahve svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruci naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?” (Usporedi Izaija 12:1; 6:5).

Joelovo proročanstvo (2:21-27 i 3:18-21) opisuje plodove tog pokajanja, obećanje o obnovi. Nakon mučnih iskustava za vrijeme Prvog svjetskog rata, Jehovin narod je doista bio ponovo doveden u duhovno rajsko stanje (Vidi Izaija 35. poglavlje).

Prema riječima apostola Petra (Dj. ap. 2:14-18), nema nikakve sumnje, da se proročanstvo iz Joela 2:28, 29, ispunilo o Duhovima 33. g. n. r. vr. Ali izgleda, da je imalo još jedno ispunjenje u “posljednjim danima” cijelog Sotoninog sustava stvari (2. Tim. 3:1). Naročito 1919. i 1922. g. došlo je do suvremenog izlijevanja Jehovinog duha, posebno s obzirom na dva kongresa Jehovinog naroda u Cedar Pointu (Ohio).

Izvršenje suda

Sada smo došli i do trećeg dijela, koji se odnosi na suđenje i izvršenje suda (Joel 3:2-16, 19). Tu objašnjava zašto je Jehova ljut na narode, naime, zbog načina njihovog postupanja sa njegovim slugama. Rasijali su ih među narode, učinivši ih robovima. Također su opljačkali Jehovin templ i uzeli zlato, srebro i druge, poželjne stvari te ih odnijeli u svoje hramove. Činili su nasilje među sinovima Judinim i prolili nedužnu krv. Zapazi, da ovdje Jehova Bog govori, da je to kao da su njega zlostavljali. I Isus je rekao Savlu iz Tarza da je progonio njega, kad je Savle progonio Isusove sljedbenike (Dj. ap. 9:5).

Nakon pozivanja tih naroda na odgovornost, Jehova zapovijeda svom narodu, da objavljuje njegov dan osvete, govoreći tim narodima: “Oglasite rat, podignite junake.” Zatim nalazimo sasvim suprotan izvještaj od onih u Izaiji 2:2-4 i Miheju 4:1-3: “Raskujte raonike svoje na mačeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reče: junak sam”. Oni su pozvani da dođu u dolinu Jozafatovu, čije ime znači “Jehova je sudac” (Joel 3:9-12).

Nadalje se opisuje izvršavanje Jehovine osvete nad narodima. Srpom se zamahuje kod žetve zlih naroda, koji trebaju biti bačeni u prešu za vino, da će se prelijevati. Odgovarajuće tome, na kraju ovog dijela proročanstva navodi se razlog za to: “I poznat ćete da sam ja Jehova Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj” (Joel 3:17). To proročanstvo teče usporedno s onim, što je rečeno u knjizi Otkrivenje o Harmagedonu (Otkr. 16:14-16; 19:15-21).

Knjiga Joela veliča suverenost Jehove Boga. To je vidljivo, jer se u njoj spominje, kako Jehova šalje skakavce na ‘pijanice Judejske’ (kršćanstvo), poziva narode u borbu i uništava ih u “dolini Jozafatovoj”. To proročanstvo također naglašava veliku Jehovinu milost, kao što čitamo u Joelu 2:13 (ST): “Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali”. Osim toga, u knjigu je unesena zapovijed za Jehovin narod, da objavljuje opomenu na dolazak Jehovinog dana osvete dok objavljuje među narodima: “Oglasite rat”. Mi smo danas, na sreću, dostigli dan, kad će Jehova sjesti “da sudi svim narodima unaokolo”! (Joel 3:9-12).

[Bilješka]