Potječe li od Boga dar govoriti jezicima?

“SVETO pismo uči, da je govorenjem jezika potvrđeno duhovno krštenje za današnju pravu crkvu”, tvrdi pentakostni pastor Marvin A. Hicks.

“Osnovna nauka o govorenju jezicima je nebiblijska i neispravna”, tvrdi dr. W. A. Criswell iz Prve baptističke crkve u Dalasu i dodaje: “Ako je to kršćanska vjera, tada ja nisam kršćanin.”

Suočen s takvim proturječnostima o običaju govorenja jezicima, možeš se pitati: ‘Što kaže Sveto pismo o daru jezika? Da li je dar sastavni dio današnjeg kršćanstva?’ Da bi dobili odgovore na ta pitanja, potrebno je razumjeti zašto je prvim kršćanima bio dat dar jezika.

Zašto je bio dat taj dar

Apostol Pavao objašnjava u Jevrejima 2:2-4 da su čudotvorni darovi, uključujući i dar jezika, bili prije svega dati kršćanima prvog stoljeća, da bi se potvrdilo, da je Božja milost prešla sa starog židovskog uređenja za obožavanje na novoosnovanu kršćansku skupštinu. Promijenjeni položaj božanske milosti bio je dobro utvrđen u posljednjem dijelu prvog stoljeća, dok su još živjeli neki apostoli Isusa Krista.

Da je dar jezika poslužio i drugoj svrsi, može se vidjeti iz riječi, koje je Isus uputio svojim učenicima malo prije svog uzašašća u nebo 33. g. n. r. vr. Rekao je: “Ali, primit ćete snagu pošto Duh sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Dj. ap. 1:8, ST). Mala grupa učenika nije obuhvatila ljude iz svih dijelova zemlje, koji su govorili različitim jezicima. Stoga je točno po Isusovom obećanju, oko 10 dana kasnije, na blagdan Duhova, bio izliven sveti duh na oko 120 njegovih učenika sakupljenih u Gornjoj sobi u Jeruzalemu. Do čega je to dovelo? “Stadoše govoriti drugijem jezicima” te su odmah mogli početi izvršavati dodijeljeno im djelo svjedočenja (Dj. ap. 2:1-4).

Kad su ti učenici davali svjedočanstvo na blagdan Duhova u Jeruzalemu, čulo se kako Židovi i prozeliti, koji su došli iz dalekih mjesta na praznik, govore: “Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? ... čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije” (Dj. ap. 2:8-11) Očigledno je, da su ovdje spomenuti jezici bili poznati jezici, a ne nerazumljivi govor. Vjerojatno si zapazio, da je dar bio upotrijebljen u skladu sa svrhom za koju je Isus rekao da će dobiti duh, naime; da svjedoče drugima. Upadljivo je poslužio toj svrsi, jer “pristade u taj dan oko tri tisuće duša” (Dj. ap. 2:41).

O drugom slučaju izlijevanja svetoga duha popraćenog darom jezika, izvještava se u Djelima apostolskim 10:44-46. Čitajući taj izvještaj možeš zapaziti, da su neznabožac Kornelije i njegovi ukućani također počeli “govoriti jezicima” kad je Božji duh sišao na njih. Objašnjavajući što je tom prilikom primijetio, apostol Petar je rekao: “A kad ja počeh govoriti, siđe Duh sveti na njih, kao i na nas u početku.” Dakle, dar jezika koji je bio podaren tom prilikom bio je, prema Petrovim riječima, isti dar kojeg su oni primili prije nekoliko godina o Duhovima, naime, čudotvorna sposobnost govorenja stranim jezicima. Biblija pokazuje, da je dar jezika dat Korneliju i njegovim ukućanima uvjerio Petra i njegove suradnike, da je Bog od tada počeo primati neobrezane pogane u skupštinu. Počeo je upotrebljavati kršćansku skupštinu (Dj. ap. 11:15-18).

‘Ali kako objasniti Pavlove riječi iz 1. poslanice Korinćanima 14:2?’, može netko pitati. ‘Zar nije Pavao rekao: “Jer koji govori tuđim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu?’” (ST).

Ovdje bi prije svega trebalo zapaziti, da Pavao nije govorio o privatnoj (osobnoj) molitvi, nego o upotrebi dara jezika na skupštinskom sastanku. (Vidi i 1. Korinćanima 14:23.) Osim toga, Pavlove su riječi potpuno suglasne i sa svrhom u koju je bio dat dar jezika kao i opisom dara u knjizi Djela apostolska. Pročitaš li cijelo 14. poglavlje 1. poslanice Korinćanima, primijetit ćeš da su se (1.) jezici odnosili na poznate jezike, a ne na nerazumljivi govor i (2.) da se dar nije trebao upotrebljavati privatno, nego u korist nevjernika.

Pročitajmo cijeli drugi stavak. On glasi: “Jer koji govori tuđim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu; nitko ga, naime, ne razumije, duhom govori tajanstvene stvari”. Ovdje navedena grčka riječ glossa, prevedena sa “jezik”, je ista riječ, koja je upotrijebljena u Djelima apostolskim 2:4, 11, gdje se očigledno odnosi na poznate jezike. Grčka riječ prevedena sa “slušati” može označiti, da se sluša a da se ne razumije ono što je izrečeno. To se može bolje razumjeti u svijetlu 1. poslanice Korinćanima, 14. poglavlje, 13, 16. i 17. st., gdje čitamo: “Zato onaj koji govori tuđim jezikom neka se moli da ga može tumačiti, jer inače kako će neupućeni (ili nevjernik; vidi stavke od 22. do 25.), ako ti zahvaljuješ (samo) duhom reći “Amen” na tvoju zahvalu, kad ne zna što govoriš? Tvoja je zahvala, bez sumnje, dobra, ali to drugoga ne izgrađuje” (ST).

Jednostavno rečeno, onaj koji govori nekim jezikom, govori Bogu umjesto ljudima, ako ga ljudi ne razumiju. Pavao nije mislio na nerazumljiv govor nego na strane jezike, koji su po svojoj mogućnosti mogli biti razumljivi za druge. Međutim, ako zaista nitko od prisutnih nije mogao razumjeti taj jezik i ako nijedan prevodilac nije bio prisutan, tada se je onaj koji je govorio jezik trebao moliti da bi ga mogao prevesti i tako izgraditi druge, osobito nevjernike. Ako nije bilo prevodioca, tada bi, kako stoji u Svetom pismu, trebao šutjeti (1. Kor. 14:28).

Što ćemo reći za današnje vrijeme? Zar ne bi bili potrebni darovi poput jezika, da bi ‘ukazali na prisustvo svetog duha’ u nekoj osobi?

Pripada li dar jezika današnjem kršćanstvu?

Sveto pismo pokazuje, da su čudotvorni darovi dati prvim kršćanima bili privremenog karaktera. “Ljubav nigda ne prestaje. Proroštva? ona će iščeznuti! Jezici! oni će umuknuti (prestati)” (1. Kor. 13:8, ST). Pruža li Sveto pismo bilo kakav nagovještaj kada će prestati ti darovi? Da, pruža.

Pročitaj si izvještaje o slučajevima, gdje je dar jezika popratio izlijevanje duha svetoga: Djela apostolska 2:1-4, 14; 10:44-48; 19:6. Zapazit ćeš da su u svakom od tih slučajeva jedan ili više apostola bili prisutni. Prema Djelima apostolskim 8:18 “sveti duh se davao polaganjem apostolskih ruku” (ST). Logično je tada, da je smrću apostola prestalo prenošenje darova duha, uključujući i dar jezika. Dar jezika poslužio je svojoj svrsi. Bilo je već sasvim dobro utvrđeno, da je kršćanska skupština imala Božju milost i podršku. Osim toga, kršćani su brojčano rasli i bili su rasijani po mnogim zemljama, noseći sa sobom “dobru vijest”. (Usporedi poslanicu Kološanima 1:23.)

Netko može pitati: ‘Ali kako objasniti suvremeno izražavanje toga dara, ako je on prestao?’

“Mi smo također uvijek svjesni, da se slična neobična pojava može nalaziti pod okultnim demonskim utjecajem”, priznali su u zajedničkoj izjavi Ustanova za zaštitu izvornika i Evangelistički savjet anglikanske crkve, (naglašeno od nas).

Zar bi bilo moguće, da suvremeni dar jezika nije od Boga? Priznajemo da je to teško prihvatiti onima, koji imaju taj dar. Od 5 milijuna odraslih Amerikanaca, koji tvrde da govore jezicima, 33 posto uopće ne vjerujeda je đavo stvorenje i da može utjecati na druge. Pa kako onda možeš sa sigurnošću raspoznati od kojeg izvora potječu takve suvremene pojave?

“Po plodovima”

Isus je dao ključ za raspoznavanje pravih kršćana, kada je rekao: “Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom” (Mat. 7:17, ST). Da, postojat će plodovi ili dokazi da ih je Božji sveti duh podupirao. Poučno je razmotriti takve biblijske dokaze u svjetlu Galupove ankete, Christianity Today (Kršćanstvo danas) — objavljene 22. februara 1980. godine.

U nijednom biblijskom Izvještaju se ne pokazuje da je čudotvorni dar dobio netko tko je odobravao ili činio grijeh. Kršćansku skupštinu Korinta iz prvog stoljeća sačinjavale su osobe, koje su prije bile nemoralne, ali su se promijenile kad su postale kršćani. Nisu se više upuštale u nemoralno življenje (1. Kor. 6:9-11). Pa ipak, prema anketi, 19 posto od onih koji danas govore jezicima, odobrava spolne odnose prije braka.

Pravi kršćani poštuju Bibliju kao Riječ Božju. Isus Krist je citirao iz Svetog pisma i smatrao ga Božjom Riječi (Iv. 17:17). Međutim, prema anketi, 44 posto onih koji danas govore jezicima, ne smatra Bibliju najvažnijim religioznim autoritetom.

“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim”, zapovjedio je Isus (Mat. 28:19, 20, ST). Prorekao je također, da će se “dobra vijest” o Božjem kraljevstvu propovijedati “po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo” (Mat. 24:14). Pravi bi kršćani trebali aktivno sudjelovati u tome. Međutim, prema anketi, 51 posto onih, koji sada govore jezicima, ne govori o svojoj vjeri ni jednom tjedno, a 58 posto smatra da nije važno pridobiti druge za Krista.

“Oni ne pripadaju svijetu”, rekao je Isus za svoje sljedbenike (Iv. 17:16, ST). Oni koji govore jezicima daleko su od toga da “ne pripadaju svijetu”, nego s obzirom na “političku pripadnost” sasvim “odgovaraju uzoru narodnih masa u općenitom”, navodi Christianity Today.

“Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom”, rekao je Isus (Iv. 13:35). Apostol Ivan je dodao: “Da ljubimo jedan drugoga. Ne kao što Kain bješe od nečastivoga i zakla brata svojega” (1. Iv. 3:11, 12). Pravi kršćani imaju iskrenu ljubav jedan prema drugome. Njih ne dijele rasne, nacionalne i socijalne predrasude. Čak i u vrijeme rata odbijaju ubijati svoju braću po vjeri iz drugih zemalja. Može li se to reći i za narode u općenitom? Za one koji tvrde da imaju dar jezika?

Što, dakle, pokazuju činjenice? Budući da oni koji kao grupa govore jezicima, ne pridonose “plodove”, po kojima se poznaju pravi kršćani, jasno je, da svoje darove jezika nisu mogli primiti od istog izvora od kojega su ih dobili prvi kršćani.

Sveto pismo sadrži ozbiljna upozorenja, koja ukazuju na to, da je za takvu pojavu odgovoran drugi izvor. Isus je prorekao: “Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospodine! Gospodine! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao” (Mat. 7:22, 23). Apostol Pavao je upozorio da će doći vrijeme kada će pod “djelovanjem sotone” uslijediti ‘silna djela’ i “lažni znakovi” (2. Sol. 2:9, 10, ST).

Kako dakle možeš raspoznati prave Kristove sljedbenike, ako ne pomoću posjedovanja čudotvornih darova jezika? Po “plodovima”, biblijskim dokazima, koje smo razmatrali!

Pozivamo te da ispitaš Bibliju i zatim je usporediš sa naukama i običajima Jehovinih svjedoka. Sam se uvjeri da li će te ono što primjećuješ natjerati da kažeš za njih: “Zaista je Bog među vama” (1. Kor. 14:25).

[Okvir na stranici 19]

“Moj doživljaj nije bio od Boga”

“Stavak iz 1. Korinćanima 14:27, 28 ... uvjerio me je da moj doživljaj nije bio od Boga. ... Ono što sam ja doživio bilo je ... sasvim suprotno Pavlovom savjetu. Umjesto da smo se ograničili na dvoje ili troje, mi smo imali velike grupe. Niti smo imali nekoga da nam prevodi. Tko je, dakle, tada bio izgrađen?”