Božja namjera u “ponovnom rođenju”
“Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i duhom, ne može ući u carstvo Božije. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi” (IVAN 3:5, 7).
1, 2. a) Što trebamo razumjeti i shvatiti prije nego možemo dobiti zadovoljavajuće objašnjenje o Božjoj namjeri u vezi “ponovnog rođenja”? b) Kakvo svjedočanstvo daje Božja riječ u vezi Božje pravednosti i što ipak ne zahtijeva od njega?
PRIJE nego što možemo zadovoljavajuće objasniti u čemu se sastoji Božja namjera “ponovnog rađanja” nekih, potrebno je razumjeti i shvatiti nešto o osnovnim svojstvima Jehove Boga i njegovoj namjeri s obzirom na čovjeka i Zemlju.
2 Svjedočanstvo Božje riječi uvjerava nas, da je pravednost jedna od Božjih istaknutih osobina. Pravda je također temelj njegovog prijestola (5. Mojs. 32:4; Ps. 89:14). Međutim, njegova pravednost i pravda ne obavezuju ga da dade svim inteligentnim stvorenjima jednake prednosti. Tako je, primjerice, stvorio neka duhovna stvorenja, anđele, koji su daleko viši od ljudi. Nije na isti način nagradio ni sva svoja vjerna zemaljska stvorenja. Tako je Isus rekao za Ivana Krstitelja da je “najmanji u kraljevstvu nebeskom veći od njega” (Mat. 11:11, ST). To su misli, koje bi bilo dobro zadržati na umu, dok razmatramo temu o “ponovnom rođenju”.
Božja namjera za čovjeka i zemlju
3. Kakav divan izgled je bio pred Adamom i Evom kada su bili stvoreni?
3 Neophodno je da shvatimo Božju namjeru “ponovnog rađanja” nekih ljudi, da bismo razumjeli okolnosti koje su navele Boga, da prouzroči to “ponovno rođenje”. Vratimo li se do naših praroditelja, ustanovit ćemo da im je Bog dao slijedeći zadatak: “Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ... svim živim stvorovima što puze po zemlji!” (1. Mojsijeva 1:28, ST). U svojoj savršenosti Adam i Eva su bili djeca Božja. Pošto ih je Bog smjestio u divan park sličan vrtu, koji je bio napunjen svim vrstama divnih životinja, divnog cvijeća i sočnog voća, njihov život je doista bio sretan. Kad bi si podložili Zemlju i napunili je svojom vrstom, cijela Zemlja bi konačno postala raj, nastanjena savršenim ljudima, baš kao što su bili Adam i Eva. Kakav divan izgled im je predstojao!
4, 5. a) Zašto su naši praroditelji propustili poslužiti namjeri, koju je Bog imao stvorivši ih? b) Tko će, prema tome, provesti Jehovinu namjeru s obzirom na ljude i Zemlju?
4 Našim praroditeljima je, međutim, nedostajalo cijenjenje za sve te Božje pripreme jer su prestupili njegov zakon. Zato ih je Bog prognao iz svoje obitelji sinova i osudio na smrt. Uslijed toga su svi njihovi potomci bili rođeni kao grešnici i podložni smrti (1. Mojsijeva 3:19; Rimljanima 5:12). Kako naši praroditelji, tako ni njihovi potomci nisu mogli ispuniti prvobitni Božji zadatak za ljudsku obitelj. Znači li to, da se nikada neće ostvariti Božja namjera s obzirom na ljude i Zemlju? Nikako ne, jer nas Božja riječ uvjerava, da njegova namjera neće nikada zatajiti (Izaija 46:10, 11; 55:10, 11).
5 Dakle, kako će se provesti prvobitna Božja namjera s obzirom na ljude i Zemlju? Kroz sjeme, baš kao što je Bog prorekao u edenskom vrtu i obećao Abrahamu. Apostol Pavao pokazuje, da je to sjeme prvenstveno Isus Krist (1. Mojsijeva 3:15; 22:17, 18; Galaćanima 3:16, 29).
Kako će se ostvariti prvobitna Božja namjera
6. Kroz što je Bog otvorio put Adamovim potomcima da bi bili ponovo primljeni u Božju obitelj?
6 Kako je Isus Krist mogao prouzročiti da se ispuni prvobitna Božja namjera? Prije svega odstranjenjem osude, koja je bila nad ljudskom obitelji zbog Adamove pobune. Isus je mogao učiniti to, jer je bio rođen kao savršeni čovjek. Njegov otac je Jehova Bog — a ne Marijin muž Josip. Isus je, zapravo, odstranio tu osudu jer je umro kao žrtva na mučeničkom stupu. U stvari, jedan od glavnih razloga zašto je Isus došao na Zemlju bio je, da dade svoj život u otkup. Time je otvorio put Adamovim potomcima, da se ponovo vrate u priznatu Jehovinu obitelj (Matej 28:20).
7. Na temelju čega je Isus bio uskrsnut iz mrtvih kao duhovno stvorenje?
7 Međutim, mrtav otkupitelj nije mogao koristiti čovječanstvu. Zato je Jehova Bog trećeg dana uskrsnuo Isusa Krista “oživjevši ga u duhu” (1. Petrova 3:18). Jehova je to učinio na temelju onoga, što se dogodilo na Jordanu kada se Isus krstio. Tamo je Bog pomoću svog svetog duha označio Isusa kao duhovno rođenog Sina. Ivan Krstitelj nije samo vidio kako se Božji duh spustio na Isusa u obliku goluba, nego je također čuo Božji glas koji je govorio: “Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao” (Matej 3:16, 17, ST; Jevrejima 10:5-10).
8. Za što je još Isus bio određen i pomazan, osim što je bio “ponovo rođen” na Jordanu?
8 Dakle, Isus nije postao samo duhovni Božji sin, nego i Mesija, Krist ili pomazanik, budući kralj Božjeg Kraljevstva. Također je istodobno bio imenovan za prvosvećenika u korist umirućeg čovječanstva da bi odstranio posljedice grijeha (Jevrejima 7:26). Osim toga, riječi iz Izaije 61:1, 2 su se sada primijenile na njega: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima.” Isus je bio duhovno rođen, “ponovno rođen”. Ostao je vjerni Božji duhovno pomazani Sin sve do smrti, usprkos svim pokušajima Sotone, Đavla, koji ga je želio navesti da uprlja svoju čistoću. Zato ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih.
9. Koje pravo je Bog dao Isusu i što je dobio zbog svoje vjernosti do smrti?
9 Potom “ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime, koje je iznad svakog drugog imena”. (Filipljanima 2:9-11, ST). Stotine svjedoka je potvrdilo činjenicu da je Isus bio uskrsnut iz mrtvih. Malo prije povratka svom ocu u nebo, rekao je svojim učenicima: “Dana mi je sva vlast (ili moć) nebeska i zemaljska”. (Matej 28:18, ST). Radi svoje žrtvene smrti, sada je imao potpuno pravo da obnovi čovječanstvo, a posjedovao je i moć da to učini zbog svog uskrsnuća i uzašašća u nebo, gdje je sjeo Bogu zdesna (Luka 22:69). Stoga Isus Krist može sada prouzročiti da se ostvari prvobitna Božja namjera s obzorom na čovjeka i Zemlju. Na njega se, dakle, odnose sva mesijanska proročanstva. (Vidi Psalam 72.; Izaija 9:6, 7; 11:1-10.)
Zašto su drugi “ponovo rođeni”
10, 11. a) Koje biblijsko svjedočanstvo pokazuje, da će Isus imati sunasljednike u svom Kraljevstvu? b) Koliko će ljudi imati tu prednost i kako znamo da je taj broj doslovan?
10 Hoće li Isus Krist sve to sam izvršiti? Ne. Hoće li s njim u njegovoj vladi sudjelovati anđeli? Ne. S njim će, u ispunjenju tih mesijanskih proročanstava, sudjelovati oni koji su bili kao i on, ljudi na Zemlji. Jehovin duh, djelujući na njih, rađa ih kao duhovne sinove sa izgledom na vječni život u nebu. Kao takvi imaju naročito prisan odnos s Bogom, “duhom posinjenja, kojim viču: ‘Abba, oče!’” (Rimljanima 8:15, ST). Isus je svojim apostolima uvijek iznova podvlačio tu nadu (Luka 22:28-30; Ivan 14:2, 3). I apostoli su također spominjali tu nadu (Rimljanima 8:17; 1. Korinćanima 15:52, 53; 1. Ivanova 3:2).
11 Koliko će ljudi dobiti taj nebeski položaj? Prema svim biblijskim stavcima o toj temi, biti će relativno malo “ponovo rođenih”. To je i za očekivati, jer je to izuzetna nagrada, službeni položaj uz najveće prednosti. Stoga je Isus za njih rekao: “Ne boj se, stado malo! jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo” (Luka 12:32, ST). Koliko će takvih biti? Apostol Ivan je rekao, da je vidio 144 000 duhovnih Izraelaca zabilježenih pečatom na čelima i istih 144 000 kako stoje na gori Sionu sa janjetom, Isusom Kristom. Taj broj je potrebno razumjeti doslovno, što je razvidno iz povezanosti, gdje se govori i o “velikom mnoštvu koje nitko ne može izbrojiti” (Otkrivenje 7:3, 4, 9, ST; 14:1, 3; 20:4, 6).
Narod za njegovo ime
12, 13. Koja je Jehovina sadašnja namjera za te buduće sunasljednike Kraljevstva?
12 Međutim, Jehova Bog je, za te buduće kraljeve i svećenike, planirao djelo dok su još u tijelu kao ljudi. Kakvo je to djelo? Kao što je Isus bio pomazan da “objavi dobru vijest krotkima”, tako su i oni pomazani da propovijedaju Radosnu vijest o Božjem Kraljevstvu (Izaija 61:1, 2; Luka 4:16-21; Djela apostolska 8:4, 12, ST). Zato je Isus kod rastanka zapovjedio svojim prvim učenicima da “učine učenicima ljude iz svih naroda krsteći ih” (Matej 28:19, 20, ST). I upravo malo prije svog uzašašća na nebo, Isus je rekao svojoj jedanaestorici vjernih apostola da trebaju biti “svjedoci za njega sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8).
13 Jedan od glavnih razloga zašto Bog dopušta propovijedanje “radosne vijesti” po svim narodima jest, da “primi iz njih narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14). Pošto je Božje ime Jehova, oni su poznati kao Jehovini svjedoci (Izaija 43:10-12). Ti pomazani sljedbenici Isusa Krista nisu jedini, koji govore “dobru vijest” krotkima, prave učenike i svjedoče za Jehovu Boga. Kao što su se u starom Izraelu Jehovini zakoni primjenjivali i na strance, koji su živjeli s njima, tako se i zapovijedi dane duhovnim Izraelcima, primjenjuju na njihove suradnike, “veliko mnoštvo” “drugih ovaca” (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9).
14. Koju još obavezu imaju ti pomazanici, koji polaze putem Isusa Krista?
14 Druga obaveza koju imaju pomazanici, koji polaze putem Isusa Krista, sastoji se u doprinašanju plodova Božjeg duha, naime: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost (Galaćanima 5:22, 23, ST). Isus je rekao, da će se pravi njegovi sljedbenici prepoznati po ljubavi, koju će međusobno iskazivati (Ivan 13:34, 35). Zato im apostol Pavao savjetuje: “Da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života, čovjeka koji u varavim požudama ide u propast, ... i da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.” Koliko je ta obaveza važna za kršćane, razvidno je iz slijedećih riječi apostola: “Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao” (Efežanima 4:22-24, ST; 1. Korinćanima 9:27, ST). Jedino ako pomazanici dokažu svoju vjernost do same smrti, mogu se nadati da će dobiti “vijenac života” (Otkrivenje 2:10).
Prvobitna Božja namjera nije promijenjena
15. a) U čemu su pogriješili mnogi tobožnji kršćani u vezi Božje namjere? b) Koja se nada isticala u Kršćanskim grčkim spisima koja je i razlog za takvo gledište?
15 Mnogi takozvani kršćani griješe u tome što omalovažavaju prvobitnu Jehovinu namjeru s obzirom na čovjeka i Zemlju. Njegova Riječ nam točno objelodanjuje u čemu je bila i ostala ta namjera, a Bog nam sam jamči da se ne mijenja (1. Mojsijeva 1:28; Izaija 45:18; Malahija 3:6). Međutim, Kršćanski grčki spisi ističu daljnji Jehovin naum, objavljen nakon zapadanja čovječanstva u grijeh. On se, sastoji u tome, da će Bog, na temelju Isusove žrtve, izabrati određeni broj ljudi, koji će postati suvladari njegovog Sina u nebeskom Kraljevstvu (1. Mojsijeva 3:15; 2. Timoteju 4:7, 8, 18). Svi se oni trebaju poput Isusa Krista, “ponovo roditi” (Ivan 3:3). Međutim, Božja priprema spasenja na temelju Kristove žrtve nije ograničena samo na one, koji imaju nebesku nadu. To se jasno može vidjeti iz Kršćanskih grčkih spisa.
Dvije nade — jedno spasenje
16, 17. Koji biblijski stavci pokazuju da blagodati Kristove žrtve nisu ograničene samo na one koji imaju nebesku nadu?
16 Isus je učio svoje sljedbenike da se mole: “Oče naš koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10, ST). Da bi se Božja volja mogla vršiti na Zemlji kao na nebu, moraju na Zemlji živjeti pravedni ljudi, za koje je prorečeno: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod i on sam, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge ni jauka ni boli, jer stari svijet prođe.” To se ne bi moglo odnositi na nebo, jer tamo nikada nije bilo tuge, jauka, boli ili smrti (Otkrivenje 21:3, 4, ST).
17 Da će te dvije grupe ljudi izvući koristi iz velikodušnih Božjih priprema, razvidno je iz riječi apostola Pavla, koje se nalaze u Rimljanima 8:19-21: “Ta cjelokupno stvorenje (jedna grupa) ustrajno iščekuje ovo objavljivanje sinova Božjih (druga grupa) — stvorenje naime bijaše podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu — u nadi da će se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Božje” (ST). Dakle, napokon će svi koji izvlače blagodati na temelju vjere u Kristovu žrtvu, uživati život kao Božji sinovi — 144 000 onih koji su “uzeti sa Zemlje” da budu na nebu i mnoge milijarde, koje će uživati vječni život u zemaljskom raju (Otkrivenje 7:4, 9; 14:3; Matej 25:31-34).
18, 19. a) Što pokazuje, da je blizu ispunjenje Božje namjere s obzirom na ljude i Zemlju? b) Koji pojedinci obuhvaćaju kraljevstvo i “sjeme Abrahamovo”? c) Koja pitanja ostaju za razmatranje?
18 Iz iznijetoga se može jasno vidjeti, da će se ipak ostvariti prvobitna Božja namjera s obzirom na ljude i Zemlju. Ispunjenja biblijskih proročanstava iz Mateja 24. poglavlje, Marka 13. poglavlje, Luke 21. poglavlje, 2. Timoteju 3:1-5 i Otkrivenja 6:1-8, ukazuju da je vrijeme blizu! Zbog Sotonine pobune i neposlušnosti Adama i Eve, Jehova je uveo nebesku nagradu za povlaštenu grupu, koju će upotrijebiti za ostvarenje svoje prvobitne namjere. Samo se članovi te grupe moraju “ponovno roditi”. Zajedno sa svojim Gospodinom i Učiteljem, Isusom Kristom, oni sačinjavaju Kraljevstvo, za koje je Isus učio svoje sljedbenike da se mole. Oni sačinjavaju “sjeme Abrahamovo”, koje će blagosloviti “sve narode na zemlji” (1. Mojsijeva 22:18; Galaćanima 3:29).
19 Razmotrili smo zašto su se Božji Sin i njegovi kraljevski sunasljednici morali “ponovo roditi” i koliko ih je, kao i koje su njihove sadašnje obaveze. Međutim, ostaju sljedeća pitanja: kakva je Božja, a kakva čovječja uloga kod “ponovnog rođenja”? Kako može netko reći, da ga je Jehova Bog izabrao da bude “ponovo rođen”?