‘Vratite se k pastiru duša svojih’
U DVIJE dirljive usporedbe Isus opisuje koliko se Bog brine za one, koji još uvijek pripadaju njegovom narodu, ali su odlutali. Zamisli samo strepnju pastira koji napušta stado od 99 ovaca i u pustinji traži izgubljenu ovcu ‘sve dok je ne nađe’. Ili razmisli o zabrinutosti i marljivosti žene koja izgubi novčić drahme, možda dio dragocjene kolekcije. Ona ne žali truda da ga nađe — pali svjetiljku i pometa cijelu kuću ‘sve dok ga ne nađe’. I kakve li radosti kad ga pronađe! (Luka 15:4-10).
Nesumnjivo shvaćaš, da je Isus govorio o ljudima, koji su bili u predanom odnosu s Bogom, a onda ga iz raznih razloga napustili ili se ‘izgubili’. Možda si i ti jedan od takvih. Možda te je dirnuo veliki napor, na koji se ukazuje u usporedbama, u ponovnom dobivanju onoga što se cijeni i radost zbog njegovog nalaska. Usporedbe pokazuju, da se za tebe brinu Bog, njegov Sin, sveti anđeli i tvoja duhovna braća i sestre. Usporedba koja sada slijedi još podrobnije pokazuje pojedinosti puta nekoga tko je ‘izgubljen’.
Usporedba o izgubljenom sinu
S opisom koji para srce, Isus u usporedbi o izgubljenom sinu pokazuje slijedeće: 1) zašto bi se netko mogao udaljiti; 2) što se može dogoditi dok je udaljen; 3) što treba učiniti za povratak; 4) dobrodošlicu od Boga. Dva sina iz usporedbe mogu se usporediti s ljudima, koji su, kao ti, upoznali Oca, uživali u ‘obilju duhovnog kruha’ u kući vjere i predali svoj život Jehovi (Luka 15:11-32).
Postoje različiti razlozi zbog kojih neki, kao mlađi sin, napuštaju ‘kuću’ našeg nebeskog Oca. Često je to jednostavno radi povećanog ‘tereta životnih briga’ (Luka 21:34). Ponegdje je utjecaj lošeg društva spriječio neke da ‘ostanu poslušni istini’ (Galaćanima 5:7, 8, 10, 12). Mučna osjećanja zbog nekog pitanja razumijevanja istine možda su navela neke da se ‘povuku natrag‘ (Ivan 6:60-66). Neki su u biti svjesno ili podsvjesno smatrali pretjerano ograničenom okolinu u Jehovinom duhovnom domu. Poput izgubljenog sina, takvi više ne žele biti pod budnim okom Oca. Oni traže neograničenu slobodu u ‘dalekoj zemlji’.
Sam u dalekoj zemlji
Izgubljeni sin je našao sve drugo, samo ne slobodu i zabavu kada je potrošio sav novac. Pao je tako nisko da je vodio razvratan život. Kad su naišla teška vremena, u očajanju je otišao raditi kao najamnik kod nekog čovjeka, koji ga je poslao čuvati svinje — najniži posao za Židova. Čeznuo je čak za hranom koju su svinje jele! (Luka 15:13-16).
Ivan je bio skupštinski starješina prije nego što je “otišao” u duhovnom pogledu u “daleku zemlju”. On objašnjava: “Potpuna zaštita je slijediti istinu, ali kada nisi više djelotvoran, popušta ti budnost. Čak i kada ne radiš nešto što je zaista loše, počinješ odobravati neke sitnice. Sam sebi kažeš: ‘Pa ja ne posjećujem skupštinske sastanke; ja mislim da to nije tako važno‘”? Drugi Jehovin svjedok koji je bio nekoliko godina nedjelotvoran, priznaje: “Stvarno sam počeo voditi loš život. Uskoro sam shvatio kako duboko netko može zaglibiti družeći se sa ljudima iz svijeta. Jedini način da bi zadržao njihovo društvo je ništa ne govoriti o Jehovi. A ako govoriš, tada imaš samo velike neugodnosti.”
Ipak, mnogi koji postaju nedjelotvorni ne vode raskalašen život kao rasipnik iz Isusove usporedbe. Svi ipak postaju svjesni da više nisu u prisnom odnosu s Bogom. Neki nedjelotvoran bračni par ‘nije za 15 godina nikada uzeo u ruke Bibliju’, a ipak su ostali moralno čisti. Žena objašnjava: “U materijalnom pogledu bilo nam je vrlo dobro tokom tih godina. Čovjek bi skoro bio naveden na pomisao da nije potrebno vratiti se k Jehovi. Cijeli naš život ispunjavali smo poslom i samim sobom. Pokušali smo potpuno izbrisati iz sjećanja istinu, čak smo se odselili u drugi kraj gdje nas nitko nije poznavao. Sva je ta sreća bila ipak samo prividna. U svojoj nutrini bili smo nemirni. Moj muž je bio godinama duboko utučen. Prestali smo se moliti čak i prije jela. Noćima nisam mogla spavati misleći na istinu i osjećajući se krivom.” Njen muž je dodao: “Osjećali smo se potpuno slomljenima.”
Biti otuđen od Jehove i osjećati se duhovno usamljen vrlo je mučno. Neka kršćanka, koja je nekada bila nedjelotvorna, rekla je: “Ništa se ne može usporediti sa Jehovom milošću. Strašno je kada se osjećaš loše, a ne možeš mu se moliti ili sumnjaš da će ti uslišiti molitve.”
“Došao je k sebi”
Rasipnik je postao svjestan svojih unutarnjih duhovnih osjećaja i reagirao je na njih. Isus kaže: “Tada dođe k sebi.” Ako bi doslovno preveli izvorne grčke riječi, tada bi to glasilo: “Ušao je u sebe.” Bio je ‘pored sebe’, u nestvarnom svijetu. Sada je postao svjestan svog pravog duhovnog stanja. Razmišljao je o miru i obilju, koje je uživao u kući svoga oca (Luka 15:17, ST).
Ovdje je rasipnik sam to uvidio, a drugdje takva spoznaja dolazi nakon nekoliko vođenih razgovora, koji su probudili uspavana osjećanja. Dijana se, primjerice, povjerila jednoj sestri s kojom se upoznala dok je bila nedjelotvorna: “Ne mogu se vratiti k Jehovi. Ne ljubim ga, a znam da ljubav mora biti poticaj.” Sestra je upitala: “Jesi li voljela svoga muža na početku vašeg upoznavanja?” “Ne, kako bi mogla? Nisam ga poznavala”, odgovorila je Dijana. “Tada sam shvatila”, priznala je, “da će ljubav doći s ponovnim upoznavanjem Jehove. Kasnije sam stupila u vezu sa skupštinom i zatražila pomoć. Na prijedlog starješina, jedan bračni par je studirao Bibliju sa nama više od godinu dana i postali smo ponovo djelotvorni.”
Međutim, jedna od najvećih prepreka za povratak je jaki osjećaj krivice.
Jesam li otišao predaleko?
“Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom”, tako se osjećao izgubljeni sin kada je došao “k sebi”. Drugi su također osjećali — da su nedostojni zvati se članom Božje obitelji (Luka 15:17-19, ST).
“Shvaćaš da si svjesno okrenuo leđa Jehovi. Ta me je krivica mučila”, priznala je Viktorija. “Kada sam ponovo postala djelotvorna, vodila sam pravu borbu da bih se počela ponovo moliti. Mislila sam: ‘Što Jehova može još očekivati od mene kada sam mu okrenula leđa.’” Drugi su smatrali da su počinili ‘neoprostiv grijeh’.
Da li je otac smatrao neoprostivim sve silne grijehe, koje je počinio njegov sin? Da li je bio hladan i ravnodušan, kada se mladić ponovo pojavio? Nipošto! Tražio je svog sina. “Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac”, po Isusovim riječima (Luka 15:20, ST). Susjedi su možda vidjeli samo odrpine, prljavštinu i bose noge, ali otac je vidio “njega”. Znao je sa kakvog dugog puta je došao sin. Bilo je očito da je napustio svoj razvratnički život i iskreno se pokajao (Priče Salamunove 28:13).
Otac je potrčao i zagrlio svog sina. Najviše što je sin očekivao bilo je, da će ga otac primiti kao “najamnog radnika” — nekoga koji zaista nije član obitelji i koga se u nekim pogledima smatra gorim od roba. Uopće si nije mogao zamisliti ovakav očev postupak: “Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo.” Kako je divno Isus prikazao očev srdačan postupak! (Luka 15:22, 23, ST).
Otac je znao, da je izgubljeni sin već platio visoku cijenu — duševne brazgotine od razvratnog života, gubitak svog novca, patnje zbog gubitka prijatelja, hrane i krova nad glavom za vrijeme gladi, sram jer je morao jesti sa svinjama i na kraju, dugo putovanje kući. Tako i Jehova uviđa da netko zaista pati dok je ‘izgubljen’ i da mu se nije lako vratili. Naš samilosni nebeski Otac, koji je ‘obilan nezasluženom dobrotom’, “neće zauvijek pamtiti greške niti će nam dati po našim grijesima ono što smo zaslužili”, ako se iskreno kajemo i raspravimo s njim. I oni koji su počinili velike grijehe dok su bili odvojeni od kršćanske skupštine i zatim se iskreno pokajali, priznavši svoje grijehe pred starješinama, mogu očekivati da će se s njima ljubazno i pažljivo postupati da bi ih se dovelo do konačnog povratka (Psalam 103:8-10; 130:3; Izaija 1:18, 19).
Biblija doduše govori o nekim nevjernim kršćanima kojima grijesi nisu oprošteni. Međutim, Pavao pokazuje, da su se takvi protivili istini i s prezirom gazili po otkupnoj žrtvi, smatrajući da nema naročitu vrijednost (Jevrejima 10:26-31). Jesi li i ti otišao u takvu krajnost? Pošto ne prezireš ovo gradivo nego se iskreno zanimaš za njega, pokazuješ da još uvijek imaš nešto ljubavi prema duhovnim stvarima. Činjenica da se osjećaš krivim i uznemirenim u srcu pokazuje, da nisi otišao predaleko. Budi uvjeren, da će Jehova uslišiti tvoj u molitvi postavljeni zahtjev, kao što je uslišio i Davida koji ga je molio: “Grijeh moj mi oprosti, jer je velik” (Psalam 25:11, ST).
‘Ne boj se, pomoći ću ti’
Dvojica starješina su posjetili nedjelotvoran bračni par, koji je ranije bio osobito revan. Čim su počeli razgovarati, odmah je nedjelotvorni muž rekao, braneći se, kako zna da bi trebao biti u službi propovijedanja i učiti druge. “Baš sada, mislim da ne bi to trebao”, glasio je iznenađujući odgovor jednog starješine. “Bi li rekao nekom bolesnom članu svoje obitelji neka ide kositi travu? Sigurno ne bi. Tako i mi ne želimo tebi reći da trebaš ‘kositi travu’ barem ne odmah. Mi želimo da ti ozdraviš. Na koji ti način možemo pomoći?” Ljubazna pomoć i topla susretljivost starješina pomogle su tom bračnom paru da duhovno napreduje i muž sada ponovo služi kao starješina. (Usporedi Jakov 5:14, 15.)
Neki pokajnici izbjegavaju druženje sa skupštinom jer se osjećaju nesposobnima odjednom preuzeti sve odgovornosti Jehovinog svjedoka. Međutim, Jehova je razuman. Najkorisnije je postupno ozdravljenje — malo po malo. Pavao je rekao da oni, koji su u njegovo vrijeme postali duhovno “slabi”, trebaju ponovo s nekim proučiti temeljne nauke istine (Jevrejima 5:11, 12). Ta duhovna hrana daje snagu i omogućava poduzimanje drugih koraka. Brojni razgovori sa Jehovinim svjedocima, koji su nekada bili nedjelotvorni pa se ponovo vratili pokazuju, da je većini bila potrebna redovita pomoć. U skupštini su braća više nego voljna pružiti takvu pomoć. Oni misle kao Jehova, koji je rekao svom izabranom narodu: “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti” (Izaija 41:10, ST).
Da, Bog kaže: “Pomažem ti.” Možda moraš prekinuti sve veze sa lošim društvom. Možda se moraš hrabro suprotstaviti rođacima, koji ne odobravaju tvoje posjećivanje kršćanskih sastanaka. Možda postoje neke stvari, koje moraš priznati starješinama (Psalam 32:3-5). Nemoj nikada zaboraviti, da ti je Jehova spreman pomoći. Jehovin svjedok koji se ponovo vratio, rekao je: “Jehova mi je omogućio odjednom vidjeti odlučujući korak i mnogo mi pomogao.” Drugi je dodao: “U trenutku kada sam ušao u dvoranu, svi moji stari prijatelji zagrlili su me i poljubili. Njihova me je radost savladala. Mislio sam: ‘Zašto sam se uopće plašio?’” Iako će neki možda imati stav, poput starijeg brata izgubljenog sina, ogromna većina će se ipak radovati tvom povratku (Luka 15:25-32).
Zašto ne bi pokušao? Neka kršćanka, koja se vratila nakon što je bila neko vrijeme izvan skupštine, izjavila je: “Nema drugog mjesta gdje se može naći unutarnji mir. Sve drugo je došlo na svoje mjesto kada sam postala ponovo duhovno aktivna. Ovaj svijet ne nudi ništa vrijedno. Tako se lijepo osjećaš kada znaš, da se dopadaš Jehovi i imaš njegovu zaštitu. Mirno možeš spavati. Sada život ponovo ima smisla i možeš razviti pravu nadu u život u Novom uređenju.”
Ako si zalutala ovca, zašto ne bi pozvao Jehovinog svjedoka, koji ti je donio ovaj časopis, da ti pomogne stupiti u kontakt sa starješinama mjesne skupštine. Osjeti radost i zadovoljstvo koje proizlaze iz načina postupanja, koji je opisao Petar: “Lutali ste” naime “kao ovce”, ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih” (1. Petrova 2:25, ST).