Rođenje kraljevskog naroda u novorođenoj zemlji
“Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove!” (IZAIJA 66:8, ST).
1. Što su poduzeli Međunarodni istraživači Biblije na svom kongresu u Columbus-u (Ohio) 26. jula 1931. g. i što je odgovarajuće tome bilo poduzeto diljem svijeta?
PRED više od pola stoljeća, 26. jula 1931. g. u nedjelju poslije podne, bilo je očito da je na svjetsku pozornicu stupio narod, branitelj jednog imena. Tog nezaboravnog dana tisuće međunarodnih istraživača Biblije sakupljenih na glavnom kongresu u Columbus-u (Ohio, SAD), jednoglasno su usvojili rezoluciju kojom su odlučili da se od tog dana zovu, s biblijski utemeljenim imenom, “Jehovini svjedoci” (Izaija 43:10-12). Nedugo zatim su sve skupštine Međunarodnih istraživača Biblije diljem Zemlje slijedile taj primjer i službeno usvojile to jedinstveno ime. Novo se ime učvrstilo!
2. a) Što su podnosili od tada nosioci tog biblijski utemeljenog imena? b) Koje ohrabrujuće riječi oni nalaze u Izaiji 66:5?
2 Zbog tog imena ti svjedoci Svevišnjega Boga navukli su si mržnju svijeta, čak i kršćanstva, čiji članovi tvrde da su religiozna braća svih onih koji se predstavljaju učenicima Isusa Krista. Ta religiozna mržnja je otišla tako daleko, da je prerasla u nasilna progonstva, koja su prouzročila smrt mnogih. Kao ohrabrenje nosiocima tog imena, koji žive suglasno dostojanstvu tog imena, odzvanjaju već više od 2 500 godina ohrabrujuće riječi, sačuvane za nas po jednom od najistaknutijih proroka Biblije: “Poslušajte riječ Jehovinu, vi koji dršćete od njegove riječi? ‘Vaša braća, koja vas mrze, koja vas odbacuju radi moga imena, govore: “Neka se proslavi Jehova!’” On se zaista mora pojaviti na vašu radost, a oni će biti posramljeni” (Izaija 66:5, NS).
3. Kako pokazuju Jehovini svjedoci, da drhte od njegove riječi i jesu li samo slušatelji?
3 Današnji Jehovini svjedoci ‘drhte od njegove riječi’. Oni se boje postupati suprotno njegovoj napisanoj riječi. Zato stalno proučavaju nadahnuto Pismo. Oni priznaju, da je autor Biblije Bog i Otac njihovog Gospodina i spasitelja Isusa Krista. Kao riječ Jehovinu prihvaćaju svih trideset i devet knjiga Hebrejskih spisa i svih dvadeset i sedam knjiga Kršćanskih grčkih spisa, te moraju biti slušatelji i izvršitelji riječi iz njih.
4. a) Koji je temeljni razlog, zbog čega kršćanstvo mrzi i odbacuje svoju braću? b) Što je kršćanstvo navelo kao razlog svom postupanju?
4 Radi čega u osnovi kršćanstvo mrzi Jehovine svjedoke kada njegovi članovi tvrde, da su u bratstvu sa Isusom Kristom? Zašto ih kršćanstvo ne priznaje za kršćane ne želeći se s njima družiti i uistinu ništa imati zajedničkog? Jehova sam navodi razlog za to, govoreći: “Radi moga imena.” Ipak, ti koji ih mrze i odbacuju, opravdavaju svoje postupke najuzvišenijim razlogom, uzvikujući: “Neka se proslavi Jehova!” Ili, uzmemo li prijevode Biblije, koji izbjegavaju upotrebu božanskog imena, tada oni uzvikuju: “Neka se proslavi Gospodin!” Međutim, Gospodin Bog ne smatra da ga oni slave mrzeći njegove svjedoke i odbacujući ih.
5. a) Tko će se radovati Jehovinom nastupu? b) Što će za druge značiti posramljenje?
5 Tko će se obradovati Jehovi kad će jednima izraziti svoje odobravanje, a drugima negodovanje? Tko će biti posramljen? Jehova kaže onima koji su omrznuti i odbačeni jer zaista poštuju njegovo ime, sljedeće: “I on se zaista mora pojaviti na vašu radost, a oni će biti posramljeni” (Izaija 66:5, NS). To znači strašne nevolje onima, koji su mrzili i odbacivali njegove svjedoke. Nesreća koja ih je zadesila u prošlosti nagovještava najveću nevolju svih vremena, koja će uskoro zadesiti one, koji mrze i odbacuju Jehovine svjedoke u ovo ‘vrijeme kraja’ (Danijel 12:4). Prorok Izaija nastavlja osvrt na to, sljedećim riječima: “Evo odjeka vike iz grada, buke iz templa. To je odjek Jehovin, koji uzvraća svojim neprijateljima ono što zaslužuju” (Izaija 66:6, NS).
6. Iz kojeg je grada dolazio ‘odjek vike’ i zašto je tako odjekivalo?
6 Neimenovani grad, odakle se čuo ‘odjek vike’ svakako je Jeruzalem, jer se u njemu nalazio templ za obožavanje Jehove. Ovdje se želi reći, da Jehova dolazi pregledati templ svog obožavanja kojom prilikom izražava svoje negodovanje jer ga se obožava samo izvanjski, formalno, licemjerno. To je dovelo do sramoćenja njegovog svetog imena. Jehova će pokazati svoje neodobravanje ‘vikom’ prouzročenom napadom Babilonaca, svjetskih osvajača, koje će Jehova upotrijebiti kao svoje oruđe da ‘uzvrati svojim neprijateljima ono što zaslužuju’, jer su vršili licemjerno obožavanje i time obezvrijedili njegov templ. To su bili Jehovini neprijatelji, jer su neprijateljski mrzili one, koji su zaista ‘drhtali od njegove riječi’ i odbacili ih, kako je on rekao, “radi imena mojega” (Izaija 66:2, 5).
7. Što se dogodilo Jeremiji, kada se ispunilo Izaijino proročanstvo i tko je vidio da je Jehovina riječ istinita?
7 U vrijeme proroka Jeremije, Ezehijela i Danijela, Jehova je upotrijebio babilonsku vojsku kao svoje zastupnike da ‘uzvrati Izraelcima ono što zaslužuju’, jer su prekršili zavjet. Kakva je samo ‘vika’ nastala u Jeruzalemu 607. g. pr. n. r. vr., kad je cijeli grad bio uništen i kad nije bio pošteđen čak ni blistavi templ, izgrađen po mudrom kralju Salamunu! Preživjeli Židovi bili su odvedeni u Babilon. Ono malo Židova koji su ostali u zemlji, pobjegli su u Egipat, odvodeći sobom i proroka Jeremiju. Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo o potpunom opustošenju zemlje. Dakle, područje na kome je nekada živio jedan narod, prestalo je biti domovina živog naroda s Jehovom Bogom kao njegovim nebeskim kraljem. Vjerni Židovi, koji su ‘drhtali od Božje riječi’ vidjeli su da je njegova Riječ istinita.
8, 9. a) Što je suvremeni Jeruzalem u usporedbi s prauzorom? b) što će se prema Isusovom proročanstvu dogoditi Jeruzalemu i zašto?
8 Zastrašujući događaji koji će daleko nadmašiti događaje 607. g. pr. n. r. vr., čekaju one, koji mrze i izbjegavaju Jehovine riječi. Svi ti tragični događaji, u vrijeme Jeremije, Ezehijela i Danijela, ‘dogodili su se njima za primjer, a napisani su za opomenu nama na koje je došao svršetak sustava stvari’ (1. Korinćanima 10:11, NS). Tada će se doista čuti ‘odjek vike iz grada’, suvremenog Jeruzalema, naime, kršćanstva, koje je pod božanskom osudom. Ono tvrdi, poput starog Izraela, da je u zavjetu s Bogom, u ‘novom zavjetu’ s Isusom Kristom kao posrednikom (Jevrejima 8:7-9). No, nije živjelo u suglasnosti sa zavjetnim odnosom s Bogom. Dakle, kršćanstvo očekuje “velika nevolja”, predočena po onoj, koja je zadesila stari Jeruzalem, prema vlastitom Isusovom proročanstvu:
9 “Tada će biti velika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti će je ikada više biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nijedno tijelo se ne bi spasilo; ali radi izabranika ti će se dani skratiti” (Matej 24:21, 22, NS; Marko 13:19, 20).
10. Koga će još, osim kršćanstva, progutati ta nevolja i tko će sačinjavati “tijelo” koje će preživjeti?
10 Ta neusporediva velika nevolja se približava. Dolazi od ‘izabranika’ Boga Jehove. Neće progutati samo kršćanstvo, suvremenog dvojnika Jeruzalema, nego cijeli sustav stvari s kojim je kršćanstvo prijateljevalo (Jakov 4:4). Današnji predani, kršteni kršćani, koji drhte od Jehovine riječi bit će “tijelo” koje će preživjeti.
Neizbježno, ubrzano rođenje
11. a) Koje razdoblje prethodi ljudskom rođenju i postoji li kakva sličnost u slučaju ponovo izgrađenog Jeruzalema? b) Po čijoj je naredbi trebao biti izgrađen drugi Jeruzalem na istom mjestu? c) Je li Izaija prorekao koliko vremena će biti mjesto na kome se nalazio stari Jeruzalem, nenastanjena pustoš?
11 Vratimo se sada na Izaijino uzbudljivo proročanstvo! Kao olakšanje u mračnom izgledu koji je upravo iznio pod nadahnućem, on proriče radostan događaj. Rođenje zakonitog djeteta je nešto što roditelji očekuju s velikim nestrpljenjem i najvećom nadom. Kod ljudskih stvorenja rođenju mora prethoditi od Boga određeno vrijeme za potpuni razvoj željenog potomka. U vezi svoje pripreme, prorekao je veliki utemeljitelj porođajnog procesa nešto neobično. Njegov prorok Izaija prorekao je uništenje oskvrnjenog grada Jeruzalema, a time i uništenje prvobitnog grada izgrađenog na brdu Sionu. Međutim, po naredbi perzijskog pobjednika, Kira Velikog, Jehovinog sluge, koji je pobijedio Babilonsko carstvo, trebao je nastati drugi grad na tom istom mjestu (Izaija 44:28; 45:1). Izaija međutim nije prorekao kako dugo neće postojati stari Jeruzalem i kako dugo će na taj način biti bez ’djece’ ili građana. On također nije prorekao kako će dugo brdo Sion kao i okolna zemlja biti prazna, nenastanjena pustoš.
12. Kako je trebala biti prikazana nova zemlja na staroj zemljopisnoj karti svijeta i čija je domovina trebala postati?
12 Za vrijeme Kira Velikog trebao se podići drugi Jeruzalem i postati majka mnogim ‘sinovima’, to jest, mnogim građanima i podanicima, koji će živjeti na njegovom području. Znači li to, da će se ta ‘zemlja’ pojaviti na staroj zemljopisnoj karti svijeta i da će poslužiti kao domovina ljudima, koji nekada nisu bili ‘narod’? Proročanski odgovor Jehove Boga na to pitanje glasi: Da!
13, 14. a) Da li su se židovski zarobljenici trebali vratiti u svoju zemlju kad je nastupila redovna jubilarna godina nakon njihovog izgnanstva? b) Je li Jeruzalem trebao ponovo postati majka ‘sinovima’ osobitim naprezanjem židovskih zarobljenika i što je u vezi toga prorečeno u Izaiji 66:7, 8?
13 Dakle, pitanje je bilo: kada i kako? Jehova je preko svog proroka Jeremije prorekao da će zemlja nekadašnjeg ‘naroda’ ležati pusta sedamdeset godina, to jest, dvadeset godina duže od pedesetogodišnjeg jubilarnog razdoblja. Dakle, kada će 573. g. pr. n. r. vr. nastupiti redovna jubilarna godina, neće biti Jeruzalema, ili Siona, koji mora postojati da bi se mogao materinski starati o građanima kao svojim ‘sinovima’ ili ‘djecom’, niti će biti jubilarnog slavlja u bivšoj domovini. Tek 537. godine pr. n. r. vr., trebali su se vratiti neki preživjeli židovski izgnanici u svoju bivšu domovinu. To je trebalo uslijediti bez nekih izvanrednih naprezanja od strane židovskih zarobljenika u Babilonu. To će biti Božje djelo u skladu s njegovim proročanskim obećanjem. Koliko god to može izgledati nevjerojatnim, ipak je jedan narod nakon progonstva morao doći u postojanje na zemlji, koju je Jehova Bog odredio za taj ‘narod’. Budući da je Jehova vidio i ono što će se dogoditi nakon nacionalne nesreće 607. g. pr. n. r. vr., nagovijestio je takav događaj kad je potakao Izaiju da kaže:
14 “Prije nego nastupiše porođajni bolovi [drugom Jeruzalemu], rodila je. Prije nego što osjeti trudničke bolove, porodi muško dijete. Tko je čuo takvo što? Tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove!” (Izaija 66:7, 8, ST).
15. Može li se usporediti to porođajno iskustvo s onim opisanim u Otkrivenju 12:1-17?
15 Takvo posebno rođenje je prava suprotnost opisu rođenja muškog djeteta, danog u posljednjoj knjizi Biblije. U Otkrivenju 12:1-17 čitamo: “Veliki znak je bio viđen na nebu: žena obavijena suncem, mjesec pod nogama njezinim i na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda, bila je trudna. Vikala je u porođajnim bolovima i mukama. I drugi znak je bio viđen na nebu, i gle! Veliki zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova, a na glavama mu sedam kruna; njegov rep povuče trećinu nebeskih zvijezda i zbaci ih na zemlju. Zmaj stade pred ženu, koja je trebala roditi, da joj proždre dijete čim ga rodi. I ona rodi sina, muško (ona proizvede muško dijete, Authorized Version), koji će čuvati sve narode željeznom palicom. Njeno dijete bi odneseno k Bogu i njegovom prijestolu. ... A zmaj se razgnjevi na ženu i ode da vodi rat protiv ostalih od njezina sjemena, koji drže Božje zapovijedi i pridonose svjedočanstvo za Isusa” (NS).
16. S čime moramo poistovjetiti ženu u ‘znaku’ i njenog ‘sina, muško’?
16 Budući da nijedna žena na Zemlji nema pod svojim nogama mjesec, niti ima krunu od dvanaest zvijezda oko svoje glave, mora ta gore spomenuta žena sa ‘znakom’ biti simbolična žena. Pošto je Bog prihvatio i priznao njeno dijete, sigurno je on prouzročio i njenu trudnoću. Dakle, ona je, na neki način, udata za njega. Uzimajući u obzir sve činioce, ta žena u ‘znaku’ na nebu mora predstavljati Božju, ženi sličnu organizaciju nebeskih duhovnih stvorenja, među kojima je glavni njegov jedinorođeni Sin, Isus Krist. Također i ženino ‘muško’ dijete mora biti simbolično, jer je bilo odneseno k Božjem prijestolju i ono predstavlja Božje Kraljevstvo. Dakle, da bi Kraljevstvo bilo više od neke predodžbe ili teoretske stvari, mora postojati živa osoba, koja će poslužiti kao kraljevski vladar. Ta stvarna osoba mora biti ona s kojom je Jehova Bog sklopio zavjet za Kraljevstvo.
17. Kako je jedinorođeni Božji Sin stekao pravo zauzeti prijestol na strani svog Oca?
17 To je upravo bio njegov jedinorođeni Sin, Isus Krist, koji se rodio na nadnaravan način kao čovjek u Betlehemu, kroz obiteljsku lozu izraelskog kralja Davida, i tako postao prirodni nasljednik Kraljevstva (Izaija 9:6, 7; Luka 22:29, 30; Matej 1:17-25). Bilo je zato ispravno naglašeno da će nebeska ‘žena’ roditi ‘muško’ dijete, jer je kraljevski položaj bio određen za muškog potomka u Davidovoj kraljevskoj lozi.
18. Da li se slažu okolnosti u vezi rođenja tog muškog djeteta s opisanim u Izaiji 66:7, 8, i kako ti stavci glase prema prijevodu American Standard Version?
18 Sve te okolnosti u vezi rođenja ‘sina’ ili ‘muško’ nebeske ‘žene’ razlikuju se od onih opisanih u Izaijinom proročanstvu, naročito u pogledu trudnoće, trudničkih bolova i porođajnih muka. Zato opravdano možemo zaključiti da se ‘muško dijete’ iz Izaije 66:7 odnosi na drugu proročansku situaciju negoli ‘sin, muško’ iz Otkrivenja 12:5. Očito da se spomenuto ‘muško dijete’ odnosi na ‘narod’ rođen (proizveden) u ‘zemlji’ Izaijinog proročanstva. Osim toga, u slučaju Izraelaca kao povratnika, kraljevstvo ili vladavina nije bilo istaknuto obilježje kod njihovog ponovnog osnivanja Jeruzalema 537. g. pr. n. r. vr. Kralj iz Davidove loze nije bio ponovo postavljen na prijestol. Judeja je bila perzijska provincija, i živjeli su pod vladavinom kralja Kira, koji je izdao naredbu da se ponovo izgradi templ i obnovi pravo obožavanje u Jeruzalemu. Pa ipak je do obnove došlo iznenada, neočekivano. Prema prijevodu American Standard Version čitamo u Izaiji 66:7, 8: “Prije nego što bješe u porođajnim mukama, porodi se; prije nego što naiđoše bolovi, dala je muško dijete. Tko je čuo tako nešto? Tko je vidio tako nešto? Hoće li biti rođena zemlja u jedan dan? Hoće li odjednom biti proizveden narod? Jer čim Sion osjeti bolove rodi djecu svoju”.
19. a) Kome i zašto je izgledalo prenaglo rođenje izraelskog naroda nakon izgnanstva? b) Kako je to bio potpuno novi naraštaj, koji se nastanio u zemlji svojih otaca i u kom smislu je to bila novorođena zemlja?
19 Rođenje izraelske nacije nakon vremena progonstva, bilo je prema proročanstvu, tako reći, prenaglo. Ono je 537. g. pr. n. r. vr. sasvim iznenadilo ondašnji svijet. Poganski svijet nije nikako očekivao, da će godinama mrtav izraelski narod opet oživjeti u od Boga mu danoj zemlji. Da, doista je nastao novi Sion, rodivši novi narod. Mi se sjećamo biblijskog izvještaja, da su Izraelci bili prognani u Babilon u različito vrijeme. Kod prvog osvajanja 617. g. pr. n. r. vr. bilo je prognano 10 000 ljudi. Stotine su bile kasnije prognane (2. Carevima 24:14; Jeremija 52:28-30). Međutim, 537. g. pr. n. r. vr. bilo je oslobođeno iz te poganske zemlje 42 360 muškaraca, ne ubrajajući mnoge sluge i profesionalne pjevače, koji su počeli ponovo živjeti u zemlji svojih otaca. Među tim Izraelcima bio je i određen broj starih ljudi, koji su vidjeli templ, kojeg je izgradio kralj Salamun u Jeruzalemu (Ezdra 2:64, 65; 3:12) Dakle, većinom je to bio potpuno novi naraštaj koji se nastanio u toj zemlji sa ciljem da izgradi novi templ. Novi Sion se uzdigao u novorođenoj zemlji. Postao je majka novom narodu, nakon progonstva. Taj narod je zauzeo novu perzijsku provinciju Judeju.
20. Kako se suvremena paralela tog rođenja odigrala u slučaju Međunarodnih istraživača Biblije u poslijeratnoj 1919. g.?
20 Postoji li suvremena paralela ‘rođenja’ obnovljenog Izraela kao ‘naroda’ 537. g. pr. n. r. vr.? Da, jer je godine nakon prvog svjetskog rata (1914-1918), bio rođen duhovni ‘narod’ pod većim Kirom, ustoličenim kraljem Isusom Kristom! Zašto? Jer je tokom rata bila onesposobljena glavna poslovnica Udruženja Kule stražare Biblije i traktata, izdavačkog zastupnika Međunarodnih istraživača Biblije u Brooklynu, i sve ponovno preseljeno u manje prostorije u Pittsburgh (Pennsylvania). Njegovi zadnji primjerci literature bili su zabranjeni u Kanadi i SAD-u. 1918. g. bili su osuđeni na dugogodišnji zatvor predsjednik Udruženja, sekretar blagajnik i šest ostalih vodećih suradnika. Iza svega toga krila se neprijateljska namjera, koja je izražena u Psalmu 83:4: “Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek se ime Izrael više ne spominje!” (ST). Međutim, na zaprepaštenje kršćanstva, u proljeće 1919. g. došlo je njihovo oslobođenje! Te godine su progonjeni Međunarodni istraživači Biblije održali i svoj prvi poslijeratni kongres u Cedar (Sider) Pointu (Ohio). Posjetiocima kongresa bio je najavljen izlazak novog časopisa, pratioca časopisa Kula stražara. Taj se časopis tada zvao Zlatni vijek, a sada se zove Probudi se!
21. Što je bilo rođeno pet godina nakon isteka “vremena neznabožaca” i čemu je trebalo služiti; što se dogodilo na novorođenoj ‘zemlji’?
21 Dakle, pet godina nakon isteka ‘vremena neznabožaca’ 1914. g. i uspostave Božjeg Kraljevstva u rukama većeg Kira, Isusa Krista, nastao je novi ‘narod’, duhovni ‘narod’. Članovi tog novog ‘naroda’ trebali su služiti kao poslanici Božjeg Kraljevstva novorođenog na nebesima i kao svjedoci, koji nose Božje ime. Bog je postavio ‘narod’ u njegovu zakonitu ‘zemlju’, svoje zemaljsko područje djelatnosti, simboličnu ‘zemlju’, jer su završila vremena neznabožaca, koji su gazili Božju vidljivu organizaciju (Luka 21:24).
22. Koja je pitanja postavio Jehova s obzirom na svoju sposobnost da postane Otac ‘narodu’ i kako je djelovao u odgovoru na ta pitanja u predodžbenim događajima i u suvremenim zbivanjima?
22 Svemogući Bog Jehova prouzročio je to značajno rođenje i odlučio da ga u tome ništa ne spriječi. U Izaiji 66:9 rekao je: “Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi? — govori Jahve. Zar bih ja, koji dajem rađanje, zatvorio maternicu? — kaže Bog tvoj.” Prvi odgovor na ta izazovna pitanja bilo je po Bogu Jehovi prouzročeno oslobođenje njegovog naroda iz Babilona 537. g. pr. n. r. vr. Zatim je prouzročio izgradnju Jeruzalema i množenje židovskih žitelja kao njegove djece. U usporedbi s tim, Božji suvremeni odgovor na vlastita pitanja očitovao se na simboličnom Jeruzalemu, njegovoj nebeskoj organizaciji, koja je postala plodna i tu na Zemlji rodila duhovni ‘narod’. To se dogodilo pod vodstvom većeg Kira, novoustoličenog Kralja na nebu. To rođenje je uslijedilo u poslijeratnoj 1919. godini, čime je nastao narod, ‘sinovi’ Siona, koji su bili potpuno predani interesima Božjeg uspostavljenog Kraljevstva i koji su zadržali strogu neutralnost prema političkim vladavinama ovoga svijeta. Svemogući Bog nije dozvolio da išta onemogući potpuno izvršenje njegove namjere od 1914. g. do sada!
Možeš li, nakon ovog studija Izaije 66:5-8, odgovoriti na sljedeća pitanja:
5. stavak: Kako ‘braća’ mrze i odbacuju prave obožavatelje? Kako su ta ‘braća’ posramljena?
6. stavak: Kako je došlo do ‘odjeka vike iz grada’ u stara vremena i u suvremeno doba?
7. stavak: Što je ‘muško dijete’ rođeno od ‘žene’ bez ‘porođajnih bolova’? Ima li ‘sin, muško’ iz Otkrivenja 12:5, isto značenje?
8. stavak: Na koji način je bilo iznenadno i neočekivano rođenje ‘naroda’ i ‘zemlje’ 537. g. pr. n. r. vr.?
[Slika na stranici 9]
Božja žena je 1914. g. “rodila” Kraljevstvo kao novorođeno dijete