Blagost ima moć

VOZAČ kamiona zaustavio je auto, koji mu je dolazio u susret. Šofer tog automobila zaslijepio ga je svjetlom jer je zaboravio upaliti oborena svjetla. Vozač je uzeo neku željeznu šipku i razbio oba fara na automobilu tog nesretnog šofera. Zatim je produžio svojim putem ostavivši tog jadnog šofera sa nesposobnim vozilom. Što misliš, jesu li takvi slučajevi učestali?

Da, milijuni ljudi odgovaraju nasiljem na sve ono što se protivi njihovoj volji. Pribjegavaju bilo usmenom vrijeđanju ili primjeni fizičke sile. Pomanjkanje blagosti širi se kao zarazna bolest. Sve više ljudi zaključuje da je mnogo djelotvornije dokazivati se, negoli postupati blago. Je li to točno?

Povijesni primjeri

Čovjek je bio pod velikim pritiskom. Veliko mnoštvo naoružano mačevima i toljagama došlo ga je uhapsiti i zatvoriti. U tom trenutku je jedan od njegovih bliskih suradnika izvadio mač i odsjekao uho nekom čovjeku iz tog neprijateljskog mnoštva. Situacija je bila vrlo zategnuta. Što će učiniti taj uhapšeni čovjek u tom odlučnom trenutku?

Bio je to Isus Krist. Obrati pažnju njegovoj reakciji. Isus je rekao čovjeku, koji mu je htio priskočiti u pomoć: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju poginut će od mača. Misliš li da ne mogu zamoliti svog Oca da mi sada pošalje više od dvanaest legija anđela?” (Matej 26:47-53, NS). Isus nije propustio pokazati blagost i dobrotu, nego je ‘dotakao uho i izliječio’ povrijeđenog čovjeka (Luka 22:51).

Da li je blagost znak neodlučnosti

Blagost i dobrotu koju je Isus pokazao sigurno ne možemo pripisati slaboj osobnosti. Isus je bio vođen ili podupiran snagom svog nebeskog Oca i bio je energičan čovjek, koji je uvijek zastupao pravičnost. Sjećaš li se što je učinio početkom svoje službe? Kad je ušao u templ Jeruzalema i vidio ‘prodavače goveda, ovaca i golubova i mjenjače novca na svojim mjestima’, napravio je bič od užeta i ‘sve ih istjerao iz templa zajedno sa ovcama i govedima’ (Ivan 2:14, 15, NS; vidi također Matej 23:13-36). Tu nije bilo znaka slabosti!

Isus je pokazao vlastitim primjerom, da blagost i dobrota nisu samo vanjski izraz smirenosti, nego pokazivanje Božje jake a ipak blage osobnosti. Jehova ne odobrava grijeh, nego je odlučan u tome. Mrzi ga potpuno i vrlo je dosljedan u vezi toga (Priče Salamunove 6:16-19). Ipak je Bog radi svoje dobrote omogućio palom čovjeku pomiriti se s njim preko otkupne žrtve i svećeničke službe Isusa Krista (Rimljanima 5:10; 1. Timoteju 2:5, 6; Jevrejima 4:14-16). Jehovina blagost ili plemenitost, dakle, dovodi do potpunog čišćenja grijeha (1. Ivanova 1:9). Da, blagost ima moć, čak spasonosnu moć.

Kako postići blagost

Kršćani su svjesni da kao nesavršeni ljudi ne mogu posjedovati blagost u velikoj mjeri. Budući da smo kao članovi Adamove obitelji rođeni u grijehu, svi smo naslijedili tjelesne sklonosti i bili otuđeni od života Božjeg (Efežanima 2:3; 4:17, 18). Nedostajala nam vjera i nada, a možda smo se osjećali i razočaranima i nesigurnima. Očito da smo u takvom stanju pokazivali pomanjkanje blagosti. (Usporedi Priče Salamunove 25:28.) No, što se dogodilo, kada smo doznali za Božje putove i dobili od njega oproštenje grijeha? Ojačali smo vjeru i napredovali u razvijanju plodova Božjeg duha, među koje spada i blagost (Galaćanima 5:22, 23).

Stoga, nitko od nas ne može postići tu divnu osobinu samo svojom vlastitom snagom. Blagost je, u stvari, rezultat našeg približavanja Bogu, kao našem izvoru snage. Naša iskrena želja slijediti Isusov primjer također nam pomaže postupati blago.

Kao što je naglašeno u 1. Petrovoj 3:3, 4, blagost je vezana za ‘tajnu osobu srca’, to je unutrašnje obilježje. Općenito, blagost se ne nasljeđuje prirodnim putem, nego se dobiva kao plod Božjeg duha kroz točnu spoznaju i primjenu Božje riječi. Blagost je dio ‘nove osobnosti’ oblikovane po Jehovi Bogu (Kološanima 3:10). Da li se lako postiže božanska blagost?

Drugi su uspjeli

“Ne, ne postiže se lako”, glasi odgovor nekog visokog, snažnog čovjeka. “Bio sam profesionalni boksač. Izvan ringa, u mom gradu, bio sam nazvan “terorist svojih bližnjih”. Moja fizička snaga davala mi je osjećaj nadmoćnosti i uživao sam u uličnim tučama. U kući sam često gubio samosvladavanje. Sjećam se kako sam jednom, kad me je žena naljutila, samo sa dva udarca potpuno razbio podrumska vrata i frižider. Nekada sam se stidio sam sebe, osobito onda kad sam ležao pijan i izbljuvan u vrtu ispred kuće. U tim trenucima molio sam se Bogu da mi pomogne. Onda je učestao moj kontakt sa Jehovinim svjedocima. Prije osam godina popio sam posljednju čašu piva.

Prošao sam kroz teško vrijeme pokušavajući zagospodariti svojim prirodnim sklonostima. A sada, kada propovijedam po kućama, mogu sa ljudima mirno razgovarati umjesto da se kao nekada ljutim na njih. Osjećajući ljubav među duhovnom braćom, pomoglo mi je razviti blagi duh, iako se još uvijek moram boriti protiv starih sklonosti. Kao kršćanski starješina, lakše mogu razumjeti drugu braću, koja vode sličnu borbu, ali potpuno sam uvjeren da je moguće uspjeti.”

Ili razmotri slučaj neke žene sa otoka Ambona (Malučko otočje, Indonezija). Bila je vrlo nagle ćudi i nosila je nož ispod bluze. U svojim izljevima gnjeva ozlijedila je nekoliko ljudi. Zatim je biblijska istina ušla u njen život. I što ona kaže danas nakon dvadeset godina proživljenih kao kršćanski Jehovin svjedok? “Shvatila sam, da ne mogu obožavati Jehovu sa takvom slabom naravi. Tako sam se uz Jehovinu pomoć promijenila, iako se još uvijek borim sa svojim slabostima u vezi blagosti.”

Ovi primjeri pokazuju, da netko tko želi razvijati blagost, mora odbaciti pogrešno mišljenje i postupanje, koji su tako uobičajeni u svijetu oko nas te primijeniti savjet apostola Pavla koji je pisao kršćanima u Rimu: “Nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se promijenite obnavljanjem svoga uma, da možete utvrditi što je dobra, ugodna i savršena volja Božja. Po nezasluženoj dobroti koja mi je dana, kažem svakome od vas da ne mislite o sebi više negoli je potrebno misliti” (Rimljanima 12:2, 3, NS). Kada ne mislimo o sebi više nego što je potrebno, smatrajući druge višima od sebe, to će nam pomoći postupati blago s drugima (Filipljanima 2:3).

U čemu je ključ uspjeha?

U ophođenju s ljudima blagost je mnogo moćnija ili snažnija od surovosti ili grubosti. Kad se netko, primjerice, suoči sa teškom situacijom ili sa nekom osobom nagle ćudi ili duboko ožalošćenom osobom, blagost će najvjerojatnije uroditi plodom, jer će svojim blagim postupanjem poboljšati ili smiriti atmosferu i otvoriti put savladavanju poteškoća. Biblija kaže: “Odgovor blag odvraća gnjev.” Da, “blag jezik i sam može lomiti kosti” (Priče Salamunove 15:1, NS; 25:15, NS).

Kakvu li samo snagu ima blagost! Ona uistinu pravi razliku između obnavljanja miroljubivih odnosa i izazivanja osjećaja otuđenosti, nejedinstva i nanošenja nepopravljivih šteta. A sada razmotrimo kako se to potvrđuje na različitim područjima života i koliko je nagrađujuće.

U obitelji

Bog je želio da obitelj postane toplo i ljubazno uređenje, gdje bi vladala ljubav i međusobno razumijevanje. Ali nažalost, mi smo danas svjedoci da se mnoge obitelji raspadaju zbog pomanjkanja ljubavi i samosvladavanja. Djelomično je to zato, jer se članovi obitelji dobro poznaju i onda ne paze na svoje slabosti i zbog svoje nesavršenosti čine greške. Takve se greške mogu ili uvećati ili pokriti s pravom ljubavlju.

Predstavi si marljivog Ivana kako dolazi kući poslije napornog posla. Raduje se ljubaznoj dobrodošlici kojom će ga žena dočekati. No, umjesto toga, ona prigovara: “Posebno sam te pozvala telefonom i zamolila, da kupiš namirnice kad se vraćaš kući. Zašto ih onda nisi kupio?” Kako će Ivan sada postupiti? On zna da je postupati blago Božji način, ali u takvom trenutku možda je vrlo teško postupati tako. Srećom, u ovom slučaju on stavlja ženi ruku preko ramena i kaže: “Zaboravio sam, draga, žao mi je. Otići ću sada u trgovinu i vratit ću se za nekoliko minuta.” Nagrađen je ugodno provedenom večeri.

To se također može primijeniti između roditelja i djece. Blagost će učiniti roditelje pristupačnima. Sjeti se Isusa. Djeca su mu se željela približiti (Matej 19:14, 15). Zašto? Zato jer je, kao što je sam rekao, bio ‘blage naravi i ponizna srca’ (Matej 11:29). Roditelji, posjedujete li blagu narav, kao što je posjedovao Isus?

Kako je sa obiteljima gdje muž nije kršćanin, a žena je učenik Isusa Krista? Žena koja vjeruje, dobro će učiniti ako sačuva pozitivan stav, jer se njen muž s vremenom može zainteresirati za istinu. Zapazi od kolike je važnosti ženina blagost. Apostol Petar je pisao: “Budite podložne svojim muževima, u namjeri, da ako i neće slušati riječ mogu biti pridobiveni bez riječi ponašanjem svojih žena ... [Vaš nakit] neka ... bude skrivena osoba srca obučena u neraspadljiv nakit mirnog i blagog duha, koji je u Božjim očima vrlo vrijedan” (1. Petrova 3:1-4, NS).

U skupštini

Kršćanska skupština je poput velike obitelji. (Usporedi 1. Timoteju 3:15.) U skupštini prevladava pravi obiteljski duh, duh blagosti, i kroz takvu blagost greške se ne uveličavaju, nego pokrivaju s ljubavlju; zato njeni članovi nastoje učiniti sve što mogu u pokazivanju blagosti jedan prema drugome. To će pridonijeti miru i jedinstvu. Naročito bi trebali duhovni nadglednici imati blag, ljubazan obiteljski duh u kontaktiranju sa ostalim članovima skupštine, jer je apostol Pavao pisao: “Ne kudi oštro starijeg čovjeka. Naprotiv, postupaj s njim kao s ocem, sa mlađim ljudima postupaj kao sa braćom, sa starijim ženama kao s majkama, s mlađim ženama kao sa sestrama sa svom čistoćom” (1. Timoteju 5:1, 2, NS).

Ovaj izvanredan savjet naglašava potrebu, kako bi nadglednici trebali pokazivati Kristovu blagost. Ako neki član skupštine, nesvjesno učini grešku, ne bi bilo na mjestu oštro ga prekoriti. Zašto? Jer se sa surovošću nekoga može povrijediti i dovesti ga do gnjeva. Osim toga, grubost ili surovost ne privlači nego odbija. Stoga bi nadglednici trebali slijediti nadahnuti savjet: “Braćo, ako i počini čovjek neki grijeh prije nego je toga svjestan, pokušajte vi, duhovno osposobljeni, opet ispraviti takvog čovjeka u duhu milosti, držeći i sebe samoga na oku, da ne bi i ti bio iskušan” (Galaćanima 6:1, NS).

Kada postupamo blago, tada oponašamo Božji način postupanja sa nama. Pavao je savjetovao kršćanskog nadglednika Tita da ‘bude blag prema svim ljudima’. Zašto? “Jer smo i mi nekada bili nerazumni, neposlušni, zavedeni, robovali raznim požudama i uživanjima, živjeli u nevaljalstvu i zavisti; mrski smo bili i mrzili jedni druge.” Međutim, Jehova nam je pritekao u pomoć i spasio nas “po milosti svojoj” (Titu 3:2-7, NS).

Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima neka ‘njihovo svjetlo zasija’ pred ljudima (Matej 5:16). Što ljude općenito najviše privlači? Grubost ili ljubaznost i blagost? Kakvo je tvoje osobno mišljenje? Vjerojatno ćemo se svi složiti sa Isusovim riječima: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite tako i vi njima.” (Matej 7:12, NS). Zar to od nas ne zahtijeva blagost?

U kontaktiranju s našim bližnjima

Možemo naići na protivljenja naših bližnjih kad ih posjetimo s namjerom da im posredujemo dobru vijest. U takvim okolnostima je važno sačuvati blagost, kao što se očekuje i od kršćanskih starješina u saobraćanju sa skupštinom. (Usporedi 2. Timoteju 2:23-26.) Radi naše blagosti, nekadašnji protivnici mogu možda povoljno reagirati na vijest Kraljevstva.

Stotine tisuća ljudi diljem Zemlje prihvatilo je dobru vijest. Udruženi sa pomazanim kršćanima pripadaju sada ljubaznom bratstvu širom svijeta. Zato ‘veliko mnoštvo ... iz svih naroda, plemena, narodnosti i jezika’ pripisuje danas spasenje Jehovi Bogu i janjetu, Isusu Kristu (Otkrivenje 7:9, 10; 14:1). Ti predani kršćani su živi dokaz da Jehovina blagost ima spasonosnu snagu. Oni se sa cijenjenjem odazivaju na nju i nastoje pokazivati božansku blagost, osjećajući da ih to veoma nagrađuje. Budi i ti među onima, koji su blage naravi i uživaju božanski blagoslov (Usporedi Matej 5:5).

[Slika na stranici 15]

“Žao mi je, draga, zaboravio sam.”