Može li muzika štetno djelovati?
“KAKO bi muzika mogla štetiti?” možda ćeš pitati. “Muzika je samo zvuk.” Točno, ali zvuci mogu jako utjecati na nas. Tko se ne trgne na krik usred noćne tišine? A što je sa zaraznim smijehom? Kad netko iz publike prasne u smijeh, često sva publika upada u neobuzdan smijeh.
Muzika ima moć
A sada pretvorimo te zvuke u muziku. Ovisno o vrsti pjesme ili muzike, uskoro će noge polako udarati o pod, tijela se njihati, prsti lupkati po taktu, glasovi pjevušiti. Svi posjetioci mogu biti zahvaćeni. Čime? Zvukom muzike.
Uzmimo primjer: jednom je prije spomenuti David služio kao muzičar na dvoru kralja Saula. Mladić je vrlo vješto svirao harfu. Njegova je muzika pomogla, da se uznemireni Saul smiri (1. Samuelova 16:18-23).
Muzika djeluje na osjećaje. Mnoštvo može biti dignuto na noge, kad neka džez grupa počne svirati poznatu melodiju. Ljubitelji klasične muzike mogu biti nadvladani osjećajima slušajući 1812 uvertiru od Čajkovskog. Slušajući zvukove žestoke borbe, topovsku paljbu i pobjednička zvona, mogu si zamisliti da su na licu mjesta. Da, muzika ima moć.
Stoljećima su političari i vladari upotrebljavali tu moć da bi utjecali na ljudska srca. Kako? Državnim himnama i rodoljubnim pjesmama. Kako su samo Hitler i nacistička partija upotrijebili himnu Deutschland, Deutschland über alles (Njemačka, Njemačka iznad svega), da bi poveli mase putem smrti i uništenja! Zanimljivo je, da je ta himna temeljena na klasičnoj muzici koju je komponirao Haydn (Hajdn). Kao odgovor na to, Britanci su vatreno pjevali “God Save the King” (Neka Bog spasi kralja). Što se Hitlera tiče, on je bio vrlo zaljubljen u Vagnerovu muziku.
Ta uvjerljiva moć muzike, očitovala se i u biblijska vremena. Izvještaj 2. Mojsijeve obavještava nas da su Izraelci postali nestrpljivi naredivši Mojsijevom bratu Aronu, da im načini drugog boga — liveni kip teleta — dok je Mojsije bio na brdu Horebu primajući od Jehove ploče zakona. Tada su prinijeli žrtve tom idolu u obliku religiozne svečanosti. A što su onda učinili? ‘Ljudi sjedoše jesti i piti. Zatim su ustali i veslali se’ (2. Mojsijeva 32:1-6).
Kad su Mojsijeve i Jozua sišli s brda, čuli su viku u izraelskom logoru. Jozua je mislio da je to ratna vika. No, Mojsije je ispravno protumačio taj zvuk. Bilo je to pjevanje, a ne poklič pobjednika ili vika poraženih. Bio je to ‘zvuk onih koji su pjevali’. Mojsije je mogao to utvrditi po neobičnom zvuku, jer je muzika imala u sebi nečeg zloslutnoga. Što je to bilo? Narod je pjevao i plesao oko zlatnog teleta. Sudjelovali su u neobuzdanom idolopoklonstvu pjesmom i plesom. Muzika je bila važna u njihovom krivom, nemoralnom obožavanju (2. Mojsijeva 32:7-25).
Taj događaj pruža neke pouke današnjim kršćanima. Prvo, muzika može utjecati na tebe. Suvremeni svijet poklanja vrlo veliku pažnju muzici. No da li bi na skupovima Jehovinih svjedoka trebala biti zastupljena bučna muzika i druga popularna muzika sa pretjeranim naglašavanjem seksa i nemoralnog ponašanja? Nikada to ne bi trebalo biti! Međutim, tokom posljednjih godina, neki starješine i roditelji dopuštali su to i tako se osjetila slabost u tom pogledu. Nekom vrstom te muzike veliča se nemoral, pobuna, droge čak i spiritizam.
Znači li to, da muzika sama po sebi obavezno vrši negativan utjecaj? Nikako. Kako je već spomenuto, muzika je upotrebljavana prilikom svetog obožavanja Jehove. I Isus je u svojoj usporedbi o povratku izgubljenog sina rekao, da je otac to proslavio ‘muzikom i plesom’ (Luka 15:25).
Može li muzika utjecati na mišljenje?
U naše suvremeno doba muzika igra znatno naglašeniju ulogu u dnevnom životu. U posljednjih nekoliko desetljeća brzo se razvila ogromna svjetska industrija, koja proizvodi svake godine stotine milijuna ploča i kazeta. Dok je prije sto godina jedini susret s muzikom bio moguć slušanjem predstava uživo ili aktivnim sudjelovanjem u njima, što nije bilo često, danas je slušanje muzike svakodnevni doživljaj. Dakle, značajno je pitanje: može li muzika utjecati na mišljenje? Može li utjecati na način života?
Neposredan oslonac takvom razmišljanju nalazimo u radio i TV reklamama. Mnogi reklamni programi popraćeni su muzikom. Dakle, pomoću muzike urežu se bolje u sjećanje nazivi proizvoda — čak i kod djece i beba.
Na sličan način koristila se muzika i u starom Izraelu, ali u mnogo plemenitiju svrhu. Psalmi su pjevani uz muzičku pratnju, što je nesumnjivo pomoglo narodu, da bolje upamti tekst. U biblijskom izvještaju, na primjer čitamo, da su se kod svečanog otvaranja Salamunovog hrama okupili Leviti pjevači i drugi “s cimbalima, harfama i citrama, ... a s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvaliti i slavili Jahvu”. Ovdje je muzika nadahnjivala i izgrađivala. Služila je na slavu Jehovi (2. Dnevnika 5:12, 13, ST).
Vjerojatno su tada pjevali i svirali Psalam 136, a muzika im je sigurno pomogla sjetiti se riječi. To ukazuje na činjenicu, da muzika može prenijeti poruku. Ona može također poslužiti kao sredstvo za zastupanje nekog proizvoda ili mišljenja ili preporučanje određenog načina života, bila ona popraćena tekstom ili ne. To je tako bez obzira govorili o klasičnoj ili modernoj muzici.
Encyclopaedia Britannica na primjer izvještava o biografiji Ludviga van Beethovena, “nadaleko priznatog, najvećeg kompozitora koji je ikada živio”: “Otkrio je snažnije od bilo koga drugog moć muzike u prenošenju životne filozofije bez izgovorene riječi.” Primjer tome je njegova svuda poznata Pastoralna simfonija. Ona jasno prenosi Betovenovu ljubav prema prirodi. Da, muzika nas može uzbuditi, utjecati na naše osjećaje.
Kao drugi primjer uzmimo djela austrijskog kompozitora Gustava Malera, sada u modi među ljubiteljima klasične muzike. Jedan muzički stručnjak govori o njemu kako je “opsjednut smrću” i opisuje “da je neprestano traganje za otkrićem nekog smisla života, protkalo Malerov život i njegovu muziku”. Pisac govori o njegovoj Simfoniji br. 1 opisujući njen sadržaj: “Radost života je zamračena opsjednutošću smrti.” On dalje kaže: “Simfonija br. 2 počinje smrtnom opsjednutošću ... i doživljava vrhunac u priznanju kršćanskog vjerovanja u besmrtnost. ... U ovim djelima je značajan religiozni element.” A sada se pojavljuje pitanje — da li bi mogle Malerova religiozna zbrka, opsjednutosti i neuroze, utjecati na slušatelja?
Daljnji primjer je balet Posvećenje proljeća od Stravinskog. Ta baletna muzika predstavlja poganski obred, u kome mlada djevica pleše do smrti da bi udobrovoljila boga proljeća. Taj obred, kako kaže jedan komentator, “izražen je u muzici, čije je najneposrednije izražavanje njena ritmička snaga — hipnotička, prisilna snaga ritmičkih pokreta.” Njeno djelovanje iznenađuje i možda uznemiruje. U stvari, “računalo se da će ona srušiti evropska uvjerenja o muzičkoj tradiciji”.
Dakle, i kod klasične muzike bi trebao malo zastati i pitati se: Hoću li zbog pretjeranog slušanja određene vrste muzike naginjati utučenosti ili prevelikoj uzbuđenosti? Hoće li kompozitorska filozofska misao prodrijeti do mene i možda negativno utjecati na moje misli? Naravno, ako muzika ne potkopava vjeru u Stvoritelja i njegova divna djela, kompozitorov utjecaj može ostati neutralan ili čak jako pozitivan. I opet, moguće je slušati muziku a da uopće ne znamo što je kompozitor htio reći. U tom će slučaju značenje, ako uopće postoji, ovisit potpuno o slušateljevoj mašti.
A sada, mogu li se ta mjerila primijeniti i na modernu muziku? Da li moderna muzika izgrađuje ili ponižava i kvari? Može li biti opasna za kršćanski moral i duhovnost? U sljedećem članku će biti objašnjena ta i druga pitanja.
[Slika na stranici 5]
Mahler
Stravinsky
Wagner
Da li je sva njihova muzika izgrađujuća?
[Slika na stranici 6]
Muzika može biti upotrjebljena za mračne ciljeve