Treba li upotrebljavali to ime?
MNOGI ljudi sasvim lako izbjegavaju upotrebu Božjeg svetog imena. Predani Židovi nalaze to ime u svojim Biblijama, ali smatraju da ga ne treba izgovarati. Mnogi drugi religiozni ljudi ustručavaju se upotrebljavati ga.
Međutim, sav je izraelski narod čuo jednom kako Bog izgovara svoje ime. Čuli su pravilan izgovor. Na gori Sinaj čuli su to ime osam puta u deset zapovijedi, koje su bile izrečene s neba, a oni ih slušali (2. Mojsijeva 20:2-17).
Ako je prevoditelj Biblije, koju ti posjeduješ, upotrijebio Božje ime tamo gdje se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu, tada ćeš vidjeti da te zapovijedi počinju ovom izjavom: “Ja sam Jehova, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Ne smiješ imati drugih bogova preda mnom.” U engleskom prijevodu Biblije The Living Bible (Livin Bajbel) ovaj stavak glasi: “Ja sam Jehova Bog tvoj ... Nemoj obožavati drugog boga osim mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3, NS). Ako prevoditelji Biblije koju ti imaš nisu upotrijebili Božje ime, možda su napisali riječ “GOSPODIN” velikim slovima pokazujući da se tu pojavljuje ime u izvornom tekstu.
U Pismu nigdje ne piše, da se to ime ne treba koristiti. Bog je rekao da se njegovo ime ne upotrebljava “uzalud” ili “na nedostojan način”. No, to ne znači da mi ne trebamo to ime upotrebljavati. To bi prije značilo da Jehovine sluge ne trebaju činiti ono što bi sramotilo njegovo ime (2. Mojsijeva 20:7).
Mojsije, koji je napisao ovu zapovijed u Bibliji, nije shvatio da to znači ne upotrebljavati Božje ime, jer je to ime zapisano stotinama puta u Pentateuhu, prvih pet knjiga Biblije. Umjesto da to ime ne upotrebljava, Mojsije je rekao: “Čuj, o Izraele! Jehova i naš Bog, Jehova je jedan. I ti moraš ljubiti
Jehovu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (5. Mojsijeva 6:4, 5, NS).
Biblija ne pokazuje, da je to ime ostalo sakriveno ili da se nije izgovaralo. Umjesto toga pokazuje da je ono bilo u općoj upotrebi tijekom mnogih stoljeća. U Bibliji su navedene Evine riječi kada je upotrijebila to ime (1. Mojsijeva 4:1). Mojsije kaže da je pravedni Abraham upotrebljavao to ime, da je Abraham prizvao “ime Jehove, vječnoga Boga”, a ta je činjenica sakrivena u mnogim suvremenim prijevodima Biblije (1. Mojsijeva 21:33).
Abraham je spomenuo Jehovino ime u razgovoru sa sodomskim kraljem. Sara ga je spomenula u razgovoru s Abrahamom. Abrahamov sluga ga je redovito upotrebljavao. Jakov, njegova žena Rahela i njen otac Laban, svi su oni koristili Božje ime (1. Mojsijeva 14:22; 16:2; 24:35, 42, 44; 28:16; 30:24, 27, 30).
Mojsiju je bilo zapovjeđeno da upotrebljava Božje ime. Mojsije i Aron su ga koristili u razgovoru s sumnjičavim faraonom, a i faraon ga je spomenuo odgovarajući im. Rekao je: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraelce da odu?” (2. Mojsijeva 5:1-3; 3:15).
Stoljećima kasnije narod još nije smatrao da ne smije izgovarati Jehovino ime. Spominjali su ga u razgovoru sa Samuelom a i on ga je upotrebljavao u svojim odgovorima (1. Samuelova 12:19, 20). Pravedni kralj David je javno pjevao: “Objavit ću ime tvoje braći svojoj; usred skupštine slavit ću te. Vi koji se bojite Jehove, slavite ga!” (Psalam 22:22, 23, NS).
Veliki prorok Izaija nije smatrao da to ime treba zanemariti. Upotrijebio ga je više od 400 puta u biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime. Izaija nije rekao svojim židovskim čitateljima da ne upotrebljavaju Božje ime. On je čak rekao: “Dajte hvalu Jehovi narode! Prizivajte ime njegovo. Objavite narodima djela njegova. Napominjite da treba njegovo ime visoko uzvisiti! Pjevajte Jehovi, jer su izvanredna djela njegova. Neka se to zna po svoj zemlji” (Izaija 12:4, 5, NS).
Zvuči li išta od ovoga kao da je to značajno ime bilo sakriveno? Ili da se ne bi upotrebljavalo, ili bilo zamijenjeno nekom drugom riječi? Prevoditelji, koji odbacuju Božje ime iz njegove vlastite knjige, očito nemaju cijenjenja za to ime, kao što su to imali bogobojazni Abraham, Sara, Jakov, Mojsije, Aron, Samuel, David i Izaija.
Ni kasniji proroci nisu krili to ime, kao da bi ga smatrali presvetim za upotrebu ili da raniji pisci Biblije nisu bili u pravu i da to ime trebaju zamijeniti nekom drugom riječi. Njihove poruke bile su pune ovakvih izjava: “Čujte riječ Jehovinu.” “Ovako govori Jehova nad vojskama, Bog Izraelov.” “Ovako govori suvereni Gospodin Jehova” (Jeremija 2:4, NS; 19:15, NS; Ezehijel 21:28, NS).
Upotreba tog imena nije bila ograničena samo na religiozne stvari. Niti su ga samo učitelji upotrebljavali, nego je i običan narod upotrebljavao Božje ime u običnom razgovoru. U Bibliji piše da je Boz rekao svojim radnicima na polju: “Jehova da je s vama.” A oni su odgovorili: “Da te blagoslovi Jehova” (Ruta 2:4, NS).
Arheolozi su pronašli potvrdu biblijskih izjava, da je narod to ime upotrebljavao. 1930-tih godina nađena su Pisma iz Lahisa, komadi glinenog posuđa za koje se vjeruje da potječu iz vremena osvajanja Babilonaca (u sedmom stoljeću pr. n. r. vr.). U njima se na više mjesta pojavljuju ovakvi izrazi: “Neka JHVH (Jahve ili Jehova) dade mom gospodaru da čuje ovog dana dobre vijesti!”
Čak su i neizraelci znali Božje ime i upotrebljavali ga. Gabaonjani su rekli Jozui: “Tvoje su sluge došle u ime Jehove, Boga tvojega, jer smo čuli za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu” (Jozua 9:9, NS). U desetom stoljeću prije našeg razdoblja Izraelov neprijatelj Misa, kralj moapski, napisao je to ime na Moapskom (Misinom) stupu, pronađenom 1868. i sada izloženom u muzeju Luvra u Parizu.
Ove činjenice ne trebaju biti iznenađujuće. Mojsije nije naveo na pomisao da je to privatno, tajno ime, koje ne treba upotrebljavati, nego je čak rekao narodu: “Svi narodi zemlje će vidjeti da je na te pozvano ime Jehovino.” (5. Mojsijeva 28:10, NS). Kako bi to bilo moguće ako čak ni obožavatelji ne bi njegovo ime upotrebljavali?
To ime nije ostalo neizgovarano, već je bilo slavljeno, voljeno, poštovano. Upotrebljavalo se kod davanja imena mjestima i kod davanja imena ljudima. Abraham je nazvao mjesto gdje je htio žrtvovati Izaka “Jehova-jireh” (1. Mojsijeva 22:14, NS). I niže navedena imena se nalaze među dobro poznatim biblijskim imenima, čije značenje uključuje Jehovu ili Jah, skraćeni pjesnički oblik imena Jehova: Ezehija, Izaija, Jozija, Nehemija, Abdija, Zaharija i Sofonija. Ljudi upotrebljavaju i danas Božje ime kada daju imena djeci. U stvari, možda i tvoje ime sadrži divno ime Božje! Znaš li nekoga tko se zove Joel? Njegovo ime znači “Jehova je Bog”. Ili Jonatan? Ono znači “Jehova je dao”. Jozua znači “Jehova je spasenje.” Svatko sa vrlo rasprostranjenim imenom Ivan, posjeduje ime koje znači “Jehova je bio milostiv”.
Dakle, i pored vjerovanja nekih ljudi, da je Božje ime sveto da bi se izgovaralo, i drugih da ga treba zanemariti, nikako ga se ne bi smjelo ispustiti iz Biblije. Sadrže ga sva ova biblijska imena, koja su se koristila tijekom mnogih stoljeća, kada ljudi ne samo da su znali za sveto Božje ime JEHOVA, nego su ga i upotrebljavali u molitvi, obožavanju i običnom razgovoru.
A što je s Kršćanskim spisima, često nazivanima Novi zavjet? Ime Jehova sadrže imena Isus i Ivan, kao i riječ “aleluja”, ali zašto se ono ne pojavljuje češće? Odgovor na ovo važno pitanje dobit ćemo u sljedećem članku.
[Okvir na stranici 5]
Kako se to ime izgovara?
Budući da se hebrejska riječ יהוה nije više upotrebljavala u religiji, izgubljen je njen prvobitni izgovor. Neki bibličari daju prednost imenu “Jahve”, ali nema načina kojim se može utvrditi koji je izgovor pravilan.
Međutim, imena se često izgovaraju različito na različitim jezicima. Na hrvatskom jeziku se prvi kršćanin koji je umro za svoju vjeru zove Stjepan, dok ga Francuzi zovu Étienne (Etijen). Isusovo ime na hebrejskom jeziku je Je·šu’a ili Jehošu’a’, a na grčkom I·e·sous’
Činjenica da mi ne izgovaramo Isusovo ime — ili ime bilo koje druge osobe — točno onako kako se izgovaralo na izvornom jeziku ne navodi nas da to ime izostavimo. Jednostavno ga izgovaramo onako, kako je to na našem jeziku uobičajeno.
Zato piše u knjizi Aid to Bible Understanding (Pomoć za razumijevanje Biblije): “Budući da se za sada ne može sa sigurnošću utvrditi pravilan izgovor, čini se da nema razloga u engleskom napustiti dobro poznati oblik “Jehova” u korist nekog drugog predloženog izgovora. ... U engleskom ime “Jehova” označava pravog Boga, prenoseći tu misao daleko bolje od bilo kojih danas predloženih zamjena” (str. 885).
[Slike na stranici 5]
ONI SU ZVALI BOGA IMENOM
Abraham
Sara
Rahela
David
Samuel