Božje ime u kršćanskim spisima
KAD je Isus nazvao Boga svojim Ocem, židovski slušatelji znali su o kome je govorio. Vidjeli su Božje ime u svicima Hebrejskih spisa, koji su im bili na raspoloženju u sinagogama. Takav svitak je pružen Isusu u sinagogi u njegovom gradu Nazaretu. Pročitao je odlomak iz Izaije, gdje se ime Jehovino spominje dva puta (Luka 4:16-21).
Isusovi su prvi učenici također vidjeli Božje ime u Septuaginti — grčkom prijevodu Biblije, koju su prvi kršćani upotrebljavali kod poučavanja i pisanja. Istina, jedno se vrijeme mislilo, da se Božje ime nije pojavljivalo u Septuaginti, ali sada se sigurno zna da se to ime toliko poštovalo, da se tetragramaton (znanstveni izraz za četiri slova kojima je napisano Božje ime na hebrejskom) prepisivao hebrejskim slovima direktno u tekst na grčkom jeziku.
Akvila je još u drugom stoljeću pisao Božje ime hebrejskim slovima u grčkom tekstu. U trećem stoljeću je Origen pisao da “je u najvjernijim rukopisima to IME napisano hebrejskim slovima”. Jeronim, prevoditelj Biblije, pisao je u četvrtom stoljeću: “U nekim grčkim spisima sve do danas nalazimo Božje ime od četiri slova (tj. יהוה) izraženo starim slovima.”
Dr Paul E. Kale piše: “Sada znamo da u grčkom tekstu Biblije (Septuaginta), ako su ga pisali Židovi i za Židove, nije bilo prevedeno božansko ime riječju ky’rios (Gospodin), nego je u takvim manuskriptima ostavljen tetragramaton, ispisan hebrejskim i u grčkim slovima” (The Cairo Geniza, str. 222, 224).
Što to znači? To znači, da su Isusovi slušatelji, bilo da su govorili hebrejski ili grčki, nailazili na ime Božje kada su čitali Pismo. Zato je jedino razumno da su slijedili običaj koji su zapazili; kada su citirali stavke iz Hebrejskih spisa stavljali su u tekst Kršćanskih grčkih spisa četiri hebrejska slova za Jehovino ime.
U Journal of Biblical Literature (Đžurnal of Biblikal Litrečur) pisao je George Howard, (Džordž Hauard) izvanredni profesor religije na sveučilištu u Džordžiji: “Budući da se tetragramaton još uvijek nalazio u primjercima grčke Biblije, koja je činila Sveto pismo rane crkve, razumno je vjerovati da su pisci N (ovog Z (avjeta) zadržali tetragramaton u biblijskom tekstu kada su citirali iz Pisma” (1977, knjiga 96, br. 1, str. 77).
Zamijenjeno Božje ime
Izgleda, kasnije je božansko ime ispušteno i iz Septuaginte i iz “Novog zavjeta”, kada nežidovski kršćani nisu više razumjeli hebrejska slova. Zato dr Kale piše: “Kršćani su zamijenili tetragramaton riječju ky’rios (Gospodin) kada više nisu razumijeli hebrejska slova” (The Cairo Geniza, str. 224).
Od kolike je važnosti taj gubitak? Profesor Hauard izjavljuje: “Ovo uklanjanje tetragramatona stvorilo je, po našem mišljenju, zbrku u mislima prvih poganskih kršćana u vezi odnosa između “Gospodina Boga” i ‘Gospodina Krista’” (str. 63 iz ranije navedenog članka).
Na primjer, u Psalmu 110:1 piše: “Jehova reče Gospodinu mojemu.” Ove riječi su citirane u Mateju 22:44 i budući da je ime Jehovino bilo ispušteno, kod većine suvremenih prijevoda taj stavak glasi: “Gospodin reče Gospodinu mojemu.” Tako je za članove kršćanskih crkava bila izgubljena jasna razlika između Jehove (“Gospodina”) i Isusa (“mog Gospodina.”)
Slijediti biblijski primjer upotrebe Božjeg imena donosi velike prednosti: (1) Pomaže nam gledati Boga kao osobu, a ne samo kao silu. (2) Pomaže nam da mu se još više približimo. (3) Odstranjuje zbrku, izoštrava naše mišljenje o njemu, dovodeći naše misli bliže onome što Biblija zaista uči.
[Slika na stranici 6]
Božje ime, ispisano hebrejskim slovima, nalazilo se u ranim grčkim prijevodima Hebrejskih spisa