Neka ti Jozua pomogne hrabro služili Jehovi!

“U SVIJETU imate nevolju; no ohrabrite se! — Ja sam pobijedio svijet.” Možda ti je poznato da je te riječi izrekao čovjek, imenom Isus. Međutim, ako bi govorio hebrejski, sjetio bi se imena Jošua, jer je Isus grčki oblik hebrejskog imena Jošua (Ivan 16:33, NS).

Zato je prikladno da je biti hrabar — temeljna misao biblijske knjige, koju je napisao Isusov prethodnik Jozua sin Nunov. Ti se možda pitaš — kako možemo osobno koristiti knjigu Jozue? Počnimo s tom misli — biti hrabar.

Hrabar čovjek

Kada je Mojsijev život bio pri kraju, Jehova je izabrao Jozuu za njegovog nasljednika, koji sigurno nije bio neki novajlija ili neiskusan mladić. Jozua je bio rođen u ropstvu u Egiptu, ali nakon izlaska iz Egipta, istakao se kao hrabar vođa u odbijanju napada Amaleka, koji nisu bili izazvani (2. Mojsijeva 17:8-16). Jozua je potvrdio svoju hrabrost i vjeru, kada su samo on i Kaleb, između dvanaestorice uhoda poslanih u zemlju Kanaan, hrabro izvijestili da bi uz Jehovinu pomoć, mogli pobijediti nemoralne Kananejce i zauzeti Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 13:1–14:9).

Budući da Mojsiju nije bilo dopušteno ući u Obećanu zemlju, rekao je Jozui: “Budi hrabar i jak, jer ti — ti ćeš odvesti ovaj narod u zemlju za koju se Jehova zakleo očevima njihovim da će im je dati, i ti ćeš im je dati u nasljedstvo” (5. Mojsijeva 31:7, 23, NS).

Dakle sada vidiš, zašto možemo očekivati da iz knjige Jozue saznamo kako je on bio hrabar i kako to i mi možemo. U stvari, od ukupnog broja, kada se u jednom biblijskom stavku spominju zajedno riječi “hrabar” i “odlučan” više od polovice puta nalaze se u knjizi Jozue ili u objašnjenjima o njemu. Na primjer, kad počnemo čitati tu knjigu, nailazimo na savjet, koji je Jehova uputio Jozui: “Budi hrabar i odlučan pazeći da sve učiniš po zakonu, koji ti je zapovjedio sluga moj Mojsije. Ne skreći od njega ni desno ni lijevo, da bi postupao mudro svuda, kud god ideš” (Jozua 1:7, NS). Razmotrimo neke primjere gdje je Jozua dokazao svoju unutarnju hrabrost vjere kao i izvanjsku hrabrost djelovanja. Tada možemo vidjeti i koje pouke možemo osobno iz toga naučiti.

Hrabra vjera i djela

Odmah nakon što ga je Jehova potaknuo da ‘bude hrabar i odlučan’, počeo je Jozua vršiti pripreme da prevede Izraela preko Jordana i uvede ga u zemlju Kanaan. Jozua daje uputstva: “Pripremite si hranu za put, jer ćete za tri dana od sada prijeći preko Jordana, da uđete i zaposjednete zemlju, koju vam daje Jehova Bog vaš” (Jozua 1:11, NS). Tako hrabra vjera nije navela Jozuu na pomisao da bi oni mogli sjediti i čekati da Jehova učini sve. I osoban napor je bio potreban. Tako je i nama potrebna vjera i hrabrost da slijedimo Isusov savjet i uzdamo se u Boga da će nam pomoći naći odgovarajuću hranu i odjeću. Ipak, obećanje takve pomoći ne znači, da mi možemo jednostavno sjediti i ništa ne raditi za svoje izdržavanje (Matej 6:25-33).

Neposredni problem s kojim se suočio Jozua bio je u prelaženju rijeke Jordan u proljeće, kada je vodostaj bio visok i prelaženje preko rijeke jako opasno (Jozua 5:10). Jozua se nije premišljao: “Možda bi bilo bolje pričekati do sredine ljeta kada padne vodostaj rijeke.” Bog je rekao da krene u akciju sada i Jozua je hrabro postupao. Vidiš li u tome pouku? Kad je vrijeme da nešto učinimo što je u vezi s čistim obožavanjem, tada trebamo postupati hrabro, a ne biti skloni odlagati to za kasnije kada će okolnosti možda biti povoljnije ili čak više odgovarati. Da, postupi kao Jozua (Propovjednik 11:4; Jakov 4:13, 14).

Da bi pokazao Jozui da je on s njim, Bog mu je naredio da svećenici ponesu zavjetni kovčeg prema nabujaloj rijeci. Kad su svećenici zagazili u vodu, ona se razdijelila. Tada je narod mogao preći preko rijeke kao po suhom. Jozua nije pripisao sebi nikakvu osobnu zaslugu za to, nego je slijedio Jehovinu uputu i sagradio u Gilgali (na sigurnoj zapadnoj obali) spomenik od kamenja uzetog iz riječnog korita. Tako je bilo istaknuto da je ‘Jehovina ruka jaka i da ga se treba uvijek bojati” (Jozua 3:5–4:24). Iako osobno nismo u mogućnosti vidjeti taj kameni spomenik, ipak bi ono što je Jehova učinio preko Jozue u nama trebalo izgraditi pouzdanje u Božju sposobnost da djeluje u korist svog naroda. Važnost tog spomenika sigurno je postala značajnom Izraelcima, kad su bili pred utvrđenim kanaanskim gradom Jerihonom.

Hoće li Jozua, koji je bio neustrašivi vojskovođa, povesti Izraelce u sveopći napad na ovaj utvrđeni grad? Možda već znaš da je umjesto toga Jozua slijedio Božja uputstva. Što je trebao učiniti? Narediti svojim naoružanim ljudima da svaki dan marširaju tiho oko grada, a za njima da idu svećenici, od kojih su neki trubili u ovnujske rogove a drugi nosili kovčeg. Sedmog dana su marširali sedam puta, nakon čega je “narod povikao glasno kada počeše trubiti u rogove. ... Tada počeše padati bedemi (jerihonski)”. To je omogućilo Jozuinim vojnicima prodrijeti u grad i uništiti ga. Da, to je bila potpuna pobjeda! (Jozua 6:20, NS).

Hrabro odlučan, ali i razuman

Još jedan vid Jozuine hrabrosti možemo shvatiti iz dva događaja koja su zatim slijedila. Prvi je bio vezan za obližnji grad Haj. Kad su Izraelci napali taj grad, bili su potučeni. Zašto? Jer je Ahan, protivno Božjoj zapovijedi, uzeo nešto plijena iz Jerihona. Neki ljudi mogu opravdavati njegove postupke jer su stvari, koje je uzeo, bile korisne i nije izgledalo da je time nekoga oštetio. Možda si čuo slična mišljenja o sitnim potkradanjima poslodavca ili “malim” prijestupima. Kako je Jozua postupio?

Uz božansku pomoć, Jozua je izdvojio prijestupnika i dokazao zločin pronašavši ukradene predmete. Kako su samo beznačajno morali izgledati ti predmeti! No, Jozua je išao do srži stvari i rekao Ahanu: “Zašto si doveo na nas izopćenje? Izopćit će te Jehova ovaj dan” (Jozua 7:25, NS). Jozua je bio odlučan za pravdu i dao je pogubiti grešnika, otvorivši tako put pobjedi nad Hajom. Sjetimo li se Jozuinog postupka u Ahanovom slučaju, možemo razmišljati: “Jesam li tako odlučan kada moji drugovi na poslu ili u školi omalovažavaju nezakonite ili nemoralne postupke?”

A sada razmotri drugi događaj u kome se radi o hanaanskim stanovnicima grada Gabaona. Kad su ti stanovnici čuli da je Jozua osvojio Jerihon i Haj, u svojoj snalažljivosti poslali su ljude koji su se izdavali za putnike iz daleke zemlje koji su željeli i uspjeli sklopiti savez o miru s Izraelom. A onda se utvrdilo da su ti ljudi stvarno iz obližnjeg Gabaona i mnogi Izraelci su gunđali zbog sklopljenog saveza. Da li se Jozua razbjesnio zbog prijevare i naredio da se Gabaonjani unište?

Savez je bio sklopljen i Jozua ga je poštovao. Zapovjedio je da Gabaonjani nose vodu i sakupljaju drva za dom Božji. Gabaonjani su pristali poštovati taj dogovor, a uskoro su događaji pokazali da ga je poštovao i Jozua. Kako? Petorica hanaanskih kraljeva se udružila u savez i krenula protiv Gabaona. Jozua je djelovao brzo, i nakon marširanja cijele noći napao članove saveza. Jehova je pomogao prouzročivši padanje smrtonosne tuče na hanansku vojsku, a uz to je na čudotvoran način zaustavio sunce nepomično za jedan dan, da bi Izraelci mogli dovršiti svoju pobjedu. Sjećajući se Gabaonjana, da li ćemo biti hrabri poput Jozue kada se dogovorimo s nekim ili damo svoju riječ za nešto što nije protivno Božjim načelima? Držimo li svoju riječ i kada je to teško ili nezgodno? (Psalam 15:4).

Nakon upravo spomenute borbe, i kada je trebalo pogubiti pet neprijateljskih kraljeva, Jozua je poticao svoj narod: “Nemojte se bojati ili biti plašljivi; budite hrabri i odlučni, jer će tako Jehova učiniti sa svim vašim neprijateljima s kojima budete ratovali” (Jozua 10:25, NS). Izraelcima je koristilo to što su bili odlučni i hrabri jer su se kretali prvo na jug i postizali pobjede, koje im je Bog odredio, a zatim su krenuli na sjever gdje je Azorski kralj osnovao neuspješan savez protiv Izraela. Iako nisu tehnički bili tako napredni kao Kananeji, koji su imali utvrđene gradove i bojna kola, Izraelci su hrabro provodili Jehovinu volju.

Druge pouke iz knjige Jozue

Posebno smo poklonili pažnju poukama Jozuine knjige u vezi njegove hrabrosti. Dok čitaš tu knjigu, možeš naći i druge korisne savjete.

Na mnoge žene je na primjer ostavio dubok dojam Rahabin stav, kada je zaštitila dvojicu Izraelaca koji su uhodili Jerihon. Većina Kananejaca je, čuvši kakve je velike stvari učinio Jehova za Izrael, prešla u obranu i plašljivo se protivila Izraelu. No Rahaba ne. Bila je spremna zavaditi se sa svojim narodom i izložiti opasnosti svoj život ne bi li dobila Jehovinu nezasluženu dobrotu. Ona je također učinila što je mogla, kako bi pomogla svojim rođacima saznati što trebaju učiniti da bi sačuvali živote. Mi svakako možemo upotrijebiti taj izvještaj da pomognemo današnjim ženama razumjeti značenje prednosti pravog obožavanja nad rodbinskim, susjedskim vezama ili čak vezama sa svojim narodom (Jozua 2:8-14).

U Jozui ćeš naći dobru pouku kako ne treba pogrešno suditi tuđe poticaje. Tu je riječ o vremenu kada je već bio pokoren veći dio Kanaana i kada je Jozua razdijelio zemlju prema plemenskom nasljedstvu. Ljudi iz dva i pol plemena vratili su se na svoje područje istočno od Jordana. Nakon povratka tamo su podigli oltar. Ostala plemena donose naglo zaključak — pogrešan — što je taj oltar trebao značiti. Prijetio je međuplemenski rat. Dok čitaš taj izvještaj u 22. poglavlju knjige Jozue, obrati pažnju na pouku o tome kako treba paziti da se ne podmetnu nekome zli poticaji za njegove postupke. Pazi također što bi bilo dobro učiniti ako smatraš da te je netko uvrijedio ili je pogrešno postupio.

Nijedno razmatranje knjige Jozue ne bi trebalo zanemariti njeno isticanje učenja i držanja pravog obožavanja temeljenog na Božjoj Riječi. Bog je savjetovao Jozuu da čita redovito njegovu riječ i da ne odstupi od nje (Jozua 1:8). Nakon pobjede nad Hajom, Jozua je odveo čitav narod na sjever, u područje Sihema, između brda Hebala i Garizima. Tu je sagradio oltar za žrtve i tada “prepisao ondje na kamenju zakon Mojsijev” (Jozua 8:32). Dalje, čitao je zakon narodu. “Nije bilo nijedne riječi od svega što je Mojsije zapovjedio a da je Jozua nije pročitao pred svom skupštinom Izraelovom, zajedno sa ženama i djecom i starcima koji su se zatekli među njima” (Jozua 8:35, NS).

Kasnije, nakon što je Jozua živio neko vrijeme u gradu koji je skromno zatražio u nasljedstvo, sazvao je ponovno narod i rekao: “A što se mene tiče, ostario sam i odmakao u godinama. A što se vas tiče, vi ste vidjeli sve što je Jehova Bog vaš učinio svim ovim narodima radi vas, jer se Jehova Bog vaš borio za vas.” Zato ih je poticao: “Morate biti vrlo hrabri i držati i činiti sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, i da nikad ne odstupite ni desno ni lijevo. ... Nego se držite Jehove Boga svoga.” Da ih potakne, podsjetio ih je: “Vi dobro znate ... da nije ostala neispunjena ni jedna riječ od svih dobrih riječi koje vam je izgovorio Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo” (Jozua 23:2-8, 14, NS).

Još jednom je na kraju sazvao narod, da im uputi oproštajne opomene i da se zauzme za njih: “Izaberite si danas kome ćete služiti ... a što se tiče mene i mog doma, mi ćemo služiti Jehovi.” Kada su mu zajamčili da će i oni služiti Jehovi, sklopio je s njima savez. U božanskom izvještaju piše: “I dogodi se da nakon ovih događaja umre Jozua, sin Nunov, sluga Jehovin, u starosti od sto i deset godina.” Sigurno nam ovaj vjerni obožavatelj Jehove pruža snažan podstrek da budemo hrabri i odlučni dok se ‘bojimo Jehove i služimo mu u besprijekornosti i istini’ (Jozua 24:14, 15, 29, NS).