Sluge Kraljevstva suočeni s izazovom

“Što je dakle Apolo? a što je Pavao? Sluge preko kojih ste postali vjernici” (1. KORINĆANIMA 3:5, NS).

 1. a) Što se danas na religioznom polju dovodi u pitanje i zašto? b) Koje carstvo je ugroženo i što će ga zadesiti?

DANAS se autoritet religioznih slugu (ministara) jako osporava. To sve više dolazi do izražaja kako se politički elementi ovog svijeta okreću protiv religije, uključujući i “kršćanske”, koje se smatra organizacijama za stjecanje nepoštenog bogatstva. Čak su i diplomirani studenti vjerskih seminara s rezervom prihvaćani kao ovlašteni sluge (ministri) i zabranjeni su u antireligiozno usmjerenim državama. Da, svjetsko carstvo krive religije je napadnuto, a prijeti mu sveopći svjetski napad što će dovesti do njegovog uništenja. Božanski Autor pravog obožavanja je to prorekao i sam utvrdio vrijeme za ispunjenje svog proročanstva. Ovaj zapanjujući događaj koristit će živim stvorenjima u cijelom svemiru!

 2. Što će ostati a što neće s obzirom na religiju?

² Ipak, bezbožnost neće još dugo prevladavati na Zemlji, nego će Stvoritelj svemira ostati opravdan! Da, ostat će i prava religija tog besmrtnog Svevišnjeg Boga! I baš zato milijarde živućih na zemlji ne mogu poreći činjenicu da su baš sada pravi obožavatelji Boga živi i djelotvorni na Zemlji. Ova, već stoljećima stara izjava je i danas istinita: “Njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike” (Rimljanima 1:20, ST).

 3, 4. a) Kako se može dokazati da Jehova ima svoje sluge na Zemlji? b) Kako znamo da će religiozni sluge Babilona velikog uskoro ostati bez službe?

³ Kad su ove riječi bile zapisane u prvom stoljeću našeg vremena, Jehova Bog je imao svoje sluge na Zemlji. Zato je apostol Pavao mogao pisati: “Što je dakle Apolo? a što je Pavao? Sluge preko kojih ste postali vjernici, svaki prema onome kako mu je Gospodin dao. Ja posadih, Apolo zali, ali Bog daje da raste” (1. Korinćanima 3:5-9, NS).

⁴ Jehova mora i danas imati sluge na Zemlji. No on ne koristi religiozne sluge Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije. U stvari, oni će uskoro ostati bez službe i to tada, kada Babilon veliki više ne bude postojao. To je prorečeno u Otkrivenju 16:19: “I grad veliki razdijeli se na tri dijela i gradovi neznabožački padoše; i Babilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega.”

 5. Što se dogodilo u drevnom Babilonu 539. godine prije n. r. vr. a što će biti sa slugama i drugim pristalicama religija Babilona velikog?

⁵ A što je s ljudima koji će ostati vjerni pristalice religioznih sistema u kojima služe profesionalni sluge (ministri) Babilona velikog? No, razmotri što se dogodilo u noći 539. g. pr. n. r. vr., kad su kralj Baltazar i pozvani knezovi slavili babilonske bogove na izvanrednoj svečanosti usprkos opsade Medijaca i Perzijanaca. Prvo, gostima je bila posredovana poruka vidjevši tajanstven rukopis na zidu svečane dvorane i čuvši objašnjenje koje je dao Jehovin prorok Danijel. Zatim, padom Babilona te iste noći, vjerojatno su osim kralja i drugi uzvanici, koji su veličali krive bogove, ubijeni od strane pobjedonosnih osvajača (Danijel, 5. poglavlje). Slična nesreća očekuje sluge religioznih sistema Babilona velikog, kao i one koji im ostanu vjernima.

Božji sluge su hitno potrebni

 6. a) Što u ovim kritičnim vremenima Bog mora imati za ljudsku obitelj? b) Kada su završila vremena neznabožaca i što je Isus rekao o tome?

⁶ Nitko ne može razumnim dokazima pobiti činjenicu da sada živimo u najkritičnijem razdoblju ljudske povijesti od sveopćeg potopa Noinog vremena (2. Timoteju 3:1-5). Zato je veoma važno da danas postoje pravi sluge Noinog Boga. Kao što je Jehova upozorio ljude Noinog vremena i goste na Baltazarovoj gozbi, on sigurno mora imati hitnu poruku i za ljudski rod od 1914. godine, kada je izbio Prvi svjetski rat. U stvari, skoro četiri desetljeća Božji sluge su u velikoj mjeri javno ukazivali na tu godinu, kao na godinu koja označava kraj vremena neznabožaca, o kojem je Isus rekao: “A Jeruzalem će gaziti pogani dok se ne ispune vremena pogana” (Luka 21:24, ST).

 7. a) Do kada su nežidovski narodi gazili zemaljski Jeruzalem? b) Na što je Isus mislio kad je govorio da će Jeruzalem biti “gažen od neznabožaca”?

⁷ Nekako 53 godine nakon 1914. g. ili do šestodnevnog rata 1967. godine, zemaljski Jeruzalem je bio gažen od nežidovskih naroda. Međutim, Isus očito nije mislio na današnji židovski Jeruzalem nego na ono što je taj grad predstavljao do 607. godine pr. n. r. vr. A što je predstavljao? Kraljevstvo Jehove Boga u rukama njegovog pomazanog Kralja iz Davidove kraljevske kuće! (Luka 1:32; 1. Dnevnika 29:11).

 8. Kome će Jehova dati Davidovo kraljevstvo i zašto ljudi neće moći vidjeti prorečeno ustoličenje?

⁸ Isus Krist je taj, kome Jehova Bog treba predati kraljevstvo njegovog davnog pretka Davida. Pred Pilatom kao sucem, Isus je rekao da njegovo Kraljevstvo ne pripada ovome svijetu, što je značilo da treba biti nebesko (Ivan 18:36). Logično je stoga da je buduće postavljenje Isusu u Kraljevstvu na kraju vremena neznabožaca bilo u nevidljivim nebesima. Tako je njegovo ustoličenje bilo nevidljivo za ljudske oči, i zato ga nismo mogli niti mi niti neznabožački narodi doslovno vidjeti na prijestolju Kraljevstva koje mu s pravom pripada, jer mu ga je Bog predao 1914. godine. Ti narodi sigurno ne vjeruju da se to dogodilo i pored činjenice što Jehovin narod to objavljuje od 1870-ih godina.

 9. a) Što su narodi učinili bez obzira na vijest o Kraljevstvu? b) Što je bilo potrebno obzirom na to što su narodi učinili 1914. godine?

⁹ Ne osvrćući se na vijest o Kraljevstvu, u jesen 1914. godine narodi su ušli u rat. Kao što je prorečeno u Psalmu 2:1-12, time što su odbili u znak podložnosti i vjernosti “poljubiti” novopostavljenog kralja, postali su Isusovi neprijatelji. Zato se mora ispuniti Psalam 110:1, 2, gdje piše: “Jehova reče Gospodinu mojemu: ‘Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje.’ Palicu tvoje moći poslat će Jehova sa Siona govoreći: ‘Vladaj usred svojih neprijatelja’” (NS).

10. a) Pod kakvim okolnostima je Isus počeo vladati 1914. g.? b) Tko je zastupao Jehovu u 20. stoljeću?

¹⁰ Židovski protivnici su pokazali svoje neprijateljstvo prema Isusovim apostolima kad je Isus sjeo s Božje desne strane čekajući vrijeme da započne vladati usred svojih neprijatelja (Djela apostolska 4:24-26). Odgovarajući tome, po isteku vremena neznabožaca 1914. godine, proslavljeni Isus Krist je počeo vladati među svojim neprijateljima. Kako u prošlosti, tako i u ovom 20. stoljeću Jehova je imao među neprijateljima nosioce svoje poruke, svoje prave sluge (ministre) Kraljevstva. To su njegovi svjedoci (Izaija 43:10-12).

Braniti našu osposobljenost kao slugu

11. Tko osporava ovlaštenje Jehovinih svjedoka kao od Boga postavljenih slugu Kraljevstva?

¹¹ Pravi od Boga postavljeni sluge Kraljevstva trebali su odavno braniti svoje ovlaštenje za službu. To naravno vrijedi i za Jehovine svjedoke u ovom 20. stoljeću. Njihova osposobljenost kao ispravno postavljenih Božjih slugu je osporavana i omalovažavana. Od koga? Naročito od diplomiranih studenata teoloških seminara koji dobivaju svjedodžbu o zaređenju i postaju plaćeni svećenici. Oni se smatraju školovanima i odgovarajuće osposobljenima za isključive profesionalne sluge Boga Biblije.

12. Osposobljenost kojeg istaknutog kršćanina je bila osporavana i kako je netko mogao donijeti neku drugu dobru vijest?

¹² Slično je bilo stanje i u prvom stoljeću našeg računanja vremena. Čak se i nadahnuti pisac skoro polovice kršćanskih Grčkih spisa suočio u rimskoj provinciji Galaciji sa situacijom u kojoj je bila osporavana njegova osposobljenost kao apostola Isusa Krista, jer se postavilo pitanje ispravnosti onoga što je on naučavao kao kršćanstvo. Zato je bio primoran reći Galaćanima: “Čudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas je pozvao Kristovom nezasluženom dobrotom, prelazeći na drugu vrstu dobre vijesti. Ali to nije druga vijest; samo postoje neki koji vas bune i žele izvrnuti dobru vijest o Kristu. Međutim, ako vam čak i mi, ili neki anđeo s neba bude propovijedao dobru vijest drugačiju od onoga što smo vam mi propovijedali, neka bude proklet. Kao što smo prije rekli ja sad opet kažem: tko god da vam propovijeda dobru vijest drugačiju od one što ste primili, neka bude proklet” (Galaćanima 1:6-9, NS).

13. Zašto Galaćani ne bi smjeli dovoditi u pitanje Pavlovu osposobljenost?

¹³ Istina, taj pisac, apostol Pavao, nije upoznao kršćanske nauke kroz osobnu suradnju sa Isusom Kristom ili njegovih 12 apostola. Kasnije je Pavao proveo neko vrijeme sa apostolom Petrom odnosno Kefom (Ivan 1:42; Galaćanima 1:18, 19). Ipak, u obrani svog prava da bude sluga dobre vijesti od Boga a po Kristu, Pavao je mogao reći nesigurnim kršćanima u Galaciji: “Da, kad su saznali za nezasluženu dobrotu koja mi je dana, Jakov i Kefa i Ivan, oni koje su smatrali stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice u znak zajedništva, da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima” (Galaćanima 2:9, NS). Zato su se ti Galaćani trebali pitati: Ako su Isusovi učenici Jakov, Petar i Ivan priznali Pavla kao donositelja prave dobre vijesti, na temelju čega bi mi osporavali njegovu vijest i neprihvaćali je?

14. Zašto se ne treba čuditi osporavanju statusa Jehovinih svjedoka kao slugu?

¹⁴ Međutim, kako je sa Jehovinim narodom danas? Ako je netko poput Pavla bio primoran braniti svoje pravo da bude Božji i Kristov sluga, zašto bi trebali biti iznenađeni ako bi i mi, predani i kršteni Jehovini svjedoci bili izazvani da branimo naš položaj kao slugu Kraljevstva? Naravno, kao i u slučaju Pavla, takvo neutemeljeno osporavanje ne dokazuje ništa.

Čak je i Isus bio osporavan

15. Tko je viši od apostola bio osporavan kao i njegova sposobnost poučavanja i kome je on pripisao svoju sposobnost?

¹⁵ I sam Gospodin Isus Krist je bio osporavan i suočen sa svojim vlastitim narodom koji ga nije bio spreman prihvatiti kao ovlaštenog Božjeg slugu. Tako na primjer čitamo: “A kad je već prošlo pola praznika (sjenica), Isus ode gore u hram i poče poučavati. Tada se čudiše Židovi govoreći: ‘Kako ovaj čovjek poznaje pisma kad nije pohađao škole?’” Isus je direktnim odgovorom odbio izazov rekavši: “Ono što ja naučavam nije moje, nego pripada onome koji me je poslao. Ako netko želi činiti Njegovu volju, taj će znati da li je ova nauka od Boga, ili ja govorim svoje vlastito. Onaj tko govori svoje vlastito, taj traži svoju osobnu slavu; a tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravde” (Ivan 7:14-18, NS).

16. Zašto su religiozni vođe judaizma mislili da imaju temelja za osporavanje Isusove sposobnosti poučavanja?

¹⁶ Religiozni vođe judaizma gledali su na Isusa Krista kao na običnog Galilejca. Naravno, oni nisu mislili da je bio nepismen radi nepohađanja škole, a osobito ne neke teološke škole. Konačno, Isus je već pokazao da može čitati tekst Hebrejskih spisa (Luka 4:16-21). Ono što je tim Židovima iz Judeje i Jeruzalema bilo neprihvatljivo bilo je to da ovaj bivši tesar nije bio teolog i nije uživao ugled književnika, farizeja i saduceja njihovog naroda. No, kako se onda Isus usuđivao pred javnošću govoriti da zna što Hebrejski spisi znače i kako se primijenjuju i govoreći to još s takvim autoritetom? To je ono što je Židove previše duhovno oglušilo, da nisu mogli čuti glas božanske istine. Bili su previše ponosni da bi prihvatili riječi čovjeka, koji nije završio neku teološku školu.

“Naučeni od Boga”

17. Kojeg učitelja su židovski religiozni vođe ispustili iz vida i kakav je učenik bio Isus?

¹⁷ Ovi svjetovno mudri Židovi ispustili su iz vida Onoga koji je u stvari poučavao Isusa Krista. Jer Isusova sposobnost kao učitelja dolazila je od najvećeg učitelja, Jehove Boga! (Job 36:22). Ukazujući na Boga u vezi te sposobnosti, Isus je rekao: “Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete znati da sam ja taj i da ništa ne činim sam po svojoj volji, nego govorim ono što me Otac naučio” (Ivan 8:28, NS). Tako je Isus dokazao da je najbolji učenik sveopće škole, kod najvećeg postojećeg učitelja. Time je odao čast onome koji ga je poučavao. Nije čudo da su njegovi bivši sugrađani Nazarećani govorili o njemu: “Otkuda ovome ova mudrost i ova moćna djela?” (Matej 13:54, NS).

18. a) Kakvog učitelja trebamo željeti? b) Što je Isus rekao o najvećem Učitelju i o onima koje On poučava?

¹⁸ Da bismo razumjeli Bibliju, mi želimo i trebamo imati najboljeg učitelja. A taj učitelj je Autor te nenadmašive knjige. Govoreći onima, koji su tijekom njegovog zemaljskog života bili članovi vidljive, zemaljske organizacije tog Učitelja, Isus je rekao: “Nitko ne može doći k meni ako ga ne dovede Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je zapisano: ‘I svi će oni biti naučeni od Jehove’. Svatko tko je čuo od Oca i naučio, dolazi k meni” (Ivan 6:44, 45, NS). Isus je ovdje citirao Izaiju 54:13, gdje piše: “Svi će sinovi tvoji biti naučeni od Jehove, i obilan će biti mir sinova tvojih” (NS).

19. Čiji “sinovi” će biti naučeni od Jehove?

¹⁹ No, mi pitamo: Čiji će “sinovi” biti “naučeni od Jehove”? To proročansko obećanje bilo je dano simboličnoj “ženi”, predviđenoj majci određenih “sinova”, ili djece. Toj “ženi” su namijenjene riječi iz Izaije 54:1, gdje piše: “‘Kliči radosno nerotkinjo, koja nisi rađala! Veseli se radosnim usklikom i vrišti, ti koja nisi imala porođajne bolove, jer sinovi usamljene brojniji su od sinova one koja ima muža’, rekao je Jehova” (NS).

20. Što moraju predani kršćani nastaviti raditi, imajući u vidu 2. Korinćanima 13:5 i kako će to utjecati na njihovu osposobljenost kao slugu Kraljevstva?

²⁰ Budući da je Jehova taj koji se obraća ovoj “ženi” i koji treba biti Učitelj njenih “sinova”, on mora biti njen simbolični muž, a ona njegova ženi slična nebeska organizacija. Njeni “sinovi”, ili djeca su učenici najvećeg od svih učitelja. Naravno, veoma je važno da ti “sinovi”, Isusovi pomazani sljedbenici i njihovi drugovi “veliko mnoštvo”, neprestano primijenjuju upute od Jehove (Otkrivenje 7:9). To je sigurno jedan od razloga da se prihvati Pavlova opomena: “Ispitujte se neprestano jeste li u vjeri, sami sebe istražite” (2. Korinćanima 13:5, NS). Ako predani, kršteni kršćani tako rade i ostanu marljivi učenici najvećeg Učitelja, steći će potrebnu sposobnost kao sluge Kraljevstva, ovlašteni od Jehove. U slijedećem članku ćemo vidjeti kako Božji sluge dokazuju svoju osposobljenost.

Kako bi odgovorio?

◻ Kako možeš dokazati da Jehova ima sluge na Zemlji?

◻ Što je predočeno Jeruzalemom, koji je bio “gažen od pogana”?

◻ Što je Isus morao učiniti, jer se narodi nisu osvrtali na Kraljevstvo?

◻ Zašto se ne treba čuditi da je status Jehovinih svjedoka kao slugu osporavan?

◻ Što su židovski religiozni vođe ispustili iz vida kad su osporavali Isusovu sposobnost poučavanja?

[Slika na stranici 21]

Kao što je Jehova upotrijebio Danijela da prenese poruku gostima na Baltazarovoj gozbi, tako On ima i danas sluge za predavanje hitne poruke

[Slika na stranici 22]

Religiozni vođe bili su preponosni da prihvate čak i Isusa Krista kao Božjeg slugu