Jehovin jubilej — vrijeme našeg radovanja
“Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobođenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. ... Jer jubilej vam mora biti svet! ... pa ćete u sigurnosti živjeti na zemlji” (3. MOJSIJEVA 25:10-12, 18, ST).
1. Koji natpis nosi Zvono slobode i odakle potječu te riječi?
MOŽDA si već čuo za čuveno Zvono slobode u Philadelfiji (Pennsylvania, SAD). U World Book Encvclopedia čitamo da je to zvono 8. jula 1776. odzvanjajući uz još mnoga druga crkvena zvona, objavilo prihvaćanje proglašenja nezavisnosti. Natpis na njemu “Oglasite slobodu svim stanovnicima zemlje” uzet je iz Biblije (3. Mojsijeva 25:10, NS).
2. Što misliš o izgledu na slobodu, no koji bi se problemi u vezi toga mogli pojaviti?
2 Nije li sloboda oduvijek bila nešto jako poželjno? Ti bi se vjerojatno radovao izgledu na istinito oslobođenje od krivih predodžbi, od političkog pritiska ili tlačenja, od slabljenja prouzročenog starošću i bolešću, što na kraju vodi u smrt. Ako da, onda imaš dobre razloge da se raduješ, a uskoro ćeš i mati još više razloga za to. “Kako bi to bilo moguće?” mogao bi pitati, jer ne postoji vladavina koja je osigurala potpunu slobodu, niti postoje znanstvenici ili liječnici koji bi mogli spriječiti starost, bolest i smrt. Ipak još jednom ponavljamo, ti imaš dobar temelj za radovanje pravoj slobodi. Da bi to razumio moraš istražiti važnu informaciju o pozadini, koja se odnosi na tvoju sadašnjost i budućnost.
3. Što je bila jubilarna godina i što se događalo te godine?
3 U gore navedenim biblijskim citatima upotrebljava se riječ “jubilej”. Jubilej je bila godina, u kojoj je Izrael morao držati sabat. Nastupila je nakon niza od sedam sabatnih godina vezano uz poljoprivredu, koje su obuhvaćale vremensko razdoblje od 49 godina. Jubilarna godina, 50. godina bila je vrhunac tog niza sabatnih godina za zemlju koju je Jehova dao svom narodu, da bi ispunio obećanje dano njihovom praocu Abrahamu, “Jehovinom prijatelju” (Jakov 2:23; Izaija 41:8). Povodom te jubilarne godine u cijeloj zemlji je bila oglašena sloboda. To je značilo slobodu za sve Izraelce, koji su radi duga bili prodani u ropstvo. Daljnje obilježje jubilarne godine sastojalo se u tome da su morali biti vraćeni natrag svi dijelovi zemlje — nasljedstva koja su bila prodana (obično radi financijskog gubitka) (3. Mojsijeva 25:1-54).
4. Kada je i kako bio oglašen jubilej?
4 Imajući u vidu tu povjesnu pozadinu možeš razumjeti zašto je jubilarna godina bila svečana godina, godina slobode. Bila je objavljena na Dan pomirenjaa sviranjem u rog. Prema 3. Mojsijevoj 25:9, 10, ST, Mojsije je zapisao slijedeće uputstvo: “A onda zaori u trubu! U sedmom mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobođenje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!” Godine 1473. pr. n. e. vodio je Jozua Izraelce preko Jordana u obećanu zemlju, gdje su trebali slaviti jubilarnu godinu.
Oglašavanje početne slobode
5. Koja gledišta u vezi oslobođenja i jubileja ćemo razmatrati?
5 Sve do sada spomenuto može izgledati kao dio povijesti starog doba, koja jedva da se dotiče našeg života, prije svega ako smo nežidovskog porijekla. Ali, Isus Krist nam je dao važan razlog za očekivanje jednog većeg jubileja. To je temelj našeg radovanja slobodi. Da bismo uočili povezanost moramo razumjeti kako se Isus u prvom stoljeću pobrinuo za oslobođenje na dvojaki način. Potom ćemo razotkriti kako to odgovara oslobođenjima u vremenu u kojem mi živimo — oslobođenjima daleko većeg omjera, koja posreduju još više razloga za radovanje.
6, 7. a) Koji divan razvoj događaja je prorečen prema Izaiji 61:1-7? b) Kako je Isus ukazao na ispunjenje Izaijina proročanstva?
6 Iako se u izvještaju Izaije 61:1-7 ne govori direktno o jubilarnoj godini starog vremena, on sadrži proročanski osvrt na buduću vrstu oslobođenja: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene ... njihova će radost biti vječna.” Ali, kada i kako se treba ispuniti ovo proročanstvo?
7 Nakon svečanosti Pashe godine 30. naše ere Isus Krist je ušao na dan Sabata u jednu sinagogu. Tamo je pročitao dio Izaijina proročanstva, primijenivši ga na sebe. U Luki 4:16-21, NS čitamo djelomično: “On otvori svitak i naiđe na mjesto gdje je pisalo: ‘Duh Jehove Boga je na meni jer me pomaza da donosim radosnu vijest ubogima, posla me unaprijed, da govorim o oslobođenju zarobljenih, slijepima da će progledati, a slomljenima da će biti iscijeljeni, da oglasim godinu milosti Jehovine’. ... Tada im progovori: ‘Proroštvo koje ste upravo čuli, danas se ispunilo’”.
8. a) Koje je pripremno oslobođenje omogućio Isus? b) Kako je to objašnjeno u Ivanu 9:1-34?
8 Dobra vijest koju je objavljivao Isus omogućila je Židovima koji su je prihvatili, duhovno oslobođenje. Time što su im se otvorile oči, mogli su razumjeti što u stvari znači i zahtijeva pravo obožavanje, pa su tako bili oslobođeni od mnogih zabludnih predodžbi (Matej 5:21-48). Ta sloboda je bila mnogo vrednija od tjelesnih ozdravljenja koja je Isus prouzročio. Na primjer, iako je Isus otvorio oči čovjeku koji je bio od rođenja slijep, ipak mu je mnogo bolje koristila spoznaja, da je Isus Božji prorok. Novo stečena sloboda tog čovjeka razlikovala se od stanja religioznih vođa, koji su bili zarobljeni svojim tradicijama i zabludnim gledištima (Ivan 9:1-34; 5. Mojsijeva 18:18; Matej 15:1-20). Ali, to je bila samo početna ili pripremna sloboda. Isus se u prvom stoljeću pobrinuo za neku drugu slobodu, koja je bila usporednica jubileja u starom Izraelu. Zašto je taj zaključak razuman?
9. Koji je oblik ropstva ostao postojati čak za one duhovno oslobođene?
9 Isus je objasnio nekadašnjem slijepcu: “Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide.” Potom je rekao farizejima: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. Ali sad velite: ‘Vidimo’. Tako vaš grijeh ostaje” (Ivan 9:35-41, ST). Da, grijeh koji vodi u smrt još je uvijek bio glavni problem, a to je još i danas (Rimljanima 5:12). Židovi, uključujući i apostole, koji su izvukli korist iz početnog oslobođenja — po Isusu omogućenog duhovnog oslobođenja — bili su i dalje nesavršeni ljudi. Ostali su robovi grijeha i njegove posljedice, smrti. Je li to Isus mogao promijeniti? Hoće li promijeniti? Ako da, kada?
10. Koju je dodatnu slobodu obećao Isus?
10 Isus je jednom ranije rekao: “Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.” Njegovi su židovski slušatelji odgovorili na to: “Mi smo potomci Abrahamovi i nikada nikom nismo robovali. Kako ti možeš reći: ‘Postat ćete slobodni?’” Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje zauvijek u kući. Sin ostaje zauvijek” (Ivan 8:31-36, ST). Dakle, tjelesno porijeklo od Abrahama nije moglo osloboditi Židove od ropstva grijeha. Isus je dao to povijesno objašnjenje u vezi slobode kako bi obratio pažnju na nešto što će još doći i što će biti veće od onoga što su doživjeli Izraelci u bilo kojoj od jubilarnih godina.
Počinje kršćanska jubilarna godina
11. Zašto se naše zanimanje usredotočuje na kršćanski jubilej, na 33. godinu naše ere?
11 Židovi nisu razumjeli da je jubilej po zavjetu Zakona bio uzor većeg jubileja (Kološanima 2:17; Efežanima 2:14, 15). Toj jubilarnoj godini za kršćane pripada “istina”, koja može osloboditi ljude — istina, usredotočena na Sina, Isusa Krista (Ivan 1:17). Kada je započela svečanost ove veće jubilarne godine, koja nas može čak osloboditi od grijeha i njegovih posljedica? Bilo je to na Dan duhova u rano proljeće godine 33. naše ere, deset dana nakon Isusova uzašašća na nebo, kad je ponudio Jehovi Bogu vrijednost svoje žrtve (Jevrejima 9:24-28).
12, 13. Koji je događaj nakon Isusove smrti predstavljao jedinstveni doživljaj za njegove učenike?
12 Prije Isusa Krista nije još nijedno ljudsko stvorenje bilo uskrsnuto iz mrtvih za vječni život (Rimljanima 6:9-11). Umjesto toga, svi su spavali u smrti, a spavat će i dalje sve dok ne dođe vrijeme uskrsavanja ljudskom rodu. Isus Krist je uskrsnućem koje je uslijedilo posredstvom Božje sile postao — kako ga naziva Pismo — “prvenac onih koji spavaju u smrti” (1. Korinćanima 15:20).
13 Pedeset dana nakon njegova uskrsnuća stigao je dokaz da je uskrsnuli Isus Krist uzašao na nebo i da se sa vrijednošću svoje savršene čovječje žrtve pojavio pred Jehovom Bogom, te da ju je primijenio u korist čovječanstva. Bilo je to na Dan duhova godine 33. naše ere. Suglasno Isusovom uputstvu sakupilo se u Jeruzalemu oko 120 učenika. Tada je Krist izlio na te učenike sveti duh i tako su se ispunile riječi iz Joela 2:28, 29. Iznad njihovih glava lebdjeli su vatreni jezici i počeli su govoriti stranim jezicima (Djela apostolska 2:16-21, 33). Bio je to dokaz da je uskrsnuli Isus Krist uzašao na nebo i da se pojavio pred Bogom s vrijednošću savršene čovječje žrtve, da bi je upotrijebio u korist čovječanstva.
14. a) U kojoj su se situaciji našli Kristovi učenici obzirom na zavjete? b) Koji je istaknuti blagoslov uključivao novi zavjet?
14 Koje posljedice je to imalo za učenike? Bili su oslobođeni od zavjeta zakona, kojeg je Bog sklopio s nacijom prirodnog Izraela, no kojeg je učinio nevažećim pribivši ga na Isusov mučenički stup (Kološanima 2:13, 14; Galaćanima 3:13). Taj je zavjet bio nadomješten jednim novim zavjetom, koji nije bio sklopljen s nacijom prirodnog Izraela, nego s novom “nacijom”, s duhovnim Izraelom (Jevrejima 8:6-13; Galaćanima 6:16). U Jeremiji 31:31-34 prorečeni novi zavjet bio je sklopljen s posrednikom većim od Mojsija, proroka starog doba. U interesu oslobođenja moramo osobito istaknuti jedno određeno obilježje novog zavjeta, na koje je apostol Pavao obratio pažnju slijedećim riječima: “‘Ovo je zavjet koji ću sklopiti s njima poslije onih dana, ... A grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati’. A gdje je to oprošteno, ondje nema više žrtvenog dara za grijeh” (Jevrejima 10:16-18, NS).
15. Zašto možemo reći da je o Duhovima 33. naše ere za pomazanike nastupila kršćanska jubilarna godina? (Rimljanima 6:6, 16-18).
15 Na to je oslobođenje od grijeha ukazao Isus kad je rekao: “Ako vas Sin oslobodi, bit ćete uistinu slobodni” (Ivan 8:36, ST). Predstavi si — na temelju Kristove žrtve omogućeno je oslobođenje od grijeha! Počevši od Dana duhova, Bog je vjerne proglašavao za pravedne i posvojio ih je kao duhovne sinove s izgledom da vladaju s Kristom na nebu. Pavao je objasnio: “Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja ... Ako smo djeca, onda smo i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi” (Rimljanima 8:15-17, ST). Nesumnjivo, za pomazane je kršćane tada nastupio kršćanski jubilej ili jubilarna godina.
16. Koje dodatne blagoslove i izglede imaju oni, koji su slavili kršćanski jubilej?
16 Dakle, tog je Dana duhova godine 33. naše ere nastala nova nacija, duhovni Izrael. Sastojala se od ljudi čiji su grijesi bili oprošteni na temelju Kristove žrtvene krvi (Rimljanima 5:1, 2; Efežanima 1:7). Tko bi od nas mogao poreći da su ti prvi članovi duhovnog Izraela, koji su bili uzeti u novi zavjet, doživjeli divno oslobođenje, time što su im bili oprošteni grijesi? Bog ih je učinio “izabranim rodom, kraljevskim svećenstvom, sretnim narodom, narodom određenim za posebnu svojinu, da objave nadaleko odličnosti onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petrova 2:9, NS). Priznajemo da je njihovo fizičko tijelo još uvijek bilo nesavršeno, podložno smrti. No budući da ih je Bog sada opravdao i prihvatio ih kao duhovne sinove, njihova je tjelesna smrt bila samo “otkupljenje”, koje im je omogućilo uskrsnuće u Kristovo “nebesko Kraljevstvo” (2. Timoteju 4:6, 18).
17, 18. Zašto je oslobođenje u vezi s kršćanskom jubilarnom godinom koju je oglasio Isus bilo dragocjenije od prethodne slobode?
17 Početni ili pripremni korak oslobođenja vjernih Židova od zabludnih predodžbi i postupaka, bio je od velike vrijednosti. Ipak, vidjeli smo da se Isus uzdigao iznad tog duhovnog oslobođenja. O Duhovima 33. naše ere oslobodio je vjerne ljude od “zakona grijeha i smrti” (Rimljanima 8:1, 2). Tako je počeo kršćanski jubilej za pomazane kršćane. Bilo je to sigurno daleko veće oslobođenje, jer je uključivalo nadu na nebeski život u ulozi sunasljednika s Kristom.
18 Do sada smo razmotrili dva gledišta kršćanske slobode u prvom stoljeću, koja su nedvojbeno bila razlogom radovanju. Vjernici prvog stoljeća su se uistinu radovali tome (Djela apostolska 13:44-52; 16:34; 1. Korinćanima 13:6; Filipljanima 4:4). To se prije svega odnosilo na njihov udio u kršćanskom jubileju, koji im je otvorio put u vječne blagoslove na nebu (1. Petrova 1:3-6; 4:13, 14).
19. Koja pitanja u vezi s kršćanima koji nisu pomazani duhom, traže odgovor i što ukazuje da i oni imaju udjela u oslobođenju prouzročenom od Boga?
19 No, gdje se u ovoj slici nalazi većina današnjih pravih kršćana, budući da oni nisu opravdani za život, niti su pomazani svetim duhom? Postoje biblijski razlozi koji daju izgled za jedno veliko oslobođenje u njihovu korist, koje je dio kršćanskog jubileja. Sjetimo se riječi iz Djela apostolskih 3:20, 21, NS, koje govore da nebo treba zadržati kod sebe Isusa “do vremena obnove svega, o čemu je govorio Bog ustima svojih svetih proroka starog vremena”. (Usporedi Djela apostolska 17:31.) U tom je smislu Ivan, jedan od pomazanih apostola koji se već radovao kršćanskom jubileju, pisao o Isusu Kristu slijedeće: “On je žrtva pomirnica za naše grijehe, ali ne samo za naše, nego i za (grijehe) cijelog svijeta” (1. Ivanova 2:2, NS). Znači li to da se kršćanskoj slobodi mogu radovati i mnogi lojalni kršćani, koji nemaju nebesku nadu? Hoće li to biti tek u budućnosti, ili imaju već sada razloga za radovanje? To ćemo saznati kad istražimo gledište o kršćanskom oslobođenju i jubileju, što je posebno značajno za mnoge današnje prave kršćane.
[Bilješka]
a Godišnji Dan pomirenja slavio se 10. tišrija — mjesec u hebrejskom kalendaru, koji pada u vrijeme septembar oktobar.
Što misliš o tome?
◻ Koje je prednosti za Izrael imala jubilarna godina u staro doba?
◻ Kako je Isus oglasio početnu slobodu i što je to uključivalo?
◻ Kada je počeo kršćanski jubilej i na čemu se temelji taj zaključak?
◻ Zašto imamo razloga gledati na jedno veće oslobođenje, koje uključuje milijune kršćana, koji nisu pomazani duhom?
[Istaknuta misao na stranici 12]
“A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Priče Salamunove 4:18, ST). U skladu s ovim temeljnim načelom, ovaj i slijedeći članak sadrže prošireno i najnovije objašnjenje u vezi s jubilarnom godinom.
[Slika na stranici 15]
Početak kršćanske jubilarne god. 33. g. n. e.