Čudotvorna izlječenja — stoji li Bog iza toga?

ČOVJEK je 38 godina bio bolestan. “Želiš li ozdraviti?”, pitao ga je Isus. Zar ne bi na mjestu tog čovjeka ti smjesta potvrdno odgovorio? Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj.” Koja je bila posljedica tih riječi? “Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati” (Ivan 5:5-9, NS).

To je bilo samo jedno od mnogih od Boga prouzročenih izlječenja koje je Isus izvršio za vrijeme svoje zemaljske službe (Matej 11:4, 5). Današnji iscjelitelji tvrde da Bog još uvijek prouzročuje takva iscjeljivanja, a na tisuće onih koji su uvjereni u to da su ih oni izliječili podupiru takvo gledište.

Bitne razlike

Proučavanje Biblije otkriva niz bitnih razlika između izlječenja o kojima se izvještava u Bibliji i onih na koje ukazuju današnji iscjelitelji. Isus i njegovi učenici, primjerice, nisu nikad zahtijevali naplatu za iscjeljenja. “Za badava se dobili, za badava i dajte”, učio je Isus (Matej 10:8). Slijedili su primjer Elizeja koji je odbio poklon čovjeka po imenu Naaman, kojeg je izliječio od gube (2. Carevima 5:1, 14-16). Iscjelitelji koji naplaćuju svoje usluge, ne pridržavaju se dakle biblijskog uzora.

Vrijedno je zapaziti i to da su izlječenja u biblijska vremena nastupila odmah ili nakon kratkog vremena. Kad je apostol Petar vidio čovjeka koji “bijaše hrom od utrobe matere svoje”, rekao mu je: “U ime Isusa Krista Nazaranina ustani i hodi!” U izvještaju se nadalje kaže: “I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. I skočivši ustade, i hodaše (Djela apostolska 3:1-8). Daljnji primjeri mogu se naći u Djelima apostolskim 5:15, 16 i 14:8-10.

Kod današnjih izlječenja, međutim, često su potrebni dani, tjedni ili čak mjeseci dok se nešto ne dogodi. Uočljivo je i da se iscjelitelji usredotočuju prije svega na smetnje funkcija, kao što je na primjer sljepoća, uzetost ili gluhoća – bolesti koje ponekad imaju psihički uzrok. Kirurg Paul Brand je primjetio: “Čim je sigurno utvrđeno organsko stanje, npr. ne postoje noge, oči ili folikuli kose – rijetko se dešavaju čuda.” Nasuprot tome, Isus je liječio “svaku bolest i svaku nemoć”, i nedostatke koji su isključivo bili organske prirode, usahlu ruku na primjer (Matej 9:35; Marko 3:3–5).

‘Nedostaje im vjere’

Na žalost, mnogi teško bolesni ljudi sudjeluju na takozvanim ‘iscjeliteljskim križarskim pohodima’ s kojih se vraćaju kući jednako bolesni kao i prije. Iscjelitelji ovako tumače takav neuspjeh: ‘Nedostaje im vjere! No, to previše miriše na prevaru. Dr William Nolen primjećuje: “Za razliku od liječnika, iscjelitelj ne mora preuzeti odgovornost ako zakaže njegovo iscjeliteljsko umijeće. Moram priznati da bih i ja rado pribjegao takvom opravdanju onda kad stojim pred pacijentom kome ne mogu pomoći”.

Ali, ni Božji proroci, ni Isus, ni njegovi učenici nisu se morali opravdavati time da ne mogu izliječiti nekog bolesnika zbog njegove nevjere. Istina, pomanjkanje vjere moglo je ograničiti broj ljudi koji su dolazili k njima da bi bili izliječeni. No, svatko tko se obratio njima bio je potpuno izliječen (Marko 6:5, 6).

U nekim slučajevima čak su izliječene osobe kojima je očigledno nedostajalo vjere. Na primjer, zapovjednik sirijske vojske Naaman nije nipošto bio uvjeren u to da će na način koji je odredio prorok Elizej biti izliječen od svoje gube. Tek je nakon svog izlječenja uvidio: “Evo sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izraelu”. (2. Carevima 5:11–13, 15). Tako otrcani izgovori iscjelitelja ne zvuče baš uvjerljivo.

Čudotvorno izlječenje – dar koji je prestao

Ali, zar nije među prvim kršćanima bio raširen dar iscjeljivanja? (1. Korinćanima 12:9). To je točno, ali postojao je dobar razlog za čuda koja su se onda događala. Oko tisuću i petsto godina bila je nacija tjelesnog Izraela Božji izabrani narod. No, u prvom stoljeću naše ere bio je Izrael odbačen zbog svoje nevjere, a na njegovo mjesto stupila je novoosnovana kršćanska skupština. Prvi kršćani trebali su izuzetnu pomoć da bi ojačali svoju vjeru i da bi ljudima pružili dokaz da su imali Jehovinu potporu.

Iz tog razloga je mlada kršćanska skupština bila obdarena nadnaravnim darovima, kojima su pripadala i čudotvorna izlječenja. Ti su darovi trebali služiti kao “znak” za nevjernike i probuditi vjeru kršćana (1. Korinćanima 14:22). No danas, gotovo dvije tisuće godina kasnije, kršćanstvo više nije u svom početnom stadiju. (Usporedi 1. Korinćanima 13:9–13.) Biblija je davno dovršena i u opticaju je u milijunima primjeraka. Tako danas mogu pravi kršćani lako uputiti nevjernike na ovu knjigu da bi potkrijepili ono što naučavaju. Čuda više nisu potrebna.

Osim toga, Pavao je pokazao da će “nestati” nadnaravni darovi (1. Korinćanima 13:8). A ovi darovi prenošeni su samo neposredno od apostola Isusa Krista ili u njihovoj prisutnosti (Djela apostolska 8:18–20; 10:44–46; 19:6). Nakon smrti apostola prestala su čuda.

U djelu “Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature” od Mc Clintock-a i Strong-a (svezak VI, str. 320) kaže se da se “u prvih sto godina nakon smrti apostola gotovo ništa nije čulo o čudotvornim djelima prvih kršćana.”

Razlog opreznosti

Isus Krist je upozorio na to da će jednom doći vrijeme kada će mu mnogi reći: “Gospodine, Gospodine, nismo li u ime tvoje proricali, i u tvoje ime demone izgonili, i u tvoje ime mnoga silna djela činili?” A ipak će im Isus reći: “Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene koji činite bezakonje” (Matej 7:22, 23, NS). Ali, čime se onda objašnjava njihov prividni uspjeh kod vršenja ‘silnih djela’, ako Božji duh ne stoji iza toga?

U nekim slučajevima se očigledno radi o prevari. Na primjer, novine u Zimbabveu, “The Herald”, izvjestile su o tri osobe koje je navodno izliječio poznati iscjelitelj. Novine su čitavu stvar razotkrile kao prevaru: “Jedno dijete još uvijek ne može čuti ni govoriti; drugo dijete nije uopće bilo gluhonijemo, a gluha žena i nadalje ne može ništa čuti.”

Izgleda da ponekad iscjelitelji imaju na bolesnike placebo efekat. U drugim slučajevima – pogotovo ako prođe mnogo vremena dok se ne pokaže uspjeh – očigledno se radi o normalnom procesu ozdravljivanja tijela. U knjizi “Science and the Paranormal” (Znanost i paranormalno) tvrdi dr William Nolen da “otprilike 80 posto pacijenata koji... posjete liječnika, imaju vremenski određene bolesti – to znači bolesti koje se same od sebe liječe.” Nakon što je prošlo neko vrijeme iscjelitelj može lako sebi pripisati iscjeljenje.

U Bibliji nalazimo slijedeće upozorenje: “Jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla” da zavara ljude (2. Korinćanima 11:14). Prema 2. Solunjanima 2:9, 10 Pavao je osim toga rekao: “Kojega je dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde među onima koji ginu”. Zato, budimo na oprezu! Kod čudotvornih izlječenja često su demonske sile u igri! “A ja ne ću da ste vi zajedničari s đavolima”, upozorio je Pavao. “Ne možete piti čaše Jehovine i čaše đavolske” (1. Korinćanima 10:20, 21).

Ako je bolestan kršćanin

Istina je da bolesniku može čudotvorno izlječenje izgledati nadasve poželjnim. Međutim, vrijedno je zapaziti da se Epafrodit, suradnik apostola Pavla, tako teško razbolio da je jedva umakao smrti (Filipljanima 2:25–27). I Timotej, bliski Pavlov drug, trpio je od “čestih bolesti” (1. Timoteju 5:23). No, Pavao nije ni jednog od ovih ljudi izliječio čudom. A kad je sam trebao liječničku pomoć, možda je zatražio usluge svog suputnika Luke, ‘ljekara ljubaznog’ (Kološanima 4:14).

Ako je danas neki kršćanin bolestan, onda se može obratiti kvalificiranom liječniku ili terapeutu, čime izbjegava doći u doticaj s načinima liječenja koja imaju nešto s demonima, ili postati žrtvom nadriliječništva, koje je u mnogim zemljama nadaleko rašireno. Može se i moliti, doduše ne za čudotvorno izlječenje nego za mudrost da može podnijeti svoju bolest (Jakov 1:5). Dotični može usrdno moliti Jehovu da ga “ukrijepi bolna na odru” (Psalam 41:3).

Mora se priznati da je vrlo obeshrabrujuće ako liječnici ne mogu pomoći nekome kod određene bolesti. No, kršćanin bi se unatoč svoje bolesti trebao truditi “uvjeriti se u važnije stvari”, a ne dopustiti da se zbog brige za zdravlje duhovne stvari potisnu posve u pozadinu (Filipljanima 1:10, NS). On se može nadati da će jednom živjeti pod Božjim Kraljevstvom gdje “nitko od stanovnika neće reći bolestan sam” (Izaija 33:24; 65:17-19).

Ova nada u pravedni Novi svijet zaista od daleko veće vrijednosti nego prazna obećanja iscjelitelja. Primjer je Petar, slijepac koji živi u Akumadanu (Gana). Pripadao je ukupno 26 godina raznim iscjeliteljskim crkvama, jer se nadao da će biti izliječen. No, nijedan iscjelitelj nije otvorio njegove oči. Jednog dana, dok je još uvijek pripadao jednoj iscjeliteljskoj crkvi, došao je u doticaj s Jehovinim svjedocima.

Svjedoci su mu pomoću Biblije obrazložili da će pod Božjim Kraljevstvom biti potpuno izliječene sve tjelesne mane. To je Peteru otvorilo oči razumijevanja. Iz cijenjenja divnih istina Biblije, prihvatio je stalnu službu propovijedanja Božjeg Kraljevstva koju obavlja već tri godine! On se raduje vremenu kad će se u doslovnom smislu “otvoriti oči slijepih, a uši gluhih otčepiti” (Izaija 35:5, 6, NS).

Uz pomoć Riječi Božje već su tisuće ljudi oslobođene toga da se uzdaju u iscjelitelje.

[Slika na stranici 29]

Iscjelitelji rijetko izliječe osobe s organskim poremećajima