Isusov život i služba

Pitanje očinstva

TOKOM praznika Sjenica 32. g.n. e. Isusov razgovor s farizejima postaje sve žešći. “Znam da ste Abrahamovo potomstvo”, priznaje Isus, “ali tražite da me ubijete, jer moja riječ ne čini među vama nikakav napredak. Ono što vidim kod svog Oca to govorim; i vi, prema tome, činite ono što čujete od svog oca”.

Iako ne identificira njihovog oca, Isus jasno daje do znanja da je njihov otac drugačiji od njegovog. Ne znajući koga Isus ima na umu, židovski vođe odgovaraju: “Naš otac je Abraham”. Oni smatraju da imaju istu vjeru kao Abraham, koji je bio Božji prijatelj.

Međutim, Isus ih šokira svojim odgovorom: “Ako ste djeca Abrahamova, činite djela Abrahamova”. Doista, pravi sin oponaša svog oca. “Ali, sada tražite da me ubijete”, kaže Isus, “čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Oca. To Abraham nije činio”. Zato Isus ponovo kaže: “Vi činite djela svog oca”.

Oni još uvijek ne razumiju o kome Isus govori. Oni ustraju u tome da su zakoniti Abrahamovi sinovi i kažu: “Mi nismo rođeni iz bluda”. Stoga tvrde da su pravi obožavatelji Boga i kažu: “Imamo jednog Oca, Boga”.

No, je li Bog doista njihov Otac? “Kad bi Bog bio vaš otac”, odgovara Isus, “ljubili biste mene, jer sam ja od Boga došao i ovdje sam. I nisam uopće došao iz vlastite pobude, nego me On poslao. Zašto vi ne znate što ja govorim?”

Isus je tim vjerskim vođama pokušao prikazati kakve su posljedice odbacivanja njega. No, sada on izričito kaže: “Vi ste od svog oca Đavla, i vi želje svog oca želite činiti”. Kakav je otac Đavo? Isus ga je identificirao kao ubojicu i rekao: “On je lažac i otac laži”. Zato Isus zaključuje: “Tko je od Boga sluša Božje riječi. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga”.

Ljuti zbog Isusove osude, Židovi odgovaraju: “Zar ne kažemo pravo: Ti si Samarićanin i imaš demona”. Izraz “Samarićanin” koristi se kao izraz prezira i prijekora, jer su Samarićani bili narod kojeg su Židovi mrzili.

Ne obazirući se na njihovu prezrivu primjedbu o tome da je Samarićanin, Isus odgovara: “Ja nemam demona, nego ja odajem čast svom Ocu, a vi me obeščašćujete”. Nadalje, Isus daje uzbudljivo obećanje: “Ako tko drži moju riječ uopće nikada neće vidjeti smrt”. Naravno, Isus ne misli da svi oni koji ga slijede doslovno neće nikad vidjeti smrt, nego on misli da oni nikad neće vidjeti vječno uništenje, ili ‘drugu smrt’, iz koje nema uskrsenja.

Međutim, Židovi shvaćaju Isusove riječi doslovno, i zato kažu: “Sad znamo da imaš demona. Abraham je umro, a i proroci; a ti kažeš: ‘Ako tko drži moju riječ uopće nikad neće okusiti smrt’. Zar si ti veći od našeg oca Abrahama, koji je umro? A i proroci su pomrli. Za koga se izdaješ?”

Iz čitavog ovog razgovora je očigledno da Isus ovim ljudima ukazuje na činjenicu da je on obećani Mesija. Ali, umjesto da izravno odgovori na njihovo pitanje o njegovom identitetu, Isus kaže: “Ako ja slavim sebe, moja slava nije ništa. Mene slavi moj Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog; a ipak ga niste upoznali. A ja ga poznajem. I ako kažem da ga ne poznajem, bit ću kao vi, lažac”.

Isus nastavlja i ponovo se osvrće na vjernog Abrahama: “Abraham, vaš otac, vrlo se radovao izgledu da će vidjeti moj dan, i vidio je i obradovao se”. Da, očima vjere Abraham je željno očekivao dolazak obećanog Mesije. Židovi u svom nevjerovanju odgovaraju: “Još nisi ni pedeset godina star, a vidio si Abrahama?”

“Zaista, zaista vam kažem”, odgovara Isus, “prije nego što je Abraham počeo postojati bio sam ja”. Isus, naravno, govori o svom predljudskom postojanju kao moćne duhovne osobe na nebu.

Razjareni Isusovom tvrdnjom da je postojao prije Abrahama, Židovi uzimaju kamenje da ga bace na njega. Ali, on se skriva i izlazi iz hrama neozlijeđen. Ivan 8:37-59, NS; Otkrivenje 3:14; 21:8.

◆ Kako Isus pokazuje da on i njegovi neprijatelji imaju različite očeve?

◆ Kakvo je značenje toga što Židovi nazivaju Isusa Samarićaninom?

◆ Što Isus misli kad kaže da njegovi sljedbenici neće vidjeti smrt?