Spašavanje sinajskog kodeksa
SINAJSKI kodeks (Codex Sinaiticus) nazvan je “najznačajnijom, najuzbudljivijom i najvrednijom knjigom koja postoji”. I to ne samo zbog svoje starosti od najmanje 1 600 godina, nego i zato što predstavlja važnu kariku u našem popisu biblijskih rukopisa. Povijest njegova otkrivanja od strane Konstantina Tischendorfa pred više od stotinu godina čita se poput napetog romana.
Konstantin von Tischendorf, rođen 1815. u Sachsenu, studirao je grčki jezik na Sveučilištu Leipzig. Za vrijeme njegova studija iritirala ga je kritika Biblije poznatih njemačkih teologa, koji su htjeli dokazati da Kršćanski grčki spisi nisu vjerodostojni. Tischendorf je, nasuprot tome, bio uvjeren da bi izučavanje starih rukopisa dokazalo autentičnost biblijskog teksta. Zato je odlučio osobno istražiti sve poznate rukopise, nadajući se da će tokom svojih putovanja pronaći daljnje.
Najprije je Tischendorf četiri godine istraživao najbolje evropske biblioteke. Zatim je u maju 1844. otputovao u Katarinski samostan na Sinaju, koji se nalazi 1 400 m iznad Crvenog mora. Jedna košara, koju su užem spuštali kroz mali otvor na zidu, bila je jedina mogućnost pristupa k utvrdi kaluđera.
Vrijedni nalazi
Tischendorfu je bilo dopušteno da nekoliko dana pretražuje tamošnje tri biblioteke, ali bez uspjeha. Onda, kad se upravo spremao otputovati, pronašao je ono za čim je tragao — stare pergamente. Bili su u velikoj košari koja je stajala u glavnoj biblioteci. Bibliotekar mu je rekao da su ih namjeravali spaliti, kao što su učinili s dvije pune košare prije toga. Tischendorf je na svoje iznenađenje pronašao među pergamentima 129 listova najstarijeg rukopisa kojeg je ikad ugledao — grčki prijevod nekih dijelova Hebrejskih spisa! Ustupljena su mu 43 lista, ostatak mu je bio uskraćen.
Godine 1853. je Tischendorf još jednom posjetio samostan, ali je pronašao samo fragment 1. Mojsijeve koji je pripadao tom istom rukopisu iz 4. stoljeća. Bio je uvjeren “da se rukopis prvobitno sastojao iz cjelokupnog Starog zavjeta, ali da je najveći dio toga bio davno uništen”. Cjeloviti rukopis je vjerojatno obuhvaćao 730 listova. Pergamenti od fine ovčje i kozje kože bili su ispisani grčkim uncijalom (velikog slova).
Šest godina kasnije Tischendorf je pošao na svoje treće putovanje ka kaluđerima na Sinaju. U predvečerje prije svog odlaska netko mu je slučajno pokazao ne samo one listove koje je prije 15 godina spasio od vatre, nego još i mnoge druge. Radilo se o cjelokupnim Kršćanskim grčkim spisima, kao i o dijelovima grčkog prijevoda Hebrejskih spisa.
Tischendorf je najprije dobio dopuštenje ponijeti rukopis sa sobom za Kairo, kako bi ga kopirao; kasnije mu je bilo dopušteno da ga preda ruskom caru kao poklon kaluđera. Danas se nalazi u Britanskom muzeju, gdje je izložen neposredno do Codexa Alexandrinusa. 43 lista sa prvog putovanja pohranjena su u sveučilišnoj biblioteci Leipziga.
Mi bismo trebali biti zahvalni Tischendorfu što je posvetio svoj život i svoje sposobnosti potrazi za starim biblijskim rukopisima, a posebno što je veličanstveni Codex Sinaiticus spasio od uništenja. Ali, u prvom redu naša hvala pripada Jehovi Bogu, koji se pobrinuo za to da je njegova Riječ za našu korist ostala tako točno očuvana sve do današnjeg dana.
[Okvir na stranici 31]
Korist kodeksa
Simbol za Codex Sinaiticus je hebrejsko slovo (alef). Kodeks potvrđuje točnost ranijih papirusnih rukopisa Biblije. On pomaže i pri današnjem istraživanju Biblije, jer jasno otkriva skrivene greške koje su se potkrale u kasnije prijepise.
U Ivanu 1:18 se primjerice kaže: “BOGA nitko nikada nije vidio; jedinorođeni bog koji je u Očevu naručju, on ga je objavio.” Fusnota u “Novi svijet prijevodu Svetog pisma — sa objašnjenjima” pokazuje da Codex Sinaiticus i drugi stari rukopisi podupiru verziju “jedinorođeni bog”, a ne alternativni tekst “jedinorođeni Sin”. Objašnjenje u fusnoti (alef)C odnosi se na verziju jednog korektora ovog kodeksa, koji podupire ponovno uvođenje određenog člana kod “jedinorođeni bog”. Položaj Isusa Krista je zaista jedinstven, kao što posvjedočuje ovaj biblijski tekst.
[Slike na stranici 32]
Samostan sv. Katarine na podnožju tradicionalnog brda Sinaj. Mala slika: današnja biblioteka.