Babilon Veliki — pao i osuđen
“PAO je, pao je Babilon Veliki, koji je primorao sve narode da piju vino gnjeva bluda njegovog!” “Pao je! Pao je Babilon Veliki i postao prebivalište demona i skrovište svakog nečistog zadaha i skrovište svake nečiste i mrske ptice!” (Otkrivenje 14:8, NS; 18:2, NS).
Kakvo zapanjujuće proročanstvo! “Pao je Babilon Veliki!” Ove su simbolične riječi stoljećima pobuđivale interes istraživača Biblije. Zašto bi one trebale zanimati i tebe? Zato jer će, prema proročanstvu Biblije, sudbina Babilona Velikog utjecati na čitavo čovječanstvo. Kao što smo vidjeli u aprilskom i majskom izdanju ovog časopisa, ova utjecajna bludnica jasno označava Sotonino svjetsko carstvo krive religije.a
Na koji je način ona pala? I kada?
Babilon pao, ali nije uništen
Da bi shvatili potpuni smisao pada Babilona Velikog, moramo razumjeti što se dogodilo prilikom pada starog Babilona 539. g. pr. n. e. U to se vrijeme Božji narod, Izrael, nalazio u zatočeništvu skoro već 70 godina. Sada su u skladu s riječima svojih proroka očekivali oslobođenje (Jeremija 25:11, 12; 29:10). Kako su samo morali biti uzbuđeni kada je Kir Perzijanac prouzročio pad Babilona, a Židove pustio da se vrate natrag u svoj sveti grad Jeruzalem! (Izaija 45:1-4).
Ipak, iako je moć Babilona nad Židovima skršena, to nije značilo kraj starog Babilona. Povjesničarka Joan Oates piše u svojoj knjizi Babylon: “Kir je trijumfalno ušao u Babilon, zabranio je pljačkanje i postavio je perzijanskog upravnika, ostavljajući netaknute vjerske institucije i civilnu administraciju ... Zaista, izgledalo je da su se privatni životi vrlo malo promijenili pod perzijskom vladavinom. Bili su sačuvani vjerski običaji i trgovina je napredovala.” Tako je, usprkos svom padu, Babilon nastavio djelovati, ali s jednom velikom razlikom — Božji narod Izrael više nije bio u zatočeništvu. Vratio se u Jeruzalem da tamo obnovi pravo obožavanje.
Građani Babilona su toplo dočekali grčkog generala Aleksandra Velikog kad je oko 331. g. pr. n. e. ušao u grad. Odlučio je grad pretvoriti u svoju istočnu prijestolnicu, ali je umro prije nego je mogao ostvariti svoju želju. To pokazuje da je Babilon u to pozno vrijeme još uvijek cvao.
Dakle, pad Babilona 539. g. pr. n. e. nije značio i prestanak njegova postojanja. On je još stoljećima nastavio živjeti. Kako se to odrazilo u suvremenom ispunjenju proročanstva o Babilonu Velikom?
Pad Babilona Velikog
To ima svoju paralelu u padu simboličnog Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Početkom 20. stoljeća, prije 1919. g, Istraživači Biblije, kako su se onda zvali Jehovini svjedoci, morali su biti oslobođeni jednog oblika duhovnog zatočeništva, robovanja idejama i praksi krive religije. Iako su odbacili lažne nauke kao što su nauka o Trojstvu i besmrtnoj duši, još su bili umrljani babilonskim djelima. Mnogi su izgrađujući svoj karakter razvili stav kako su pravični. Neki su slavili stvorenja, upadajući u kult osobnosti koji je u središte stavljao Charlesa T. Russella, prvog predsjednika Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata. Oni su bez ikakve biblijske osnove slavili rođendane i Božić. Križ je još bio istaknut u njihovim mislima. Neki su čak na reveru nosili amblem križa i krune, dok su drugi težili za ugledom tzv. kršćanstva. Zatim se 1917. g, ubrzo nakon smrti Russella, počela dešavati značajna promjena.
Te je godine Udruženje Kule stražare objavilo komentar o Otkrivenju pod nazivom Svršena tajna. Ova je knjiga razotkrila svećenstvo tzv. kršćanstva, uključujući i njihovo sudjelovanje u velikom ratu koji je bjesnio Evropom. Neki su protestantski svećenici, frakcija predstavnika Babilona Velikog u Kanadi, pokazali te citate svojim političkim prijateljima u kanadskoj vladi, te optužili Istraživače Biblije kao pobunjenike. 12. februara 1918. u Kanadi je zabranjeno Udruženje Kule stražare.
Svećenstvo u Sjedinjenim Državama nije nimalo kasnilo u slijeđenju primjera svoje kanadske braće. U razmaku od nekoliko dana bila su zaplijenjena izdanja Udruženja Kule stražare u Los Angelesu, Kalifornija. Zatim su u maju 1918. izdani nalozi za hapšenje J. F. Rutherforda, novog predsjednika Udruženja Kule stražare, i sedam drugih članova Kule stražare. U junu su, iznenađujućom brzinom, ti kršćani bili izvedeni pred sud i osuđeni. Sedmorica su dobila kazne od 20 godina zatvora, a jedan od deset godina. Kakva je bila reakcija svećenstva? Martin Marty piše u svojoj knjizi Modern American Religion: The Irony of It All (Suvremena američka religija: Sva njena ironija): “Svećenstvo se okrenulo protiv Russellita [kasnije poznatih kao Jehovini svjedoci] i obradovalo kad je čulo za dvadesetgodišnje kazne koje su dobili osuđeni vođe Jehovinih svjedoka.” Predstavnici Babilona Velikog su se smijali. Zaboravili su da se najslađe smije onaj tko se zadnji smije.
Tako je 1918. g. simbolično zatočeništvo u Babilonu postalo i doslovno zatvor za neke iz Jehovinog naroda. Val progonstava Istraživača Biblije širio se Sjedinjenim Državama, Kanadom i drugim zemljama. Nacionalističko svećenstvo je organiziralo rulje da ih istjeruju iz gradova. Istraživači Biblije su premazivani katranom i perjem, i izudarani toljagama. Stvoren je sramni zapis nepravde prema toj sitnoj manjini iskrenih kršćana.b
Zatim je 1919. došlo do neočekivanog obrata događaja. Veliki je rat završio u novembru 1918. Bila je uložena žalba na nepravedne osude službenika Udruženja Kule stražare. Na žalost svojih religijskih neprijatelja, Rutherford i njegovi drugovi bili su pušteni iz zatvora. Marty piše: “Nije bilo nimalo veselja među članovima ortodoksnih crkvi.” Na kraju su svi optuženi bili potpuno oslobođeni. Pristrani katolički sudac, Martin T. Manton, koga je kasnije papa Pio XI postavio “vitezom reda sv. Grgura Velikog”, odbio je primiti kauciju za osam Svjedoka i tako prouzročio da budu nepravedno zatvoreni devet mjeseci. Njegove su se prave boje pokazale kasnije, 1939, kad je bio poslan u zatvor zbog iznude mita!
Po svom oslobođenju iz zatvora 1919, Rutherford i njegovi drugovi su se vratili u sjedište Udruženja Kule stražare u Brooklynu. Zatim su krenuli na reorganiziranje najveće kampanje propovijedanja Kraljevstva koju je svijet ikada znao. Istraživači Biblije su pokidali okove straha od čovjeka, te su sada jasno vidjeli gdje stoje u odnosu na krivu religiju. Babilon Veliki je bio njihov nemilosrdan neprijatelj i njegov je pad trebao biti razotkriven. Među narodima je trebalo biti uspostavljeno pravo obožavanje.
Ti su neustrašivi kršćani pojačali svoju službu od kuće do kuće. Oni su također održavali javne mimohode, razotkrivajući krivu religiju plakatima na kojima je pisalo: “Religija je zamka i prijevara” i “Služite Bogu i Kristu Kralju”. Kriva religija je i dalje cvala i djelovala, kao i u starom Babilonu, ali je u odnosu na Jehovine svjedoke, Babilon Veliki pao 1919. Oni su bili oslobođeni iz babilonskog zatočeništva!
Opada utjecaj Babilona
Sada, 70 godina kasnije, možemo u raznim dijelovima svijeta vidjeti da je utjecaj Babilona Velikog opao. Istina, čini se da religija i dalje prosperira u Sjedinjenim Državama, gdje emocionalniji dio populacije iskorištavaju TV-evanđelisti i religijski psiholozi. Ipak, nedavno su čak i neki od tih materijalističkih šarlatana bili raskrinkani i obeštećeni. Izgleda da religija cvate u Republici Koreji, gdje su crkve tzv. kršćanstva postale duboko umiješane u politiku. Očito je da Babilon Veliki, iako “pao”, još djeluje.
No, u brazdi svjetskih ratova, ortodoksna religija je izgubila mase svojih sljedbenika u državama kao što su Njemačka, Danska, Švedska, i Britanija. Čak i katoličke zemlje kao Italija, Španjolska i Francuska bilježe opadanje od tradicionalnih katoličkih prakticiranja vjere i prisustvovanja misama. Broj onih koji izučavaju za svećenike rapidno je opao. Pa i sama činjenica da sadašnji papa osjeća potrebu da putuje svijetom više od ijednog pape u povijesti simptom je krize crkve.
Nadalje, od 1917. većina je socijalističkih zemalja religiji dala sporednu ulogu i odstranila njen prijašnji politički utjecaj. U svjetskim razmjerima, tradicionalna religija je još uvijek uzrok mržnje i krvoprolića, pa su se mnogi razumni ljudi okrenuli od religije, bilo zapadnjačke ili istočnjačke. Da, presušuju simbolične vode na kojima sjedi Babilon Veliki, a to su narodi pod njenim utjecajem. Babilon je osuđen, i njegovo je pogubljenje blizu (Otkrivenje 16:12; 17:1, 15).
Babilon — zašto osuđen
Kakvu osnovu ima Jehova za sud nad svjetskim carstvom krive religije? Sigurno će neki misliti da bi on s naklonošću trebao gledati na sve škole, bolnice i milosrdna djela koja su promicale razne religije. No, kakvu sve to može imati težinu protiv optužbe koju Jehova podiže protiv svjetskih religija? Ispitajmo ukratko tu osudu i reputaciju religije.c
“I jedan od sedam anđela koji su imali sedam posuda došao je i razgovarao sa mnom: ‘Dođi, pokazat ću ti sud nad velikom bludnicom koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su kraljevi zemlje činili blud, dok su oni koji nastavaju na zemlji opijeni vinom bluda njezinog’” (Otkrivenje 17:1, 2, NS). Kao što smo jasno pokazali u našim izdanjima od aprila i maja 1989, sukrivnja religija sa narodnim vladarima, ‘kraljevima zemlje’, u nanošenju štete ljudima kroz cijelu povijest, može se usporediti s ponašanjem sebične, požudne bludnice. No, osuda se nastavlja.
“I vidio sam da je žena bila pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka”. “Da, u njemu se našla krv proroka i svetih i svih koji su pobijeni na zemlji” (Otkrivenje 17:6, NS). Babilon Veliki mora snositi krivicu za krv, jer je kroz stoljeća mučio prave kršćane, uključujući i one koji su se usudili Bibliju prevoditi na jezik običnih ljudi, a također i one koji su se usudili posjedovati i čitati Bibliju. Babilon Veliki je također kriv za krv kršćana koji su u novija vremena bili pobijeni u zatvorima i koncentracionim logorima, bilo pod nacizmom, fašizmom ili nekim drugim diktaturama. Zapazimo da se u osudi spominju svi “koji su pobijeni na zemlji”, što bi uključivalo stotine milijuna osoba po čitavom svijetu koje su u toku povijesti pobijene u ratovima i krvnim osvetama od strane ljudi koji su tvrdili da su religiozni. (Usporedi Matej 23:34-36; 2. Timoteju 3:5.)
U Božjoj osudi Babilona Velikog spominje se i drugi aspekt njegove krivice. Osuda kaže: “Jer su tvojim spiritističkim postupcima zavedeni svi narodi” (Otkrivenje 18:23, NS). Interesantno da grčka riječ pharmaki’a, koja je prevedena ‘spiritistički postupci’, prvo označavala upotrebu lijekova, droga, čini; pa zatim, trovanje; te vračanje”.d U duhovnom smislu, kriva je religija trovala narode, zavodeći ih u vjerovanja u lažne bogove i učenja koja su njihovu pažnju odvraćala od Jehove i pitanja univerzalne suverenosti. Svojim pogrešnim učenjem o besmrtnosti duše, kriva je religija također položila temelje za svaki oblik spiritizma i vračanja, pobuđujući strah od mrtvih i obožavanje predaka. Božja osuda nad Babilonom Velikim potpuno je opravdana. Kao što piše Ivan: “Jer njeni su se grijesi nagomilali sve do neba i spomenuo se Bog njenih nepravednih djela (Otkrivenje 18:5, NS).
Što mi moramo učiniti?
U svjetlu palog stanja Babilona Velikog i njene osude, što moraju sada učiniti iskreni ljubitelji istine? Izaijino se proročanstvo u vezi starog Babilona još većom snagom primjenjuje na krivu religiju danas: “Odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Očistite se, vi koji nosite posude Jahvine!” (Izaija 52:11, ST). Ovaj hitan poziv ima svoju paralelu u Otkrivenju 18:4 (ST). “Uto čuh drugi glas s neba gdje govori: ’Iziđite iz nje moj narode’, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!” Da, vrijeme je da se prekinu sve veze sa krivom religijom. No, ako izađemo iz Babilona Velikog, kamo se moramo okrenuti? Pravom obožavanju Jehove zajedno sa njegovim Svjedocima. Milijuni se iz svih naroda Zemlje već stječu na simboličnu “goru Jehovinu”. I ti si pozvan da proučavaš Bibliju s Jehovinim svjedocima i da se priključiš tom pravom obožavanju (Izaija 2:2-4; 43:10-12).
Sada ostaje pitanje: Što slijedi u Božjem planu sada kad je Babilon Veliki pao i osuđen? Što će se desiti Sotoninom svjetskom carstvu krive religije? Naše će se slijedeće izdanje pozabaviti tim pitanjem u skladu sa biblijskim proročanstvom.
[Bilješke]
a Babilon Veliki ne može simbolizirati politiku i veletrgovinu, jer su one prikazane kako oplakuju njen pad (Otkrivenje 18:9-11). Jedini preostali glavniji element Sotoninog svjetskog sustava je religija. Njegove veze sa spiritizmom stoje kao potvrda njegove religiozne identifikacije (Otkrivenje 18:23).
b Više pojedinosti o tim progonstvima može se naći u Godišnjaku Jehovinih svjedoka za 1975, na stranicama 94-119.
c Detaljnije razmatranje te teme možemo naći u izdanju “Otkrivenje — Blizu je veliki vrhunac!” stranice 235-271, objavljenom 1988. od Udruženja Kule stražare.
d W. E. Vineov Expository Dictionary of New Testament Words, svezak IV, stranica 51, 52.