Jehovin narod utvrđen u vjeri
“Skupštine su se i dalje utvrđivale u vjeri i rasle u broju iz dana u dan” (DJELA APOSTOLSKA 16:5, NS).
1. Kako se Bog služio apostolom Pavlom?
JEHOVA BOG služio se Savlom iz Tarza kao ‘izabranim sudom’, a kao apostol Pavao trebao je mnogo pretrpjeti. Ipak, posredstvom njegova djelovanja i aktivnosti ostalih, Jehovina se organizacija radovala jedinstvu i čudesnom širenju (Djela apostolska 9:15, 16).
2. Zašto je korisno razmotriti Djela apostolska 13:1–16:5?
2 Sve je više ne-Židova postajalo kršćanima, a jedan važan sastanak vodećeg tijela mnogo je doprinio promicanju jedinstva Božjeg naroda i njegova utvrđivanja u vjeri. Stoga je jako korisno razmotriti ostala zbivanja o kojima se izvještava u Djelima apostolskim 13:1–16:5, jer Jehovini svjedoci doživljavaju sada sličan rast, osjećajući jednake duhovne blagoslove (Izaija 60:22). (Preporučujemo da prilikom osobnog proučavanja Djela apostolskih kroz članke sadržane u ovom izdanju pročitate masnim slovima tiskane biblijske citate.)
Misionari prihvaćaju djelatnost
3. Koje su djelo u Antiohiji izvršavali “proroci i učitelji”?
3 Muževi poslani iz skupštine u Antiohiji (Sirija) pomagali su vjernicima da se utvrđuju u vjeri (13:1-5). U Antiohiji su se nalazili slijedeći “proroci i učitelji”: Barnaba, Šimun (Niger), Lucije Cirenac, Manaen i Savao iz Tarza. Proroci su objašnjavali Riječ Božju i proricali događaje, dok su učitelji poučavali iz Pisma, posredujući također pouku o Bogu dopadljivom načinu života (1. Korinćanima 13:8; 14:4). Barnabi i Savlu bio je povjeren poseban zadatak. Zajedno s Markom, Barnabinim bratićem, krenuli su za Cipar (Kološanima 4:10). U istočnom lučkom gradu Salaminu propovijedali su u sinagogama, međutim nema izvještaja o tome da li su Hebreji povoljno reagirali. Što bi tim Hebrejima i trebao Mesija kad im je u materijalnom pogledu bilo dobro?
4. Što se dogodilo dok su misionari propovijedali na Cipru?
4 Bog je blagoslivljao djelo svjedočenja na Cipru (13:6-12). Na Pafu su misionari naišli na hebrejskog vračara i lažnog proroka Barjesusa (Elima). Kad je taj pokušao odvratiti prokonzula Sergija Pavla da posluša riječ Božju, Savao mu je pun duha svetoga rekao: “O stvore puni svake lukavštine i zloće, sine đavolski i neprijatelju svake pravednosti, zar nećeš prestati iskrivljavati ‘prave putove Gospodnje’?” (St). U isti je čas Božja ruka kaznila Elimu, tako što je za neko vrijeme bio slijep, a Sergije Pavao “prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospodnjom”.
5, 6. (a) Što je Pavao rekao o Isusu u govoru kojeg je održao u sinagogi u pizidijskoj Antiohiji? (b) Kako je djelovao Pavlov govor?
5 Grupa je sa Cipra otplovila u Pergu, grad u Maloj Aziji. Tada su Pavao i Barnaba — vjerojatno ‘u opasnostima od rijeka i od razbojnika’ — krenuli preko gorskih prijevoja prema sjeveru u Antiohiju u Pizidiji (2. Korinćanima 11:25, 26). Tamo je Pavao održao govor u sinagogi (13:13-41). Osvrnuvši se unatrag, spomenuo je kako je Bog postupao s Izraelcima, identificirajući Isusa, Davidova potomka, spasiteljem. Iako su židovski nadstojnici tražili Isusovu smrt, kad ga je Bog uskrsnuo ispunilo se proročanstvo dano njihovim praočevima (Psalam 2:7; 16:10; Izaija 55:3). Pavao je upozorio svoje slušatelje da ne preziru Božji dar spasenja kroz Krista (Habakuk 1:5, Septuaginta).
6 Pavlov je govor pobudio zanimanje, kao i danas javna predavanja Jehovinih svjedoka (13:42-52). Slijedeće se subote sakupio skoro cijeli grad, da bi čuli riječ Jehovinu, što je izazvalo zavist kod Hebreja. Da, misionari su u samo jednom tjednu očito obratili više ne-Židova nego ti Hebreji u cijelom svom životu! Budući da su Židovi počeli protusloviti Pavlu klevetom, došlo je vrijeme da duhovno svjetlo zasvijetli negdje drugdje. Stoga im je bilo rečeno: ‘Kako vi odbijate od sebe riječ Božju i sami sebe smatrate nedostojnima vječnog života, mi se obraćamo poganima’ (Izaija 49:6).
7. Kako su Pavao i Barnaba reagirali na progonstvo?
7 Sada su se ne-Židovi počeli radovati i svi koji su imali ispravno stajalište prema vječnom životu postali su vjernicima. No, kad se Jehovina riječ počela pronositi cijelom zemljom, Hebreji su nahuškali ugledne žene (vjerojatno da bi izvršile pritisak na svoje muževe ili neke druge) i istaknute muževe da zametnu progon protiv Pavla i Barnabe, te da ih istjeraju iz svoga kraja. Ali, misionari se nisu dali zaustaviti. Oni su, ‘otresavši na njih prah sa svojih nogu’, došli u Ikoniju (današnja Konya), u jedan od značajnih gradova rimske provincije Galacije (Luka 9:5; 10:11). A kako je bilo s učenicima koje su ostavili u pizidijskoj Antiohiji? Budući da su bili utvrđeni u vjeri bili su ‘puni radosti Duha svetog’. To nam pokazuje da otpor ne mora spriječiti duhovni napredak.
Postojani u vjeri unatoč progonstvu
8. Što se dogodilo nakon uspješnog svjedočenja u Ikoniji?
8 Pavao i Barnaba su ostali postojanima u vjeri unatoč progonstvu (14:1-7). Nakon njihova svjedočenja u sinagogi Ikonije, mnogi su Hebreji i Grci postali vjernicima. Kad su nevjerni Židovi nahuškali ne-Židove protiv novih vjernika, oba su marljiva misionara smjelo propovijedala opunomoćeni od Boga, a da ih priznaje pokazao je time što ih je osposobio da čine čudesne znakove. Tada se množica razdijelila — jedni su bili za Židove, a drugi za apostole (poslanike). Apostoli nisu bili kukavice, ali kad su čuli za urotu da ih se kamenuje, napustili su grad, što je bilo razumno, i nastavili s propovijedanjem u Likaoniji, jednom području Male Azije u južnoj Galaciji. Ako smo oprezni, i mi možemo često ostati djelotvornima u službi propovijedanja unatoč otporu (Matej 10:23).
9, 10. (a) Kako su stanovnici Listre reagirali na ozdravljenje jednog uzetog čovjeka? (b) Kako su Pavao i Barnaba reagirali u Listri?
9 Kao slijedeće, svjedočanstvo dobiva likaonski grad Listra (14:8-18). Tamo je Pavao izliječio jednog čovjeka hroma od rođenja. Mnoštvo naroda nije shvatilo da to čudo treba pripisati Jehovi, pa su zavikali: “Bogovi su u ljudskom obliku sišli k nama!” (St). Govorili su to likaonski, pa zato Pavao i Barnaba nisu znali što se to zapravo događa. Pavla su smatrali Hermesom (rječitim glasnikom bogova), jer je nastupio kao govornik, a Barnabu Zeusom, najvišim grčkim bogom.
10 Svećenik Zeusa doveo je čak junce s vijencima, da bi prinio žrtve Pavlu i Barnabi. Tada su posjetitelji brzo objasnili na opće razumljivom grčkom ili uz pomoć prevodioca da su i oni ljudi sa slabostima, te da objavljuju dobru vijest kako bi se ljudi okrenuli “od ovih ništavih stvari” (NS) (beživotnih božanstava ili idola) i obratili se živome Bogu (1. Carevima 16:13; Psalam 115:3-9; 146:6). Da, Bog je ranije pustio pogane (ali ne i Hebreje) da idu svojim putovima, iako nije prestajao davati svjedočanstvo o svom postojanju i dobroti ‘dajući im kišu’ i plodonosna vremena, siteći u potpunosti njihova srca jelom i veseljem’ (Psalam 147:8). Unatoč tom objašnjenju, Barnaba i Pavao su jedva zadržali množicu da im ne prinesu žrtve. Misionari nisu dopustili da im se iskazuje čast kao bogovima, niti su iskoristili svoj autoritet da bi na tom području uveli kršćanstvo. To je odličan primjer za nas, posebno ako naginjemo primati hvalu za ono što uz Jehovinu pomoć izvršavamo u njegovoj službi.
11. Što učimo iz riječi: ‘Kroz mnoge nam nevolje treba ući u kraljevstvo Božje’?
11 Iznenada je uslijedilo žestoko progonstvo (14:19-28). Kako to? Nagovorena od Hebreja iz pizidijske Antiohije i Ikonije množica je kamenovala Pavla i izvukla ga izvan grada, misleći da je mrtav (2. Korinćanima 11:24, 25). Ali, kad su ga učenici okružili, on se podigao i neprimjetno se vratio u Listru, možda u okrilju mraka. Slijedećeg su dana on i Barnaba krenuli za Derbu, gdje je priličan broj stanovnika postao učenicima. Kad su se misionari vratili u Listru, Ikoniju i Antiohiju, jačali su učenike, hrabrili ih da ostanu u vjeri, govoreći im da nam ‘kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje.’ I mi kao kršćani trebamo računati s nevoljama, ne pokušavajući izbjeći ih, tako da činimo ustupke po pitanju naše vjere (2. Timoteju 3:12). Tada su u skupštinama postavljeni starješine, kojima je Pavao kasnije napisao pismo Galaćanima.
12. Što su učinila dva misionara po završetku Pavlovog prvog misionarskog putovanja?
12 Zatim su Pavao i Barnaba prolazili kroz Pizidiju, propovijedajući riječ u Pergi, poznatom gradu u Pamfiliji. Na kraju su se vratili u Antiohiju (Sirija), čime završava Pavlovo prvo misionarsko putovanje. Oba su misionara izvijestila skupštinu “o svemu što je i koliko je Bog s njima učinio; kako je otvorio poganima vrata vjere” (St). Neko su vrijeme ostali s učenicima u Antiohiji, što je nesumnjivo doprinijelo tome da su bili utvrđeni u vjeri. Posjeti putujućih nadglednika imaju i danas jednako djelovanje u duhovnom pogledu.
Odlučuje se o važnom pitanju
13. Što je bilo potrebno da se kršćanstvo ne bi rascijepilo na hebrejski i ne-židovski dio?
13 Postojanost u vjeri pretpostavlja jedinstvo u mislima (1. Korinćanima 1:10). Da se kršćanstvo ne bi rascijepilo na hebrejski i ne-židovski dio, vodeće je tijelo trebalo odlučiti je li potrebno da se ne-Židovi koji su pritjecali u Božju organizaciju drže Mojsijevog zakona i da se obrezuju (15:1-5). U sirijsku Antiohiju su upravo stigli neki muževi iz Judeje, koji su počeli učiti tamošnje ne-židovske vjernike da mogu biti spašeni samo ako se obrežu (2. Mojsijeva 12:48). Stoga su Pavao, Barnaba i još neki drugi poslani apostolima i starješinama u Jeruzalem. Čak i tamo su neki vjernici, koji su se jednom kao farizeji čvrsto držali Zakona, ustrajali na tome da se ne-Židovi obrezuju i da drže Zakon.
14. (a) Koji je dobar primjer postavljen na sastanku u Jeruzalemu, iako se puno raspravljalo? (b) Koje je argumente tom prilikom iznio Petar?
14 Održan je sastanak, kako bi se uvjerili što je Božja volja (15:6-11). Da, puno se raspravljalo, ali dok su govorili muževi jakog uvjerenja nije bilo svađe — odličan primjer današnjim starješinama! Na kraju je Petar rekao: ‘Bog je izvršio izbor da bi pogani [primjerice Kornelije] iz mojih usta čuli dobru vijest i prigrlili vjeru. On je pružio svjedočanstvo za njih time što im je dao sveti duh. On, dakle, nije pravio nikakve razlike između nas i njih [Djela apostolska 10:44-47]. Čemu sada iskušavate Boga, stavljajući im na vrat jaram [obavezu držanja Zakona] koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi? Mi [tjelesni Židovi] vjerujemo da smo spašeni, jednako kao i oni, milošću Gospodina Isusa.’ Prihvaćanjem neobrezanih ne-Židova Bog je pokazao da za spasenje nije bilo potrebno obrezanje i držanje Zakona (Galaćanima 5:1).
15. Koje je osnovne misli naveo Jakov, i što se prema njegovu prijedlogu trebalo napisati ne-židovskim kršćanima?
15 Kad je Petar završio, cijela je skupština ušutjela, no time još nije bilo sve rečeno (15:12-21). Barnaba i Pavao su pričali kolike je znakove po njima Bog učinio među ne-Židovima. Tada je uzeo riječ predsjedavajući, Isusov polubrat Jakov: ‘Šimun [Petrovo ime na hebrejskom] je ispričao kako je Bog obratio svoju pažnju narodima, da bi između njih uzeo narod za svoje ime.’ Jakov je ukazao da se sada odvija prorečena ponovna gradnja ‘doma Davidova’ (ponovno oživljavanje kraljevstva u Davidovoj lozi) sakupljanjem Isusovih učenika (nasljednika Kraljevstva) iz redova Židova i ne-Židova (Amos 9:11, 12, Septuaginta; Rimljanima 8:17). Budući da je to bio Božji naum, učenici ga trebaju prihvatiti. Jakov je savjetovao da se piše ne-židovskim kršćanima, da se uzdržavaju (1) od onoga što je okaljano idolima, (2) od bluda i (3) od krvi i udavljenoga. Ove su zabrane potjecale iz Mojsijevih knjiga, koje su se svakog Sabata čitale u sinagogama (1. Mojsijeva 9:3, 4; 12:15-17; 35:2, 4).
16. U koje tri točke služi pismo vodećeg tijela kao smjernica sve do današnjeg dana?
16 Vodeće tijelo je sada poslalo pismo ne-židovskim kršćanima u Antiohiju, Siriju i Ciliciju (15:22-35). Sveti duh i pisci tog pisma tražili su uzdržavanje od stvari žrtvovanih idolima, od krvi (koju su neki redovito konzumirali), od udavljenoga, koje nije iskrvarilo (mnogi su ne-Židovi smatrali takvo meso delikatesom), i od bluda (grčki: pornéia, nedozvoljeni spolni odnosi izvan braka sklopljenog u skladu sa Svetim pismom). Takva bi uzdržljivost doprinosila duhovnom dobru, što je i danas slučaj kod Jehovinih svjedoka, jer uvažavaju te ‘potrebne’ stvari. Riječi “Budite zdravi!” znače isto što i “zbogom”, i ne treba smatrati da su navedeni zahtjevi u prvom redu propisi za sprečavanje bolesti. Kad je pismo bilo pročitano u Antiohiji, skupština se radovala tom ohrabrenju. Osim toga, Božji je narod u Antiohiji tada bio utvrđivan u vjeri ohrabrujućim riječima Pavla, Sile, Barnabe i ostalih. Neka bismo i mi tražili mogućnosti da hrabrimo i izgrađujemo braću u vjeri.
Počinje drugo misionarsko putovanje
17. (a) Koja se teškoća pojavila kad je bilo predloženo drugo misionarsko putovanje? (b) Kako su se Pavao i Barnaba ponijeli u svom raspravljanju?
17 Kad je bilo predloženo drugo misionarsko putovanje, pojavila se poteškoća (15:36-41). Pavao je predložio da on i Barnaba ponovo posjete skupštine na Cipru i Maloj Aziji. Barnaba se složio s time, ali je želio povesti sa sobom svog bratića Marka. Pavao je bio protiv toga, jer ga je u Pamfiliji Marko ostavio. Tada je došlo do “žestoke provale gnjeva” (NS). Ipak, ni Pavao a niti Barnaba nisu se pokušali osobno opravdati time što bi s tom privatnom stvari pristupili drugim starješinama ili vodećem tijelu. Kakvog li odličnog primjera!
18. Što je razdvajanje Pavla i Barnabe imalo za posljedicu, i što mi učimo iz toga?
18 Posljedica te rasprave bila je, doduše, razdvajanje. Barnaba je poveo sa sobom na Cipar Marka, dok je Pavao sa svojim pratiocem Silom “prolazio Sirijom i Cilicijom, jačajući skupštine”. Barnaba je dozvolio da na njega utječu rodbinske veze, iako je trebao priznati da je Pavao bio apostol i ‘izabrani sud’ (Djela apostolska 9:15). A kako je s nama? Ovaj bi nam slučaj trebao urezati u misli potrebu da priznamo teokratski autoritet, te da u neograničenoj mjeri surađujemo s ‘vjernim i razboritim robom’! (Matej 24:45-47, NS).
Napredovanje u miru
19. U čemu je Timotej primjer današnjim kršćanskim omladincima?
19 Nije se dozvolilo da ta rasprava omete mir u skupštini. Božji narod se i dalje utvrđivao u vjeri (16:1-5). Pavao i Sila su krenuli u Derbu, a zatim dalje za Listru. Tamo je živio Timotej, sin židovske vjernice Eunike i njena muža Grka, koji nije bio vjernik. Timotej je bio još mlad, jer mu je tek nakon 18 ili 20 godina bilo rečeno: “Neka nitko ne prezire tvoju mladost” (1. Timoteju 4:12, NS). “Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju [udaljenom 29 kilometara]” (St). Dakle, bio je poznat po svojoj izvrsnoj službi i Bogu dopadljivim svojstvima. Kršćanski omladinci trebaju danas tražiti Jehovinu pomoć kako bi i oni stekli sličan glas. Pavao je obrezao Timoteja, budući da su se trebali kretati po domovima i sinagogama Židova, koji su znali da je Timotejev otac bio ne-Židov. Apostol si nije želio ničime zatvoriti put do židovskih muževa i žena, koji su trebali upoznati Mesiju. Ne prestupajući biblijska načela, Jehovini svjedoci poduzimaju i danas sve što im je moguće, kako bi dobru vijest učinili prihvatljivom svim vrstama ljudi (1. Korinćanima 9:19-23).
20. Kako je djelovalo slijeđenje uputa sadržanih u pismu vodećeg tijela prvog stoljeća, i što misliš kako bi to trebalo utjecati na nas?
20 Uz Timoteja kao pomoćnika, Pavao i Sila prenosili su učenicima odredbe vodećeg tijela, koje je trebalo uvažiti. I kakav je bio rezultat toga? Luka je očito u vezi sa Sirijom, Cilicijom i Galacijom napisao: “Skupštine su se i dalje utvrđivale u vjeri i rasle u broju iz dana u dan” (NS). Da, slijeđenje uputa sadržanih u pismu vodećeg tijela imalo je za posljedicu jedinstvo i duhovni napredak. Kakvog li odličnog primjera za nas koji živimo u kritičnim vremenima, u kojima bi Jehovin narod trebao ostati ujedinjen i postojan u vjeri!
Kako bi odgovorio?
◻ Kako su Pavao i Barnaba reagirali na progonstvo?
◻ Što učimo iz riječi: ‘Kroz mnoge nam nevolje treba ući u kraljevstvo Božje’?
◻ Koje su upute sadržane u tri točke pisma koje je napisalo vodeće tijelo prvog stoljeća?
◻ Kako to da ono što je Jehovine svjedoke prvog stoljeća, učvrstilo u vjeri vrijedi i za nas danas?