Budi spreman za Jehovin dan!

Vrhunci iz Prve poslanice Solunjanima

JEHOVIN dan! Kršćani u starom Solunu mislili su da je neizbježan. Jesu li bili u pravu? Kada bi trebao doći? Bila je to ključna stvar koja je naglašena u prvom pismu Solunjanima apostola Pavla, poslano iz Korinta oko 50. godine naše ere.

Pavao i Sila osnovali su skupštinu u Solunu, administrativnom sjedištu rimske provincije Makedonije (Djela apostolska 17:1-4). U svom prvom pismu Solunjanima, Pavao je kasnije izrazio pohvalu, dao upozorenje i raspravljao o Jehovinom danu. I mi također možemo izvući korist iz tog pisma, posebno jer je Jehovin dan sada tako blizu.

Pohvala i ohrabrenje

Pavao je prvo pohvalio Solunjane (1So 1:1-10). Pohvala je bila primjerena zbog njihovog vjernog rada i ustrajnosti. Također, bilo je pohvalno i to što su “pod mnogom nevoljom prihvatili riječ s radošću svetog duha”. Da li ti pohvaljuješ druge kao Pavao?

Apostol je ostavio dobar primjer (2:1-12). Usprkos uvredljivog postupanja prema njemu u Filipima, on je ‘prikupio odvažnost uz Božju pomoć da govori dobru vijest’ Solunjanima. On je izbjegavao laskanje, pohlepnost i traženje slave. Pavao im nije postao skupi teret, već je bio nježan s njima, kao što je to i majka hraniteljica sa svojom djecom. Kakav divan primjer za starješine danas!

Pavlove sljedeće riječi ohrabrile su Solunjane da ostanu čvrsti kad su progonjeni (2:13–3:13). Oni su podnijeli progonstvo od strane svojih sunarodnjaka i Timotej je mogao donijeti Pavlu dobar izvještaj o njihovom duhovnom stanju. Apostol je molio da obiluju ljubavlju i da njihova srca budu učvršćena. Slično tome, Jehovini svjedoci sada mole za progonjene suvjernike, ohrabruju ih ako je moguće i raduju se izvještajima o njihovoj vjernosti.

Ostati duhovno budnim!

Solunjani su zatim primili savjet (4:1-18). Oni su trebali još potpunije hoditi putem koji je ugodan Bogu, iskazujući više bratske ljubavi i radeći svojim rukama za zadovoljenje vlastitih potreba. Štoviše, oni su trebali tješiti jedan drugoga nadom da će, prilikom Isusove prisutnosti, duhom rođeni vjernici koji su umrli prvi ustati i biti ujedinjeni s njim. Kasnije će se preživjeli pomazanici prilikom svoje smrti i uskrsnuća pridružiti Kristu i onima koji su već uskrsnuli u nebeski život.

Pavao nadalje raspravlja o Jehovinom danu i pruža daljnji savjet (5:1-28). Jehovin dan dolazi kao lopov, sa sigurnim iznenadnim uništenjem nakon usklika: “Mir i sigurnost!” Dakle, Solunjani su trebali ostati duhovno budni, štiteći se prsnim oklopom vjere i ljubavi i nadom spasenja kao kacigom. Oni su trebali imati duboko poštovanje prema onima koji predsjedavaju u skupštini i trebali su se uzdržavati od zla, kao što to moramo i mi.

Pavlovo prvo pismo Solunjanima trebalo bi nas potaći da pružimo pohvalu i ohrabrenje svojim suvjernicima. Ono bi nas također trebalo potaći da budemo uzorni u ponašanju i stavu. Zasigurno, njegov savjet nam može pomoći da budemo spremni za Jehovin dan.

[Okvir/slika na stranici 22]

Prsni oklop i kaciga: Potičući duhovnu budnost, Pavao je pisao: “Budimo trijezni; ‘obucimo se u oklop’, tj. u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao ‘u kacigu’” (1. Solunjanima 5:8, St). Prsni oklop bio je ratnikov prsni zaštitnik, sastavljen od ljuski, okova ili čvrstog metala. Slično tome, prsni oklop vjere štiti nas duhovno. A što je s drevnom kacigom? Često načinjena od metala, bila je vojno pokrivalo za glavu, konstruirana tako da zaštiti borca tokom bitke. Kao što je kaciga štitila glavu ratnika, tako i nada spasenja štiti misaone snage i na taj način omogućuje kršćaninu da održi besprijekornost. O kako je važno za Jehovin narod da nosi takvu duhovnu opremu! (Efežanima 6:11-17).