Kojeg boga obožavati?
ZA RAZLIKU od životinja, mi ljudi imamo sposobnost da obožavamo. To je dio naše osobnosti od rođenja. Mi također posjedujemo i osjećaj morala, savjest koja nam ukazuje što je dobro, a što loše. Na različite načine, svi mi slijedimo tu savjest, a pri tome mnogi traže vodstvo od boga ili bogova.
Tijekom prošlog stoljeća ili dva, neki su svjetovni intelektualci osporavali postojanje svemogućeg Boga i Stvoritelja. Karl Marx je 1844. objavio da je religija “opijum za narod”. Kasnije je Charles Darwin iznio teoriju evolucije. Zatim je došla boljševička revolucija. U Istočnoj Evropi je ateizam postao službena državna politika, pa se tvrdilo da će religija izumrijeti s generacijom od 1917. No, ti ateisti nisu mogli promijeniti način na koji su ljudi stvoreni. To je vidljivo u današnjem ponovnom oživljavanju religije u Istočnoj Evropi.
Međutim, kako kaže Biblija, mnogo je onih “koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospodina” (1. Korinćanima 8:5). Tijekom stoljeća čovječanstvo je obožavalo mnoštvo bogova. Postojali su bogovi plodnosti, ljubavi, rata, a i vina i pijanki. Samo u hinduističkoj religiji, bogovi se broje na milijune.
Trijade bogova cvale su u Babilonu, Asiriji i Egiptu, kao i u budističkim zemljama. Kršćanstvo također ima svoje “sveto” Trojstvo. Islam, odbacujući Trojstvo, “nema boga osim Alaha”. Osim toga, čak i oni koji se rugaju predodžbi o nevidljivom, svemogućem Bogu, imaju svoje vlastite bogove. Naprimjer, u Filipljanima 3:19, Biblija govori o ljudima uhvaćenim u zamku materijalističkih težnji: “Kojima je Bog trbuh.”
Većina ljudi obožava boga ili bogove zemlje ili društva u kojem su se slučajno rodili. To daje povoda nekim pitanjima. Vode li svi oblici obožavanja istom cilju — poput putova do planinskog vrha? Ili mnogi od mističnih putova religije vode u nesreću — poput staza u provaliju? Postoji li mnogo ispravnih načina obožavanja, ili samo jedan? Postoji li mnogo hvalevrijednih bogova, ili samo jedan Svemogući Bog, koji je dostojan naše isključive odanosti i obožavanja?
Uspon lažnih bogova
Gornja pitanja zaslužuju da ih pomno ispitamo. Zašto? Jer najstariji pisani izvor podataka o religiji, Biblija, opisuje kako je jedan lažni bog, djelujući kroz zmiju, naveo naše prve pretke na poguban put. Mi sve do danas doživljavamo teške posljedice te strategije (1. Mojsijeva 3:1-13, 16-19; Psalam 51:5). Isus, “Sin Božji”, o tom pobunjenom bogu je govorio kao o ‘vladaru ovog svijeta’. Jedan od Isusovih apostola nazvao ga je ‘bogom ovog sustava stvari’ (Ivan 1:34; 12:31; 16:11; 2. Korinćanima 4:4, New World Translation). U Otkrivenju 12. poglavlju 9. retku, on je opisan kao “prazmija, koji je zvan Đavo i Sotona, koji zavodi čitavu nastanjenu zemlju” (NW). Pod Sotoninom vlašću leži čitavo svjetsko carstvo lažne religije.
Sotona je najveći varalica (1. Timoteju 2:14). On se lukavo služi čovjekovom urođenom željom za obožavanjem, unapređujući mnoge vrste božanstava — duhove predaka, idole, ikone, Madone. On je čak i pokrovitelj obožavanja ljudskih bogova, poput moćnih vladara, pobjedničkih generala, filmskih i sportskih zvijezda (Djela apostolska 12:21-23). Dobro je da budemo odlučni da pronađemo i obožavamo samo pravog Boga, koji zaista “nije daleko ni od jednoga [od] nas” (Djela apostolska 17:27).
Tko je, dakle, taj jedinstveni Bog kojeg bismo trebali obožavati? Prije otprilike 3 000 godina, psalmist, biblijski pisac, opisao ga je kao ‘Najvišeg (...) Svemogućeg (...) svog Boga u kojeg će se uzdati’, i nazvao ga je njegovim uzvišenim imenom, “Jehova” (Psalam 91:1, 2, NW). Mojsije je ranije za njega rekao: “Jehova, naš Bog, jedan je Jehova” (5. Mojsijeva 6:4, NW). Prorok Izaija je citirao samog Boga kad je rekao: “Ja sam Jehova. To je ime moje; i nikome drugom neću dati svoju slavu, niti svoju hvalu rezanim likovima” (Izaija 42:8, NW).
Jehova Bog namjerava očistiti svoje ime od sve sramote kojom ga je lažni bog Sotona oklevetao. On je 1513. pr. n. e., kad je upotrijebio svog proroka Mojsija da izbavi izraelski narod iz egipatskog ropstva, prikazao kako će to učiniti. Tom je prilikom Bog svoje ime, Jehova, povezao sa riječima: “Pokazat ću se da jesam ono čime ću se pokazati da jesam” (2. Mojsijeva 3:14, 15, NW). On će opravdati svoje ime protiv egipatskog faraona, no prvo će tom zlom vladaru reći: “Iz ovog sam te razloga održao u postojanju da bih ti pokazao svoju moć i da bi se moje ime objavilo po cijeloj zemlji” (2. Mojsijeva 9:16, NW).
Danas je situacija slična. Poput ondašnjeg faraona, bog ovog svijeta, Sotona, izaziva Jehovu Boga i podmuklo vodi duhovni rat protiv onih ljudi koji ljube pravednost i istinu (Efežanima 6:11, 12, 18). Bog još jednom namjerava uzveličati svoje ime usprkos Sotoninom protivljenju. No, prije nego pokaže svoju silu uništenjem Sotone i svih njegovih djela, Jehova šalje svoje obožavatelje da po cijeloj Zemlji objave Njegovo ime. To svjedočenje za njegovo ime temeljni je dio pravog obožavanja.
Odgovarajuće tome, sam Bog je rekao da će ti obožavatelji biti njegovi svjedoci, Jehovini svjedoci, “narod koji sam sebi sazdao, moju će kazivati hvalu” (Izaija 43:10-12, 21, Stvarnost). Kako oni kazuju Jehovinu hvalu? Oni propovijedaju i poučavaju javno i od kuće do kuće, objavljujući dobru vijest da će Jehovino Kraljevstvo, pod upravom njegovog Sina, Isusa Krista, donijeti vječne blagoslove poslušnom čovječanstvu na Zemlji. Tako oni obožavaju Boga “bez prestanka”, poput pravih kršćana u prvom stoljeću (Djela apostolska 5:42; 20:20, 21, NW). Uživaju li u tome božanske blagoslove? Odgovor ćemo dobiti na sljedećim stranicama.