Starješine — ispravljajte druge u duhu blagosti

SRCE pravog kršćanina može se usporediti s duhovnim vrtom koji donosi dobar plod. U njemu obično uspijeva ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost i samosvladavanje. A zašto da ne? Napokon, to su plodovi svetog duha kojeg Jehova Bog daje svojim predanim slugama (Galaćanima 5:22, 23). No, svaki kršćanin koji želi održavati taj vrt svoga srca kao mjesto koje je ugodno njegovom nebeskom Ocu, mora voditi odlučnu, stalnu borbu protiv nepoželjnog ploda naslijeđenog grijeha (Rimljanima 5:5, 12).

Povremeno počinje nešto nepoželjno rasti u nesavršenom srcu boguodane osobe. On ili ona možda imaju izvrsnu duhovnu prošlost. No, tada se pojavi neki problem, koji je možda nastao zbog nezdravog druženja ili nemudre odluke. Kako mogu skupštinski starješine duhovno pomoći takvoj osobi?

Apostolski savjet

Dok pomažu kršćaninu koji je učinio pogrešku, starješine trebaju slijediti savjet apostola Pavla: “Braćo, ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6:1, NW). Kad sukršćanin učini “kakav krivi korak prije nego je toga svjestan”, starješine su odgovorni pružiti mu pomoć što je prije moguće.

Pavao govori o ‘čovjeku’ koji čini krivi korak. Međutim, grčka riječ (ánthropos) koja se ovdje koristi može se odnositi i na muškarca i na ženu. A što znači “ispraviti” osobu? Taj grčki izraz (katartízo) znači “dovesti u ispravno stanje”. Ista riječ je upotrijebljena za popravljanje mreža (Matej 4:21). Također se primjenjuje za namještanje nečijeg slomljenog uda. Liječnik to čini pažljivo kako bi spriječio da svom pacijentu nanese nepotrebnu bol. Pomagati bratu ili sestri da isprave svoje duhovno stanje jednako tako zahtijeva obzir, taktičnost i suosjećanje.

Starješine svjedoče o vlastitoj duhovnosti ispoljavajući duh blagosti kad pokušavaju ispraviti osobu. Nesumnjivo bi Isus, koji je blage ćudi, u takvoj situaciji postupao blago (Matej 11:29). Starješine bi tu osobinu trebali pokazivati prema Jehovinom sluzi koji je učinio krivi korak, jer se i njima samima može dogoditi da upadnu u grijeh, suprotno namjerama njihovog srca. To bi se moglo dogoditi u budućnosti ako se već nije dogodilo u prošlosti.

Ti duhovno osposobljeni muževi trebaju s ljubavlju ‘nositi bremena’ svojih suobožavatelja. Doista, starješine od srca žele pomoći bratu ili sestri da se bore protiv Sotone, iskušenja, slabosti tijela i ukorijenjenih grijeha. To je zasigurno jedan od načina kako kršćanski nadglednici mogu “ispuniti zakon Kr[i]stov” (Galaćanima 6:2).

Muževi s istinski duhovnim sposobnostima su ponizni, svjesni da, “ako tko misli da je nešto iako nije ništa, sam sebe vara” (Galaćanima 6:3, St). Koliko god naporno starješine pokušavaju činiti ono što je ispravno i korisno, ipak neće moći dostići savršenog i ljubazno suosjećajnog Sina Božjeg, Isusa Krista. No, to nije razlog da ne čine sve što mogu.

Starješine znaju da bi bilo pogrešno javno prekoriti suvjernika na ohol, licemjeran način! Isus to sigurno ne bi učinio. Pa, on je položio svoj život ne samo za svoje prijatelje nego čak i za svoje neprijatelje! Starješine nastoje pokazivati sličnu ljubav kad pokušavaju pomoći braći ili sestrama koji su u teškoćama i dovesti ih bliže svom nebeskom Ocu i njegovim pravednim mjerilima. Koji su neki koraci koji će pomoći starješinama da isprave svoje suobožavatelje?

Neki korisni koraci

Oslonite se u molitvi na Jehovu dok govorite i postupate na blag način. Isus je bio blage ćudi, intenzivno se molio svom nebeskom Ocu za vodstvo i uvijek je činio ono što je Njemu bilo ugodno (Matej 21:5; Ivan 8:29). Starješine bi trebali činiti to isto dok pokušavaju ispraviti osobu koja je učinila neki krivi korak. Kao potpastir blage ćudi, starješina će svojim govorom hrabriti i izgrađivati, ne zastrašivati. Za vrijeme razgovora pokušat će stvoriti atmosferu u kojoj će se kršćanin kojemu je potrebna pomoć osjećati što je moguće slobodnije u izražavanju svojih misli. Iskrena početna molitva bit će u tu svrhu od velike pomoći. Osoba koja dobiva savjet dan u blagosti spremnije će otvoriti svoje srce ako zna da savjetnik, poput Isusa, želi činiti ono što je ugodno Bogu. Zaključna je molitva prikladna da bi u pojedinca utisnula potrebu da primijeni savjet koji je dan na takav blagi način pun ljubavi.

Nakon molitve izrecite iskrenu pohvalu. Ona se može odnositi na dobre osobine pojedinca kao što je dobrohotnost, pouzdanost ili marljivost. Može se spomenuti njegova ili njezina vjerna služba Jehovi u prošlosti, možda kroz višegodišnje razdoblje. Na taj način pokazujemo da se zanimamo za osobu i da smo obzirni poput Krista. Isus je svoju poruku skupštini u Tijatiri započeo pohvalom, rekavši: “Poznam tvoja djela, tvoju ljubav, tvoju vjeru, tvoju uslužnost, tvoju postojanost. Znam da su tvoja posljednja djela brojnija od prijašnjih” (Otkrivenje 2:19, St). Te su riječi uvjerile članove skupštine da je Isus bio svjestan dobrog posla koji čine. Iako je skupština imala svoje mane — dopuštala je utjecaj ‘Jezabele’ — u drugim je pogledima činila dobro, a Isus je želio da ta braća i sestre znaju da njihova revna aktivnost nije ostala nezapažena (Otkrivenje 2:20). Na sličan bi način starješine trebali pohvaliti tamo gdje je to na mjestu.

Nemojte krivi korak smatrati ozbiljnijim nego što to okolnosti zahtijevaju. Starješine moraju štititi Božje stado i držati njegovu organizaciju čistom. Međutim, neke krive duhovne korake koji zahtijevaju odlučan savjet mogu diskretno rješavati jedan ili dvojica starješina bez pravnog saslušanja. U mnogim je slučajevima ljudska slabost a ne zloća razlog za krivi korak kršćanina. Starješine trebaju samilosno postupati sa stadom i misliti na sljedeće: “Onome [će] biti sud bez milosti koji ne čini milosti: i hvali se milost na sudu” (Jakov 2:13; Djela apostolska 20:28-30). Umjesto da preuveličavaju stvari, starješine trebaju s pokajničkim suvjernicima postupati na blag način, kao što to čini naš suosjećajan i milosrdan Bog, Jehova (Efežanima 4:32).

Pokažite razumijevanje za činioce koji su možda doveli do krivog koraka. Starješine trebaju pažljivo slušati dok njihov suvjernik slobodno izražava što mu je u srcu. Budući da ‘Bog ne prezire raskajano i ponizno srce’, ne trebaju to činiti ni oni (Psalam 51:19, St). Možda je uzrok problema pomanjkanje emocionalne podrške od strane bračnog druga. Teška i dugotrajna duševna depresija možda je potkopala nečiju uobičajenu emocionalnu snagu ili je izuzetno otežala donošenje mudrih odluka. Starješine puni ljubavi uzet će takve činioce u obzir, jer je Pavao, iako je opomenuo svoju braću da ‘poučavaju neuredne’, također naglasio: “Utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga” (1. Solunjanima 5:14). Premda starješine ne smiju oslabiti snagu Božjih pravednih mjerila, trebaju uzeti u obzir olakotne činioce, baš kao što to čini i Bog (Psalam 103:10-14; 130:3).

Izbjegavajte potkopavati samopoštovanje sukršćana. Nikad ne želimo bilo kojeg brata ili sestru lišiti dostojanstva ili ostaviti dojam da su bezvrijedni. Umjesto toga, uvjeravanje da imamo povjerenja u njihove kršćanske osobine i njihovu ljubav prema Bogu ohrabrit će dotične da isprave pogrešku. Vjerojatno su Korinćani bili potaknuti na velikodušnost kad im je Pavao pričao da se pred drugima dičio s obzirom na njihovu “spremnost” i “revnost” (2. Korinćanima 9:1-3, St).

Pokažite da se problem može svladati pouzdanjem u Jehovu. Da, iskreno pokušajte pomoći osobi uvidjeti da će joj pouzdanje u Boga i primjenjivanje savjeta iz Njegove riječi pomoći postići potrebno ispravljanje. Kako bi se to postiglo, naše se izjave moraju temeljiti na Pismima i publikacijama koje se temelje na Bibliji. Naš je cilj dvostruki: (1) pomoći onome kome je potrebna pomoć da shvati i razumije Jehovino gledište i (2) pokazati osobi kako je u izvjesnoj mjeri previdjela ili propustila slijediti te božanske upute.

Povežite savjet iz Pisma s dobrohotnim ali ipak umjesnim pitanjima. To može biti vrlo djelotvorno u dostizanju srca. Jehova se preko svog proroka Malahije poslužio pitanjem kako bi svom narodu pokazao da su skrenuli s puta. “Eda li će čovjek zakidati Boga?” pitao je, dodajući: “A vi mene zakidate” (Malahija 3:8). Propust Izraela da pridonosi deseti dio svog uroda, kao što je to zahtijevao Mojsijev zakon, bio je poput zakidanja Jehove. Da bi popravili situaciju, Izraelci su trebali izvršiti svoje dužnosti prema čistom obožavanju s vjerom da će ih Bog bogato blagosloviti. Pomoću promišljenih pitanja koja potiču na razmišljanje, i starješine mogu naglasiti važnost toga da činjenje onoga što je danas ispravno uključuje uzdati se u Jehovu i biti mu poslušan (Malahija 3:10). Prenošenje te misli u srce uvelike će pomoći pri pomaganju našoj braći da ‘poravnaju staze nogama svojim’ (Jevrejima 12:13).

Naglasite koristi prihvaćanja savjeta. Djelotvoran savjet uključuje i skretanje pažnje na posljedice slijeđenja neispravnog puta i podsjećanje na koristi koje proizlaze iz ispravljanja stvari. Isus je, nakon pravovremenog upozorenja, uvjerio one u duhovno ravnodušnoj skupštini u Laodiceji da će se, ako se pokaju zbog svog prijašnjeg načina života i postanu revni učenici, radovati izvanrednim prednostima, uključujući izgled vladanja s njim na nebesima (Otkrivenje 3:14-21).

Pokažite zanimanje za to je li savjet primijenjen. Kao što dobar liječnik povremeno provjerava je li kost koju je namjestio još uvijek na svom mjestu, tako i starješine trebaju pokušati ustanoviti primjenjuje li se biblijski savjet. Mogu se pitati: Je li potrebna daljnja pomoć? Treba li se savjet ponoviti, možda na drugačiji način? Isus je morao uvijek iznova savjetovati svoje učenike s obzirom na potrebu za poniznošću. Kroz prilično dugo vremensko razdoblje pokušavao je strpljivo ispraviti njihovo razmišljanje pomoću savjeta, usporedbi i zornog poučavanja (Matej 20:20-28; Marko 9:33-37; Luka 22:24-27; Ivan 13:5-17). Na sličan način mogu starješine pomoći osigurati potpuno ispravljanje brata ili sestre tako što brinu da se nastave biblijski razgovori namijenjeni za napredovanje osobe ka potpunom duhovnom zdravlju.

Pohvalite za svako popravljanje. Ako onaj koji je učinio krivi korak iskreno nastoji primijeniti biblijski savjet, srdačno ga pohvali. To će pojačati prvobitni savjet i vjerojatno će ga ohrabriti na daljnje popravljanje. Pavao je u svom prvom pismu Korinćanima morao dati strog savjet u vezi s nekoliko stvari. Ubrzo nakon što je Tit obavijestio apostola o izvrsnom odazivu na njegovo pismo, Pavao im je pisao da ih pohvali. “Sad se radujem”, rekao je, “ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju [‘pokajanju’, NW]. Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj” (2. Korinćanima 7:9, St).

Razlog za radovanje

Da, Pavao se radovao kad je čuo da je njegov savjet pomogao Korinćanima. Slično tome, današnji starješine jako se raduju kad se suobožavatelj oporavi od krivog koraka zato što je povoljno reagirao na njihovu pomoć punu ljubavi. Zaista, mogu imati zadovoljstvo u pomaganju pokajničkom kršćaninu da iskorijeni trnovit korov grijeha iz svog srca kako bi u njemu mogao u izobilju uspijevati božanski plod.

Ako starješinama pođe za rukom da isprave osobu koja je učinila neki krivi korak, on ili ona mogu se vratiti s puta koji bi duhovno bio potpuno poguban. (Usporedi Jakov 5:19, 20.) Osoba koja prima takvu pomoć treba izraziti zahvalnost Jehovi Bogu. Riječi istinskog cijenjenja za pomoć punu ljubavi, suosjećanje i razumijevanje starješina bile bi također na mjestu. I kad je duhovno oporavljanje dovršeno, svi koji su u tome imali udjela mogu se radovati da je ispravljanje uslijedilo u duhu blagosti.