Činiš li sve što možeš?

“NASTOJAT ću učiniti sve što mogu.” Koliko često nakon ovih riječi slijedi “ali” i dugi niz izgovora zašto to netko sam ne čini! Što je s našim predanjem Jehovi? Ispunjavamo li svoje obećanje da ćemo za njega dati sve od sebe?

Izvršiti predanje znači “isključivo se posvetiti službi ili obožavanju jednog božanskog bića ili svetoj svrsi”. Isus je nastojao pokazati što sve uključuje predanje, rekavši: “Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme križ svoj i ide za mnom” (Matej 16:24). Za onoga tko se odrekao sebe i predao se Bogu postaje vršenje božanske volje najvažnijom stvari u životu.

Kao predani narod, moramo same sebe savjesno ispitati da bismo ustanovili živimo li u skladu s našim predanjem. Petar je pokazao zašto se trebamo ispitati kad je hrabrio pomazane kršćane: “Činite sve što možete da si osigurate svoje pozvanje i svoj izbor; jer ako to neprestano činite nikako nećete nikad promašiti” (2. Petrova 1:10, NW). Da, ako činimo sve što možemo, nećemo pretrpjeti duhovni brodolom.

Sve što možemo može se povećati

Od svih predanih slugu Božjih očekuje se u punom smislu riječi da čine sve što mogu, ili da daju sve od sebe, kako bi ugodili Jehovi. Međutim, naše činjenje svega što možemo u izvršavanju Božje volje može rasti. Za trogodišnjeg dječaka može obavljanje nekog sitnog zadatka u kući biti sve što može učiniti da bi pomogao svojoj majci, no kad odraste, moći će učiniti više. Slično je s našim duhovnim rastom — to što je nekad bilo sve što smo mogli danas možda više nije sve. Imamo želju da za Jehovu činimo više.

Povećano cijenjenje prema Jehovi pothranjuje našu spremnost da činimo više. Zahvalnost za to što je za nas učinio raste osobnim proučavanjem njegove Riječi, Biblije. Naprimjer, kad temeljito istražujemo i meditiramo o tome kako je Jehova poslao svog Sina da bi predao svoju dušu i oslobodio čovječanstvo od grijeha, potaknuti smo služiti Začetniku otkupne pripreme (Ivan 3:16, 17; 1. Ivanova 4:9-11). Koliko god više ‘kušamo i vidimo kako je dobar Jahve’, toliko je naše srce više ponukano da mu služi (Psalam 34:9, St).

Jetter, koja je u punovremenoj službi, shvatila je to. Da bi mogla što dublje kopati po gradivu koje proučava, namijenila je za tu svrhu malu sobu u svojoj kući. Uredila ju je tako da se može koncentrirati dok istražuje. Na polici za knjige na dohvat ruke ima Watch Tower Publications Indexe, kao i uveze Kule stražare i Probudite se!. “Kad istražim neki zanimljivi podatak”, kaže ona, “jedva čekam da to prenesem drugima.”

Međutim, kao što povremeno jedenje obilnog obroka ne oslobađa nekoga potrebe za svakodnevnim uzimanjem redovitih obroka, duboko, ali jednokratno istraživanje Biblije ne ukida svakodnevnu potrebu za uzimanjem duhovne hrane. Ruth uvažava tu potrebu, koliko god unatrag seže njeno sjećanje, njena je obitelj svako jutro i svako večer nakon obroka čitala Bibliju. Sada, u dobi od 81 godine, nakon što je 60 godina provela u punovremenoj službi, još uvijek redovito čita Bibliju nakon što se probudi ujutro u 6 sati. Čim dobije časopise Kula stražara i Probudite se!, Ruth si uzima vremena da ih pročita. Članak prođe barem tri do četiri puta prije nego ga proučava u skupštini. Ona kaže: “Neophodno je da se hraniš Božjom riječi kako bi ostao jak u vjeri.” To je i njoj pomoglo da ostane godinama u misionarskoj službi.

Činiti sve što možemo u pomaganju drugima

Kad duboko i redovito proučavamo Božju riječ, raste naša revnost za službu Bogu i nešto u nama tjera nas da činimo više. (Usporedi Jeremija 20:9.) Takva je revnost potaknula Hirohisa da u potpunosti izvrši svoju službu (2. Timoteju 4:5). Živio je sa samohranom majkom i četvero mlađe braće i sestara. Dok je još bio tinejdžer, podupirao je svoju obitelj u materijalnom pogledu tako što je u tri sata ujutro ustajao i raznašao novine. Želio je drugima više govoriti o Jehovi, i zato je Hirohisa predao molbu za pionirsku službu, kako se naziva punovremena služba Jehovinih svjedoka. Koliko je god bio mlad, uživao je u pomaganju drugima da bi i oni činili sve što mogu u hvaljenju Jehove.

Dati sve od sebe u pomaganju drugima uključuje da postanemo djelotvorni u našoj službi. Isus je jednom prilikom hrabrio svoje učenike: “Kad to znate, blago vama ako to i činite” (Ivan 13:17, St). Naomi je divan primjer što se tiče primjenjivanja prijedloga koje daje Jehovina organizacija kako bismo poboljšali svoju službu. Bilo joj je teško razgovarati s nepoznatim osobama od kuće do kuće i često nije znala što će reći kad je stajala na stubama pred kućnim vratima. Starješine u skupštini preporučili su joj neka upotrijebi prijedloge iz knjige Raspravljanje na temelju Pisma, u dijelu “Uvodi za korištenje u službi propovijedanja”.a Ona je naučila napamet uvode pod naslovom “Obitelj/Djeca” i radila s njima mnogo puta. Rezultat je bio da je bila u mogućnosti nastaviti razgovor s domaćicom starom između 30 i 40 godina. Još prije nego što je Naomi mogla obaviti ponovni posjet, žena je došla u Kraljevsku dvoranu. Uspostavljen je biblijski studij. Ona i njen muž sada su kršteni kršćani koji se raduju sretnom obiteljskom životu sa svojom djecom.

Činiti sve što možemo u pokazivanju osobnog zanimanja

Možemo oponašati i apostola Pavla koji je rekao: “A sve to činim radi Radosne vijesti, da bih s njima bio dionikom njezinih obećanja” (1. Korinćanima 9:22, 23, St).

Hatsumi odražava taj stav. Dok je bila u javnoj službi, neka je žena prijazno je rekla preko interfona da je previše zaposlena da bi s njom razgovarala. Glas stanarke zvučao je blago, i zato ju je Hatsumi i dalje posjećivala. Stanarka se javljala samo na interfon i nikad nije izašla da bi se upoznala s Hatsumi. To je trajalo dvije i pol godine.

Jednog ju je dana Hatsumi posjetila u drugo vrijeme, navratila je kasno poslijepodne. Nitko se nije javio. Međutim, kad je već htjela otići, iza nje ju je poznati glas upitao: “Tko ste vi?” Žena se upravo vratila kući. Kad je čula Hatsumino ime, odmah je odgovorila: “Ah, to me vi uvijek posjećujete. Hvala vam što se uvijek brinete za mene.” Budući da je u nekom drugom gradu prekinula biblijski studij s Jehovinim svjedocima, bilo joj je neugodno otvoriti vrata kad je došla Hatsumi. Ponovno je uspostavljen biblijski studij i stanarka vrlo dobro napreduje. Brinemo li se i mi toliko za one koje susrećemo u našoj službi od kuće do kuće?

Čini sve što možeš

Jehova cijeni naša nastojanja da mu služimo tako što dajemo sve od sebe. On je poput oca kod kojega dolazi sin s poklonima. Tijekom godina pokloni se mogu razlikovati ovisno o starosti i sredstvima sina. Kao što se otac raduje bilo kojem poklonu koji mu sin od srca da, tako i Jehova spremno prihvaća našu službu koju vršimo od sveg srca, prema našem duhovnom uzrastu.

Naravno, nema smisla da sve što mi možemo uspoređujemo s onim što drugi mogu. Kao što je Pavao rekao, imat ćemo razlog za radovanje s obzirom na nas same, “a ne u usporedbi s drugim” (Galaćanima 6:4, Duda-Fućak). Nastavimo slijediti opomenu apostola Petra: “Revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!” (2. Petrova 3:14, St).

[Bilješke]

[Slika na stranici 29]

Činiš li sve što možeš, primjenjujući prijedloge za službu propovijedanja?