Sretni su ponizni
“ ‘Bog [se] protivi oholima, a poniznima daje milost’ ” (1. PETROVA 5:5, St).
1, 2. Kako je Isus u svojoj Propovijedi na gori povezao sreću i poniznost
BITI sretan i biti ponizan — ima li to ikakve veze jedno s drugim? Isus Krist, najveći čovjek koji je ikad živio, u svojoj najpoznatijoj propovijedi opisuje devet sreća, ili blaženstava (Matej 5:1-12). Je li Isus povezao te dvije stvari — biti sretan i biti ponizan? Da, jer je poniznost uključena u neke od sreća koje je spomenuo. Naprimjer, osoba mora biti ponizna da bi bila svjesna svoje duhovne potrebe. Samo ponizni gladuju i žeđaju za pravdom. A ponosni nisu krotki ni milostivi, a niti grade mir.
2 Ponizni su sretni zato što je ispravno i pošteno biti ponizan. Osim toga, ponizni su sretni zato što je mudro biti ponizan; to doprinosi dobrim odnosima s Jehovom Bogom i sa sukršćanima. Nadalje, ponizni ljudi su sretni zato što je poniznost izraz ljubavi s njihove strane.
3. Zašto poštenje zahtijeva od nas da budemo ponizni?
3 Zašto poštenje od nas zahtijeva da budemo ponizni? S jedne strane zato što smo svi naslijedili nesavršenost i neprestano činimo pogreške. Apostol Pavao je rekao za sebe: “Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim” (Rimljanima 7:18). Da, svi smo sagriješili i izgubili smo slavu Božju (Rimljanima 3:23). Iskrenost će nas čuvati da ne postanemo ponosni. Priznati pogrešku zahtijeva poniznost, a poštenje će nam pomoći da prihvatimo krivicu kad god pogriješimo. Budući da još uvijek ne dostižemo ono za čim težimo, imamo snažan razlog da budemo ponizni.
4. Koji je snažan razlog za poniznost dan u 1. Korinćanima 4:7?
4 Apostol Pavao nam daje drugi razlog zašto bi nas poštenje trebalo učiniti poniznima. On kaže: “Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nijesi primio?” (1. Korinćanima 4:7). Nema sumnje da pripisivati zasluge samom sebi, ponositi se vlastitim posjedima, sposobnostima ili dostignućima ne bi bilo pošteno. Poštenje doprinosi tome da imamo dobru savjest pred Bogom, tako da možemo ‘u svemu dobro [“pošteno”, NW] živjeti’ (Jevrejima 13:18).
5. Kako će nam još poštenje pomoći kad učinimo pogrešku?
5 Poštenje nam pomaže da budemo ponizni kad učinimo pogrešku. Ono će nam pomoći da spremnije prihvatimo krivicu, umjesto da se pokušamo opravdati ili prebaciti krivicu na nekog drugog. Tako, dok je Adam okrivio Evu, David nije okrivio Betsabeju, govoreći: ‘Nije mi se trebala kupati tako ravno pred očima. Ja nisam mogao izbjeći tu kušnju’ (1. Mojsijeva 3:12; 2. Samuelova 11:2-4). Stvarno, može se reći da nam s jedne strane, poštenje pomaže biti poniznima; s druge strane, poniznost nam pomaže biti poštenima.
Vjera u Jehovu pomaže nam biti poniznima
6, 7. Kako nam vjera u Boga pomaže da budemo ponizni?
6 Vjera u Jehovu će nam također pomoći da budemo ponizni. Kad shvatimo kako je velik Stvoritelj, Univerzalni Suveren, to će nas zaista odvratiti od toga da sami sebe smatramo previše važnima. Kako li nas prikladno prorok Izaija podsjeća na to! U Izaiji 40:15, 22 (St) čitamo: “Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji. (...) On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.”
7 Vjera u Jehovu će nam pomoći i onda kad smatramo da smo pretrpjeli nepravdu. Umjesto da se zbog toga uzrujavamo, ponizno ćemo čekati na Jehovu, kao što nas na to podsjeća psalmist u Psalmu 37:1-3, 8, 9. Apostol Pavao spominje istu misao: “Ne osvećujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin” (Rimljanima 12:19).
Poniznost — mudar način postupanja
8. Zašto poniznost doprinosi dobrom odnosu s Jehovom?
8 Postoji mnogo razloga zašto je poniznost mudar način postupanja. Jedan je taj, kao što je već spomenuto, da ona doprinosi dobrom odnosu s našim Tvorcem. Božja riječ otvoreno izjavljuje u Pričama Salamunovim 16:5: “Mrzak je Gospodinu ko je god ponosita srca.” A u Pričama Salamunovim 16:18 čitamo: “Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.” Prije ili kasnije ponosna će osoba nastradati. To jednostavno mora tako biti zbog onog o čemu čitamo u 1. Petrovoj 5:5: “Stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima [“poniznima”, St] daje blagodat.” Istu ćeš misao naći i u Isusovoj usporedbi o farizeju i porezniku koji su se molili. Pravednijim se pokazao ponizni poreznik (Luka 18:9-14).
9. Od kakve je pomoći poniznost u vrijeme nevolje?
9 Poniznost predstavlja mudar način postupanja zato što nam olakšava primjenjivanje savjeta iz Jakova 4:7: “Pokorite se dakle Bogu.” Ako smo ponizni, nećemo se buniti kad Jehova dopusti da nas zadesi nedaća. Poniznost će nam omogućiti da budemo zadovoljni sa svojim okolnostima i da ustrajemo. Ponosna osoba je nezadovoljna, uvijek želi više i buni se protiv teških okolnosti. S druge strane, ponizna osoba ustraje u poteškoćama i kušnjama, kao što je ustrajao i Job. Job je izgubio svu svoju imovinu, pogodila ga je mučna bolest, a zatim ga je čak žena savjetovala da ponosno postupi, govoreći mu: “Blagoslovi [“Prokuni”, St] Boga, pa umri.” Kako je on reagirao? Biblijski izvještaj kaže: “A on joj reče: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar ne ćemo primati? Uza sve to ne sagriješi Job usnama svojim” (Job 2:9, 10). Budući da je Job bio ponizan, nije se bunio, nego je postupio mudro, podloživši se svemu što bi Jehova dozvolio da ga snađe. A na kraju je primio bogatu nagradu (Job 42:10-16; Jakov 5:11).
Poniznost doprinosi dobrim odnosima s drugima
10. Kako poniznost poboljšava naše odnose sa sukršćanima?
10 Poniznost predstavlja mudar način postupanja zato što doprinosi našim dobrim odnosima sa sukršćanima. Apostol Pavao nas prikladno savjetuje: “Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe. Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh” (Filipljanima 2:3, 4). Poniznost će nas čuvati od toga da se natječemo s drugima, pokušavajući ih nadmašiti. Takvi bi duševni stavovi i nama i našim sukršćanima pravili probleme.
11. Zašto nam poniznost može pomoći da izbjegnemo činiti pogreške?
11 Poniznost će nam u mnogim prilikama pomoći da ne učinimo pogreške. Na koji način? Tako što će nas čuvati da ne postanemo pretjerano samouvjereni. Umjesto toga, uvažit ćemo Pavlov savjet iz 1. Korinćanima 10:12: “Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.” Ponosna osoba ima preveliko samopouzdanje, tako da je sklona činiti pogreške bilo zbog vanjskih utjecaja ili zbog svojih vlastitih slabosti.
12. Na udovoljavanje kojem biblijskom zahtjevu će nas potaknuti poniznost?
12 Poniznost će nam pomoći udovoljiti zahtjevu da budemo podložni. U Efežanima 5:21 (Duda-Fućak) savjetuje nam se: “Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!” Zaista, ne trebamo li svi mi biti podložni? Djeca moraju biti podložna svojim roditeljima, žene muževima a muževi Kristu (1. Korinćanima 11:3; Efežanima 5:22; 6:1). Zatim, u svakoj kršćanskoj skupštini, svi, uključujući sluge pomoćnike, moraju biti podložni starješinama. Nije li također istina da su starješine podložni razredu vjernog roba, osobito kroz podložnost pokrajinskom nadgledniku kao njegovom predstavniku? Zatim, pokrajinski nadglednik treba biti podložan oblasnom nadgledniku, a oblasni nadglednik odboru podružnice zemlje u kojoj služi. A kako je s članovima odbora podružnice? Oni moraju ‘biti podložni jedni drugima’ i Vodećem tijelu, koje predstavlja ‘vjernog i razboritog roba’, a koji je, opet, odgovoran Isusu, ustoličenom Kralju (Matej 24:45-47, NW). Kao i u svakom drugom starješinstvu, članovi Vodećeg tijela poštuju gledišta drugih. Naprimjer, jedan od njih može smatrati da ima odličnu ideju. Ali ako se dovoljan broj drugih članova ne složi s njegovim prijedlogom, on jednostavno mora ostaviti tu stvar po strani. Uistinu, svi mi trebamo poniznost, zato što smo svi nekome podložni.
13, 14. (a) U kojoj će nam prilici poniznost naročito pomoći? (b) Kakav je primjer ostavio Petar u pogledu prihvaćanja savjeta?
13 Da poniznost predstavlja način mudrog postupanja naročito se vidi po tome što nam ona olakšava prihvatiti savjet i stegu. Svatko od nas povremeno treba stegu, i stoga bismo trebali poslušati savjet iz Priča Salamunovih 19:20: “Slušaj s[a]vjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.” Kao što je bilo prikladno navedeno, ponizna osoba se neće osjećati povrijeđenom ili nesretnom kad primi stegu. Povrh toga, apostol Pavao nas u Jevrejima 12:4-11 savjetuje kako je mudro ponizno se podložiti stezi. Jedino na taj način možemo se nadati da ćemo ispravno usmjeriti svoj budući životni put i zauzvrat dobiti nagradu vječnog života. Kakav li će to biti sretan ishod!
14 S obzirom na to, možemo ukazati na primjer apostola Petra. On je dobio oštar savjet od apostola Pavla, kao što možemo saznati iz izvještaja u Galaćanima 2:14: “A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini evangjelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Židov, neznabožački a ne Židovski živiš, za što neznabošce nagoniš da žive Židovski?” Je li se apostol Petar uvrijedio? Ako se uopće i uvrijedio onda to nije bilo trajno, što se može vidjeti iz njegovog kasnijeg spominjanja ‘našeg ljubaznog brata Pavla’ u 2. Petrovoj 3:15, 16.
15. Na koji je način naša sreća povezana s našom poniznošću?
15 Ovdje se radi i o tome da budemo zadovoljni sa samim sobom. Mi jednostavno ne možemo biti sretni ako nismo zadovoljni sa svojim životnim prilikama, svojim prednostima, svojim blagoslovima. Ponizni kršćanin zauzima stav: ‘Ako Bog to dozvoljava, ja to mogu podnijeti’, a to je stvarno ono o čemu je govorio apostol Pavao, kao što čitamo u 1. Korinćanima 10:13: “Drugo iskušanje ne dodje na vas osim čovječijega; ali je vjeran Bog koji vas ne će pustiti da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti.” Dakle ponovo vidimo kako poniznost predstavlja mudar način postupanja, jer nam pomaže da budemo sretni bez obzira kakve bi mogle biti naše životne prilike.
Ljubav će nam pomoći da budemo ponizni
16, 17. (a) Koji biblijski primjer ističe najznačajniju osobinu koja nam pomaže da budemo ponizni? (b) Koji svjetovni primjer također ilustrira ovu misao?
16 Više od bilo čega drugog, nesebična ljubav, agápe, pomoći će nam da budemo ponizni. Što je Isusu omogućilo da tako ponizno pretrpi svoje iskustvo na mučeničkom stupu koje je Pavao opisao Filipljanima? (Filipljanima 2:5-8). Zašto se nije otimao da se usporedi s Bogom? Zato što, kao što je sam rekao: “Imam ljubav k ocu” (Ivan 14:31). To je razlog zbog kojeg je u svakoj prilici slavu i čast upućivao Jehovi, svom nebeskom Ocu. Tako je jednom drugom prilikom naglasio da je dobar jedino njegov nebeski Otac (Luka 18:18, 19).
17 Ovu misao ilustrira događaj iz života jednog od američkih ranih pjesnika, Johna Greenleafa Whittiera. U svojoj mladosti imao je djevojku. Kad je jednom s njom igrao igru pravilnog pisanja riječi, ona je riječ napisala pravilno, dok ju je on napisao pogrešno. Njoj je zbog toga bilo jako žao. Zašto? Kao što se pjesnik prisjeća, ona je rekla: “Žao mi je što sam ti zadala tu riječ. Ja mrzim biti bolja od tebe... jer, znaš, ja te volim.” Da, ako volimo nekoga, željet ćemo da taj bude viši od nas, a ne niži, jer je ljubav ponizna.
18. U primjeni kojeg biblijskog savjeta će nam pomoći poniznost?
18 Ovo je dobra pouka za sve kršćane, a osobito za braću. Kad se pojavi posebna prednost službe, hoćemo li se radovati što ju je dobio naš brat a ne mi, ili će se u nama pojaviti tragovi ljubomore i zavisti? Ako uistinu ljubimo svog brata, radovat ćemo se da je on dobio taj poseban zadatak ili priznanje ili prednost službe. Da, poniznost će nam olakšati da primijenimo savjet: “Čašću jedan drugoga većeg činite” (Rimljanima 12:10). Drugi prijevod kaže: “U davanju časti prednjačite jedan drugome!” (St). Zatim nam apostol Pavao daje još jedan savjet: “Iz ljubavi služite jedan drugome” (Galaćanima 5:13). Da, ako imamo ljubavi, bit će nam drago da služimo svojoj braći, da robujemo za njih, stavljajući njihove interese i dobrobit ispred svojih vlastitih, a to zahtijeva poniznost. Poniznost će nas čuvati i od toga da se veličamo, pa ćemo tako izbjeći da u drugima budimo duh ljubomore ili zavisti. Pavao je pisao da se ljubav “ne veliča, ne nadima se”. Zašto ne? Zato što iza veličanja i nadimanja stoji sebičan, egoističan motiv, dok je ljubav sama suština nesebičnosti (1. Korinćanima 13:4).
19. Koji biblijski primjeri ilustriraju da poniznost i ljubav idu ruku pod ruku, isto kao i ponos i sebičnost?
19 Davidov odnos s kraljem Saulom i njegovim sinom Jonatanom istaknut je primjer toga kako ljubav i poniznost idu ruku pod ruku i kako ponos i sebičnost isto tako idu ruku pod ruku. Zbog Davidovih uspjeha u bici, Izraelske žene su pjevale: “Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća” (1. Samuelova 18:7, St). Budući da uopće nije bio ponizan, nego ga je nasuprot tome izjedao ponos, Saul je otada počeo razvijati ubilačku mržnju prema Davidu. Kako li je to bilo drugačije od duha njegovog sina Jonatana! Čitamo da je Jonatan volio Davida kao svoju vlastitu dušu (1. Samuelova 18:1). Kako je, stoga, Jonatan reagirao kad je, slijedom događaja, postalo očito da Jehova blagoslivlja Davida i da će on, a ne Jonatan, naslijediti Saula kao kralj Izraela? Je li Jonatan postao ljubomoran ili zavidan? Nipošto! Zbog svoje velike ljubavi prema Davidu, mogao je reći, kao što čitamo u 1. Samuelovoj 23:17: “Ne boj se, jer te ne će stignuti ruka Saula oca mojega; nego ćeš carovati nad Izraelom, a ja ću biti drugi za tobom; i Saul otac moj zna to.” Jonatanova velika ljubav prema Davidu prouzročila je da ponizno prihvati ono što je shvatio kao Božju volju s obzirom na to tko će naslijediti njegova oca kao kralj Izraela.
20. Kako je Isus pokazao da postoji uska veza između ljubavi i poniznosti?
20 Ono što nadalje naglašava odnos između ljubavi i poniznosti jesu događaji što su se zbili posljednje noći koju je Isus Krist proveo sa svojim apostolima prije nego je umro. U Ivanu 13:1 čitamo da je Isus “ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi[o]”. Nakon toga, čitamo da je oprao noge svojim apostolima, postupajući poput najnižeg sluge. Kakva snažna lekcija iz poniznosti! (Ivan 13:1-11).
21. Ukratko govoreći, zašto bismo trebali biti ponizni?
21 Doista, postoje mnogi razlozi zašto biti ponizan. Biti ponizan jest ispravno i pošteno. To je način postupanja koji očituje vjeru. Poniznost doprinosi dobrim odnosima s Jehovom Bogom i s našim suvjernicima. To je mudar način postupanja. A iznad svega, odražava ljubav i donosi istinsku sreću.
Kako bi odgovorio?
◻ Na koje načine poštenje predstavlja pomoć u iskazivanju poniznosti?
◻ Zašto nam vjera u Jehovu može pomoći da budemo ponizni?
◻ Što pokazuje da poniznost predstavlja mudar način postupanja?
◻ Zašto nam ljubav osobito može pomoći da budemo ponizni?
[Slika na stranici 21]
Job se ponizno podložio Jehovi. On nije ‘prokleo Boga i umro’
[Slika na stranici 23]
Petar se ponizno podložio kad ga je Pavao pred svima savjetovao