Kakva je nada za slijepe?
JOHN MILTON napisao je svoja epska djela Paradise Lost i Paradise Regained iako je bio potpuno slijep. To što je bila i slijepa i gluha nije zaustavilo Helen Keller u njenom radu s onima koji su imali fizičke mane. Da, mnogi slijepi ljudi uspješno se s tim nose. Ali, kako bi samo bilo divno kad bi svi mogli uživati dobar vid! Možda ćeš se s tim osobito složiti ako imaš neku voljenu osobu ili prijatelja koji je slijep ili ima oštećen vid.
Istina je da u nekim zemljama programi za rehabilitaciju osposobljavaju osobe oštećena vida za svakodnevni život. Brailleovo pismo i psi koje dresiraju za vodiče slijepaca pomažu slijepima brinuti se za velik broj svojih potreba. Unatoč tomu, mnogi ljudi sljepoću smatraju najstrašnijim nedostatkom. Jedan je pisac tvrdio: “Biti slijep znači izgubiti pristup najznačajnijem dijelu našeg svijeta percepcije.” Istodobno, mnogi moraju u velikoj mjeri ovisiti o drugima.
Možda se pitaš zašto je sljepoća toliko učestala? Pa, jesi li čuo za trahom? On uzrokuje oko devet milijuna slučajeva sljepoće. The New Encyclopædia Britannica kaže o trahomu: “Bolest je zarazna i širi se tamo gdje je stanovništvo prenaseljeno i gdje su loši higijenski uvjeti. Širenju bolesti pridonosi pomanjkanje vode za pranje i bezbrojno mnoštvo muha koje privlači ljudski izmet. U neku ruku trahom je više socijalni nego medicinski problem; ako je moguće poboljšati životni standard, smanjiti prenaseljenost, osloboditi se muha i osigurati dovoljnu opskrbu vodom, pojavljivanje trahoma brzo se smanjuje.” Otprilike milijun drugih boluje od onkocercijaze ili riječnog sljepila. A što je s kseroftalmijom? Naziv je doduše kompliciran, ali činjenica je da je to čest uzrok sljepoće. Dijabetes, difterija, ospice, šarlah i zarazne spolne bolesti mogu također dovesti do sljepoće.
Kako starimo, naš vid možda popušta kao posljedica takvih poremećaja kao što su promjene u žutoj mrlji i glaukom; a ne možemo zanemariti niti mrenu. The New Encyclopædia Britannica zapaža: “U mnogim zemljama svijeta mrena je još uvijek visoko na listi uzroka sljepoće, a sve je još tragičnije zato što se ona može jednostavno izliječiti kirurškim zahvatom.”
Usprkos novim otkrićima na području oftalmologije, izgleda da iskorjenjivanje sljepoće još leži u dalekoj budućnosti. Ista enciklopedija navodi: “Napredak u prevenciji, te medicinsko i kirurško liječenje sljepoće može koristiti samo populaciji kojoj je dostupna medicinska njega. Sve dok je prehrambene i higijenske standarde velikog dijela svjetske populacije moguće poboljšati, slučajevi sljepoće koja se može spriječiti ostat će brojni kao i do sada.”
Iako antibiotici i kirurgija svakako imaju svoje mjesto u borbi protiv sljepoće, nada u trajno izlječenje vezana je za nešto što se dogodilo prije skoro dvije tisuće godina.
Liječenje slijepih u Isusovo vrijeme
Zamisli čovjeka u svojim ranim 30-im godinama kako hoda prašnjavim putem. Kad čuju da prolazi, dvojica slijepih muškaraca uz cestu viču: “Pomiluj nas!” Iako im promatrači zapovijedaju da šute, slijepci glasno viču: “Pomiluj nas!” Čovjek ih ljubazno pita: “Šta hoćete da vam učinim?” Oni gorljivo odgovaraju: “Da se otvore oči naše.” Zamisli sad: Čovjek dodirne njihove oči i istog trenutka vraća im se vid! (Matej 20:29-34).
Kakve li samo radosti za nekada slijepe muškarce! Pa ipak, sljepoća je tako česta. Ovo je bio samo jedan slučaj. Zašto bi trebao privući tvoju pažnju? Zato što je onaj koji je tim slijepim muškarcima podario vid bio Isus iz Nazareta. Ustvari, osim što je bio ‘pomazan da javi evanđelje siromasima’, Isus je bio ‘poslan da propovjedi slijepima da će progledati’ (Luka 4:18).
Ljudi su bili zadivljeni takvim čudesnim izlječenjima koja je činio pomoću Božjeg moćnog svetog duha. Čitamo: “Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izraelova” (Matej 15:31). Bez ikakvog naplaćivanja ili napadnog isticanja sebe ili traženja vlastite slave prilikom takvih izlječenja, Isus je isticao ljubav i milosrđe Jehove Boga. Međutim, Isus je osjećao samilost i prema duhovno slijepim i bespomoćnim ljudima koji su bili “smeteni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36).
Iako bi takva prošlost mogla biti zanimljiva, možda se pitaš: Što je s našim danima? Budući da danas nitko ne liječi ljude kao što je to činio Isus, imaju li ta iscjeljenja neko značenje za nas? Postoji li ikakva nada za slijepe? Molimo te pročitaj sljedeći članak.
[Istaknuta misao na stranici 4]
“Sve dok je prehrambene i higijenske standarde velikog dijela svjetske populacije moguće poboljšati, slučajevi sljepoće koja se može spriječiti ostat će brojni kao i do sada” (The New Encyclopædia Britannica)