Pomažeš li svom djetetu odlučiti se za Jehovu?

PROUČAVANJE Biblije smatrao sam zaista dosadnim i zamornim. Potajno sam u srcu odlučio da neću postati Jehovin svjedok kad odrastem”, izjavio je jedan mladić. Iako će se većina djece u kršćanskim domovima, nadamo se, napokon odlučiti stati na Jehovinu stranu, mladi poput njega mogu proživljavati teško vrijeme dok se odlučuju za Jehovu kao svog Boga.

Roditelji su ponekad u nedoumici kako da djelotvorno usmjeravaju svoju djecu. Podvrgavaju se znatnom samoispitivanju, poput zabrinutog oca koji je jednom rekao: “Da budem iskren, katkada sam gledao lica svoje djece dok su spavala, sa suzama razočaranja još uvijek na njihovim obrazima, te sam se pitao nisam li trebao biti popustljiviji.” Njegova su dva sina odrasla i odlučila se služiti Jehovi.

No ima mladih koji ostavljaju Jehovu i napuštaju kršćansku zajednicu radi Sotoninog svijeta. Kako onda roditelji uspijevaju pomoći svojoj djeci odlučiti se za Jehovu? Da bismo odgovorili na to pitanje, istražimo najprije zašto neki mladi ostavljaju Jehovu mada njihovi roditelji tako jako žele da ostanu uz njega.

Zašto neki mladi ostavljaju Jehovu

Jedan od češćih činilaca jest taj što neki mladi nikada nisu uistinu upoznali Jehovu ili njegove puteve. Iako od najranijeg djetinjstva pohađaju kršćanske sastanke, oni to čine samo formalno, ne tražeći uistinu Jehovu (Izaija 55:6; Djela apostolska 17:27). Dječak spomenut na početku dosađivao se na kršćanskim sastancima jer nije razumio ono što su govornici iznosili s podija.

Sjemena istine posijana su u neku djecu, ali ona dopuštaju da njihova srca primami naizgled bezbrižan, materijalistički način života Sotoninog svijeta. Neki ne mogu izići na kraj s izuzetno jakom željom da se druže sa svojim vršnjacima i da ih oponašaju (1. Dnevnika 28:9; Luka 8:12-14; 1. Korinćanima 15:33).

Međutim, mnoga djeca u kršćanskim domovima diljem svijeta odlučila su stati na Jehovinu stranu. Možemo li nešto naučiti iz pozitivnih koraka koje su poduzeli njihovi roditelji?

Počni rano

Da bi se djeci pomoglo odlučiti se za Jehovu, prijeko je potrebno rano početi. U većini slučajeva, dojmovi koji su stečeni i pouke koje su naučene dok je srce prijemljivo i osjetljivo ostaju cijelog života (Priče Salamunove 22:6). Zato počni svojoj djeci rano govoriti o Jehovinoj dobroti, njegovoj ljubavi i moći koja ulijeva strahopoštovanje, nastojeći u njihovom srcu izgraditi ljubav prema Jehovi i cijenjenje svega što je Jehova za njih učinio. Kako bi to postigli, mnogi su roditelji uspješno koristili obilje članaka o Jehovinim djelima stvaranja u publikacijama Društva Watchtower.

Među svojstvima koja im se trebaju rano usaditi jesu poslušnost i poštovanje prema Jehovi i njegovom obožavanju. Oduševljavajuće je na kršćanskim sastancima vidjeti kako se djeca predškolske dobi naprežu da bi pravila jednostavne zabilješke i potražila retke u vlastitoj Bibliji ili kako idu sa svojim roditeljima u toalet oprati lice hladnom vodom kad su pospana. To su jednostavne stvari, ali kako su samo bitne da bi se u mladi um usadila potreba pokazivanja poštovanja i poslušnosti prema Jehovi!

I ozbiljno osobno podučavanje iz Biblije treba početi rano. Kad su njihovi sinovi imali dvije godine, jedan je bračni par s njima počeo čitati knjigu Slušati velikog učitelja.a Kasnije, kad su dječaci pošli u školu, ustajali bi rano ujutro kako bi sa svojom majkom svaki dan proučavali knjige Moja knjiga biblijskih priča i I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji.* Zatim bi otac prije doručka s njima razmotrio dnevni citat. Nastojanja roditelja bogato su nagrađena kad su se njihovi sinovi nedavno odlučili služiti Jehovi, simbolizirajući svoje predanje krštenjem u starosti od 10 i 11 godina.

Primjeran mladić koji služi u podružnici Društva Watch Tower u Japanu sjeća se kako mu je njegova majka, dok je još bio jako mali, pomogla razviti odnos s Jehovom tako što bi uvečer sjela kraj njega i pomogla mu moliti se. Nikad nije zaboravio ono što je naučio — bez obzira kamo išao ili što radio, Jehova mu je uvijek bio blizu i spreman pomoći.

Uspješni roditelji uče prepoznavati neispravne sklonosti djece povezane s naslijeđenom nesavršenošću te im počinju rano pomagati ispraviti ih (Priče Salamunove 22:15). Potrebno je rano početi poduzimati nešto protiv naginjanja prema sebičnosti, tvrdoglavosti, ponosu, pretjeranoj kritičnosti prema drugima. Ne učini li se to, takve će klice kasnije izrasti u pobunu protiv Boga i njegovih puteva. Naprimjer, dobronamjerni ali previše popustljivi roditelji često dopuštaju da njihova djeca razvijaju egocentrične stavove. Takvoj je djeci teško poštivati kako svoje roditelje tako i Jehovu, te postaju poput ‘nezahvalnika’ koji se spominju u Bibliji (Priče Salamunove 29:21, NW). S druge strane, djeca kojoj se kod kuće daju zadaci i koja su poučena da budu budna s obzirom na potrebe drugih, sklonija su biti zahvalnija i svojim roditeljima i Jehovi.

Daljnja prijeko potrebna stvar jest rano početi postavljati teokratske ciljeve koje dijete može razumno postići. Ne učini li se to rano i dosljedno, drugi mogu njegov um i njegovo srce puniti drugačijim ciljevima. Neki od tih ciljeva trebali bi biti, pročitati cijelu Bibliju, osobno proučiti jednu od publikacija Društva Watchtower, sudjelovati u Teokratskoj školi propovijedanja, postati objavitelj dobre vijesti i krstiti se.

Takafumi se sjeća da je njegova majka u njemu razvila naviku čitanja časopisa Kula stražara i Probudite se! tako što je pripremala jednostavna pitanja koja bi ostavila na kuhinjskom stolu gdje bi ih našao kad je došao iz škole kući. Yuri se sjeća kako je nekoliko dana provedenih s pionirimab koji su služili tamo gdje je bila velika potreba za kršćanskim propovjednicima, to što je s njima surađivala u propovijedanju, gledala kako spremaju ukusne obroke i promatrala njihovu radost i revnost, uvelike utjecalo na njenu želju da na isti način služi Jehovi. Mnogi mladi izvještavaju da su ih njihovi roditelji redovito vodili u Betel, kako se zovu centrala i podružnice Društva Watch Tower, gdje su mogli vidjeti kako drugi mladi muškarci i žene sretno služe Jehovi. Mnogi koji su kao djeca posjetili Betel sada služe u Betelima širom svijeta.

Pokloni svojoj djeci svoje vrijeme

Kvantiteta i kvaliteta vremena koje provodiš sa svojom djecom vjerojatno će izravno utjecati na to hoće li se oni odlučiti da služe Jehovi ili ne. Djeca brzo zapažaju koliko vremena i pripreme ulažeš u biblijski studij koji s njima vodiš. Ako se ne možeš sjetiti gdje ste kod zadnjeg studija stali ili ako iz banalnih razloga otkazuješ studij, ti prenosiš poruku da studij nije tako važan. Međutim, kad vide da roditelji nešto žrtvuju u korist proučavanja, da se dobro pripremaju i da studij vode redovito ma što bilo, poruka koju prenose potpuno je drugačija. Iako se to ne zahtijeva, neke se majke oblače za studij sa svojom djecom isto tako kao kad idu na sastanke ili kad vode biblijski studij s nekim iz susjedstva. Dojam koji na taj način ostavljaju jest taj da je obožavanje Jehove važno.

Morat ćeš uložiti mnogo vremena i truda kako bi biblijsko obrazovanje svoje djece učinio užitkom, dostižući njihovo srce. Posebno su mala djeca impresionirana kad im se to što uče i zorno prikaže. Jedan je otac, naprimjer, pomogao svojoj djeci dočarati si uskrsnuće, zorno prikazavši biblijski izvještaj o uskrsnuću Lazara. Ušao je u ugrađeni ormar i zatim izašao kao uskrsnuli Lazar (Ivan 11:17-44).

Kako se djeca približavaju odrasloj dobi, potrebno je još više vremena i umješnosti kako bi se izišlo na kraj s poplavom emocija, sumnji i strahova s kojima se suočavaju. Vrijeme koje razboriti roditelji puni ljubavi u tom stadiju odvajaju presudno je ako se želi da djeca razviju pouzdanje u Jehovu. Jedan uspješan otac četvero djece ispričao je kako je, kad su se njegova djeca suočavala s različitim problemima, potražio odgovarajuće gradivo u publikacijama Watchtowera i svaki dan o tome razgovarao s njima, sve dok krize nisu bile potpuno nadvladane.

Vrlo zaposlena majka dvoje djece koja je pionirka primijetila je kako se njena kći počela povlačiti i nije imala radost u teokratskim aktivnostima. Zato je majka odlučila da svako popodne kad kći dolazi iz škole bude kod kuće te je s njom razgovarala uz šalicu čaja. Djevojka je putem tih prisnih razgovora s majkom dobila potrebnu pomoć. Sada, nakon što je završila srednju školu, priključila se svojoj majci u pionirskoj službi (Priče Salamunove 20:5).

Dobro društvo i primjer

Osim što svojoj djeci poklanjaju vrijeme, roditelji im moraju pružiti i zdravo društvo. Priče Salamunove 13:20 kažu: “Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.”

Mnogi uspješni roditelji priznaju istinitost ove poslovice. Otac četvero djece kaže: “Kad pogledam unatrag, mislim da je našoj djeci širok krug prijatelja u istini pomogao kao poticaj da služe Jehovi. Hrabrio sam ih neka sklapaju prijateljstva u drugim skupštinama kao i u našoj skupštini i neka ih njeguju.” Kršćanski starješina koji mnogo godina služi u Betelu sjeća se: “Kad sam bio mlad, živjeli smo u maloj kući, ali ona je uvijek bila na raspolaganju kao smještaj za pokrajinskog nadglednika. Osim toga, specijalni pioniri iz naše skupštine redovito su s nama ručali. Oni su se kupali u našoj kući i družili se s nama. Slušanje njihovih iskustava i promatranje njihove radosti pomoglo mi je razviti cijenjenje za punovremenu službu.”

Dobro društvo pomaže onima koji doživljavaju poteškoće. Jedna majka čiji je sin proživljavao burno vrijeme razgovarala je o tom problemu s putujućim nadglednikom Jehovinih svjedoka. On joj je preporučio neka dječaka vodi sa sobom u službu propovijedanja. “Budeš li to činila, popravit će se njegova duhovnost i sve ostalo”, rekao je nadglednik. Ona izvještava: “U našoj smo skupštini imali pripremu za svjedočenje u večernjim satima i mnoga djeca školskog uzrasta, nekoliko starijih općih pionira i barem jedan starješina sudjelovali su u toj službi. Ispočetka je bila borba pokrenuti sina da ide redovito, no to se ubrzo promijenilo i on je uvijek dolazio kući radosniji i ohrabren korisnim druženjem. Dok je pohađao srednju školu, krstio se i služio svaki mjesec kao pomoćni pionir, a kad je završio školu, postao je opći pionir.” Korisno druženje uz vršenje Jehovine volje donijelo je dobre rezultate.

Možda tamo gdje živite nema mladih koji bi mogli vršiti koristan utjecaj na tvoje dijete, no jedna stvar koju su mnogi mladi koji su se odlučili služiti Jehovi uvijek iznova zapažali jest primjer njihovih roditelja. Mnogi su se mladi divili svojim roditeljima te su ih željeli oponašati. Yuri se sjeća gostoljubivosti svoje majke i toga kako se ona brinula za druge, nazivajući ih telefonom i pripremajući obroke za bolesne. Tatsuo, koji dolazi iz obitelji s četiri dječaka, koji su sada svi odrasli i služe Jehovi, rekao je: “Majka s nama nije mogla redovito proučavati jer je otac bio nevjernik i ona je morala podnositi mnogo protivljenja od strane rođaka. No promatranje njenog stava za istinu i njene radosti u službi za Jehovu jako je na mene utjecalo. Ona je isto tako bila spremna ostati s nama do ranih jutarnjih sati kako bi nam pomagala rješavati naše probleme.” Mudre riječi roditelja imaju moć ukoliko su potkrijepljene vjernim djelima. Yoichiro je rekao o svojim roditeljima: “Ne sjećam se da su se ikada negativno izrazili o drugima u skupštini; niti su nama djeci dozvoljavali ogovarati slabosti drugih” (Luka 6:40-42).

Radost kad se djeca odluče za Jehovu

Ne postoji neki jednostavan recept kako se može pomoći djeci odlučiti se za Jehovu. Bit će mnogo tjeskobnih trenutaka. No ranije spomenuti zabrinuti otac rekao je: “Kao roditelji uvijek smo savjesno nastojali slijediti prijedloge Jehovine vidljive organizacije. To nam je mnogo pomoglo pri svladavanju problema.” Njihova su nastojanja bila uspješna.

Da, ako činiš sve što možeš kako bi slijedio biblijske smjernice, pružajući svojoj djeci razumne razloge da ljube Jehovu, potkrepljujući to vlastitim primjerom vjernosti i iskrenim nastojanjem da im pomogneš, možda će i tvoja nastojanja napokon biti ovjenčana uspjehom. Sjeti se prije spomenutog dječaka, koji je nekada odlučio da neće postati Jehovin svjedok. No, nakon što mu je majka uspješno pomagala tijekom njegovih teških godina, rekao je: “Drago mi je što nikad nije odustala!” Možda ćeš isti rezultat postići kod svoje djece (Galaćanima 6:9).

[Bilješke]

[Slika na stranici 30]

Možeš li s radosnim uspomenama pogledati unatrag na vrijeme podizanja djece?