Isusov dolazak ili Isusova prisutnost — što?
“Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” (MATEJ 24:3, NW).
1. Kakvu su ulogu u Isusovoj službi imala pitanja?
ISUS je vještim korištenjem pitanja svoje slušaoce navodio na razmišljanje, čak i na to da stvari razmotre s novih gledišta (Marko 12:35-37; Luka 6:9; 9:20; 20:3, 4). Možemo biti zahvalni što je i odgovarao na pitanja. Njegovi odgovori rasvjetljuju istine koje inače ne bismo ni znali ni razumjeli (Marko 7:17-23; 9:11-13; 10:10-12; 12:18-27).
2. Kojim bismo pitanjima sada trebali pokloniti pažnju?
2 U Mateju 24:3, nalazimo jedno od najvažnijih pitanja na koja je Isus ikad odgovorio. Kraj njegovog zemaljskog života bio je blizu, i Isus je upravo upozorio da će jeruzalemski hram biti razoren, označivši kraj židovskog sustava. Izvještaj Mateja nastavlja: “Dok je sjedio na Maslinskoj gori, prišli su mu učenici nasamo govoreći: ‘Kaži nam: Kad će to biti, i što će biti znak tvoje prisutnosti [“tvoga dolaska”, St] i svršetka sustava stvari?’” (Matej 24:3, NW).
3, 4. Koja značajna razlika postoji u načinu na koji se u Biblijama prevodi ključna riječ iz Mateja 24:3?
3 Milijuni čitalaca Biblije pitali su se: ‘Zašto su učenici postavili to pitanje i kako bi Isusov odgovor trebao utjecati na mene?’ Isus je u svom odgovoru ukazao na to da izbijanje lišća pokazuje da je ljeto “blizu” (Matej 24:32, 33). Zbog toga mnoge crkve naučavaju da su apostoli pitali za znak Isusovog “dolaska”, znak koji bi pokazao da njegov povratak neposredno predstoji. Oni vjeruju da će njegov “dolazak” biti onaj trenutak kad bude kršćane uzeo na nebo i prouzročio kraj svijeta. Vjeruješ li da je to točno?
4 Umjesto izraza ‘dolazak’, neki prijevodi Biblije, uključujući i New World Translation of the Holy Scriptures (Novi svijet prijevod Svetih pisama) koriste riječ “prisutnost”. Može li biti da se ono što su učenici pitali i što im je Isus odgovorio razlikuje od onoga što se naučava u crkvama? Što su ustvari pitali? I što je Isus odgovorio?
Što su pitali?
5, 6. Što možemo zaključiti o tome na što su apostoli mislili kad su postavili pitanje koje čitamo u Mateju 24:3?
5 S obzirom na to što je Isus rekao o hramu, učenici su vjerojatno mislili na židovsko uređenje kad su pitali za ‘znak njegove prisutnosti [ili, “dolaska”] i svršetka sustava stvari [doslovno, “vijeka”]’. (Usporedi ‘svijet’ u 1. Korinćanima 10:11 i u Galaćanima 1:4.)
6 Apostoli su tada samo u ograničenoj mjeri razumjeli Isusova učenja. Ranije su mislili “da će se odmah javiti carstvo Božije” (Luka 19:11; Matej 16:21-23; Marko 10:35-40). A čak i nakon razgovora na Maslinskoj gori, ali prije nego su bili pomazani svetim duhom, pitali su Isusa hoće li tada obnoviti Kraljevstvo Izraelu (Djela apostolska 1:6).
7. Zbog kojeg su možda razloga apostoli pitali Isusa za njegovu buduću ulogu?
7 Ipak, znali su da će otići, jer je nedavno rekao: “Još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate” (Ivan 12:35; Luka 19:12-27). Najvjerojatnije su se zato pitali: ‘Ako Isus ode, kako ćemo prepoznati njegov povratak?’ Kad se pojavio kao Mesija, većina ga nije prepoznala. A više od godinu dana kasnije, još uvijek su se pitali hoće li ispuniti sve što je Mesija trebao ispuniti (Matej 11:2, 3). Dakle, apostoli su imali razloga raspitivati se za budućnost. No, da ponovimo, jesu li pitali za znak da će uskoro doći ili za nešto drugo?
8. Na kojem su jeziku apostoli vjerojatno razgovarali s Isusom?
8 Zamisli da si bio ptica koja je prisluškivala razgovor na Maslinskoj gori. (Usporedi Propovjednika 10:20.) Vjerojatno bi čuo Isusa i apostole kako govore hebrejski (Marko 14:70; Ivan 5:2; 19:17, 20; Djela apostolska 21:40). No, vjerojatno su znali i grčki.
Što je Matej napisao — na grčkom
9. Na čemu se temelji većina suvremenih prijevoda Mateja?
9 Zapisi koji datiraju iz drugog stoljeća n. e. pokazuju da je Matej svoje Evanđelje najprije napisao na hebrejskom. Očigledno ga je kasnije napisao na grčkom. Mnogi grčki manuskripti ostali su sačuvani do dan-danas te služe kao temelj za prevođenje njegovog Evanđelja na suvremene jezike. Što je Matej napisao na grčkom o tom razgovoru na Maslinskoj gori? Što je u pitanju učenika i u Isusovom odgovoru napisao u pogledu “dolaska” ili “prisutnosti”?
10. (a) Koju je grčku riječ za “doći” Matej često koristio, i kakva značenja može ona imati? (b) Za koju bismo se drugu grčku riječ trebali zanimati?
10 U prva 23 poglavlja Mateja preko 80 puta nalazimo uobičajeni grčki glagol za “doći” koji glasi érkhomai. Njime se često izražava misao dolaženja ili približavanja, kao naprimjer u Ivanu 1:47: “Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu” (Duda-Fućak, naglašeno od nas). Ovisno o upotrebi, glagol érkhomai može značiti “prispjeti”, “ići”, “doći”, “stići” ili “biti na putu” (Matej 2:8, 11; 8:28; Ivan 4:25, 27, 45; 20:4, 8; Djela apostolska 8:40; 13:51). Ali u Mateju 24:3, 27, 37, 39, Matej je upotrijebio jednu drugu riječ, imenicu koju ne nalazimo ni na jednom drugom mjestu u Evanđeljima: parousía. Zašto je Bog, budući da je On nadahnuo pisanje Biblije, potaknuo Mateja da prilikom pisanja svog Evanđelja na grčkom u ovim recima izabere tu grčku riječ? Što ona znači i zašto bismo trebali imati želju da to znamo?
11. (a) Koji je smisao riječi parousía? (b) Kako primjeri iz Josipovih djela potvrđuju naše razumijevanje riječi parousía? (Vidi fusnotu.)
11 Konkretno, parousía znači “prisutnost”. Vineov Expository Dictionary of New Testament Words (Rječnik tumačenja novozavjetnih riječi) kaže: “PAROUSIA (...) dosl[ovno], prisutnost, para, sa, i ousia, bivanje (od eimi, biti), označava i pristizanje i prisutnost koja slijedi. Naprimjer, u jednom papirusnom pismu neka gospođa govori o nužnosti svoje parousie na određenom mjestu kako bi se pobrinula za neke stvari u vezi sa svojim imanjem.” Drugi leksikoni objašnjavaju da se parousía odnosi na ‘posjet nekog vladara’. Dakle, ne radi se samo o trenutku pristizanja, već o prisutnosti koja traje od pristizanja nadalje. Zanimljivo je da je to način na koji je židovski povjesničar Josip Flavije, a suvremenik apostolâ, koristio izraz parousía.a
12. Kako nam sama Biblija pomaže potvrditi značenje riječi parousía?
12 Drevna literatura jasno potvrđuje značenje “prisutnost”, no kršćani se naročito zanimaju za to u kojem smislu Božja riječ koristi izraz parousía. Odgovor glasi isto — prisutnost. To pokazuju primjeri iz Pavlovih pisama. Naprimjer, Filipljanima je napisao: “Poslušni, kako ste uvijek bili — ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan — (...) nastojte da postignete svoje spasenje.” Govorio je i o tome da će ostati kod njih kako bi se veselili ‘njegovoj ponovnoj prisutnosti [parousía] kod njih’ (Filipljanima 1:25, 26, NW; 2:12, St, naglašeno od nas). Drugi prijevodi glase “mom ponovnom bivanju s vama” (Weymouth; New International Version), “kad ponovno budem s vama” (Jerusalem Bible; New English Bible) i “kad još jednom budem među vama” (Twentieth Century New Testament). U 2. Korinćanima 10:10, 11 (St), Pavao je svoju ‘prisutnost’ stavio nasuprot svojoj ‘odsutnosti’. U ovim slučajevima očigledno nije govorio o svom približavanju ili pristizanju; izraz parousía koristio je u smislu biti prisutan.b (Usporedi 1. Korinćanima 16:17, NW.) No što možemo reći o ukazivanjima na Isusovu parousíu? Odnose li se na njegov “dolazak” ili ukazuju na dulju prisutnost?
13, 14. (a) Zašto moramo zaključiti da parousía traje neko vrijeme? (b) Što se mora reći s obzirom na duljinu Isusove parousíe?
13 Duhom pomazani kršćani u Pavlovo vrijeme zanimali su se za Isusovu parousíu. No Pavao ih je upozorio da se ne daju “pokrenuti od uma”. Najprije se mora pojaviti “čovjek bezakonja”, a pokazalo se da je to svećenstvo nazovikršćanstva. Pavao je napisao da je bezakonikov “dolazak [“prisutnost”, “NW”] po činjenju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnijem čudesima” (2. Solunjanima 2:2, 3, 9). Očigledno, parousía, ili prisutnost, ‘čovjeka bezakonja’ nije značila samo trenutačno pristizanje; ona se trebala protezati kroz vrijeme u kojem bi se događali lažni znakovi. Zašto je to značajno?
14 Razmotri redak neposredno prije: “[Javit će se] bezakonik, kojega će Gospodin Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošću dolaska svojega [“očitovanjem svoje prisutnosti”, NW].” Baš kao što je prisutnost ‘čovjeka bezakonja’ trebala trajati neko vrijeme, tako se i Isusova prisutnost treba protezati neko vrijeme i doseći svoj vrhunac uništenjem bezakonog ‘sina pogibli’ (2. Solunjanima 2:8).
Aspekti hebrejskog jezika
15, 16. (a) Koja se osobita riječ koristi u mnogim prijevodima Mateja na hebrejski? (b) Kako se riječ bohʼ koristi u Pismima?
15 Kao što je već bilo navedeno, Matej je svoje Evanđelje očigledno prvobitno napisao na hebrejskom jeziku. Prema tome, koju je hebrejsku riječ koristio u Mateju 24:3, 27, 37, 39? Prijevodi Mateja na suvremeni hebrejski koriste, kako u pitanju apostola tako i u Isusovom odgovoru, oblik glagola bohʼ. Tekst bi onda mogao glasiti: “Što će biti znak tvoje [bohʼ] i svršetka sustava stvari?” i: “Kakvi su bili dani Noini, takva će biti i [bohʼ] Sina čovječjega”. Što znači izraz bohʼ?
16 Iako ima različita značenja, hebrejski glagol bohʼ u osnovi znači “doći”. Theological Dictionary of the Old Testament (Teološki rječnik Staroga zavjeta) kaže: ‘Pojavljujući se 2 532 puta, izraz bohʼ jedan je od najčešće korištenih glagola u Hebrejskim pismima i na čelu je glagola kojima se izražava kretanje’ (1. Mojsijeva 7:1, 13; 2. Mojsijeva 12:25; 28:35; 2. Samuelova 19:30; 2. Carevima 10:21; Psalam 65:2; Izaija 1:23; Ezehijel 11:16; Danijel 9:13; Amos 8:11). Da su Isus i apostoli koristili riječ s takvim nizom značenja, njen bi smisao mogao biti diskutabilan. No jesu li oni koristili tu riječ?
17. (a) Zašto iz suvremenih hebrejskih prijevoda Mateja ne mora proizlaziti što su Isus i apostoli točno rekli? (b) Gdje još možemo naći naznaku koju su riječ Isus i apostoli možda koristili, i iz kojeg bismo se drugog razloga trebali zanimati za taj izvor? (Vidi fusnotu.)
17 Nemoj zaboraviti da su suvremene hebrejske verzije prijevodi koji ne moraju točno iznositi ono što je Matej napisao na hebrejskom. Činjenica je da je Isus isto tako mogao koristiti neku drugu riječ a ne bohʼ, neku koja je odgovarala značenju riječi parousía. To proizlazi iz knjige Hebrew Gospel of Matthew (Hebrejsko Evanđelje po Mateju), profesora Georgea Howarda, koja je izdana 1995. Knjiga se usredotočuje na polemiku protiv kršćanstva iz 14. stoljeća, koju je napisao židovski liječnik Shem-Tob ben Isaac Ibn Shaprut. Taj spis iznosi hebrejski tekst Matejevog Evanđelja. Postoje naznake da je taj tekst Mateja bio vrlo star i da je bio originalno napisan na hebrejskom, a ne u vrijeme Shem-Toba preveden s latinskog ili grčkog.c Tako nas može dovesti bliže onome što je bilo rečeno na Maslinskoj gori.
18. Koju zanimljivu hebrejsku riječ koristi Shem-Tob, i što ona znači?
18 U Mateju 24:3, 27, 39, Shem-Tobov tekst Mateja ne koristi glagol bohʼ. Umjesto toga, koristi srodnu imenicu biʼáh. Ta se imenica u hebrejskim pismima pojavljuje samo u Ezehijelu 8:5, u značenju ‘ulaz’. Umjesto da izražava postupak dolaska, biʼáh tamo ukazuje na početak zgrade; kad se nalaziš u ulazu ili na pragu, nalaziš se u zgradi. I ne-biblijski vjerski spisi među Svicima s Mrtvog mora često koriste biʼáh u vezi s pristizanjem ili stupanjem na svećeničke dužnosti. (Vidi 1. Dnevnika 24:3-19; Luku 1:5, 8, 23.) A hebrejski prijevod drevne sirijske (odnosno, aramejske) Pešite iz 1986. koristi izraz biʼáh u Mateju 24:3, 27, 37, 39. Dakle, postoje naznake da je u drevno doba imenica biʼáh mogla imati ponešto drugačije značenje nego glagol bohʼ koji se koristi u Bibliji. Zašto bi nas to trebalo zanimati?
19. Do kojeg zaključka možemo doći ako su Isus i apostoli koristili izraz biʼáh?
19 Apostoli su u svom pitanju i Isus u svom odgovoru možda koristili ovu imenicu biʼáh. Čak i da su apostoli mislili samo na Isusovo buduće pristizanje, Krist je mogao koristiti izraz biʼáh kako bi uključio više toga nego što su oni mislili. Isus je mogao ciljati na svoje pristizanje da stupi na novu dužnost; njegovo bi pristizanje značilo preuzimanje nove uloge. To bi odgovaralo smislu izraza parousía, koji je Matej kasnije koristio. Razumljivo je da bi takva upotreba izraza biʼáh trebala podupirati ono što Jehovini svjedoci već odavno uče, da je složeni “znak” koji je dao Isus trebao pokazivati da je on prisutan.
Čekanje vrhunca njegove prisutnosti
20, 21. Što možemo naučiti iz Isusove primjedbe o danima Noinim?
20 Naše bi proučavanje Isusove prisutnosti trebalo izravno utjecati na naš život i na naša očekivanja. Isus je svoje sljedbenike poticao da ostanu budni. Pružio im je znak kako bi mogli prepoznati njegovu prisutnost, iako većina tome ne bi obraćala pažnju: “Kakvi su bili dani Noini, takva će biti i prisutnost Sina čovječjega. Jer kao što su u one dane pred potop jeli i pili, muškarci se ženili i žene se udavale, sve do dana kad je Noa ušao u arku; i nisu ni zamijetili dok nije došao potop i sve ih odnio, takva će biti i prisutnost Sina čovječjega” (Matej 24:37-39, NW).
21 Za vrijeme Noinih dana, većina je ljudi tog naraštaja jednostavno obavljala svoje uobičajene poslove. Isus je prorekao da će takva biti i “prisutnost Sina čovječjega”. Ljudi oko Noe možda su mislili da se ništa neće dogoditi. Ti znaš što se dogodilo. Ti dani, koji su se protezali kroz vrijeme, dosegli su vrhunac, “došao [je] potop i sve ih odnio”. Luka iznosi sličan izvještaj u kojem je Isus “dane Noine” usporedio s ‘danima Sina Čovječjega’. Isus je upozorio: “Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi” (Luka 17:26-30, DF).
22. Zašto bismo se trebali naročito zanimati za Isusovo proročanstvo iz 24. poglavlja Mateja?
22 Sve ovo poprima posebno značenje za nas jer živimo u vrijeme kada prepoznajemo događaje koje je Isus prorekao — ratove, potrese, pošasti, nestašice hrane i proganjanje njegovih učenika (Matej 24:7-9; Luka 21:10-12). Takvi su događaji očiti još od izbijanja sukoba koji je promijenio povijest a koji je značajno nazvan prvi svjetski rat, iako većina ljudi smatra da se radi o normalnim događanjima u povijesti. Međutim, pravi kršćani shvaćaju smisao ovih značajnih događaja, baš kao što i budni promatrači na temelju listanja smokve razabiru da je ljeto blizu. Isus je opomenuo: “Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje” (Luka 21:31, DF).
23. Za koga Isusove riječi iz 24. poglavlja Mateja imaju posebno značenje, i zašto?
23 Isus je velik dio svog odgovora na Maslinskoj gori uputio svojim sljedbenicima. Oni su bili ti koji su trebali imati udjela u životospasavajućem djelu propovijedanja dobre vijesti po čitavoj Zemlji prije nego dođe kraj. Oni su trebali biti ti koji će razabrati “odvratnu stvar koja prouzročuje pustoš (...) da stoji na svetom mjestu”. Oni su trebali biti ti koji će poslušati tako što će prije velike nevolje ‘bježati’. I oni su trebali biti ti na koje će se naročito odnositi daljnje riječi: “Kad se ti dani ne bi skratili, nijedno se tijelo ne bi spasilo; ali zbog izabranih ti će se dani skratiti” (Matej 24:9, 14-22, NW). Ali što zapravo znače ove otrežnjavajuće riječi, i zašto se može reći da nam već danas pružaju temelj za povećanu radost, pouzdanje i revnost? Sljedeći će studij Mateja 24:22 odgovoriti na to.
[Bilješke]
a Primjeri iz Josipovih djela: Munje i gromovi na gori Sinaj “nagovještavali su da je Bog tamo prisutan [parousía]”. Čudesna pojava u tabernakulu “pokazivala je Božju prisutnost [parousía]”. Pokazavši Elizejevom sluzi kola koja su ga opkoljavala, Bog je “svom sluzi očitovao svoju moć i prisutnost [parousía]”. Kad je rimski službenik Petronije pokušao umiriti Židove, Josip je tvrdio da je ‘Bog Petroniju pokazao svoju prisutnost [parousía]’ poslavši kišu. Josip nije parousíu primijenio na puko dolaženje ili trenutačno pristizanje. Ona znači prisutnost, čak i nevidljivu, koja traje (2. Mojsijeva 20:18-21; 25:22; 3. Mojsijeva 16:2; 2. Carevima 6:15-17; usporedi Antiquities of the Jews, 3. knjigu, 5. poglavlje, 2. odlomak [80]; 8. poglavlje, 5. odlomak [202]; 9. knjigu, 4. poglavlje, 3. odlomak [55]; 18. knjigu, 8. poglavlje, 6. odlomak [284]).
b U A Critical Lexicon and Concordance to the English and Greek New Testament, Ethelbert W. Bullinger objašnjava da parousía znači ‘biti ili postajati prisutan, dakle, prisutnost, pristizanje; dolazak koji uključuje misao o trajnom zadržavanju od tog dolaska nadalje’.
c Jedan od dokaza jest taj što sadrži hebrejski izraz “Ime”, koji se 19 puta navodi ili u punom ili u skraćenom obliku. Profesor Howard piše: “Pažnje je vrijedno što u kršćanskom spisu iz kojeg citira židovski polemičar čitamo Božansko ime. Kad bi se radilo o hebrejskom prijevodu grčkog ili latinskog kršćanskog spisa, očekivalo bi se da u tekstu nađemo adonai [Gospodin], a ne simbol za božansko ime YHWH koje se nije smjelo izgovarati. (...) Nepojmljivo je da bi on dodao ime koje se nije smjelo izgovarati. Ta činjenica snažno ukazuje na to da je Shem-Tob dobio primjerak Mateja u čijem se tekstu već nalazilo Božansko ime i da ga je vjerojatno radije sačuvao nego da se izloži opasnosti da bude kriv za njegovo uklanjanje.” New World Translation of the Holy Scriptures—With References koristi Shem-Tobov tekst Mateja (J2) kao potvrdu za korištenje božanskog imena u Kršćanskim grčkim pismima.
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto je važno zapaziti razliku u načinu na koji se u Biblijama prevodi Matej 24:3?
◻ Što znači riječ parousía, i zašto je to značajno?
◻ Koja moguća paralela postoji između Mateja 24:3 na grčkom i na hebrejskom?
◻ Koju ključnu stvar s obzirom na vrijeme trebamo znati da bismo razumjeli 24. poglavlje Mateja?
[Slika na stranici 10]
Maslinska gora, koja se izdiže iznad Jeruzalema