Vjenčanja koja slave Jehovu

Članak o kršćanskim vjenčanjima koji upravo slijedi prvobitno je bio pripremljen u Etiopiji na amharskom jeziku kako bi pružio korisno vodstvo za mnoge koji su u toj zemlji nedavno postali Jehovini svjedoci. Članak obrađuje neke mjesne običaje i postupke koji se možda razlikuju od onih u području u kojem ti živiš. Vjerojatno će ti te razlike biti vrlo zanimljive. Vidjet ćeš da članak ujedno iznosi uravnotežene biblijske savjete koji se mogu primijeniti čak i na svadbene običaje koji su u tvom području drugačiji.

“KRŠĆANSKE svadbe koje donose radost” bio je naslov odličnog studijskog članka u Kuli stražari od 1. kolovoza 1984. Sljedeći članak u tom izdanju imao je naslov “Nađi uravnotežen užitak na svadbenim gozbama”. (Svi koji namjeravaju stupiti u brak mogu pronaći daljnje mudre savjete u knjigama Obiteljski život učiniti sretnim, 2. poglavlje, i Učini svoju mladost uspješnom, 19. i 20. poglavlje.)a Mnogi su postali Jehovini svjedoci nakon izlaženja tih članaka pa zato želimo ponoviti neke misli koje su posebno pogodne za naše područje, kao i druge prikladne misli koje će nam pomoći da vjenčanja budu prigode u kojima će se iskazivati čast Jehovi, Osnivaču braka.

Prvo bismo mogli razmotriti pitanje: Kada održati vjenčanje? Trebamo li se ravnati po tradicionalnoj mjesnoj sezoni vjenčanja? U nekim se mjestima vjeruje da svaki brak koji je sklopljen u bilo koje drugo doba godine neće biti uspješan. To je neosnovano praznovjerje, jer se mnogi bračni parovi koji sretno i ujedinjeno služe Jehovi nisu vjenčali u vrijeme tradicionalne sezone vjenčanja. Mi ne vjerujemo u sreću ili nesreću (Izaija 65:11, NW; Kološanima 2:8). Svojim rođacima koji su nevjernici nećemo pomoći da uvide razliku između istine i laži ako datum vjenčanja određujemo prema njihovim praznovjerjima. Činjenica je da se kršćani mogu vjenčati u bilo kojem mjesecu.

Ako se nakon obaveznog građanskog vjenčanja organizira govor za vjenčanje, bilo bi mudro da između ta dva događaja ne bude dugački vremenski razmak. Ako par želi imati govor za vjenčanje u Dvorani Kraljevstva, treba se obratiti skupštinskim starješinama dosta vremena unaprijed kako bi zamolio za dopuštenje da koristi dvoranu. Mjesni se starješine trebaju uvjeriti da će pripreme za ceremoniju biti obavljene tako da oni mogu imati čistu savjest. Vrijeme održavanja govora treba odrediti tako da se govor ne poklopi s nekom skupštinskom aktivnošću. Brat koji je izabran da održi govor treba se prethodno sastati s budućim mladencima kako bi im pružio korisne savjete, kako bi provjerio da ne postoje moralne ni zakonske zapreke za sklapanje braka i kako bi se uvjerio da se slaže s planovima za društveno okupljanje koje slijedi nakon govora. Govor za vjenčanje treba trajati oko pola sata i treba biti održan na dostojanstven način, naglašavajući duhovni aspekt. Govor za vjenčanje nesumnjivo je važniji od bilo kakve svadbe koja bi se mogla kasnije održati.

Kršćansko je vjenčanje dobra prilika da pokažemo kako ‘nismo od svijeta’ (Ivan 17:14; Jakov 1:27). Treba biti očito da među nama vlada red. To znači da trebamo biti točni, a ne da dopustimo da nas gosti čekaju, jer to bi moglo ometati skupštinske aktivnosti. Toga posebno treba biti svjesna mladenka, jer bi je svjetovni rođaci mogli nagovarati da zakasni — kao da bi na taj način povećala svoju važnost. Zrela kršćanska sestra svojim točnim dolaskom može pokazati da su joj duhovna svojstva, kao što su poniznost i obzirnost, vrlo važna! Pored toga, ako je pozvan fotograf kako bi snimao taj događaj, važno je da i tu vlada red. Bilo bi dobro da od fotografa tražimo da dođe odjeven u sako, klasične hlače, da stavi kravatu te da ne ometa govor kad fotografira. Ne bi trebao fotografirati za vrijeme molitve. Redom koji vlada među nama iskazat ćemo čast Jehovi i dati dobro svjedočanstvo. Mi se ne trebamo ravnati prema društvenim formalnostima koje bi mogle zasjeniti pravi značaj tog događaja.

Svadba nije uvjet da bi neko vjenčanje bilo uspješno, ali Biblija ne brani da se organizira takav radostan događaj. Međutim, takvo okupljanje pravih kršćana treba izgledati drugačije od svjetovnih svadbi koje obilježava neuravnoteženost, opijanje, prejedanje, divlja muzika, sugestivno plesanje, pa čak i tučnjave. Biblija svrstava “razuzdane gozbe” u djela tijela (Galaćanima 5:21, St). Lakše je prikladno kontrolirati manji skup ljudi. Nije potrebno podići šator kako bi se udovoljilo uvriježenim običajima. Ako netko odluči koristiti šator zbog prostora ili vremena, to je njegova osobna stvar.

Iskustvo je pokazalo da se broj gostiju može djelotvorno ograničiti ako se koriste posebne pozivnice. Mudrije je pozvati pojedince nego čitave skupštine, a mi kao kršćani koji se držimo reda trebamo poštivati takva ograničenja. Pozivnice nam mogu pomoći i da izbjegnemo neugodnost da se na svadbi pojavi isključena osoba, jer u tom bi slučaju mnoga braća i sestre možda odlučili otići (1. Korinćanima 5:9-11). Ako par odluči pozvati rođake ili poznanike koji su nevjernici, njihov broj nesumnjivo treba biti ograničen i veću važnost treba pridavati onima koji su “s nama u vjeri” (Galaćanima 6:10). Neki su odlučili da svjetovne poznanike ili rođake koji su nevjernici radije pozovu na govor za vjenčanje nego na svadbu. Zašto? Pa znalo se dogoditi da su svjetovni rođaci napravili tako neugodnu situaciju na svadbenoj svečanosti da su mnoga braća i sestre smatrali da moraju otići. Neki su parovi odlučili da organiziraju samo malu večeru s bliskim članovima obitelji i kršćanskim prijateljima.

U skladu s Ivanom 2:8, 9 (St), bilo bi razumno da se za svadbu izabere “ravnatelj stola”. Mladoženja treba izabrati povjerljivog kršćanina koji će se brinuti za održavanje reda i visokih mjerila. Ako prijatelji donose poklone, trebali bi to činiti bez ‘upadljivog isticanja’ (1. Ivanova 2:16, NW). Muzika može biti ugodna a da nije uprljana sumnjivim stihovima, pretjeranom bukom ili divljim ritmom. Mnogi su zaključili da je najbolje da neki starješina unaprijed presluša muziku koja će se puštati. Ples bi mogao sa sobom donijeti zamke, jer mnogi tradicionalni plesovi potječu od plesova plodnosti i obilježava ih neprikladna senzualnost. Trenutak rezanja svadbene torte i točenja šampanjca ponekad je svjetovnim ljudima znak da se počnu neobuzdano ponašati. Zato su mnogi kršćanski parovi odlučili da se na svadbenoj svečanosti ne toči nikakav alkohol i da se tako izbjegnu problemi.

Budući da želimo iskazivati čast Jehovi, izbjegavat ćemo upadljivo isticanje kojim bismo na sebe privukli pretjeranu pažnju. Čak i svjetovne publikacije ne odobravaju prevladavajući trend neumjerenosti. Kako bi samo bilo nemudro da se par zaduži zbog skupe svadbe i da zatim godinama živi u oskudici kako bi podmirio troškove nastale tog jednog jedinog dana! Razumljivo je da što god se obuče tom prilikom treba biti umjereno i ukusno, kako i pristaje osobi koja tvrdi da štuje Boga (1. Timoteju 2:9, 10). U članku “Kršćanska vjenčanja trebaju odražavati razumnost” (Kula stražara od 15. siječnja 1969 [engl.]) iznesene su sljedeće zanimljive primjedbe o odjeći:

“Vjenčanje je posebna prigoda, stoga je uobičajeno da se posebna pažnja poklanja radosnom i privlačnom izgledu. No to ne znači da netko mora nositi posebnu haljinu ili odijelo. Dobro je razmisliti o mjesnim stilovima odijevanja, o troškovima i osobnom ukusu. (...) Da li bi bilo razumno kupiti tako skupu odjeću da time financijski opteretiš sebe ili druge? (...) Neke mladenke rado nose haljinu drage prijateljice ili rođakinje. Druge su bile vrlo zadovoljne time što su same sašile odjeću za vjenčanje koju onda vjerojatno mogu nositi i u drugim prilikama u budućnosti. Osim toga, sasvim je prikladno da se par vjenča u najboljoj odjeći koju već posjeduje (...). Drugi koji bi si mogli priuštiti raskošnu svadbu možda će osobno htjeti održati ‘tiho vjenčanje’ zbog kritičnog vremena u kojem živimo.”

Isto tako, svadbena pratnja (mladoženjini prijatelji i mladenkine pratilje) ne treba biti velika. Ni oni ne bi trebali privlačiti prekomjernu pažnju svojom odjećom i ponašanjem. Iako bi se isključenoj osobi moglo dopustiti da prisustvuje govoru u Dvorani Kraljevstva, u Kuli stražari od 1. kolovoza 1984. stoji sljedeće: “Ne bi bilo prikladno imati u svadbenoj pratnji ljude koji su isključeni ili čiji se sablažnjiv način života ozbiljno suproti biblijskim načelima.”

Iako je Isus prisustvovao svadbi, ne možemo ni zamisliti da bi odobrio popularni običaj da kolona automobila vozi gradom stvarajući veliku buku; policija je čak kažnjavala vozače zbog trubljenja u svadbenoj povorci. (Vidi Mateja 22:21.) Kratko rečeno, umjesto da oponašaju upadljivo isticanje ili uobičajene postupke ljudi iz nacija, kršćani pokazuju mudrost koja je odlika smjernih osoba (Priče Salamunove 11:2).

No kako je s prisustvovanjem vjenčanjima susjeda, svjetovnih kolega na poslu, daljnjih rođaka i poznanika? Svaki kršćanin mora osobno odlučiti što će učiniti. Dobro je zadržati na umu da je naše vrijeme dragocjeno, jer trebamo odvojiti vrijeme za službu, osobni studij i druge obiteljske i skupštinske dužnosti (Efežanima 5:15, 16). Vikendima imamo sastanke i službu propovijedanja koje ne želimo propustiti (Jevrejima 10:24, 25). Vrijeme održavanja mnogih svadbi podudara se s vremenom održavanja kongresa ili s pojačanom službom propovijedanja povezanom s Gospodinovom večerom. Ne možemo si dopustiti da nam nešto odvrati pažnju od toga da ulažemo posebne napore kako bismo prisustvovali Gospodinovoj večeri, kao što to čine naša braća diljem svijeta. Prije nego što smo upoznali istinu, provodili smo mnogo vremena sa svjetovnim ljudima, možda i u prilikama koje su sramotile Boga (1. Petrova 4:3, 4). Sada imamo drugačije prioritete. Uvijek možemo svjetovnom paru zaželjeti sve najbolje prigodnom čestitkom ili tako da nakratko navratimo neki drugi dan. Neki su takve prilike iskoristili kako bi dali svjedočanstvo, citirajući neke biblijske retke koji su prikladni za novovjenčani par.

Vjenčanjem u kojem duhovna obilježja prevladavaju nad svjetovnim načinom postupanja istinski će se iskazivati čast Jehovi. Ako paze na to da se drže odijeljenima od svijeta u kojem vlada praznovjerje i neumjerenost, ako ne dopuste da se svadba poklopi s njihovim redovitim teokratskim aktivnostima i ako pokazuju skromnost umjesto upadljivog isticanja, kršćani će uživati u toj prigodi. Usto će se moći čiste savjesti prisjetiti tog događaja koji će im ostati u ugodnom sjećanju. Neka bismo dali svjedočanstvo promatračima iskrena srca, pokazujući mudrost i razumnost na svim kršćanskim vjenčanjima.

[Bilješka]

[Slika na stranicama 24 i 25]

Kršćani ne slijede slijepo svaki mjesni svadbeni običaj