Jehova cijeni kad mu služiš cijelom dušom
“Sve štagod činite, od srca [“cijelom dušom”, “NW”] činite kao Gospodinu [“Jehovi”, “NW”] a ne kao ljudima” (KOLOŠANIMA 3:23).
1, 2. (a) Koja je najveća prednost koju uopće možemo imati? (b) Zašto bi nam se povremeno moglo dogoditi da ne možemo učiniti sve što bismo željeli u službi Bogu?
SLUŽITI Jehovi najveća je prednost koju uopće možemo imati. Ovaj časopis s dobrim razlogom već dugo hrabri kršćane da sudjeluju u službi, čak da služe ‘sve izobilnije’ kad god je to moguće (1. Solunjanima 4:1). Međutim, mi ne možemo u službi Bogu uvijek učiniti sve ono što bismo željeli u srcu. “Moje su okolnosti takve da moram raditi puno radno vrijeme”, objašnjava jedna neudata sestra koja je krštena prije skoro 40 godina. “Ja ne radim zbog toga da bih kupovala skupocjenu odjeću niti da bih godišnji odmor provodila na krstarenjima, nego da podmirim osnovne potrebe, među ostalim medicinske i zubarske troškove. Osjećam se kao da Jehovi dajem ostatke.”
2 Ljubav prema Bogu potiče u nama želju da u djelu propovijedanja učinimo sve što možemo. No životne okolnosti često nas ograničavaju. Vođenje brige oko drugih biblijskih odgovornosti, uključujući i obiteljske obaveze, može nam oduzeti velik dio vremena i energije (1. Timoteju 5:4, 8). U ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ život donosi još više izazova (2. Timoteju 3:1, NW). Ako u službi ne možemo učiniti sve ono što bismo željeli, mogli bismo se osjećati prilično potištenima. Mogli bismo se pitati da li je Bog zadovoljan našim obožavanjem.
Ljepota službe koja se vrši cijelom dušom
3. Što Jehova očekuje od svih nas?
3 Biblija nas u Psalmu 103:14 srdačno uvjerava da Jehova “zna gradju našu, opominje se da smo prah”. On bolje od bilo koga drugoga razumije naša ograničenja. Od nas ne zahtijeva više nego što možemo dati. Što on očekuje? Očekuje nešto što svatko, bez obzira na svoje životne okolnosti, može dati: “Sve štagod činite, od srca [“cijelom dušom”, NW] činite kao Gospodinu [“Jehovi”, NW] a ne kao ljudima” (Kološanima 3:23). Da, Jehova očekuje od nas — od svih nas — da mu služimo cijelom dušom.
4. Što znači služiti Jehovi cijelom dušom?
4 Što znači služiti Jehovi cijelom dušom? Grčki izraz preveden s “cijelom dušom” doslovno znači “od duše”. “Duša” se odnosi na cijelu osobu, sa svim njenim fizičkim i psihičkim mogućnostima. Dakle, služiti cijelom dušom znači davati sebe, koristiti sve svoje sposobnosti i trošiti svoju energiju u najvećoj mogućoj mjeri u Božjoj službi. Jednostavno govoreći, to znači učiniti sve što naša duša može učiniti (Marko 12:29, 30).
5. Kako nam primjer apostolâ pokazuje da ne moraju svi pridonositi jednako u službi?
5 Da li predanost cijelom dušom znači da svi moramo jednako pridonijeti u službi? Ne, to nikako nije moguće, jer se okolnosti i sposobnosti razlikuju od osobe do osobe. Razmotrimo primjer Isusovih vjernih apostola. Nisu svi mogli pridonijeti jednako. O nekim apostolima znamo jako malo, naprimjer o Šimunu Kananejcu i Jakovu Alfejevu. Možda je njihovo apostolsko djelovanje bilo prilično ograničeno (Matej 10:2-4). Za razliku od njih, Petar je mogao prihvatiti mnoge teške odgovornosti — da, Isus mu je čak dao “ključeve od carstva”! (Matej 16:19). Ipak, Petar nije bio uzvišen nad drugima. Kada je Ivan u Otkrivenju dobio viziju Novog Jeruzalema (oko 96. n. e.), vidio je 12 kamena temeljaca i na njima napisana “imena dvanaest apostola”a (Otkrivenje 21:14). Jehova je cijenio službu svih apostola, iako su neki očigledno mogli raditi više od drugih.
6. Što se događa sa sjemenom posijanim na “dobroj zemlji” iz Isusove usporedbe o sijaču, i koja se pitanja javljaju?
6 Jehova, isto tako, ne traži da svi mi propovijedamo u jednakoj mjeri. Isus je na to ukazao u usporedbi o sijaču, u kojoj je djelo propovijedanja usporedio sa sijanjem sjemena. Sjeme je palo na različite vrste tla, koje predstavljaju različito stanje srca onih koji slušaju poruku. “A posijano na dobroj zemlji”, objasnio je Isus, “to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod radja, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset” (Matej 13:3-8, 18-23). Što predstavlja taj plod, i zašto je količina dobivenog ploda različita?
7. Što je plod koji donosi posijano sjeme, i zašto je količina dobivenog ploda različita?
7 Budući da posijano sjeme predstavlja “riječ o carstvu”, donošenje ploda odnosi se na širenje te riječi, na govorenje drugima o njoj (Matej 13:19). Količina dobivenog ploda različita je — od tridesetorostrukog do stostrukog — jer se sposobnosti i životne okolnosti razlikuju. Netko tko je dobrog zdravlja i fizički snažan može provesti više vremena u službi propovijedanja nego onaj tko je iscrpljen zbog kronične bolesti ili starosti. Mlada osoba koja nije u braku i koja nema obiteljskih odgovornosti može učiniti više od nekoga tko mora raditi puno radno vrijeme kako bi izdržavao svoju obitelj. (Usporedi Priče Salamunove 20:29.)
8. Kako Jehova gleda na one koji čine sve što mogu?
8 Je li osoba koja cijelom dušom donosi tridesetorostruki plod u Božjim očima manje vjerna od one koja donosi stostruki plod? Nije ni u kom slučaju! Količina donesenog ploda može biti različita, no Jehova je zadovoljan sve dok je služba koju prinosimo najbolje što možemo dati. Imaj na umu da sva ta različita količina ploda potječe iz srcâ koja su ‘dobra zemlja’. Grčki izraz (kalós) koji se prevodi s “dobra” opisuje nešto što je “lijepo” i što “raduje srce i užitak je očima”. Kako je samo utješno znati da je naše srce lijepo u Božjim očima kada činimo sve što možemo!
Jehova nas ne uspoređuje jedne s drugima
9, 10. (a) Na koji nas negativni oblik razmišljanja može navesti naše srce? (b) Kako usporedba iz 1. Korinćanima 12:14-26 pokazuje da Jehova ne uspoređuje našu službu sa službom drugih?
9 Međutim, naše nesavršeno srce možda drugačije prosuđuje stvari. Možda našu službu uspoređuje sa službom drugih. Možda zaključuje: ‘Drugi rade u službi mnogo više od mene. Kako bi Jehova uopće mogao biti zadovoljan mojom službom?’ (Usporedi 1. Ivanovu 3:19, 20.)
10 Jehovine misli i njegovi putevi daleko su uzvišeniji od naših (Izaija 55:9). Djelomičan uvid u to kako Jehova gleda na trud nas pojedinaca možemo dobiti iz 1. Korinćanima 12:14-26, gdje je skupština uspoređena s tijelom koje se sastoji od mnogih dijelova — od očiju, ruku, nogu, ušiju i tako dalje. Pogledajmo na trenutak doslovno tijelo. Kako bi samo bilo smiješno uspoređivati oči s rukama ili noge s ušima! Svaki dio tijela ima različitu funkciju, no svi su oni korisni i vrijedni. Jehova isto tako cijeni kad mu služiš cijelom dušom bez obzira na to čine li drugi više ili manje (Galaćanima 6:4).
11, 12. (a) Zašto bi neki mogli misliti da su “najslabiji” ili “najsramotniji”? (b) Kako Jehova gleda na našu službu?
11 Radi ograničenja nastalih uslijed slabog zdravlja, starosti ili nekih drugih okolnosti, ponekad bi se neki od nas mogli osjećati kao da su “najslabiji” ili “najsramotniji”. No Jehova ne gleda tako. Biblija nam kaže: “Koji se udi tijela čine da su najslabiji najpotrebniji su. I koji nam se čine da su najsramotniji (...) na one udaramo najveću čast (...). Ali Bog složi tijelo i najhudjemu udu dade najveću čast” (1. Korinćanima 12:22-24). Dakle, svaki pojedinac može biti dragocjen Jehovi. On cijeni službu koju vršimo unutar svojih granica. Zar te srce ne potiče da učiniš sve što možeš u službi za takvog Boga punog razumijevanja i ljubavi?
12 Dakle, Jehovi nije važno da činiš onoliko koliko može netko drugi, nego da činiš onoliko koliko ti osobno — odnosno, tvoja duša — možeš činiti. Isusov je način postupanja s dvije vrlo različite žene tijekom posljednjih dana njegovog života na Zemlji vrlo dirljivo pokazao da Jehova cijeni trud koji mi osobno ulažemo.
‘Mnogocjeni’ poklon žene pune cijenjenja
13. (a) Kakve su bile okolnosti kada je Marija izlila mirisno ulje na Isusovu glavu i noge? (b) Koliko je vrijedilo Marijino ulje?
13 Isus je u petak navečer, 8. nisana, stigao u Betaniju, malo selo na istočnom obronku Maslinske gore, udaljeno oko tri kilometra od Jeruzalema. Isus je u tom mjestu imao drage prijatelje — Mariju, Martu i njihovog brata Lazara. Izgleda da je Isus bio čest gost u njihovom domu. No u subotu navečer su Isus i njegovi prijatelji večerali u domu Šimuna, bivšeg gubavca kojeg je vjerojatno izliječio Isus. Dok se Isus nalazio za stolom, Marija je napravila jednu poniznu gestu kojom je pokazala koliko duboko ljubi čovjeka koji je uskrsnuo njenog brata. Otvorila je bocu mirisnoga ulja, “mnogocjenoga”. Ulje je bilo zaista skupocjeno! Vrijedilo je 300 denara, što je otprilike jednako jednogodišnjoj plaći. Izlila je to miomirisno ulje na Isusovu glavu i noge. Čak mu je obrisala noge svojom kosom (Marko 14:3; Luka 10:38-42; Ivan 11:38-44; 12:1-3).
14. (a) Kako su učenici reagirali na Marijin postupak? (b) Kako je Isus stao u Marijinu obranu?
14 Učenici su bili ljuti! ‘Zašto se to prosipa?’ pitali su. Juda, koji je svoje lopovske pobude skrivao iza naizglednog milosrđa prema onima u oskudici, rekao je: “Za što se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?” Marija je samo šutjela. Međutim, Isus je rekao učenicima: “Ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro [jedan oblik riječi kalós] djelo na meni. (...) Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda evangjelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.” Isusove srdačne riječi sigurno su umirile Marijino srce! (Marko 14:4-9; Ivan 12:4-8).
15. Zašto je Isus bio toliko ganut onime što je učinila Marija, i što iz toga možemo naučiti o službi koja se vrši cijelom dušom?
15 Isusa je duboko ganulo ono što je Marija učinila. Ona je, po njegovom mišljenju, učinila hvalevrijedno djelo. Isusu nije bila važna materijalna vrijednost dara, već činjenica da je ‘ona učinila što je mogla’. Ona je iskoristila priliku i dala ono što je mogla dati. Drugi su prijevodi preveli te riječi ovako: “Učinila je sve što je mogla”, ili: “Učinila je ono što je bilo u njenoj moći” (An American Translation; The Jerusalem Bible). Marija je davala cijelom dušom, jer učinila je najbolje što je mogla. Upravo to znači služiti cijelom dušom.
Udovičine “dvije lepte”
16. (a) Kako je Isus primijetio prilog koji je dala siromašna udovica? (b) Koliko su vrijedili udovičini novčići?
16 Nekoliko dana kasnije, 11. nisana, Isus je proveo cijeli dan u hramu, gdje je bio doveden u pitanje njegov autoritet i gdje je uspješno izlazio na kraj s osjetljivim pitanjima o porezima, uskrsnuću i drugim temama. Pismoznalce i farizeje je osudio, između ostalog, zbog toga što “jedu kuće udovičke” (Marko 12:40). Isus je zatim sjeo, vjerojatno u Dvorište žena u kojem je prema židovskoj tradiciji bilo postavljeno 13 hramskih blagajni. Jedno je vrijeme sjedio i pažljivo promatrao kako ljudi ubacuju priloge. Dolazili su mnogi bogataši, neki od njih možda su ostavljali dojam samopravednosti, pa čak i razmetljivosti. (Usporedi Mateja 6:2.) Isus je netremice promatrao jednu ženu. Običan čovjek možda ne bi primijetio ništa posebno na njoj ili na njenom daru. No Isus, koji je mogao znati što je u nečijem srcu, znao je da je ona “siromašna udovica”. On je točno znao i koliki je njen dar — “dvije lepte, koje čini jedan kodrant”b (Marko 12:41, 42).
17. Što je Isus mislio o udovičinom prilogu, i što iz toga možemo naučiti o davanju Bogu?
17 Isus je pozvao k sebi svoje učenike jer je želio da iz prve ruke vide pouku kojoj ih je upravo namjeravao poučiti. Ona “metnu više od sviju koji meću u Božiju haznu”, rekao je Isus. Ona je po njegovom mišljenju stavila više od svih drugih zajedno. Dala je “sve što imaše” — sve do posljednjeg novčića. Učinivši to, ona se stavila u Jehovine brižne ruke. Tako je kao primjer davanja Bogu poslužila osoba koja je dala dar koji je gotovo bezvrijedan u materijalnom pogledu. No u Božjim je očima bio neprocjenjiv! (Marko 12:43, 44; Jakov 1:27).
Učiti iz Jehovinog gledišta o službi koja se vrši cijelom dušom
18. Što možemo naučiti iz Isusovog postupanja s te dvije žene?
18 Iz Isusovog načina postupanja s ove dvije žene možemo izvući neke dirljive pouke o tome kako Jehova gleda na službu koja se vrši cijelom dušom (Ivan 5:19). Isus nije udovicu uspoređivao s Marijom. Dva udovičina novčića nije cijenio ništa manje nego Marijino ‘mnogocjeno’ ulje. Budući da su obje žene dale sve što su mogle, oba su dara u Božjim očima bila vrijedna. Stoga nemoj očajavati ako te preplavi osjećaj bezvrijednosti zato što u Božjoj službi ne možeš učiniti sve ono što bi želio. Jehova će rado prihvatiti ono najbolje što ti možeš dati. Imaj na umu da Jehova “gleda na srce” i stoga jako dobro zna za čime čezne tvoje srce (1. Samuelova 16:7).
19. Zašto ne smijemo prosuđivati ono što drugi čine u službi Bogu?
19 Jehovino gledište o službi koja se vrši cijelom dušom treba utjecati na to kako gledamo jedni na druge i kako se ponašamo jedni prema drugima. Kako bi samo bilo neljubazno kritizirati nastojanja drugih ili uspoređivati službu jedne osobe sa službom druge! Jedna je kršćanka napisala što je, nažalost, doživjela: “Ponekad neki pojedinci stvaraju utisak da, ili si pionir ili ništa ne vrijediš. Mi koji se naprežemo da bismo služili ‘samo’ kao redoviti objavitelji Kraljevstva isto osjećamo potrebu da nas netko cijeni.” Nemojmo zaboraviti da mi nemamo pravo odlučivati što neki sukršćanin treba činiti da bi služio cijelom dušom (Rimljanima 14:10-12). Jehova cijeni kad mu svaki pojedini pripadnik milijuna vjernih objavitelja Kraljevstva služi cijelom dušom, a to trebamo cijeniti i mi.
20. U što bi obično bilo najbolje vjerovati što se tiče naših suobožavatelja?
20 No što ako izgleda da se neki u službi trude manje nego što bi mogli? Opadanje broja sati koje neki suvjernik provede u službi može zainteresiranim starješinama biti pokazatelj da je dotičnome potrebna pomoć ili ohrabrenje. Ujedno ne smijemo zaboraviti da neki pojedinci služe cijelom dušom, ali da se njihova služba može usporediti s udovičinim novčićima prije nego s Marijinim skupocjenim uljem. Obično je najbolje vjerovati da naša braća i sestre ljube Jehovu i da će ih ta ljubav potaknuti da učine najviše — a ne najmanje — što mogu. Nijedan savjesni Jehovin sluga sigurno neće odlučiti da služi Bogu manje nego što može! (1. Korinćanima 13:4, 7).
21. Kojem su se vrijednom životnom pozivu mnogi posvetili, i koja se pitanja pojavljuju?
21 Međutim, za mnoge pripadnike Božjeg naroda služiti cijelom dušom znači posvetiti se izuzetno vrijednom životnom pozivu — pionirskoj službi. Koje blagoslove oni dobivaju? A kako je s nama koji dosada nismo mogli biti pioniri — kako mi možemo pokazati pionirski duh? Ova će se pitanja razmatrati u sljedećem članku.
[Bilješke]
a Budući da je Matija zamijenio Judu kao apostol, njegovo se ime — a ne Pavlovo — trebalo naći među imenima na 12 kamena temeljaca. Iako je Pavao bio apostol, nije bio jedan od dvanaestorice.
b Svaki od tih novčića bio je jedan lepton, najmanji židovski novčić koji se koristio u to vrijeme. Dvije lepte vrijedile su 1/64 dnevne nadnice. Prema Mateju 10:29 za kovanicu od jednog asa (koji odgovara vrijednosti osam lepti) mogla su se kupiti dva vrapca, a vrapci su spadali među najjeftinije ptice koje su siromašni koristili za hranu. Dakle, udovica je bila zaista siromašna, jer imala je samo polovicu iznosa potrebnog da bi se kupilo jednog jedinog vrapca, a to nije bilo dovoljno niti za jedan obrok.
Kako bi odgovorio?
◻ Što znači služiti Jehovi cijelom dušom?
◻ Kako usporedba iz 1. Korinćanima 12:14-26 pokazuje da nas Jehova ne uspoređuje s drugima?
◻ Što možemo iz onoga što je Isus rekao o Marijinom skupocjenom ulju i o udovičine dvije lepte naučiti o davanju cijelom dušom?
◻ Kako Jehovino gledište o službi koja se vrši cijelom dušom treba utjecati na to kako mi gledamo jedni na druge?
[Slika na stranici 15]
Marija je učinila sve što je mogla, pomazavši Isusovo tijelo ‘mnogocjenim’ uljem
[Slika na stranici 16]
Udovičini novčići — gotovo bezvrijedni u materijalnom pogledu, no neprocjenjivi u Jehovinim očima