Filemon i Onezim — ujedinjeni u kršćanskom bratstvu

JEDNO od božanski nadahnutih pisama apostola Pavla bavi se osjetljivim problemom nastalim između dva čovjeka. Jedan od njih bio je Filemon, a drugi Onezim. Tko su bili ti ljudi? Što je navelo Pavla da se zainteresira za situaciju u kojoj su se našli?

Filemon, kojem je pismo bilo upućeno, živio je u Kolosama u Maloj Aziji. Za razliku od mnogih drugih kršćana u tom području, Filemon je poznavao Pavla, budući da je prihvatio dobru vijest na temelju apostolove propovjedničke aktivnosti (Kološanima 1:1; 2:1). Pavao ga je znao kao ‘ljubaznog pomagača’. Filemon je bio primjer u vjeri i ljubavi. Bio je gostoljubiv i služio je kao izvor ohrabrenja svojim sukršćanima. Pored toga, Filemon je izgleda bio imućan čovjek jer njegov je dom bio dovoljno velik da se u njemu održavaju sastanci mjesne skupštine. Pretpostavlja se da su Apija i Arhip, dvije druge osobe kojima Pavao upućuje pismo, možda bili njegova žena i sin. Filemon je imao i najmanje jednog roba, Onezima (Filemonu 1, 2, 5, 7, 19b, 22).

Bjegunac u Rimu

Pisma nam ne govore zašto se Onezim nalazio preko 1 400 kilometara daleko od svog doma, s Pavlom u Rimu gdje je oko 61. n. e. bilo napisano pismo Filemonu. No Pavao je rekao Filemonu: “Ako li ti [Onezim] u čemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši” (Filemonu 18). Te riječi jasno pokazuju da je Onezim imao neprilika sa svojim gospodarem Filemonom. Pavao je napisao pismo s namjerom da pomiri ta dva čovjeka.

Pretpostavlja se da je Onezim pobjegao nakon što je opljačkao Filemona kako bi financirao svoj bijeg u Rim. Tamo se namjeravao izgubiti u mnoštvu ljudi.a U grčko-rimskom svijetu bjegunci su predstavljali veliki problem i to ne samo za vlasnike robova nego i za državnu administraciju. Kaže se da je upravo Rim bio “općepoznat kao uobičajeno utočište” za odbjegle robove.

Kako je Pavao sreo Onezima? Biblija o tome ne govori. Kad ga je prošlo prvo oduševljenje zbog osjećaja slobode, Onezim je vjerojatno shvatio da se doveo u izuzetno opasnu situaciju. Specijalne policijske jedinice u gradu Rimu gonile su odbjegle robove, jer njihova je krivnja bila jedna od najtežih koje su bile poznate u drevnom zakonu. Prema Gerhardu Friedrichu “odbjeglim robovima koji su bili uhvaćeni običavalo se staviti žig na čelo. Često ih se mučilo (...), bacalo zvijerima u arenu ili raspinjalo kako bi se druge robove odvratilo da ne slijede njihov primjer.” Friedrich pretpostavlja da je Onezim, nakon što je potrošio ukradeni novac te nakon što je bezuspješno tražio skrovište ili posao, vjerojatno zamolio Pavla, o kojem je čuo u Filemonovom domu, da ga zaštiti i zauzme se za njega.

Drugi smatraju da je Onezim namjerno pobjegao k jednom od prijatelja svog gospodara, nadajući se da bi on mogao svojim utjecajem pomoći da ponovno uspostavi dobar odnos s gospodarem koji je iz nekog drugog razloga bio s pravom ljut na njega. Povijesni izvori ukazuju da je bila “uobičajena i masovna pojava da robovi u nevolji pribjegnu takvoj zaštiti”. Ako je bilo tako, onda je Onezim izvršio krađu “vjerojatno zato da bi sebi omogućio odlazak do posrednika Pavla, a ne s namjerom da pobjegne”, kaže izučavatelj Brian Rapske.

Pavao pruža pomoć

Bez obzira na to zašto je pobjegao, Onezim je očigledno tražio Pavlovu pomoć kako bi se pomirio sa svojim gnjevnim gospodarem. Tako se Pavao našao pred problemom. Pojavio se bivši nevjerujući rob koji je bio bjegunac prijestupnik. Treba li mu apostol pokušati pomoći tako da uvjeri svog kršćanskog prijatelja da ne primijeni svoje zakonsko pravo da mu se odmjeri stroga kazna? Što je Pavao učinio?

U vrijeme dok je Pavao pisao Filemonu, bjegunac je izgleda već neko vrijeme bio s apostolom. Bilo je to dovoljno dugo razdoblje da je Pavao mogao reći da je Onezim postao ‘ljubazni brat’ (Kološanima 4:9). “Molim te za svojega sina Onezima, kojega rodih u okovima svojima”, rekao je Pavao o svom duhovnom odnosu s Onezimom. Od svih mogućih ishoda, ovaj ishod Filemon sigurno nije očekivao. Apostol je rekao da se rob koji je nekada bio “nepotreban” sada vraća kao kršćanski brat. Onezim je sada bio “koristan”, ili “potreban”, živeći tako u skladu sa značenjem svog imena (Filemonu 1, 10-12).

Onezim je bio vrlo koristan zatočenom apostolu. Ustvari, Pavao ga je želio zadržati kod sebe, no, pored toga što bi to bilo protuzakonito, time bi se povrijedila Filemonova prava (Filemonu 13, 14). U drugom pismu, koje je napisao nekako u isto vrijeme skupštini koja se sastajala u Filemonovom domu, Pavao govori o Onezimu kao o ‘vjernom i ljubaznom bratu koji je od vas’. To pokazuje da je Onezim već dokazao svoju pouzdanost (Kološanima 4:7-9).b

Pavao je poticao Filemona da ljubazno primi Onezima, no nije koristio apostolski autoritet kako bi mu zapovjedio da to učini ili da oslobodi svog roba. Pavao je bio siguran da će Filemon zbog njihovog prijateljstva i uzajamne ljubavi ‘učiniti još više’ od onoga što je on tražio (Filemonu 21). Ostaje nejasno što bi moglo značiti ‘učiniti još više’ jer je samo Filemon mogao s pravom odlučiti što da učini s Onezimom. Neki tumače Pavlove riječi kao prešutan zahtjev da se bjegunca ‘pošalje natrag kako bi mogao pomagati Pavlu, kao što je već i činio’.

Da li je Filemon uvažio Pavlove usrdne molbe za Onezima? Možemo pretpostaviti da je to učinio, iako je time možda izazvao negodovanje drugih robovlasnika u Kolosama koji bi možda više voljeli da je Onezim bio kažnjen za opomenu njihovim robovima kako ne bi oponašali njegov primjer.

Onezim — čovjek koji se promijenio

U svakom slučaju, Onezim se vratio u Kolose s novom osobnošću. Budući da se njegov način razmišljanja promijenio snagom dobre vijesti, nesumnjivo je postao vjeran član kršćanske skupštine u tom gradu. U Pismima se ne govori o tome je li Filemon na kraju oslobodio Onezima. No, s duhovnog je stajališta bivši bjegunac postao slobodan čovjek. (Usporedi 1. Korinćanima 7:22.) Slične se promjene događaju i danas. Kad ljudi primjenjuju biblijska načela u svom životu, mijenjaju se okolnosti i osobnosti. Oni koje se nekada smatralo beskorisnima za društvo dobili su pomoć kako bi postali uzorni građani.c

Kakve samo promjene izaziva obraćenje na pravu vjeru! I dok je bivši Onezim možda bio “nepotreban” Filemonu, novi je Onezim nesumnjivo živio u skladu sa svojim imenom kao “koristan” pojedinac. Sigurno je bio pravi blagoslov što su se Filemon i Onezim ujedinili u kršćanskom bratstvu.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 30]

Robovi pod rimskim zakonom

Pod rimskim zakonom koji je bio na snazi u prvom stoljeću n. e., rob je bio u potpunosti prepušten na milost i nemilost hirovima svog gospodara, njegovim požudama i njegovom karakteru. Prema komentatoru Gerhardu Friedrichu “rob nije bio osoba ni u fundamentalnom ni u pravnom smislu te riječi, već ga se smatralo vlasništvom koje njegov vlasnik može koristiti kako god želi. (...) Stavljalo ga se u isti položaj s domaćim životinjama i oruđem, a građanski zakoni nisu imali nikakav obzir prema njemu.” Rob nije mogao tražiti nikakvu pravnu naknadu za pretrpljenu nepravdu. U biti, on je morao naprosto izvršavati naredbe svog gospodara. Ljutiti gospodar mogao ga je neograničeno kažnjavati. Čak i kad se radilo o sitnom prijestupu, gospodar je imao moć da odlučuje o životu i smrti.*

I dok su bogati znali imati po nekoliko stotina robova, događalo se da je čak i relativno skromno kućanstvo imalo dva ili tri roba. “Poslovi koje su obavljali kućni robovi bili su izuzetno raznoliki”, kaže izučavatelj John Barclay. “Robovi su radili kao vratari, kuhari, konobari, spremači, glasnici, dadilje, dojkinje i raznorazni osobni sluge, a da i ne spominjemo razne učene robove koje se moglo naći u većim i bogatijim kućama. (...) Drugim riječima, kvaliteta života nekog kućnog roba ovisila je uvelike o raspoloženju njegovog gospodara, a to je mogao biti dvosjekli mač; ako je gospodar bio okrutan, to je moglo dovesti do toga da rob mora podnositi beskrajan niz nevolja, no ljubazan i velikodušan gospodar mogao je robu život učiniti podnošljivim i punim nade. U klasičnoj literaturi nalazimo poznate primjere okrutnog ponašanja, ali i mnoštvo zapisa koji svjedoče o srdačnim osjećajima koji su postojali između nekih vlasnika i njihovih robova.”

*O ropstvu među Božjim narodom u drevna vremena možeš pogledati u djelu Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma), koje je izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc., svezak 2, stranice 977-9.