Značajni praznici izraelske povijesti

“Tri puta u godini neka dodje svako muško pred Gospodina Boga tvojega na mjesto koje iz[a]bere (...); ali niko da ne dodje prazan pred Gospodina” (5. MOJSIJEVA 16:16).

 1. Što se može reći o prazničnim prigodama u biblijska vremena?

ŠTO ti padne na um kad pomisliš na neki praznik? Neki praznici u drevno doba bili su obilježeni potpunim prepuštanjem užicima i nemoralom. Isto je i s nekim suvremenim praznicima. No praznici o kojima se govori u Božjem zakonu danom Izraelu bili su drugačiji. Iako su to bile radosne prigode, o njima se isto tako moglo govoriti kao o ‘svetim saborima’ (3. Mojsijeva 23:2).

 2. (a) Što su izraelski muškarci trebali činiti triput godišnje? (b) Što znači riječ “praznik”, koja se koristi u 5. Mojsijevoj 16:16?

² Za vjerne izraelske muškarce — koje su često pratile njihove obitelji — putovanje u Jeruzalem, ‘mjesto koje je Jehova izabrao’, predstavljalo je okrepljujući užitak i oni su velikodušno sudjelovali u darivanju na tri velika praznika (5. Mojsijeva 16:16, NW). Knjiga Old Testament Word Studies (Proučavanje starozavjetnih riječi) definira hebrejsku riječ prevedenu s “praznik” u 5. Mojsijevoj 16:16 kao “vrlo radosnu prigodu (...) u kojoj se prinašanjem žrtava i svetkovanjem slave neki izvanredni primjeri Božje blagonaklonosti”.a

Vrijednost velikih praznika

 3. Na koje su blagoslove podsjećala tri godišnja praznika?

³ Budući da su živjeli u poljoprivrednom društvu, Izraelci su ovisili o Božjem blagoslovu u obliku kiše. Tri velika praznika u Mojsijevom zakonu poklapala su se sa žetvom ječma u rano proljeće, žetvom pšenice u kasno proljeće i sa žetvom ostalih plodova u kasno ljeto. Bile su to prigode za veliko radovanje i pokazivanje zahvalnosti Podržavatelju kružnog toka vode i Tvorcu plodne zemlje. No praznici su uključivali mnogo više od toga (5. Mojsijeva 11:11-14).

 4. Koji se povijesni događaj slavio prvim praznikom?

⁴ Prvi se praznik održavao u prvom mjesecu po drevnom biblijskom kalendaru, od 15. do 21. nisana, što odgovara kraju našeg ožujka ili početku travnja. Nazivali su ga Praznik beskvasnih kruhova, ali i “praznik pashe” jer je slijedio odmah nakon Pashe koja se održavala 14. nisana (Luka 2:41, NW; 3. Mojsijeva 23:5, 6). Taj je praznik podsjećao Izraelce na to kako su bili oslobođeni tlačenja u Egiptu, a beskvasni se kruh nazivao “hljeb nevoljnički” (5. Mojsijeva 16:3). Podsjećao ih je da su toliko hitno bježali iz Egipta da nisu imali vremena dodati kvasac u tijesto i čekati da se tijesto digne (2. Mojsijeva 12:34). Nijedan izraelski dom nije smio tijekom tog praznika imati kruh koji je sadržavao kvasac. Svatko tko je slavio praznik, uključujući i stranog stanovnika, a jeo je kruh s kvascem trebao je biti kažnjen smrću (2. Mojsijeva 12:19).

 5. Na koju se prednost moglo prisjetiti za vrijeme drugog praznika, i tko je sve trebao sudjelovati u veselju?

⁵ Drugi se praznik održavao sedam tjedana (49 dana) nakon 16. nisana i padao je na 6. dan trećeg mjeseca, sivana, što odgovara kraju našeg svibnja (3. Mojsijeva 23:15, 16). Nazivali su ga Praznik tjedana (u Isusovo se vrijeme nazivao i Pentekost, što na grčkom znači “pedeseti”), a održavao se gotovo u isto doba godine kad je Izrael ušao u savez Zakona na gori Sinaj (2. Mojsijeva 19:1, 2). Tijekom tog praznika vjerni su Izraelci mogli meditirati o prednosti koju su dobili da budu izdvojeni kao Božja sveta nacija. To što su bili Božji poseban narod zahtijevalo je od njih da budu poslušni Božjem zakonu, između ostalog i zapovijedi da s puno ljubavi pokazuju brigu za one koji su u nepovoljnom položaju, kako bi i oni mogli uživati u prazniku (3. Mojsijeva 23:22; 5. Mojsijeva 16:10-12).

 6. Na koji je događaj treći praznik podsjećao Božji narod?

⁶ Posljednji od tri velika godišnja praznika zvao se Praznik berbe, odnosno Praznik sjenica. Održavao se od 15. do 21. dana sedmog mjeseca, tišrija ili etanima, što odgovara početku našeg listopada (3. Mojsijeva 23:34). Božji je narod tijekom tog vremena stanovao izvan svojih kuća ili na njihovim krovovima u privremenim nastambama (sjenicama) načinjenima od granja i lišća drveća. To ih je podsjećalo na njihovo 40-godišnje putovanje od Egipta do Obećane zemlje, kad je nacija morala naučiti oslanjati se na Boga u vezi sa svojim svakodnevnim potrebama (3. Mojsijeva 23:42, 43; 5. Mojsijeva 8:15, 16).

 7. Kako nam može koristiti razmatranje prazničnih svečanosti u drevnom Izraelu?

⁷ Razmotrimo sada neke praznike koji su se pokazali kao prekretnice u povijesti drevnog Božjeg naroda. To bi trebalo biti ohrabrenje za nas danas, jer smo i mi pozvani da se sakupljamo redovito svakog tjedna, kao i tri puta godišnje na velikim sastancima pokrajine i kongresima (Jevrejima 10:24, 25).

U vrijeme kraljeva iz Davidove loze

 8. (a) Koja se povijesna proslava održala u danima kralja Salamuna? (b) Kojem se veličanstvenom vrhuncu protuslike Praznika sjenica možemo radovati?

⁸ Jedna od povijesnih proslava za vrijeme Praznika sjenica održala se za uspješne vladavine kralja Salamuna, Davidovog sina. “Sabor veoma velik” sakupio se iz svih krajeva Obećane zemlje da bi prisustvovao Prazniku sjenica i posvećenju hrama (2. Dnevnika 7:8). Kad je posvećenje bilo završeno, kralj Salamun je otpustio sve one koji su sudjelovali u svečanosti, koji zatim “blagosloviše cara i otidoše šatorima svojim radujući se i veseleći se u srcu za sve dobro što učini Gospodin Davidu sluzi svojemu i Izraelu narodu svojemu” (1. Carevima 8:66). Bio je to zaista značajan praznik. Božji sluge danas radosno očekuju veličanstveni vrhunac protuslike Praznika sjenica na kraju Tisućugodišnje Vladavine Većeg Salamuna, Isusa Krista (Otkrivenje 20:3, 7-10, 14, 15). Tada će ljudi iz svih krajeva Zemlje, uključujući i uskrsnule te one koji prežive Harmagedon, biti ujedinjeni u radosnom obožavanju Jehove Boga (Zaharija 14:16).

9-11. (a) Što je prethodilo jednom značajnom prazniku u danima kralja Ezehije? (b) Koji su primjer dali mnogi pripadnici sjevernog desetplemenskog kraljevstva, i na što nas to danas podsjeća?

⁹ Sljedeći istaknuti praznik o kojem izvještava Biblija održao se nakon vladavine zlog kralja Ahaza, koji je zatvorio hram i poveo judejsko kraljevstvo putem otpadništva. Ahazov nasljednik bio je dobri kralj Ezehija. U prvoj godini svog vladanja, kad je imao 25 godina, Ezehija je započeo provoditi veliki program obnove i reforme. Odmah je otvorio hram i organizirao da se popravi. Kralj je zatim poslao pisma Izraelcima koji su živjeli u neprijateljskom desetplemenskom kraljevstvu Izraela na sjeveru, pozivajući ih da dođu i proslave Pashu i Praznik beskvasnih kruhova. Mnogi su došli usprkos ruganju svojih sunarodnjaka (2. Dnevnika 30:1, 10, 11, 18).

¹⁰ Je li praznik uspio? Biblija izvještava: “Tako sinovi Izraelovi koji bjehu u Jeruzalemu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospodina svaki dan Leviti i svećenici uz orudja [“glasne instrumente”, NW]” (2. Dnevnika 30:21). Kakav su samo odličan primjer ti Izraelci dali Božjem narodu danas, jer mnogi od njih trpe protivljenje i moraju dugo putovati da bi prisustvovali kongresima!

¹¹ Razmotrimo, naprimjer, tri Oblasna kongresa “Odanost Bogu” održana 1989. u Poljskoj. Među 166 518 prisutnih bile su velike grupe iz bivšeg Sovjetskog Saveza i drugih istočnoevropskih zemalja u kojima je u to vrijeme bilo zabranjeno djelo Jehovinih svjedoka. “Nekima koji su bili na tim kongresima”, izvještava se u knjizi Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom (Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva),b “bilo je to prvi put da su uopće prisustvovali nekom velikom skupu Jehovinog naroda koji je veći od 15 ili 20 osoba. Njihova su srca bila ispunjena cijenjenjem dok su promatrali desetke tisuća prisutnih na stadionima, pridružili im se u molitvi i ujedinili svoje glasove u pjevanju hvalospjeva Jehovi” (stranica 279).

12. Što je prethodilo značajnom prazniku za vladavine kralja Jozije?

¹² Nakon smrti Ezehije, Judejci su pod vladavinom kralja Manasije i Amona ponovno upali u krivo obožavanje. A zatim je na vlast došao jedan drugi dobri kralj, mladi Jozija, koji je hrabro obnovio pravo obožavanje. Kad je imao 25 godina, Jozija je naredio da se izvrše popravci na hramu (2. Dnevnika 34:8). Za vrijeme trajanja radova, u hramu je bio pronađen Zakon koji je napisao Mojsije. Kralja Joziju duboko je dirnulo ono što je pročitao u Božjem zakonu, pa je organizirao da se taj Zakon čita cijelom narodu (2. Dnevnika 34:14, 30). Zatim je, u skladu s onim što je bilo napisano, organizirao proslavu Pashe. Kralj je usto dao odličan primjer time što je velikodušno darivao u toj prigodi. Kao rezultat toga, Biblija izvještava: “Ne bi vazam [“pasha”, NW] praznovan kao ovaj u Izraelu od vremena Samuela proroka” (2. Dnevnika 35:7, 17, 18).

13. Na što nas danas podsjećaju proslave praznika u vrijeme Ezehije i Jozije?

¹³ Ezehijine i Jozijine reforme slične su divnoj obnovi pravog obožavanja koja se među pravim kršćanima odvija od ustoličenja Isusa Krista 1914. godine. Kao što je bio posebno slučaj s Jozijinim reformama, i ova suvremena obnova temelji se na onome što je zapisano u Božjoj Riječi. Suvremena je obnova, slično kao i obnova u danima Ezehije i Jozije, obilježena sastancima pokrajine i kongresima na kojima se iznose uzbudljiva objašnjenja biblijskih proročanstava i pravovremena primjena biblijskih načela. Veliki broj krštenih doprinosi radosti koja se doživljava u tim prilikama za poučavanje. Novokrštene su osobe okrenule leđa pokvarenim običajima nazovikršćanstva i ostalog dijela Sotoninog svijeta, baš poput pokajničkih Izraelaca u danima Ezehije i Jozije. Godine 1997. krstilo se preko 375 000 osoba koje su tako simbolizirale svoje predanje svetom Bogu Jehovi — a to je u prosjeku više od 1 000 osoba dnevno.

Nakon izgnanstva

14. Što je prethodilo jednom značajnom prazniku 537. pr. n. e.?

¹⁴ Nacija se nakon Jozijine smrti ponovno okrenula ponižavajućem krivom obožavanju. Jehova je na kraju, 607. pr. n. e., kaznio svoj narod tako što je doveo babilonsku vojsku na Jeruzalem. Grad i hram bili su razoreni, a zemlja je bila opustošena. Uslijedilo je 70 godina dugo zarobljeništvo Židova u Babilonu. Bog je nakon toga ponovno oživio židovski pokajnički ostatak, koji se vratio u Obećanu zemlju da bi obnovio pravo obožavanje. U sedmom mjesecu godine 537. pr. n. e. stigli su u razrušeni Jeruzalem. Prvo su podigli žrtvenik kako bi mogli svakodnevno redovito prinositi žrtve, kao što je bilo opisano u savezu Zakona. Bilo je to baš na vrijeme da bi se mogla održati još jedna povijesna proslava. “I praznovaše praznik sjenica, kako je pisano” (Ezdra 3:1-4).

15. Koje je djelo predstojalo obnovljenom ostatku 537. pr. n. e., i koja se slična situacija odvijala 1919?

¹⁵ Pred izgnanicima koji su se vratili stajao je velik posao — trebali su ponovno sagraditi Božji hram i Jeruzalem s njegovim zidinama. Ljubomorni susjedi snažno su im se protivili. Kad se gradio hram, bio je to “dan malijeh stvari” (Zaharija 4:10). Ta je situacija bila slična stanju u kojem su se našli vjerni pomazani kršćani 1919. godine. Te značajne godine bili su oslobođeni iz duhovnog zarobljeništva Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Bilo ih je samo nekoliko tisuća i suočavali su se s neprijateljski raspoloženim svijetom. Hoće li Božji neprijatelji moći zaustaviti širenje pravog obožavanja? Odgovor na to pitanje podsjeća nas na dvije posljednje proslave praznika zabilježene u Hebrejskim pismima.

16. Što je bilo značajno u vezi s praznikom 515. pr. n. e.?

¹⁶ Hram je konačno bio ponovno sagrađen u mjesecu adaru 515. pr. n. e., upravo na vrijeme da bi se u nisanu održao proljetni praznik. Biblija izvještava: “Praznovaše praznik prijesnijeh hljebova [“beskvasnih kruhova”, NW] sedam dana veseleći se; jer ih razveseli Gospodin i obrati srce cara Asirskoga k njima da ukrijepi ruke njihove u poslu oko doma Boga, Boga Izraelova” (Ezdra 6:22).

17, 18. (a) Koji se značajan praznik odigrao 455. pr. n. e.? (b) U kakvoj smo sličnoj situaciji mi danas?

¹⁷ Šezdeset godina kasnije, 455. pr. n. e., odigrao se još jedan značajan događaj. Te je godine Praznik sjenica obilježio završetak obnove jeruzalemskih zidina. Biblija izvještava: “Načini sjenice sav zbor, što se bješe vratio iz ropstva, i boravljahu po sjenicama. A od vremena Jozue sina Nunova do toga dana ne činiše tako sinovi Izraelovi. I bi veselje veoma veliko” (Nehemija 8:17).

¹⁸ Kakve li značajne obnove Božjeg pravog obožavanja usprkos žestokom protivljenju! Danas je situacija slična. Veličanstveno djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu je usprkos valovima progonstva i protivljenja doprlo do krajeva Zemlje i Božje poruke osude razglašavaju se nadaleko i široko (Matej 24:14). Približava se konačno pečaćenje ostatka od 144 000 pomazanika. Preko pet milijuna njihovih drugova iz ‘drugih ovaca’ sakuplja se iz svih nacija u “jedno stado” s pomazanim ostatkom (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:3, 9, 10). Kakvo je to samo divno ispunjenje proročanske slike Praznika sjenica! A to će se veličanstveno djelo sakupljanja nastaviti u novom svijetu kad milijarde uskrsnulih budu pozvane da se pridruže proslavi protuslike Praznika sjenica (Zaharija 14:16-19).

U prvom stoljeću n. e.

19. Po čemu je Praznik sjenica 32. n. e. bio poseban?

¹⁹ Među najistaknutijim proslavama praznika zabilježenima u Bibliji nesumnjivo su one kojima je prisustvovao Sin Božji, Isus Krist. Razmotrimo, naprimjer, slučaj kad je Isus 32. n. e. prisustvovao Prazniku sjenica (ili tabernakula). Tu je prigodu iskoristio kako bi naučavao važne istine, a svoje je poučavanje potkrijepio citatima iz Hebrejskih pisama (Ivan 7:2, 14, 37-39). Ovaj je praznik redovito bio obilježavan običajem da se u unutarnjem dvorištu hrama upale četiri ogromna svijećnjaka. To je pridonosilo radosti tijekom prazničnih aktivnosti koje su se nastavljale do kasno u noć. Isus je vjerojatno aludirao na ta ogromna svjetla kad je rekao: “Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom ne će hoditi po tami, nego će imati vidjelo života” (Ivan 8:12).

20. Zašto je Pasha 33. n. e. bila posebna?

²⁰ Zatim je došla Pasha i Praznik beskvasnih kruhova značajne godine 33. n. e. Isusa su njegovi neprijatelji pogubili upravo na tu Pashu i on je postao protuslika pashalnog janjeta, koje je umrlo kako bi uklonilo “grijehe svijeta” (Ivan 1:29; 1. Korinćanima 5:7). Tri dana kasnije, 16. nisana, Bog je uskrsnuo Isusa i dao mu besmrtno duhovno tijelo. To je odgovaralo prinašanju prvina žetve ječma koje je propisivao Zakon. Tako je uskrsnuli Gospodin Isus Krist postao “prvina od onih koji su usnuli u smrti” (1. Korinćanima 15:20, NW).

21. Što se dogodilo na Pentekost 33. n. e.?

²¹ Pentekost 33. n. e. bio je zaista poseban praznik. Tog su se dana mnogi Židovi i prozeliti sakupili u Jeruzalemu, uključujući i oko 120 Isusovih učenika. Uskrsnuli Gospodin Isus Krist je za trajanja praznika izlio Božji sveti duh na 120 učenika (Djela apostolska 1:15; 2:1-4, 33). Na taj su način bili pomazani i postali Božja nova izabrana nacija preko novog saveza čiji je posrednik Isus Krist. Tijekom tog praznika židovski je prvosvećenik prinosio Bogu dva kruha s kvascem načinjena od prvina žetve pšenice (3. Mojsijeva 23:15-17). Ti kruhovi s kvascem predočavaju 144 000 nesavršenih ljudi koje je Isus “iskupio (...) Bogu” kako bi služili kao ‘carevi i svećenici koji će carovati nad zemljom’ (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3). Dva kruha s kvascem mogla bi isto tako predočavati činjenicu da ti nebeski vladari dolaze iz dva ogranka grešnog čovječanstva, od Židova i ne-Židova.

22. (a) Zašto kršćani ne slave praznike po savezu Zakona? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

²² Kad je na Pentekost 33. n. e. počeo djelovati novi savez, to je značilo da je stari savez Zakona prestao važiti u Božjim očima (2. Korinćanima 3:14; Jevrejima 9:15; 10:16). To ne znači da pomazani kršćani nemaju zakon. Oni potpadaju pod božanski zakon koji naučava Isus Krist i koji je zapisan na njihovom srcu (Galaćanima 6:2). Zbog toga kršćani ne slave tri godišnja praznika koji su dio starog saveza Zakona (Kološanima 2:16, 17). No mi ipak možemo mnogo naučiti iz stava pretkršćanskih Božjih slugu prema praznicima i drugim skupovima povezanima s obožavanjem. U sljedećem članku razmotrit ćemo primjere koji će sigurno potaknuti sve nas da shvatimo koliko je potrebno redovito prisustvovati kršćanskim skupovima.

[Bilješke]

Pitanja za ponavljanje

◻ Koju su svrhu imala tri velika izraelska praznika?

◻ Što je obilježavalo praznike u danima Ezehije i Jozije?

◻ Koji se značajan događaj slavio 455. pr. n. e., i zašto je to ohrabrujuće za nas?

◻ Što je bilo značajno u vezi s Pashom i Pentekostom 33. n. e.?

[Okvir na stranici 12]

Pouka o praznicima za nas danas

Svi oni koji žele trajno uživati koristi Isusove žrtve za okajanje grijeha moraju živjeti u skladu s onim što je predočeno Praznikom beskvasnih kruhova. Ova protuslika praznika predstavlja radosnu proslavu pomazanih kršćana zbog toga što su izbavljeni iz ovog zlog svijeta i oslobođeni osude grijeha posredstvom Isusove otkupnine (Galaćanima 1:4; Kološanima 1:13, 14). Izvorni je praznik trajao sedam dana — sedam je broj koji se koristi u Bibliji da bi se simbolizirala duhovna potpunost. Protuslika praznika traje sve dok pomazana kršćanska skupština postoji na Zemlji i mora se slaviti s ‘čistoćom i istinom’. To znači da je stalno potrebno paziti na simbolični kvasac. Kvasac se u Bibliji koristi da bi se prikazala pokvarena učenja, licemjerje i zloća. Pravi obožavatelji Jehove moraju pokazivati da mrze takav kvasac, ne dopuštajući mu da iskvari njihov život niti da uprlja čistoću kršćanske skupštine (1. Korinćanima 5:6-8; Matej 16:6, 12).

[Slika na stranici 9]

Svake godine 16. nisana, na dan kad je Isus uskrsnuo, prinosio se snop ječma nove žetve

[Slika na stranici 10]

Isus je možda aludirao na praznična svjetla kad je sebe nazvao ‘vidjelom svijeta’