Betel — grad dobra i zla

NEKI gradovi postaju čuveni — bilo po dobru bilo po zlu — zbog događaja koji se odvijaju u njima. Međutim, Betel je poseban po tome što je postao poznat i po dobru i po zlu. Patrijarh Jakov dao je gradu ime Betel, što znači “kuća Božja”. No tisuću godina kasnije prorok Ozej nazvao je taj grad “kućom pogubnosti”. Kako se taj grad promijenio iz dobra u zlo? I što možemo naučiti iz njegove povijesti?

Povezanost Betela s Božjim narodom počela je još 1943. pr. n. e. dok je Abraham još bio na životu. U to vrijeme grad je bio poznat po svom prvobitnom kanaanskom imenu Luz. Nalazio se u brdovitom području, nekih 17 kilometara sjeverno od Jeruzalema. Predoči si Abrahama i njegovog nećaka Lota kako s prikladnog mjesta visoko na gori nedaleko od Betela promatraju plodnu ravnicu donjeg dijela Jordanske doline. Abraham taktično ukazuje Lotu na poteškoće oko određivanja područja za ispašu njihovih velikih stada: “Nemoj da se svadjamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno, ja ću na lijevo” (1. Mojsijeva 13:3-11).

Abraham nije zahtijevao svoje pravo da bira prvi. Umjesto toga, dopustio je mlađem od sebe da izabere najbolji dio. Mi možemo oponašati Abrahamov izvrstan stav. Možemo izgladiti sporna pitanja preuzimanjem inicijative tako da govorimo smireno i postupamo nesebično (Rimljanima 12:18).

Mnogo godina kasnije, kad se utaborio u Luzu, Abrahamov unuk Jakov usnio je neobičan san. U snu je vidio “ljestve [koje] stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, angjeli Božiji po njima se penjahu i slažahu; i gle na vrhu stajaše Gospodin” (1. Mojsijeva 28:11-19; usporedi Ivana 1:51). San je imao važno značenje. Anđeli koje je Jakov vidio trebali su mu pomoći u ispunjenju Božjeg obećanja s obzirom na njegovo sjeme. Jehovin uzvišeni položaj iznad ljestvi značio je da će on voditi anđele u tom djelu.

Jakov je bio duboko dirnut tim jamstvom božanske podrške. Kad se probudio iz sna, to je mjesto nazvao Betel, što znači “kuća Božja”, i zakleo se Jehovi: “Što mi god daš, od svega ću deseto dati tebi”a (1. Mojsijeva 28:20-22). Priznavši da sve što ima dolazi od Boga, želio je velikodušno uzvratiti dio toga kao izraz svoje zahvalnosti.

I danas anđeli svojom službom pomažu kršćanima (Psalam 91:11; Jevrejima 1:14). Kršćani također mogu pokazati svoje cijenjenje za sve blagoslove koje imaju time da “mnoge hvale daju Bogu” (2. Korinćanima 9:11, 12).

S vremenom je Jakovljevo potomstvo postalo nacija. Njihov vođa Jozua porazio je poganskog kralja Betela u ranoj fazi osvajanja Kanaana (Jozua 12:16). U vrijeme sudaca, u blizini Betela živjela je proročica Debora koja je kazivala Jehovinu riječ narodu. I Samuel je redovito dolazio u Betel dok je sudio naciji Izraelu (Sudije 4:4, 5; 1. Samuelova 7:15, 16).

Betel postaje središte otpadništva

No povezanost Betela s čistim obožavanjem prestala je nakon podjele kraljevstva 997. pr. n. e. Kralj Jeroboam učinio je Betel središtem za obožavanje teleta, teleta koje je navodno predstavljalo Jehovu (1. Carevima 12:25-29). Zbog toga je Ozej, proričući uništenje Betela, nazvao to mjesto ‘Betaven’, što znači “kuća pogubnosti” (Ozej 10:5, 8).

Premda je Betel postao središte duhovne pogubnosti, daljnji događaji povezani s njim i dalje su pružali važne pouke (Rimljanima 15:4). Jedna je takva pouka u vezi s jednim anonimnim prorokom koji je bio poslan iz Judeje u Betel da prorekne uništenje njegovih žrtvenika i svećenika. Jehova mu je ujedno rekao da se vrati u Judeju — samo nekoliko kilometara južnije — i da ništa ne jede niti pije. Taj je prorok hrabro izrekao proročanstvo pred Jeroboamom, kraljem Izraela, zazivajući zlo na betelski žrtvenik. No poslije toga nije poslušao Boga tako što je jeo u kući jednog starog proroka u Betelu. Zašto? Taj je stari prorok lažno tvrdio da mu je jedan Jehovin anđeo naredio da pruži gostoprimstvo tom proroku. Neposlušnost je tog proroka iz Judeje dovela do prijevremene smrti (1. Carevima 13:1-25).

Ako bi nam naš suvjernik predlagao da učinimo nešto što nam se čini sumnjivim, kako bismo trebali postupiti? Prisjeti se da čak i dobronamjeran savjet može biti štetan ako je pogrešan. (Usporedi Mateja 16:21-23.) Tražeći Jehovino vodstvo putem molitve i proučavanja njegove Riječi, izbjeći ćemo tragičnu pogrešku anonimnog proroka (Priče Salamunove 19:21; 1. Ivanova 4:1).

Oko 150 godina kasnije, prorok Amos je također otišao na sjever da prorokuje protiv Betela. Amos je odlučno osudio svoje neprijateljski raspoložene slušaoce, uključujući i svećenika Amaziju, koji je Amosu oholo rekao neka “bježi u zemlju Judinu”. No Amos je Amaziji neustrašivo izrekao nevolje koje su trebale zadesiti dom tog svećenika (Amos 5:4-6; 7:10-17). Njegov primjer podsjeća nas na to da Jehova može osnažiti svoje ponizne sluge (1. Korinćanima 1:26, 27).

Na koncu je vjerni judejski kralj Jozija raskopao ‘oltar koji bješe u Betelu, spalio visinu satrvši je u prah i spalio gaj’ (2. Carevima 23:15, 16). Danas starješine mogu oponašati njegov odličan primjer time da revno slijede Božje vodstvo i predvode u održavanju čistoće u skupštini.

Ovi događaji iz povijesti Betela zorno prikazuju ishod pravednosti i zla, poslušnosti i neposlušnosti Jehovi. Godinama ranije Mojsije je pred naciju Izrael stavio sljedeći izbor: “Iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo” (5. Mojsijeva 30:15, 16). Meditiranje o povijesti Betela ohrabrit će nas u tome da se poistovjetimo s “kućom Božjom”, mjestom pravog obožavanja, umjesto s “kućom pogubnosti”.

[Bilješka]

[Slika na stranici 23]

Ruševine na mjestu gdje se nalazio Betel, u kojem je Jeroboam uspostavio središte za obožavanje teleta