Darije — kralj koji je imao osjećaj za pravdu
U VEZI s građevinskim pothvatima koje je bio poduzeo, poznati se kralj jednom hvalisao: “Obzidani Babilon ja sam na istočnoj strani obzidao zidinama. Iskopao sam opkop (...). Od bitumena i cigle sazidao sam jake zidine koje se, kao ni planinu, nije moglo pomaknuti.” Da, babilonski kralj Nabuhodonozor upustio se u obiman građevinski projekt i naporno radio kako bi utvrdio glavni grad svog carstva. Ali grad Babilon nije se pokazao tako neosvojivim kako je on mislio.
To se dokazalo 5. listopada 539. pr. n. e. Tada je perzijski vladar Kir II, zajedno s medijskom vojskom, osvojio Babilon i pogubio njegovog kaldejskog vladara, Baltazara. Tko će sada postati prvi vladar tog novoosvojenog grada? Božji prorok Danijel, koji se nalazio u gradu kada je ovaj pao, napisao je: “Darije Medijanin preuze carstvo, i bješe mu oko šezdeset i dvije godine” (Danijel 5:30, 31).
Tko je bio Darije? Kakvim se vladarem pokazao? Kako je postupao s prorokom Danijelom, koji je dotad već proveo preko 70 godina u izgnanstvu u Babilonu?
KRALJ S OSKUDNOM BIOGRAFIJOM
Povijesni su podaci o Dariju Medijcu oskudni. Medijci nisu ostavili gotovo nikakve pisane dokumente. Štoviše, na stotine tisuća pločica ispisanih klinastim pismom koje su iskopane na Srednjem istoku prikazuju nepotpunu povijest u kojoj puno toga nedostaje. Drugi sačuvani drevni svjetovni zapisi malobrojni su i vremenski su udaljeni sto ili više godina od događaja u vezi s Darijem.
Ipak, dokazi ukazuju na to da je nakon osvajanja Ekbatane, glavnog grada Medije, perzijski vladar Kir II uspio pridobiti lojalnost Medijaca. Otad su se Medijci i Perzijanci ujedinjeno borili pod njegovim vodstvom. U vezi s njihovim odnosom pisac Robert Collins u svojoj knjizi The Medes and Persians zapaža sljedeće: “U miru su Medijci bili ravnopravni s Perzijancima. Često ih se postavljalo na visoke položaje u državnoj upravi i na vodeća mjesta u perzijskoj vojsci. Govoreći o Medijcima i Perzijancima, stranci nisu pravili nikakvu razliku između pokorenih i onih koji su ih pokorili.” Medija se stopila s Perzijom, pa je tako nastalo Medo-perzijsko Carstvo (Danijel 5:28; 8:3, 4, 20).
Medijci su zasigurno odigrali jednu od glavnih uloga u porazu Babilona. Pisma prikazuju “Darija sina Asverova od plemena Medskoga” kao prvog kralja Medo-perzijskog Carstva, koji je vladao nad Babilonom (Danijel 9:1). Njegova je kraljevska moć uključivala i pravo da postavlja zakonske odredbe “po zakonu Medskom i Persijskom, koji je nepromjenit” (Danijel 6:8). Ono što Biblija govori o Dariju ujedno nam daje djelomičan uvid u njegovu osobnost, kao i logično objašnjenje zbog čega nema svjetovnih informacija o njemu.
NAKLONJEN DANIJELU
Ubrzo nakon što je preuzeo vlast u Babilonu, Darije je postavio “stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom”, stoji u Bibliji, a “njima na čelo stavi tri pročelnika — Danijel bijaše jedan od njih” (Danijel 6:1, 2, St). Međutim, to što je Danijel imao visoki položaj bilo je veoma mrsko drugim službenicima. Kao čovjek od integriteta, nesumnjivo je suzbijao korupciju, što je vjerojatno izazivalo negodovanje. Mora da su visoki službenici bili zavidni, budući da je kralj bio naklonjen Danijelu te je razmišljao o tome da ga postavi za prvog ministra.
Nadajući se da će okončati tu situaciju, dvojica službenika i satrapi smislili su jednu pravnu zamku. Došli su pred kralja i donijeli mu na potpis jedan proglas kojim bi se zabranilo da se 30 dana itko ‘moli za što kome god bogu ili čovjeku’ osim Dariju. Predložili su da svatko tko prekrši odredbu iz proglasa bude bačen u lavlju jamu. Darija su naveli da povjeruje kako će takav proglas biti po volji svim istaknutim državnim službenicima te se činilo da je prijedlog izraz njihove lojalnosti kralju (Danijel 6:1-3, 6-8).
Darije je potpisao odredbu i uskoro se suočio s njenim posljedicama. Danijel je prvi prekršio odredbu iz proglasa budući da se nastavio moliti Jehovi Bogu. (Usporedi Djela apostolska 5:29.) Vjerni je Danijel bio bačen u lavlju jamu usprkos iskrenim kraljevim naporima da pronađe način kako izbjeći provedbu nepromjenjive zakonske odredbe. Darije je izrazio uvjerenje da Danijelov Bog ima moć da sačuva proroka na životu (Danijel 6:9-17).
Nakon noći probdjevene u postu, Darije je žurno otišao do lavlje jame. Kako se samo obradovao kad je našao Danijela živog i nepovrijeđenog! Kralj je, kao zasluženu kaznu, smjesta dao baciti Danijelove tužitelje i njihove obitelji u lavlju jamu. Ujedno je izdao naredbu da se ‘u svoj državi carstva njegova svak boji i straši Boga Danijelova’ (Danijel 6:18-27).
Očito je da je Darije poštovao Danijelovog Boga i religiju i da je jedva čekao da ispravi nepravdu. No, mora da je time što je kaznio Danijelove tužitelje navukao na sebe neprijateljstvo ostalih službenika. Usto, Darijeva objava kojom je naredio da se svi u kraljevstvu ‘straše Boga Danijelova’ mora da je prouzročila silno negodovanje kod moćnog babilonskog svećenstva. Budući da su te okolnosti zasigurno utjecale i na pisare, ne bi bilo ništa neobično da su preinačili svjetovne zapise kako bi uklonili podatke u vezi s Darijem. Pa ipak, u kratkom izvještaju koji se nalazi u knjizi Danijela, Darija se prikazuje kao vladara koji je imao osjećaj za poštenje i pravdu.