Da li posuditi novac od brata?

Simonovo najmlađe dijete je bolesno i hitno mu treba lijek. Međutim, Simon je vrlo siromašan i ne može ga kupiti. Što da učini? Pa, sukršćanin imenom Michael bolje od njega stoji u financijskom pogledu. Možda će mu Michael posuditi novac. Ipak, Simon je svjestan da mu ga vjerojatno neće moći vratiti.a

Michael se našao u dilemi kada mu se Simon obratio. Shvaća da se radi o stvarnoj potrebi, ali sumnja da će mu Simon moći vratiti novac jer se ionako bori samo da prehrani obitelj. Što bi Michael trebao učiniti?

U mnogim zemljama ljudi preko noći mogu izgubiti sredstva za život i ostati bez novca ili osiguranja za pokrivanje medicinskih troškova. Zajmovi od banke ili se ne mogu dobiti ili imaju previsoke kamate. Kad se čovjek nađe u hitnoj potrebi, može izgledati da je jedino rješenje posuditi novac od prijatelja. Ipak, prije nego što nekoga zamolimo da nam posudi novac, trebamo razmotriti neke važne stvari.

Proračunaj trošak

Biblija pruža smjernice i zajmodavcu i zajmoprimcu. Uzimajući u obzir ovaj savjet, možemo izbjeći mnoge nesporazume i povrijeđene osjećaje.

Naprimjer, Biblija nas podsjeća da ne bismo trebali olako gledati na posuđivanje novca. Apostol Pavao savjetovao je kršćane u Rimu: “Ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni” (Rimljanima 13:8). U idealnom slučaju, ljubav bi trebala biti jedino što kršćanin duguje drugima. Dakle, najprije se upitajmo: ‘Je li stvarno potrebno posuditi novac?’

Ako jest, onda je mudro razmotriti posljedice zaduživanja. Isus Krist je pokazao da je prije donošenja važnih odluka potrebno pažljivo razmišljanje i planiranje. Svoje je učenike pitao: “Koji od vas kad hoće da zida kulu ne sjede najprije i ne proračuni šta će ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?” (Luka 14:28). Ovo načelo možemo primijeniti kada razmišljamo hoćemo li zamoliti brata da nam posudi novac. Proračunati troškove posuđivanja znači proračunati kako i kada ćemo novac vratiti.

Zajmodavac ima pravo znati kako će i kada zajam biti vraćen. Ako pažljivo procijenimo stvari, moći ćemo mu konkretno odgovoriti. Jesmo li proračunali trošak vraćanja posuđenog novca u nekom razumnom vremenskom periodu? Naravno, bilo bi lakše bratu reći: “Vratit ću ti čim budem mogao. Znaš da meni možeš vjerovati.” No, zar ne bismo trebali odgovornije pristupati takvim stvarima? Od početka moramo čvrsto odlučiti da vratimo posuđeni novac budući da Jehova to traži od nas. “Bezbožnik uzaima i ne vraća”, kaže Psalam 37:21.

Proračunavši kako ćemo i kada vratiti posuđeni novac, podsjećamo sebe koliko ozbiljnu obavezu preuzimamo. To smanjuje vjerojatnost da ćemo se nepotrebno zadužiti. Ako možemo izbjeći zaduživanje, to ima svoje prednosti. Priče Salamunove 22:7 upozoravaju: “Ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje.” Čak i kad su i zajmodavac i zajmoprimac duhovna braća, posuđivanje novca može narušiti njihov odnos, bar u izvjesnoj mjeri. Nesporazumi vezani za posuđivanje novca poremetili su čak i mir nekih skupština.

Objasni zašto trebaš novac

Zajmodavac ima pravo znati osnovne informacije o tome kako ćemo upotrijebiti posuđeni novac. Da li ćemo posuditi novac i od drugih? Ako hoćemo, trebamo to jasno kazati jer to utječe na našu mogućnost vraćanja posuđenog novca.

Posebno je važno razlučiti je li posudba poslovne prirode ili je novac potreban zbog neke hitne situacije. Biblija ne obavezuje brata na pozajmljivanje novca za poslovne pothvate, ali on će se vjerojatno osjećati potaknutim pomoći ako neki drugi brat, ne svojom krivnjom, nije u stanju namirivati tako osnovne potrebe kao što su hrana, odjeća ili prijeko potrebna zdravstvena skrb. Iskrenost i istinitost u takvim stvarima spriječit će nesporazume (Efežanima 4:25).

Napravite pismeni ugovor

Pismeni ugovor vrlo je važan korak ako želimo izbjeći buduće nesporazume. Lako je zaboraviti konkretne detalje dogovora ukoliko ih ne stavimo na papir. Trebamo zapisati iznos posuđenog novca i kada ga treba vratiti. Preporučljivo je da i zajmodavac i zajmoprimac potpišu ugovor i da svaki čuva svoj primjerak. Biblija pokazuje da je potreban pismeni ugovor o financijskim transakcijama. Kratko vrijeme prije nego što su Babilonci razorili Jeruzalem, Jehova je rekao Jeremiji da kupi parcelu od jednog svog rođaka. Razmatranje tog postupka može nas nečemu naučiti.

“Kupih od Hanameela sina strica svojega tu njivu koja je u Anatotu”, rekao je Jeremija. “I izmjerih mu novce, sedamnaest sikala srebra. I napisah knjigu, i zapečatih, i uzeh svjedoke izmjeriv novce na mjeru. I uzeh knjigu o kupovini zapečaćenu po zakonu i uredbama, i otvorenu, i dadoh knjigu o kupovini Baruhu sinu Nerija sina Mazijina pred Hanameelom bratučedom svojim i pred svjedocima koji se potpisaše na knjizi o kupovini i pred svijem Judejcima koji sjedjahu u trijemu od tamnice” (Jeremija 32:9-12). Iako prethodni primjer govori o kupovini, a ne o posuđivanju, pokazuje koliko je važno novčane transakcije obavljati na jasan i nedvosmislen način. (Vidi Kulu stražaru od 1. svibnja 1973 [engl.], stranice 287-8.)

Ako se pojave poteškoće, kršćani bi ih trebali riješiti u skladu s Isusovim savjetom iz Mateja 18:15-17. No, jedan starješina koji je pokušavao pomoći u takvim stvarima primjećuje: “U gotovo svim tim slučajevima nije bilo pismenog ugovora. Zbog toga obje strane nisu točno znale na koji je način novac trebao biti vraćen. Uvjeren sam da je pismeni ugovor o takvim stvarima znak ljubavi, a ne nepovjerenja.”

Kad smo jednom sklopili ugovor, svakako trebamo nastojati održati riječ. Isus je opominjao: “Neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je” (Matej 5:37). Ako nas neki nepredviđeni problem spriječi u vraćanju novca u dogovoreno vrijeme, odmah to trebamo objasniti zajmodavcu. Možda će nam dozvoliti da zajam vraćamo u manjim ratama tijekom dužeg vremenskog perioda.

Pa ipak, nepovoljne nas okolnosti ne oslobađaju naših odgovornosti. Čovjek koji se boji Jehove čini sve što može kako bi održao svoju riječ (Psalam 15:4). Iako se stvari možda nisu odvijale kako smo se nadali, trebamo biti spremni na određene žrtve kako bismo vratili svoje dugove, budući da je to naša kršćanska odgovornost.

Budi oprezan pri posuđivanju novca drugima

Naravno, zajmoprimac nije jedini koji treba pažljivo odvagnuti stvari. Trošak treba proračunati i brat od kojega se traži da pozajmi novac. Mudro je uzeti vremena da pažljivo i objektivno razmotrimo stvari prije nego posudimo novac drugima. Biblija potiče na oprez, govoreći: “Ne budi od onijeh koji ruku daju; koji (...) jamče za dugove” (Priče Salamunove 22:26).

Prije nego što se obavežeš, razmisli što bi se dogodilo ako ti brat ne bude mogao vratiti novac. Hoćeš li tada sam imati ozbiljnih financijskih poteškoća? Iako brat može imati najbolje namjere, okolnosti se mogu promijeniti ili se njegove procjene mogu pokazati pogrešnima. Jakov 4:14 podsjeća sve nas: “Ne znate šta će biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a po tom je nestane.” (Usporedi Propovjednika 9:11.)

Naročito kada se radi o poslovnoj pozajmici, mudro je razmotriti na kakvom je glasu zajmoprimac. Je li poznat kao pouzdan i dostojan povjerenja ili nerazborito upravlja novčanim sredstvima? Je li sklon ići od jednoga do drugoga u skupštini i tražiti novac? Mudro je na umu imati sljedeće riječi: “Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake” (Priče Salamunove 14:15).

Posudba ponekad ne mora biti najbolje rješenje ni za onoga kome se novac posuđuje. Lako mu može postati teret, oduzimajući mu radost. Želimo li da nam takav brat postane “sluga”? Može li zajam narušiti naš odnos, tako da izazove u bratu nemir, ili ga čak natjera u škripac ako nije u mogućnosti vratiti ga?

Ako postoji stvarna potreba, možemo li razmisliti o poklanjanju a ne o posuđivanju novca, iako će iznos možda biti manji? Biblija nas potiče da budemo samilosni kada vidimo da je brat u nevolji. “Pravednik poklanja i daje”, pjevao je psalmist (Psalam 37:21). Ljubav bi nas trebala potaknuti da učinimo ono što možemo kako bismo pružili praktičnu pomoć bratu u nevolji (Jakov 2:15, 16).

Dobro razmisli o svojim koracima

Budući da posudbe mogu izazvati trvenje, gledajmo na njih kao na posljednju soluciju umjesto kao na lako rješenje. Kao što je ranije kazano, zajmoprimac treba biti iskren sa zajmodavcem, pismeno dokumentirajući kako će i kada posuđeni novac biti vraćen. A ako postoji stvarno teška situacija, poklon će možda biti najbolje rješenje.

Michael nije Simonu posudio novac koji je ovaj zatražio. Umjesto toga, poklonio mu je manji iznos. Simon je bio zahvalan za takvu pomoć pri kupovini lijeka za svoje dijete. S druge strane, Michael je bio sretan što je na praktičan način mogao pokazati bratsku ljubav (Priče Salamunove 14:21; Djela apostolska 20:35). I Michael i Simon raduju se vremenu pod vlašću Kraljevstva kada će Krist “izbaviti ubogoga koji cvili” i kada nitko neće govoriti “bolestan sam” (Psalam 72:12; Izaija 33:24). Dotad dobro razmislimo o svojim koracima ako ikada smatramo potrebnim posuditi novac od brata.

[Bilješka]

[Slika na stranici 25]

Pismeni ugovor o posudbi znak je ljubavi, a ne nepovjerenja