Tko su bili Makabejci?
ZA MNOGE je period Makabejaca poput crne kutije, sakriven između završetka posljednjih knjiga Hebrejskih pisama i dolaska Isusa Krista. Baš kao što se određene pojedinosti otkrivaju analiziranjem crne kutije iz aviona nakon njegovog pada, izvjestan se uvid može dobiti pažljivim istraživanjem razdoblja Makabejaca — jednog prijelaznog razdoblja i doba promjena za židovsku naciju.
Tko su bili Makabejci? Kako su utjecali na judaizam prije dolaska prorečenog Mesije? (Danijel 9:25, 26).
Plima helenizma
Aleksandar Veliki osvojio je područja sve od Grčke pa do Indije (336-323. pr. n. e.). Njegovo ogromno kraljevstvo bilo je sredstvo za širenje helenizma — grčkog jezika i kulture. Aleksandrovi oficiri i vojnici ženili su se ženama iz tih područja, što je dovelo do stapanja grčke i stranih kultura. Nakon Aleksandrove smrti njegovo su kraljevstvo podijelili njegovi generali. Početkom drugog stoljeća pr. n. e. Antioh III iz grčke dinastije Seleukida u Siriji oteo je Izrael koji je bio pod vlašću grčke dinastije Ptolemejevića iz Egipta. Kako je na Židove u Izraelu utjecala helenistička vladavina?
Jedan povjesničar piše: “Budući da Židovi nisu mogli izbjeći doticaj sa svojim heleniziranim susjedima, a još su manje mogli izbjeći doticaj sa svojom braćom koja su živjela u tuđini, usvajanje grčke kulture i načina razmišljanja bilo je neizbježno. (...) Samo disati u tom periodu helenizacije već je značilo usvajati grčku kulturu!” Židovi su uzimali grčka imena. U većoj ili manjoj mjeri prihvatili su grčke običaje i način odijevanja. Sila koja ih je na podmukao način tjerala da se asimiliraju bila je u stalnom porastu.
Pokvarenost svećenikâ
Među Židovima koji su bili najviše podložni helenističkom utjecaju bili su svećenici. Za mnoge od njih prihvaćanje helenizma značilo je judaizmu dati priliku da ide ukorak s vremenom. Jedan od takvih Židova bio je Jason (na hebrejskom zvan Jozua), brat prvosvećenika Onije III. Dok je Onija bio daleko u Antiohiji, Jason je ponudio grčkim vlastima mito. Zašto? Da bi ih nagovorio da njega imenuju prvosvećenikom umjesto Onije. Grčki seleukidski vladar Antioh Epifan (175-164. pr. n. e.) spremno je prihvatio tu ponudu. Grčki vladari nisu se prije miješali u židovsku prvosvećeničku službu, ali Antioh je trebao novac za vojne pohode. Ujedno mu je bilo drago što ima židovskog vođu koji će aktivnije pospješivati helenizaciju. Na Jasonov zahtjev Antioh je Jeruzalemu dodijelio status grčkog grada (polis). A Jason je zauzvrat izgradio vježbalište, gdje su se mladi Židovi, pa čak i mladi svećenici, natjecali u igrama.
Izdaja uzrokuje izdaju. Tri je godine kasnije Menelaj, koji možda nije bio iz svećeničke linije, ponudio veće mito, a Jason je pobjegao. Da bi Antiohu platio, Menelaj je iz hramske blagajne uzeo veliku sumu novca. Budući da se Onija III (koji je bio u izgnanstvu u Antiohiji) otvoreno izjasnio protiv toga, Menelaj je organizirao njegovo ubojstvo.
Kako su se proširile glasine da je Antioh umro, Jason se s tisuću ljudi vratio u Jeruzalem, želeći Menelaju oduzeti mjesto prvosvećenika. No Antioh nije bio mrtav. Kad je čuo za Jasonovu akciju i za izgrede među Židovima koji se protive njegovoj politici helenizacije, Antioh je odgovorio svom žestinom.
Antioh poduzima akciju
U svojoj knjizi The Maccabees, Moshe Pearlman piše: “Iako zapisi nisu jasni u tom pogledu, čini se da je Antioh zaključio da je to što je Židovima dana religiozna sloboda bila politička pogreška. Smatrao je da posljednja pobuna u Jeruzalemu nije nastala iz čisto religioznih motiva, već zbog prevladavajućeg proegipatskog raspoloženja u Judeji, a ti su politički stavovi dobili opasan izgled upravo zato što su jedino Židovi od svih njegovih podanika tražili veliku mjeru religiozne odvojenosti i bila im je dozvoljena. (...) To se, odlučio je, treba zaustaviti.”
Izraelski državnik i znanstvenik Abba Eban rezimirao je ono što je uslijedilo: “Brzim slijedom događaja tokom 168. i 167. [pr. n. e.] Židovi su bili pobijeni, Hram opljačkan, a prakticiranje židovske religije zabranjeno. Obrezivanje se kažnjavalo smrću, kao i držanje sabata. Krajnji udarac došao je u prosincu 167. kad je po Antiohovoj naredbi u Hramu podignut oltar Zeusu i od Židova se zahtijevalo da žrtvuju svinjsko meso — što je, naravno, po židovskom zakonu bilo nečisto — grčkom bogu.” Za vrijeme tog perioda Menelaj i drugi Židovi koji su bili helenizirani ostali su na svojim položajima, vršeći službu u sada oskvrnjenom hramu.
Dok su mnogi Židovi prihvaćali helenizam, jedna nova grupacija koja je sebe nazivala hasidi — pobožni — podržavala je strogu poslušnost Mojsijevom zakonu. Sada, osjećajući gađenje nad svećenicima koji su bili helenizirani, običan je narod sve više pristajao na stranu hasida. Nastupio je period mučeništva jer su Židovi diljem zemlje bili prisiljavani da se pridržavaju poganskih običaja i da prinose žrtve ili da umru. U apokrifnim knjigama o Makabejcima navodi se veliki broj izvještaja o muškarcima, ženama i djeci koji su radije izabrali smrt nego učinili kompromis.
Makabejci se opiru
Žestoke akcije koje je poduzeo Antioh potakle su mnoge Židove da se bore za svoju vjeru. U Modinu, koji se nalazi sjeverozapadno od Jeruzalema, pokraj današnjeg grada Loda, svećenik imenom Matatija bio je pozvan da dođe u središnji dio grada. Budući da je Matatiju poštovalo lokalno stanovništvo, kraljev ga je predstavnik pokušao nagovoriti da sudjeluje u prinošenju poganske žrtve — da bi sačuvao svoj život i da bi dao primjer ostalim stanovnicima. Kad je to Matatija odbio, jedan je drugi Židov istupio, spreman da učini kompromis. Pun ogorčenja, Matatija je zgrabio oružje i ubio ga. Zapanjeni nasilnom reakcijom ovog starijeg čovjeka, grčki su vojnici sporo reagirali. Za nekoliko sekundi, Matatija je također ubio i grčkog službenika. Pet Matatijinih sinova i stanovnici tog grada svladali su grčke vojnike prije nego što su se mogli obraniti.
Matatija je uzviknuo: ‘Neka ide za mnom svatko tko revnuje za Zakon.’ Da bi izbjegli represalije, on i njegovi sinovi pobjegli su u brdovito područje. I kako se vijest o njihovim bitkama širila, pridružili su im se i drugi Židovi (uključujući i mnoge haside).
Matatija je nad vojnim operacijama imenovao svog sina Judu. Vjerojatno je Juda zbog svoje izuzetne vojne sposobnosti bio prozvan Makabejac, što znači “čekić”. Matatija i njegovi sinovi bili su prozvani Hasmonejci, imenom koje potječe od imena grada Hasemona ili od nekog pretka koji se tako zvao (Jozua 15:27). No, budući da je Juda Makabejac postao istaknuta ličnost za vrijeme pobune, tako je i cijela obitelj bila prozvana Makabejci.
Vraćanje hrama u prvobitno stanje
Za vrijeme prve godine pobune Matatija i njegovi sinovi organizirali su malu vojsku. U više navrata grčke su trupe napale grupe hasidskih boraca na sabat. Iako su bili sposobni da se brane, oni ne bi prekršili sabat. Stoga je došlo do masovnih pokolja. Matatija — kojeg se sada smatralo vjerskim autoritetom — uveo je pravilo koje je dopuštalo Židovima da se na sabat brane. Ovo pravilo ne samo da je pobuni dalo novu pokretačku snagu nego je također u judaizmu postalo primjer za oponašanje koji pokazuje da vjerski vođe mogu prilagoditi židovski zakon izmijenjenim okolnostima. U Talmudu se ova tendencija odražava u kasnije napisanoj izjavi: “Neka oskvrne jedan sabat tako da mogu svetiti mnoge sabate” (Joma 85b).
Nakon smrti svojeg ostarjelog oca, Juda Makabejac je postao neosporni vođa pobune. Shvaćajući da nema mogućnosti da pobijedi svog neprijatelja u otvorenoj borbi, on je izmislio nove metode borbe, poput gerilskog ratovanja u modernim vremenima. Napao bi Antiohove snage u područjima gdje ne bi mogle pribjeći svojim uobičajenim metodama obrane. Tako je u nizu borbi Juda uspio poraziti čete koje su bile brojčano daleko nadmoćnije od njegovih.
Suočeni s unutrašnjim rivalstvom i rastućom moći Rima, vladari Seleukidskog Carstva nisu toliko bili zainteresirani za provođenje antižidovskih odredbi. To je Judi otvorilo put da u svom napadu dođe do samih jeruzalemskih vrata. U prosincu 165. pr. n. e. (ili možda 164. pr. n. e.) on i njegove trupe osvojili su hram, očistili njegove posude i ponovno ga posvetili — točno nakon tri godine od njegovog oskvrnuća. Židovi ovaj događaj svake godine svečano obilježavaju tokom Hanuke, praznika posvećenja.
Politika iznad pobožnosti
Ciljevi pobune bili su postignuti. Zabrana prakticiranja judaizma bila je ukinuta. Obožavanje i prinošenje žrtava u hramu bilo je obnovljeno. Zadovoljni, hasidi su napustili vojsku Jude Makabejca i vratili se svojim kućama. No, Juda je imao druge zamisli. Imao je dobro obučenu vojsku, pa zašto je ne bi iskoristio da uspostavi nezavisnu židovsku državu? Vjerski razlozi koji su doveli do pokretanja pobune sada su bili zamijenjeni političkim pobudama. Tako se borba nastavila.
Tražeći potporu za svoju borbu protiv dominacije Seleukida, Juda Makabejac sklopio je savez s Rimom. Iako je 160. pr. n. e. bio ubijen u bici, njegova su braća nastavila borbu. Judin brat Jonatan tako je vodio stvari da su se seleukidski vladari složili oko njegovog imenovanja za prvosvećenika i vladara u Judeji, ali ipak pod njihovom vrhovnom vlašću. Kad je kao rezultat sirijske zavjere Jonatan bio prevaren, uhvaćen i ubijen, njegov brat Šimun — posljednji od braće Makabejaca — preuzeo je vlast. Pod Šimunovim vodstvom posljednji ostaci dominacije Seleukida bili su uklonjeni (141. pr. n. e.). Šimun je obnovio savez s Rimom, a židovski su ga starješine prihvatili kao vladara i prvosvećenika. Nezavisna dinastija Hasmonejaca bila je tako uspostavljena pod vlašću Makabejaca.
Makabejci su ponovo uspostavili obožavanje u hramu prije dolaska Mesije. (Usporedi Ivana 1:41, 42; 2:13-17.) No, baš kao što je pouzdanje u svećenstvo bilo oslabljeno ponašanjem heleniziranih svećenika, još je više bilo uzdrmano pod vlašću Hasmonejaca. Uistinu, vladanje politički orijentiranih svećenika umjesto nekog kralja iz linije vjernog Davida nije donijelo prave blagoslove židovskom narodu (2. Samuelova 7:16; Psalam 89:3, 4, 35, 36).
[Slika na stranici 21]
Matatija, otac Jude Makabejca, uzviknuo je: ‘Neka ide za mnom svatko tko revnuje za Zakon’
[Zahvala]
Matatija se obraća židovskim izbjeglicama/The Doré Bible Illustrations/Dover Publications