Njeguj prisnost s Jehovom

“PRIBLIŽITE se Bogu, i on će se približiti vama”, napisao je učenik Jakov (Jakov 4:8). A psalmist David u pjesmi je rekao: “Prisan je Jahve s onima koji ga se boje” (Psalam 25:14, St). Sasvim je očito da Jehova Bog želi da s njim budemo prisni. Ipak, takvu bliskost prema Bogu ne osjeća bezuvjetno svatko tko ga obožava i sluša njegove zakone.

Kako je s tobom? Imaš li prisan osobni odnos s Bogom? Nesumnjivo mu se želiš približiti. Kako možemo njegovati prisnost s Bogom? Što to znači za nas? Treće poglavlje biblijske knjige Priče Salamunove daje odgovore.

Salamun, kralj drevnog Izraela, započinje treće poglavlje Priča Salamunovih riječima: “Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijedi moje neka hrane srce tvoje. Jer će ti donijeti dug život, dobre godine i mir” (Priče Salamunove 3:1, 2). Budući da je Salamun pisao pod božanskim nadahnućem, ovaj nam očinski savjet zapravo daje Jehova Bog. Te nas riječi savjetuju da se vladamo u skladu s Božjim podsjetnicima — njegovim zakonom, odnosno učenjima i zapovijedima — koji su zapisani u Bibliji. Takvo će nam postupanje “donijeti dug život, dobre godine i mir”. Da, čak i danas možemo voditi spokojan život i izbjegavati postupanje kojim se izlažemo opasnostima od prerane smrti, što često snalazi one koji čine zlo. Štoviše, možemo gajiti nadu u vječni život u novom svijetu u kojem će vladati mir (Priče Salamunove 1:24-31; 2:21, 22).

Salamun dalje kaže: “Milost [“ljubazna dobrohotnost”, “NS”] i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploči srca svojega. Te ćeš naći milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima” (Priče Salamunove 3:3, 4).

Riječ koja se s jezika na kojem su izvorno napisani ovi stavci prevodi kao “ljubazna dobrohotnost” prevodi se i s “lojalna ljubav”, a podrazumijeva vjernost, složnost i lojalnost. Jesmo li odlučni da ostanemo uz Jehovu ma što da se desi? Ispoljavamo li ljubaznu dobrohotnost u odnosima sa suvjernicima? Trudimo li se ostati im bliski? Da li nam je, u svakodnevnom ophođenju s njima, ‘na jeziku zakon ljubazne dobrohotnosti’, čak i u napetim situacijama? (Priče Salamunove 31:26, NS).

Budući da je Jehova obilan u ljubaznoj dobrohotnosti, on je “spreman oprostiti” (Psalam 86:5, NS). Ukoliko smo se pokajali za prošle grijehe i sada hodimo ispravnom stazom, možemo računati s tim da će doći “razdoblja okrepe” od Jehove (Djela apostolska 3:19). Zar ne bismo trebali oponašati Boga opraštajući prijestupe drugima? (Matej 6:14, 15).

Jehova je ‘Bog istine’ i od onih koji nastoje biti prisni s njim želi ‘istinu’ (Psalam 31:5). Možemo li uopće očekivati da će nam Jehova biti Prijatelj ako živimo dvostrukim životom — ponašajući se na jedan način kad smo u društvu kršćana, a na drugi kad nas ne vide — poput “lažljivih ljudi” koji skrivaju svoju pravu osobnost? (Psalam 26:4, Šarić). Kako bi to samo bilo nerazumno, budući da je “sve golo i otvoreno izloženo očima” Jehovinim! (Hebrejima 4:13).

Ljubaznu dobrohotnost i istinoljubivost trebamo cijeniti poput dragocjene ogrlice ‘privezane na grlo’ jer nam pomažu da ‘nađemo milost pred Bogom i ljudima’. Nije dovoljno samo da se ove osobine vide nego ih trebamo urezati “na ploči srca svojega”, tako da one zaista budu dio naše osobnosti.

Mudri kralj nastavlja: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6).

Jehova je svakako dostojan našeg potpunog povjerenja. Budući da je Stvoritelj, on posjeduje ‘jaku moć’ i Izvor je ‘velike sile’ (Izaija 40:26, 29). Može ostvariti sve što je naumio. Pa, samo njegovo ime znači “on prouzročuje da postaje” i to jača naše pouzdanje u njegovu sposobnost da ispuni što je obećao! Budući da je “nemoguće da Bog laže”, Jehova je samo utjelovljenje istine (Hebrejima 6:18). Ljubav je njegova najistaknutija osobina (1. Ivanova 4:8). On je ‘pravedan u svim putovima svojim i svet [“lojalan”, NS] u svim djelima svojim’ (Psalam 145:17). Ako Bogu ne možemo vjerovati, kome onda možemo? Naravno, da bismo gajili povjerenje u njega, trebamo ‘ispitati i vidjeti kako je dobar Jehova’ tako da u svom životu primjenjujemo ono što učimo iz Biblije i da razmišljamo o dobru koje donosi takav život (Psalam 34:8).

Kako možemo ‘na svim putovima svojim imati Jehovu na umu’? Psalmist pod nadahnućem kaže: “Mislio sam o svim djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj” (Psalam 77:12). Budući da Boga ne možemo vidjeti, jako je važno duboko razmišljati o njegovim veličanstvenim djelima i o njegovom postupanju sa svojim narodom, kako bismo njegovali prisnost s njim.

Molitva je još jedan važan način kako Jehovu možemo imati na umu. Kralj David molio se Jehovi “cijeli dan” (Psalam 86:3). Kad je kao bjegunac boravio u pustoši, često se molio noću (Psalam 63:6, 7). “Duhom molite u svakoj prilici”, savjetovao je apostol Pavao (Efežanima 6:18). Koliko se često molimo? Radujemo li se tome što osobno možemo iskreno komunicirati s Bogom? Molimo li ga za pomoć kad se suočavamo s iskušavajućim situacijama? Tražimo li u molitvi njegovo vodstvo prije nego donesemo važne odluke? Jehovi smo dragi zbog svojih iskrenih molitvi koje mu upućujemo. Osim toga, imamo jamstvo da će on slušati naše molitve i ‘upravljati naše staze’.

Kako je samo nerazumno ‘oslanjati se na svoj razum’ ili na razum istaknutih ljudi u svijetu kad se možemo potpuno pouzdati u Jehovu! “Ne misli sam o sebi da si mudar”, kaže Salamun. Naprotiv, on savjetuje: “Boj se Jehove i uklanjaj se oda zla. To će biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim” (Priče Salamunove 3:7, 8). Zdrav strah da ne ugodimo Bogu treba upravljati svim našim postupcima, mislima i emocijama. Takvo strahopoštovanje, koje u duhovnom pogledu ozdravljuje i krijepi, spriječit će nas da činimo ono što je loše.

Kako se još možemo približiti Bogu? “Poštuj Jehovu imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega”, poučava kralj (Priče Salamunove 3:9). Poštovati Jehovu znači visoko ga cijeniti i javno veličati sudjelujući u javnom objavljivanju njegovog imena i podupirući to djelo. Naše vrijeme, talenti, snaga i materijalna dobra dragocjene su stvari kojima Jehovu poštujemo. To moraju biti prvine — najbolje što možemo dati. Zar način na koji koristimo materijalna sredstva ne bi trebao odražavati našu odlučnost da ‘uvijek tražimo najprije kraljevstvo i Božju pravednost’? (Matej 6:33).

Ako Jehovi iskazujemo čast svojim dragocjenim stvarima, nećemo ostati bez nagrade. “I biće pune žitnice tvoje obilja”, jamči Salamun, “i presipaće se vino iz kaca tvojih” (Priče Salamunove 3:10). Premda duhovno blagostanje samo po sebi ne donosi materijalno blagostanje, velikodušno korištenje naših sredstava za iskazivanje časti Jehovi donosi bogate blagoslove. Vršenje Božje volje za Isusa je bilo “hrana” koja ga je krijepila (Ivan 4:34). Isto tako, mi se jačamo sudjelovanjem u djelu propovijedanja i stvaranja učenika kojim se slavi Jehova. Ukoliko ustrajemo u tom djelu, naše će duhovne žitnice biti pune obilja. Naša će se radost — koju simbolizira vino — prelijevati.

Zar se Jehovi ne obraćamo moleći ga i za dovoljnu količinu fizičke hrane za svaki dan? (Matej 6:11). Ustvari, sve što posjedujemo dolazi od našeg nebeskog Oca punog ljubavi. Jehova će izliti još blagoslova, i to u onoj mjeri u kojoj svoje dragocjene stvari koristimo kako bismo ga hvalili (1. Korinćanima 4:7).

Zapazivši koliko je u njegovanju prisnosti s Jehovom važna stega, izraelski nas kralj savjetuje: “Sine moj, ne odbacuj stege Jehovine, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. Jer koga ljubi Jehova onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio” (Priče Salamunove 3:11, 12).

Doduše, možda nam nije lako prihvatiti stegu. “Nikakva se stega isprva ne čini kao radost, nego kao žalost”, napisao je apostol Pavao, “ali onima koji su poučeni njome poslije donosi plod pun mira, naime pravednost” (Hebrejima 12:11). Ukor i stega sastavni su dio školovanja koje nas približava Bogu. Jehovine opomene — bez obzira na to dolaze li od roditelja, preko kršćanske skupštine ili su rezultat dubokog razmišljanja o Bibliji za vrijeme osobnog studija — predstavljaju izraz njegove ljubavi prema nama. Mudro ćemo postupiti ako ih prihvatimo.

Salamun dalje ističe koliko su u njegovanju bliskog odnosa s Bogom važni mudrost i razbor. On kaže: “Blago čovjeku koji nađe mudrost, i čovjeku koji dobije razum [“razbor”, “NS”]. Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. (...) Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i tko je god drži sretan je” (Priče Salamunove 3:13-18).

Podsjećajući nas na to da mudrost i razbor dolaze do izražaja u Jehovinim čudesnim djelima stvaranja, kralj navodi: “Jehova je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom [“razborom”, “NS”]. (...) Sine moj, da ti to ne odlazi iz očiju; čuvaj pravu mudrost i razboritost [“praktičnu mudrost i sposobnost razmišljanja”, “NS”]; i biće život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu” (Priče Salamunove 3:19-22).

Mudrost i razbor bogougodne su osobine. Ne samo da ih trebamo gajiti nego ih se trebamo čvrsto držati time da nikad ne zanemarimo marljivo proučavanje Biblije i primjenjivanje naučenog. “Tada ćeš ići bez brige putem svojim”, kaže dalje Salamun, “i noga tvoja neće se spotaći.” On nastavlja: “Kad liježeš, nećeš se plašiti, i kad počivaš, sladak će ti biti san” (Priče Salamunove 3:23, 24).

Doista, dok čekamo “iznenadno uništenje” Sotoninog zlog svijeta, koje će doći kao lopov, možemo hoditi bez brige i spokojno spavati (1. Solunjanima 5:2, 3; 1. Ivanova 5:19). Čak se i tijekom predstojeće velike nevolje možemo pouzdati u sljedeće riječi: “Nećeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožničke kad dođe. Jer će ti Jehova biti uzdanica i čuvaće ti nogu da se ne uhvati” (Priče Salamunove 3:25, 26; Matej 24:21).

“Ne odreci dobra onima kojima treba”, savjetuje Salamun, “kad možeš učiniti” (Priče Salamunove 3:27). U dobro koje drugima činimo spada i velikodušno korištenje naših materijalnih sredstava u njihovu korist, a to možemo činiti na mnoge načine. No, nije li pomaganje drugima da razviju blizak odnos s pravim Bogom najbolja stvar koju tijekom ovog “vremena kraja” možemo učiniti za njih? (Danijel 12:4). Dakle, sada je vrijeme da budemo revni u djelu propovijedanja Kraljevstva i stvaranja učenika (Matej 28:19, 20).

Mudri kralj navodi i neke postupke koje treba izbjegavati, govoreći: “Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i dođi drugi put, i sutra ću ti dati, kad imaš. Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. Ne svađaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije učinio zla. Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova” (Priče Salamunove 3:28-31).

Ukratko objašnjavajući zašto daje savjet, Salamun kaže: “Jer je mrzak Jehovi zlikovac, a u pravednih je tajna njegova [“a prisan je s pravednima”, “St”]. Prokletstvo je Jehovino u kući bezbožnikovoj, a stan pravednički blagosilja. Jer podsmjevačima on se podsmijeva, a krotkima daje milost. Mudri će naslijediti slavu, a bezumnike će odnijeti sramota” (Priče Salamunove 3:32-35).

Ukoliko želimo biti prisni s Jehovom, ne smijemo kovati nepoštene i zle planove (Priče Salamunove 6:16-19). Božju naklonost i blagoslov imat ćemo samo ako činimo ono što je ispravno u njegovim očima. Možda će nam drugi iskazati čast, iako to ne tražimo, kad vide da postupamo u skladu s božanskom mudrošću. Zbog toga, odbacimo pokvarene puteve ovog zlog i nasilnog svijeta. Uistinu, hodimo ispravnim putem i njegujmo prisnost s Jehovom!