Borci protiv Boga neće nadvladati!

 1. Koji je zadatak dobio Jeremija, i koliko je trajala njegova služba?

JEHOVA je opunomoćio mladog Jeremiju da bude prorok nacijama (Jeremija 1:5). Bilo je to u vrijeme vladavine dobrog judejskog kralja Jozije. Jeremija je svoju proročku službu nastavio kroz burno razdoblje koje je prethodilo babilonskom osvajanju Jeruzalema i u vrijeme kad je Božji narod bio odveden u izgnanstvo (Jeremija 1:1-3).

 2. Kako je Jehova bodrio Jeremiju, i što je značilo boriti se protiv tog proroka?

² Poruke o presudi koje je Jeremija trebao objavljivati sigurno su izazvale protivljenje. Zato ga je Bog ojačao za ono što je ležalo pred njim (Jeremija 1:8-10). Tako je naprimjer prorokov duh podizao riječima: “Oni će udariti na te, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Jehova, da te izbavljam” (Jeremija 1:19). Boriti se protiv Jeremije značilo je boriti se protiv Boga. Jehova danas ima proroku sličnu grupu slugu, čije djelovanje nalikuje Jeremijinom. I oni poput njega hrabro objavljuju Božju proročansku riječ. Ta poruka utječe na sve pojedince i nacije bilo pozitivno bilo negativno, ovisno o tome kako reagiraju na nju. I danas, kao i u Jeremijino vrijeme, ima onih koji se bore protiv Boga protiveći se njegovim slugama i njihovim zaduženjima koja su dobili od Boga.

 3. Zašto su Jehovini sluge izloženi napadu?

³ Jehovin narod izložen je napadu još od početka 20. stoljeća. U mnogim su zemljama zlonamjerni ljudi tražili način da spriječe — odnosno ušutkaju — objavljivanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Njih potiče naš glavni Protivnik, Đavo, koji “hoda uokolo kao ričući lav, tražeći da koga proždere” (1. Petrova 5:8). Kad su 1914. završila “određena vremena nacija”, Bog je ustoličio svog Sina kao novog Kralja Zemlje, zapovjedivši mu: “Vladaj sred neprijatelja svojih” (Luka 21:24; Psalam 110:2). Krist je upotrijebio svoju moć i zbacio Sotonu s neba, a njegovo djelovanje ograničio na blizinu Zemlje. Đavo zna da ima malo vremena i zato svoj gnjev iskaljuje na pomazanim kršćanima i njihovim suradnicima (Otkrivenje 12:9, 17). Kakve su posljedice učestalih napada tih boraca protiv Boga?

 4. Koje je kušnje Jehovin narod doživio tijekom razdoblja prvog svjetskog rata, a što se dogodilo 1919. i 1922?

⁴ Tijekom prvog svjetskog rata Jehovini pomazani sluge suočili su se s mnogim ispitima vjere. Doživljavali su ruganje i klevetanje, progonila ih je svjetina i dobivali su batine. Kao što je prorekao Isus, postali su “predmet mržnje svih naroda” (Matej 24:9). Neprijatelji Božjeg Kraljevstva su usred ratne histerije upotrijebili istu taktiku koju se koristilo i protiv Isusa Krista. Jehovin su narod lažno ožigosali kao buntovnike i udarili su na samo srce Božje vidljive organizacije. U svibnju 1918. izdani su državni nalozi za hapšenje predsjednika Društva Watch Tower J. F. Rutherforda i sedmorice njegovih najbližih suradnika. Njih osmorica dobili su duge zatvorske kazne i bili su poslani u državni zatvor u Atlanti (Georgia, SAD). Devet mjeseci kasnije bili su oslobođeni. U svibnju 1919. okružni apelacioni sud utvrdio je da okrivljenima nije bilo omogućeno nepristrano suđenje, pa je presuda stoga bila poništena. Slučaj je bio odgođen do novog suđenja, no država je kasnije povukla optužnicu, a brat Rutherford i njegovi suradnici bili su potpuno oslobođeni. Nastavili su sa svojim djelovanjem, a kongresi održani 1919. i 1922. u Cedar Pointu (Ohio) dali su novi zamah djelu propovijedanja Kraljevstva.

 5. Kako su prošli Jehovini svjedoci u nacističkoj Njemačkoj?

⁵ Tridesetih godina nastupilo je vrijeme diktatura, a Italija, Japan i Njemačka ujedinili su se i osnovali sile osovine. Početkom tog desetljeća okrutno proganjanje Božjeg naroda uzelo je maha, posebno u nacističkoj Njemačkoj. Nametnute su zabrane. Uslijedili su pretresi domova, a stanari su bili hapšeni. Tisuće ljudi bile su protjerane u koncentracione logore zato što se nisu htjele odreći svoje vjere. Cilj te borbe protiv Boga i njegovog naroda bio je istrebljenje Jehovinih svjedoka u tom totalitarnom režimu.a Kad su se Svjedoci u Njemačkoj obratili sudu kako bi se borili za svoja prava, Ministarstvo pravosuđa Reicha pripremilo je dugačku izjavu kako bi bilo sigurno da Jehovini svjedoci neće uspjeti. U njoj je stajalo: “Sudovi ne smiju zatajiti ravnajući se samo po očitim zakonskim formalnostima; naprotiv, moraju tražiti i pronaći načine da izvrše svoje uzvišene dužnosti usprkos formalnim poteškoćama.” To je značilo da nije bilo moguće dobiti pravdu. Nacisti su tvrdili da je djelovanje Jehovinih svjedoka štetno, odnosno neprijateljsko, i da ‘remeti nacionalsocijalističku koncepciju’.

 6. Što su neprijatelji nastojali učiniti tijekom drugog svjetskog rata i nakon njega kako bi zaustavili naše djelo?

⁶ Tijekom drugog svjetskog rata zabrane i ograničenja nametnuta su Božjem narodu u Australiji, Kanadi i u drugim zemljama povezanim s Britanskim Commonwealthom — u Africi, Aziji, na karipskim otocima i na otocima Tihog oceana. U Sjedinjenim su Državama utjecajni neprijatelji i krivo informirane osobe stvarale ‘nevolje pod izlikom zakona’ (Psalam 94:20, St). No pitanja pozdravljanja zastave te lokalnih naloga kojima se zabranjivalo propovijedanje od kuće do kuće rješavala su se na sudovima, a povoljne sudske odluke donesene u Sjedinjenim Državama gradile su bedem podrške slobodi vjeroispovijedi. Uz Jehovinu pomoć, neprijateljska nastojanja nisu uspjela. Kad je u Evropi završio rat, zabrane su ukinute. Tisuće Svjedoka zatvorene u koncentracionim logorima bile su oslobođene, no borba još nije završila. Odmah nakon drugog svjetskog rata započeo je hladni rat. Istočnoevropske države vršile su daljnji pritisak na Jehovin narod. Poduzimale su se zakonske mjere kako bi se omelo i prekinulo naše djelo svjedočenja, zaustavilo dotok biblijske literature, ukinulo naše javne skupove. Mnogi su bili zatvoreni ili poslani u radne logore.

 7. Što su u novije vrijeme doživjeli Jehovini svjedoci u Poljskoj, Rusiji i drugim zemljama?

⁷ Kako su prolazila desetljeća, otvarale su se mogućnosti za propovijedanje Kraljevstva. Poljska je 1982. dozvolila održavanje jednodnevnih kongresa, iako je još uvijek bila pod komunističkom vlašću. Tamo su 1985. održani međunarodni kongresi. Godine 1989. uslijedili su veliki međunarodni kongresi na kojima su prisustvovale tisuće delegata iz Rusije i Ukrajine. Iste su godine Mađarska i Poljska zakonski priznale Jehovine svjedoke. U jesen 1989. pao je Berlinski zid. Nekoliko mjeseci kasnije dobili smo zakonsko priznanje u Istočnoj Njemačkoj, a nedugo nakon toga u Berlinu je održan međunarodni kongres. Početkom 90-ih godina 20. stoljeća ulagali su se napori da se uspostavi kontakt s braćom u Rusiji. Stupilo se u vezu s nekim državnim službenicima u Moskvi i 1991. Jehovini svjedoci bili su zakonski registrirani. Otada je u Rusiji i republikama bivšeg Sovjetskog Saveza djelo doživjelo ogroman porast.

 8. Što se dogodilo Jehovinom narodu u razdoblju od 45 godina nakon završetka drugog svjetskog rata?

⁸ I dok je u nekim područjima progonstvo prestalo, u drugima se povećalo. U razdoblju od 45 godina nakon završetka drugog svjetskog rata mnoge zemlje nisu htjele zakonski priznati Jehovine svjedoke. Osim toga, nametnute su zabrane, bilo na nas bilo na naše djelo, u 23 afričke, 9 azijskih, 8 evropskih, 3 latinoameričke i 4 otočne zemlje.

 9. Što su pretrpjeli Jehovini sluge u Malaviju?

⁹ Jehovini svjedoci u Malaviju doživjeli su divljačko progonstvo koje je započelo 1967. Budući da su kao pravi kršćani neutralni, naši suvjernici u toj zemlji nisu htjeli kupiti političke stranačke iskaznice (Ivan 17:16). Nakon sastanka Malavijske kongresne stranke održanog 1972. došlo je do novog vala brutalnosti. Braću su odvodili iz njihovih domova i uskraćivali im mogućnost zapošljavanja. Tisuće su pobjegle iz zemlje da ne budu ubijene. No da li su borci protiv Boga i njegovog naroda nadvladali? Nipošto! Okolnosti su se promijenile i 1999. u Malaviju je izviješten najveći broj od 43 767 objavitelja Kraljevstva, a oblasnim kongresima prisustvovalo je preko 120 000 osoba. U glavnom gradu izgrađena je nova podružnica.

10. Što poduzimaju suvremeni protivnici Božjeg naroda, slično kao u Danijelovom slučaju?

¹⁰ Otpadnici, svećenstvo i drugi ne mogu podnijeti našu poruku iz Božje Riječi. Pod pritiskom vjerskih grupacija crkava kršćanstva, protivnici traže takozvani zakonski način da opravdaju borbu koju vode protiv nas. Koje taktike ponekad koriste? Pa što su radili urotnici kad su napadali proroka Danijela? U Danijelu 6:4, 5 čitamo: “Starješine i upravitelji gledahu kako bi našli što da optuže Danijela radi kraljevstva; ali ne mogahu naći optužbe ni pogreške, jer bješe vjeran, i ne nalažaše se u njega pogreške ni mane. Tada rekoše oni ljudi: nećemo naći na toga Danijela ništa, ako ne nađemo što na nj radi zakona Boga njegova.” Danas protivnici isto tako traže razlog za optužbu. Oni glasno prosvjeduju protiv “opasnih kultova” i pokušavaju prišiti tu oznaku Jehovinim svjedocima. Krivim tumačenjima, aluzijama i lažima oni napadaju naše obožavanje i našu odanost božanskim načelima.

11. Koje lažne tvrdnje iznose neki protivnici Jehovinih svjedoka?

¹¹ Vjerski i politički elementi u nekim zemljama ne žele priznati da mi vršimo “oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga” (Jakov 1:27). Iako se naše kršćansko djelovanje provodi u 234 zemlje, protivnici tvrde da mi nismo “poznata religija”. Nekoliko dana prije održavanja jednog međunarodnog kongresa 1998. neke su atenske novine citirale jednog svećenika Grčke pravoslavne crkve koji je tvrdio da “[Jehovini svjedoci] nisu ‘poznata religija’”, usprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava koja je pokazala suprotno. Nekoliko su dana kasnije jedne druge novine u istom gradu citirale jednog predstavnika crkve koji je rekao: “[Jehovini svjedoci] ne mogu biti ‘kršćanska skupština’ jer nemaju ništa zajedničko s kršćanskom vjerom u osobu Isusa Krista.” To je uistinu začuđujuće jer nijedna druga vjerska zajednica ne stavlja veći naglasak na oponašanje Isusa od Jehovinih svjedoka!

12. Što moramo činiti dok vodimo duhovnu borbu?

¹² Dobru vijest nastojimo braniti i utvrđivati zakonskim sredstvima (Filipljanima 1:7). Osim toga, mi nećemo kompromitirati niti umanjiti našu čvrstu odanost Božjim mjerilima pravednosti (Titu 2:10, 12). I mi se, poput Jeremije, ‘opasujemo i govorimo sve što nam Jehova zapovijeda’ i ne dozvoljavamo borcima protiv Boga da nas imalo zaplaše (Jeremija 1:17, 18). Jehovina Sveta Riječ jasno nam označava pravi put kojim trebamo ići. Ni u kom slučaju ne želimo se oslanjati na krhku ‘tjelesnu mišicu’ niti tražiti “zaklon pod sjenom Egipatskom”, odnosno u ovom svijetu (2. Dnevnika 32:8; Izaija 30:3; 31:1-3). I dok vodimo duhovni rat, moramo se i dalje svim srcem uzdati u Jehovu, dopustiti mu da vodi naše korake, a ne oslanjati se na vlastito razumijevanje (Priče Salamunove 3:5-7). Ako nemamo Jehovinu podršku i ako nas on ne čuva, sav naš trud bit će “uzalud” (Psalam 127:1).

13. Zašto se može reći da sotonski napad na Isusa nije uspio?

¹³ Najistaknutiji primjer beskompromisne odanosti Jehovi svakako je Isus, koji je bio lažno optužen za pobunu i narušavanje utvrđenog poretka. Nakon što je ispitao Isusov slučaj, Pilat je bio spreman osloboditi ga. No svjetina je na poticaj vjerskih vođa vikala da se Isusa pribije na stup, iako je bio nedužan. Tražili su da umjesto Isusa oslobodi Barabu — čovjeka koji je bio u zatvoru zbog pobune i ubojstva! Pilat je te nerazumne protivnike još jednom pokušao odvratiti od njihovog zahtjeva, no na kraju je popustio pred njihovom vikom (Luka 23:2, 5, 14, 18-25). Iako je Isus umro na stupu, taj užasni sotonski napad na nedužnog Božjeg Sina potpuno je propao, jer Jehova je Isusa uskrsnuo i uzvisio ga sebi s desne strane. Na Pentekost 33. n. e. bio je posredstvom proslavljenog Isusa izliven sveti duh i tako je osnovana kršćanska skupština — “novo stvorenje” (2. Korinćanima 5:17; Djela apostolska 2:1-4).

14. Do čega je došlo kad su se židovski religiozni elementi protivili Isusovim sljedbenicima?

¹⁴ Ubrzo nakon toga religiozni elementi zaprijetili su apostolima, no ti Kristovi sljedbenici nisu prestali govoriti o onome što su vidjeli i čuli. Isusovi su učenici molili: “Jehova, obrati pažnju na njihove prijetnje, i daj svojim slugama da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ” (Djela apostolska 4:29). Jehova je odgovorio na njihovu molbu ispunivši ih svetim duhom i jačajući ih da neustrašivo nastave s objavljivanjem. Apostolima je uskoro opet bilo naređeno da prestanu propovijedati, no Petar i drugi apostoli odgovorili su: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29). Prijetnje, hapšenja i bičevanja nisu ih mogli odvratiti od širenja aktivnosti povezanih s propovijedanjem Kraljevstva.

15. Tko je bio Gamalijel, i kakav je savjet dao vjerskim protivnicima Isusovih sljedbenika?

¹⁵ Kako su na to reagirali vjerski poglavari? “Osjetili su se duboko povrijeđenima i htjeli su [apostole] ubiti.” Međutim, tamo je bio jedan učitelj Zakona po imenu Gamalijel, farizej, kojeg je poštovao sav narod. Nakratko je izveo apostole iz dvorane Sanhedrina, a zatim je njihovim vjerskim protivnicima savjetovao: “Ljudi Izraelci, pazite što namjeravate učiniti s ovim ljudima. (...) Zato vam (...) kažem: Ne dirajte te ljude, nego ih pustite (jer ako je ova zamisao ili ovo djelo od ljudi, propast će; ali ako je od Boga, nećete ih moći uništiti); inače biste se mogli naći kao borci protiv samog Boga” (Djela apostolska 5:33-39).

16. Kako bi svojim riječima izrazio jamstvo koje Jehova daje svom narodu?

¹⁶ Gamalijelov savjet bio je razuman i mi cijenimo kad netko govori u našu korist. Mi, isto tako, priznajemo da su slobodu vjeroispovijedi poduprle sudske odluke nepristranih sudaca. Naravno, naša odanost Božjoj Riječi izaziva negodovanje svećenstva kršćanstva i drugih vođa Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:1-3). Iako se oni zajedno s drugima na koje utječu bore protiv nas, mi imamo jamstvo: “Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti sretno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je nasljedstvo sluga Jehovinih i pravda njihova od mene, veli Jehova” (Izaija 54:17).

17. Zašto možemo biti hrabri iako se protivnici bore protiv nas?

¹⁷ Naši se neprijatelji bez razloga bore protiv nas, ali mi nismo obeshrabreni (Psalam 109:1-3). Nikad nećemo dopustiti da nas oni koji mrze biblijsku poruku zastraše i da zbog toga kompromitiramo svoju vjeru. Iako očekujemo da naša duhovna borba postane još intenzivnija, mi znamo kakav će biti ishod. I mi ćemo poput Jeremije doživjeti ispunjenje proročanskih riječi: “Oni će udariti na te, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Jehova, da te izbavljam” (Jeremija 1:19). Da, mi znamo da borci protiv Boga neće nadvladati!