“Mudrost je zaštita”

“KOLIKO li je bolje steći mudrost nego zlato! I bolje je izabrati stjecanje razboritosti nego srebra”, kažu Mudre izreke 16:16. Zašto je mudrost toliko vrijedna? Pa, “mudrost je zaštita, a i novac je zaštita. No prednost je znanja i mudrosti u tome što čuvaju na životu one koji ih imaju” (Propovjednik 7:12). Kako to mudrost čuva na životu one koji je imaju?

Stjecanje mudrosti koju daje Bog, odnosno temeljito upoznavanje Božje Riječi, Biblije, te postupanje u skladu s naučenim pomaže nam da hodimo putem koji Jehova odobrava (Mudre izreke 2:10-12). Salamun, kralj drevnog Izraela, rekao je: “Put je čestitih kloniti se zla. Tko pazi na put svoj, čuva dušu svoju” (Mudre izreke 16:17). Da, mudrost izbavlja one koji je posjeduju od pogrešnih puteva i čuva ih na životu. Jezgrovite misli iz Mudrih izreka 16:16-33 pokazuju da mudrost koju daje Bog može pozitivno utjecati na naš stav, govor i postupke.a

Personificirana mudrost u Mudrim izrekama 8:13 kaže: “Ja mrzim samouzvisivanje i ponos.” Ponos i mudrost potpuna su suprotnost. Mi trebamo mudro postupati i paziti da ne postanemo ponosni ili bahati. Naročito trebamo na to paziti kad doživimo neki uspjeh ili kad dobijemo dodatne odgovornosti u kršćanskoj skupštini.

“Ponos ide pred slomom”, upozoravaju Mudre izreke 16:18, “i oholost pred padom.” Uzmimo za primjer najveći ‘slom’ svih vremena — duhovni pad savršenog Božjeg duhovnog sina koji je postao Sotona Đavo (1. Mojsijeva 3:1-5; Otkrivenje 12:9). Nije li on prije svog pada postao ponosan? Biblija ukazuje na to kad kaže da novoobraćenici ne bi smjeli biti imenovani za nadglednike u kršćanskoj skupštini ‘da se ne bi uzoholili i pali pod istu osudu kao i Đavo’ (1. Timoteju 3:1, 2, 6). Veoma je važno paziti da ne pobuđujemo ponos drugih, a niti dozvoliti da sami postanemo ponosni!

“Bolje je biti ponizan s krotkima nego dijeliti plijen s onima koji sami sebe uzvisuju”, stoji u Mudrim izrekama 16:19. Koliko je to dobar savjet pokazuje primjer Nebukadnezara, kralja drevnog Babilona. On je u ravnici Duri ponosno podigao ogroman lik, koji je možda predstavljao njega samog. Lik je možda bio postavljen na jako visoko postolje, pa je bio visok 27 metara (Danijel 3:1). Taj veliki spomenik trebao je biti dojmljiv simbol Nebukadnezarovog carstva. Premda visoka i veličanstvena zdanja — naprimjer taj lik te obelisci, crkveni tornjevi i neboderi — mogu dojmiti ljude, ona Bogu ne predstavljaju ništa. Psalmist je u pjesmi rekao: “Jehova je visoko, a ipak vidi poniznoga. A ohologa poznaje samo izdaleka” (Psalam 138:6). Ustvari, “što je među ljudima uzvišeno, u Božjim je očima odvratno” (Luka 16:15). Za nas je bolje da nas “privlači ono što je ponizno” nego da ‘o sebi mislimo visoko’ (Rimljanima 12:16).

Kako mudrost utječe na naš govor? Mudri kralj kaže: “Tko razborito sagledava stvari, nalazi dobro, i sretan je onaj tko se uzda u Jehovu. Tko je mudra srca, naziva se razumnim, i tko je ljubaznih usana, dobiva na uvjerljivosti. Razboritost je vrelo života onima koji je imaju, a kazna za lude je ludost. Srce mudroga razboritima čini usta njegova i uvjerljivost pridodaje usnama njegovim” (Mudre izreke 16:20-23).

Mudrost nam omogućava da govor bude razborit i uvjerljiv. Zašto? Zato što osoba mudra srca u svemu nastoji ‘naći dobro’ i ‘uzda se u Jehovu’. Kad se trudimo pronaći dobro u drugima, vjerojatnije je da ćemo pozitivno govoriti o njima. Naše riječi ne bi smjele biti neljubazne i grube, već ugodne i uvjerljive. Uzimamo li u obzir okolnosti drugih, lakše ćemo razumjeti s kakvim se poteškoćama oni možda suočavaju i kako se s njima nose.

Mudrost u govoru nam je također prijeko potrebna kad propovijedamo o Kraljevstvu i činimo učenike. Kad ljude poučavamo o Božjoj Riječi, cilj nam ne bi smio biti tek da im prenosimo informacije. Cilj bi nam trebao biti doprijeti do njihovog srca. Zato nam je potrebna uvjerljivost. Apostol Pavao poticao je svog suradnika Timoteja da se i dalje drži onoga ‘u što se uvjerio’ (2. Timoteju 3:14, 15).

Prema objašnjenju u An Expository Dictionary of New Testament Words (Rječniku s tumačenjima novozavjetnih riječi) Williama Vinea, grčka riječ za “uvjeriti” između ostalog znači “izazvati promjenu mišljenja pod utjecajem razumskih ili moralnih razloga”. Da bismo mogli iznijeti uvjerljive argumente koji će naše slušatelje potaknuti da promijene svoje mišljenje, trebamo steći uvid u to kako oni razmišljaju, što ih zanima, u kakvim okolnostima žive i kakvo je njihovo porijeklo. Kako to možemo saznati? Učenik Jakov odgovara: ‘Budi brz slušati, a spor govoriti’ (Jakov 1:19). Ako osobi postavljamo pitanja i pažljivo slušamo ono što kaže, možemo saznati što joj je u srcu.

Apostol Pavao bio je naročito uvjerljiv govornik (Djela apostolska 18:4). Čak je i jedan njegov protivnik, srebrar Demetrije, priznao: “Taj [je] Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio mnoštvo ljudi i preobratio ih” (Djela apostolska 19:26). Je li Pavao sebi pripisivao zaslugu za to što je bio toliko djelotvoran u propovijedanju? Nipošto! Smatrao je da su se u njegovom propovijedanju ‘očitovali Božji duh i sila’ (1. Korinćanima 2:4, 5). Jehovin sveti duh pomaže i nama. Budući da se uzdamo u Jehovu, sigurni smo da će nam on pomoći da u službi propovijedanja budemo razboriti i uvjerljivi.

Nimalo ne čudi što se one koji su “mudra srca” naziva ‘razboritima’ i “oštroumnima” (Mudre izreke 16:21, Katančić; New International Version). Da, razboritost je “vrelo života” onima koji je imaju. A što je s nerazboritima? Oni “preziru mudrost i pouku” (Mudre izreke 1:7). Kakve posljedice moraju snositi zbog toga što odbacuju Jehovinu pouku? Kao što smo već naveli, Salamun je rekao: “Kazna za lude je ludost” (Mudre izreke 16:22). Oni se često moraju suočiti i sa strogom kaznom. Bezumni sami sebi uzrokuju probleme, nanose si sramotu, izlažu se bolestima, pa čak i preuranjenoj smrti.

Ukazujući na pozitivan utjecaj mudrosti na govor, izraelski kralj kaže: “Ljubazne su riječi saće meda, slatke su duši i lijek su kostima” (Mudre izreke 16:24). Kao što je med sladak i brzo okrepljuje gladnu osobu, tako i ljubazne riječi mogu ohrabriti i osvježiti. Med je ujedno dobar za zdravlje te ima ljekovita svojstva. Jednako je i s ljubaznim riječima — one mogu druge duhovno izgraditi (Mudre izreke 24:13, 14).

“Neki se put čovjeku čini ispravnim”, kaže Salamun, “ali na kraju vodi u smrt” (Mudre izreke 16:25). Te su nam riječi upozorenje da se čuvamo neispravnog razmišljanja i postupaka koji nisu u skladu s Božjim zakonom. Neki način postupanja s našeg tjelesnog gledišta može izgledati ispravan, ali je možda u potpunoj suprotnosti s pravednim načelima iz Božje Riječi. Štoviše, Sotona se može poslužiti takvom prijevarom kako bi osobu naveo da čini nešto za što smatra da je ispravno, a zapravo će je odvesti u smrt.

Od takvog nas samozavaravanja najbolje može zaštititi mudro i razborito srce te savjest oblikovana u skladu s dobrim poznavanjem Božje Riječi. Ukoliko se pri donošenju odluka, bilo da se radi o moralu, služenju Bogu ili nečem drugom, vodimo Božjim mjerilima o ispravnom i neispravnom, sigurno ćemo biti zaštićeni od takvog samozavaravanja.

“Tko radi, za sebe radi”, nastavlja mudri kralj, “jer ga tjeraju usta njegova” (Mudre izreke 16:26). Salamun želi reći da radnikova potreba za jelom radi za njega jer ga glad “tjera”, odnosno potiče na rad. Jeruzalemska Biblija kaže: “Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.” Prirodne želje, kao što je želja za hranom, mogu nas potaknuti na marljivost. Takve su želje korisne. No što ako dopustimo da ispravna želja postane toliko neumjerena da se pretvori u pohlepu? Posljedice mogu biti slične kao i kad mala logorska vatra koju se koristi za kuhanje nekontrolirano zahvati cijelu šumu. Pohlepa se razvija kad želje izmaknu našoj kontroli i postanu štetne. Ukoliko je svjesna te opasnosti, mudra će osoba stalno preispitivati čak i svoje ispravne želje.

Riječi koje izgovorimo mogu biti razorne poput velike vatre. Opisujući štetne posljedice do kojih može doći kad u drugima tražimo greške i ogovaramo ih, Salamun kaže: “Nevaljao čovjek iskopava ono što je zlo i na usnama mu je vatra koja pali. Čovjek koji smišlja spletke zameće svađu i klevetnik razdvaja one koji su bliski” (Mudre izreke 16:27, 28).

Onaj tko pokušava uništiti dobar glas svog bližnjeg ‘nevaljao je čovjek’. Mi trebamo tražiti dobro u drugima i govoriti o njima ono što će druge navesti da ih još više poštuju. A što je sa slušanjem onih koji ogovaraju druge? Slušanje takvih priča osobu lako može navesti da bez razloga postane sumnjičava, može rastaviti prijatelje i uzrokovati podjele u skupštini. Mudrost će nas potaknuti da ne slušamo one koji ogovaraju.

Upozoravajući nas da se ne damo zavesti na neispravan put, Salamun kaže: “Nasilnik zavodi bližnjega svojega i navodi ga na put koji nije dobar. Pakosno namiguje očima, smišljajući spletke. Kad stišće usne, sigurno će zlo učiniti” (Mudre izreke 16:29, 30).

Mogu li oni koji obožavaju pravoga Boga biti navedeni na nasilno postupanje? Danas mnogi ljudi dopuštaju da ih se navede na ‘smišljanje spletki’. Oni zagovaraju nasilje ili čak sami nasilno postupaju. Nama možda nije teško čuvati se takvog postupanja. No što je s njegovim podmuklijim oblicima? Ne nalaze li milijuni ljudi užitak u zabavi ili sportovima koji veličaju nasilje? Biblija nas jasno upozorava: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći” (Mudre izreke 13:20). Mudrost koju daje Bog doista nam pruža pravu zaštitu!

A što reći o onima koji cijeli život postupaju mudro i razborito te ne hode ‘putem koji nije dobar’? Divno je u Božjim očima kad netko život provede na putu pravednosti i to se izuzetno cijeni. “Sijeda je kosa prekrasna kruna kad se nalazi na putu pravednosti”, stoji u Mudrim izrekama 16:31.

S druge strane, nema ništa lijepog u neobuzdanom gnjevu. Prvorođeni sin Adama i Eve, Kajin, ‘žestoko se razgnjevio’ na svog brata Abela te ga je ‘napao i ubio’ (1. Mojsijeva 4:1, 2, 5, 8). Iako se ponekad možda opravdano naljutimo, moramo paziti da naša ljutnja ne preraste u neobuzdani gnjev. U Mudrim izrekama 16:32 jasno stoji: “Tko je spor na gnjev, bolji je od silnog čovjeka, i tko vlada sobom, bolji je od onoga tko je osvojio grad.” Neobuzdani gnjev niti je pokazatelj snage niti je vrlina. On je slabost koja osobu može navesti da pođe ‘putem koji nije dobar’.

“Ždrijeb se u krilo baca”, kaže izraelski kralj, “ali svaka odluka njime donesena dolazi od Jehove” (Mudre izreke 16:33). U drevnom Izraelu Jehova je svoju volju ponekad obznanjivao putem ždrijeba. Kao ždrijeb koristili su se obluci ili pak drvene odnosno kamene pločice. Najprije bi se Jehovu zamolilo da on odluči o određenom pitanju. Zatim bi se u nabore haljine bacilo ždrijeb i izvuklo ga se. Za odluku bi se smatralo da je došla od Boga.

Jehova više ne koristi ždrijeb kako bi putem njega saopćio svom narodu svoju volju. On je svoju volju otkrio u svojoj Riječi, Bibliji. Dobro poznavanje Biblije ključ je za stjecanje mudrosti koja dolazi od Boga. Stoga ne bismo smjeli dopustiti da prođe ijedan dan, a da nismo čitali nadahnutu Božju Riječ (Psalam 1:1, 2; Matej 4:4).