Je li papa nasljednik svetog Petra?

GODINE 2002. papa Ivan Pavao II. pismenim je putem naložio limburškom biskupu (Njemačka) da se podloži naputku Vatikana o ukidanju crkvenih savjetovališta za žene koje razmišljaju o pobačaju. Navodeći da je “po volji Isusa Krista odgovoran za dobrobit i jedinstvo Crkve”, papa se pozvao na svoj autoritet te istaknuo da kao “nasljednik svetog Petra” ima pravo od biskupa zatražiti da se podloži odluci Svete Stolice.

Prema tumačenju Rimokatoličke crkve, “Krist je svetom Petru dodijelio primat među apostolima”. Osim toga Katolička crkva tvrdi da “Petar, kojemu je dana vlast nad cijelom Crkvom, po Kristovoj odredbi treba imati neprekinut niz nasljednika te da rimski biskupi nasljeđuju njegovu službu” (New Catholic Encyclopedia [2003], svezak 11, stranice 495-496).

Budući da se to tumačenje tiče samih temelja Crkve, važno je ispitati je li točno. Podupire li Biblija učenje da je Petar prvi papa? Što povijest kaže o počecima i razvoju papinstva? Dokazuju li pape svojim učenjima i vladanjem tvrdnju da su Petrovi nasljednici?

Gledište da je Crkva izgrađena na Petru katolici još i danas potvrđuju Isusovom izjavom zapisanom u Mateju 16:18: “Ti si Petar. Na ovoj stijeni sagradit ću skupštinu svoju.” U bazilici svetog Petra u Rimu nalazi se natpis s tim riječima na latinskom jeziku.

Augustin, vrlo cijenjen crkveni otac, neko je vrijeme smatrao da je skupština sagrađena na Petru. No potkraj života shvatio je da je pogrešno protumačio Isusove riječi iz Mateja 16:18. U djelu Preispitivanja Augustin je na temelju biblijskih argumenata iznio mišljenje da kršćanska skupština nije izgrađena na Petru, nego na Isusu.a

Istina, Petra se u evanđeljima spominje mnogo puta i posve je očito da je imao važnu ulogu među prvim kršćanima. Isus je u nekoliko navrata izdvojio njega te apostola Ivana i Jakova jer je želio da budu s njim u nekim posebnim prilikama (Marko 5:37, 38; 9:2; 14:33). Petru je povjerio “ključeve kraljevstva nebeskog”, kojima je on raznim skupinama ljudi omogućio da saznaju za Božje Kraljevstvo i dobiju priliku ući u njega — najprije Židovima i obraćenicima na židovstvo, potom Samarićanima te na koncu i ljudima iz drugih naroda (Matej 16:19; Djela apostolska 2:5, 41; 8:14-17; 10:45). Budući da je bio otvoren, nije neobično što je ponekad zastupao apostole i govorio u njihovo ime (Djela apostolska 1:15; 2:14). No može li se zbog toga reći da je on bio glava prve kršćanske skupštine?

Apostol Pavao napisao je da je Petar bio ovlašten za “apostolstvo među obrezanima”, pa neki na temelju toga zaključuju da je Petar dobio vlast nad skupštinom (Galaćanima 2:8). Međutim kontekst ne podupire taj zaključak jer je Pavao govorio o Petrovom ovlaštenju da propovijeda Židovima, a ne da upravlja skupštinom.

Iako je Petru bila povjerena velika odgovornost, Biblija nigdje ne ukazuje na to da je bio na čelu skupštine niti da je donosio odluke u ime svih učenika. U svojoj je poslanici za sebe jednostavno rekao da je “apostol” i “starješina” (1. Petrova 1:1; 5:1).

Kada se pojavilo učenje o papinstvu? Dok su apostoli još bili na životu, neki kršćani smatrali su da bi u skupštini jedan čovjek trebao biti na istaknutijem položaju od svojih suvjernika. Što su apostoli mislili o tome?

Sam je apostol Petar rekao da pojedinci koji predvode skupštinu ne smiju “gospodariti onima koji su vlasništvo Božje”, već da se u međusobnom ophođenju trebaju “opasati poniznošću” (1. Petrova 5:1-5). Apostol Pavao upozorio je da će se u skupštini pojaviti “ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:30). Pretkraj 1. stoljeća apostol Ivan napisao je poslanicu u kojoj je snažno osudio vladanje učenika po imenu Diotref. Zašto ga je tako strogo ukorio? Između ostalog, zato što je Diotref “volio biti prvi” u skupštini (3. Ivanova 9). Svojim savjetima i opomenama apostoli su sprečavali da častohlepni pojedinci prisvoje vlast u skupštini (2. Solunjanima 2:3-8).

Sa smrću apostola sve se promijenilo. Neki članovi skupštine počeli su tražiti istaknute položaje. U djelu The Cambridge History of Christianity piše: “Crkva u Rimu sve do sredine 2. stoljeća vjerojatno nije imala ‘vrhovnog biskupa’.” Međutim u 3. stoljeću rimskog se biskupa počelo smatrati vrhovnim poglavarom Crkve, iako njegov autoritet isprva nisu prihvaćale sve biskupije.b Budući da su željeli osnažiti tvrdnju da je rimski biskup poglavar Crkve, neki su sastavili popis dotadašnjih Petrovih nasljednika.

Ipak, popis papa nije valjan dokaz za tvrdnju da su oni doista Petrovi nasljednici. Zašto? Najprije zato što se ne može potvrditi točnost nekih dijelova popisa. No postoji i puno važniji argument: učenje o Petrovim nasljednicima zasniva se na pogrešnim pretpostavkama. Zašto se to može reći? Zato što se točnost svjetovnih izvora iz 1. i 2. stoljeća, koji navode da je Petar propovijedao u Rimu, ne može sa sigurnošću potvrditi, ali još više zato što nema nikakvih dokaza da je bio glava tamošnje skupštine.

Ni Biblija nigdje ne ukazuje na to da je Petar bio na čelu rimske skupštine. Primjerice u pismu upućenom skupštini u Rimu apostol Pavao po imenu je naveo mnoge kršćane koji su ondje živjeli. Međutim Petra nije spomenuo (Rimljanima 16:1-23). Da je Petar bio glava te skupštine, bi li bilo realno zaključiti da je Pavao slučajno ili namjerno izostavio njegovo ime?

Osim toga otprilike u vrijeme kad je Petar pisao svoju prvu poslanicu, Pavao je pisao Drugu poslanicu Timoteju, u kojoj je rekao da se nalazi u Rimu. Zapravo, Pavao je šest svojih poslanica napisao upravo ondje, a ni u jednoj od njih Petra nije ni spomenuo.

Tridesetak godina nakon što je Pavao dovršio pisanje svojih poslanica, apostol Ivan napisao je tri poslanice i knjigu Otkrivenje. Nigdje nije rekao da je rimska skupština najistaknutija niti je naveo da postoji nekakav vođa koji ima istaknut položaj kao tobožnji Petrov nasljednik. Dakle ni Biblija ni izvanbiblijski povijesni dokazi ne podupiru gledište da je Petar bio prvi rimski biskup.

Od onoga tko tvrdi da je “nasljednik svetog Petra” i “Kristov namjesnik” s razlogom se može očekivati da se vlada po uzoru na Krista i drži se njegovih učenja, što je, na koncu, činio i Petar. Razmotrimo ukratko po kakvom su ponašanju bili poznati Petar i Krist. Je li Petar od svojih suvjernika očekivao posebnu čast? Nije. Nije želio da mu se itko klanja niti da mu iskazuje štovanje (Djela apostolska 10:25, 26). Što možemo reći o Isusu? On je sam rekao da nije došao da mu služe, nego da služi drugima (Matej 20:28). A što povijest kaže o papama? Jesu li oni poznati po tome što odbijaju uzvišene položaje i laskave titule te po tome što se ne razmeću bogatstvom i moći?

Nadalje Petar i Krist bili su čestiti i miroljubivi. Može li se isto reći za one koji kažu da su Petrovi nasljednici? Zanimljivo je zapaziti kako katolička enciklopedija Lexikon für Theologie und Kirche opisuje papu Leona X: “Papa Leon X. nije prezao od nepotizma, miješao se u politiku i odavao mnogim užicima te je zanemarivao važne duhovne dužnosti.” Karl Amon, katolički svećenik i profesor crkvene povijesti, kaže da pouzdani povijesni izvori potvrđuju kako je papa Aleksandar VI. bio “besramno beskrupulozan i nemoralan čovjek te da je zloupotrebljavao svoj položaj i trgovao crkvenim službama i privilegijima”.

A što je s papinskim učenjima? Jesu li ona u skladu s onim što su naučavali Petar i Krist? Petar primjerice nije vjerovao da svi dobri ljudi idu na nebo. Kad je govorio o vjernom kralju Davidu, jednostavno je rekao: “David nije uzašao na nebo” (Djela apostolska 2:34). Petar nije smatrao ni da treba krštavati malu djecu. Naprotiv, učio je da svaki vjernik treba sam donijeti odluku o tome hoće li se krstiti (1. Petrova 3:21).

Isus je naučavao da su svi njegovi sljedbenici jednaki i da nitko od njih ne bi smio prisvajati vlast nad svojom braćom u vjeri. Rekao je: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga” (Marko 9:35). Kratko prije svoje smrti svojim je sljedbenicima jasno zapovjedio: “Nemojte dopustiti da vas zovu učiteljima, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća! I nikoga na zemlji ne zovite ocem, jer jedan je Otac vaš — onaj koji je na nebesima! Nemojte dopustiti ni da vas zovu vođama, jer je vaš Vođa jedan — Krist!” (Matej 23:1, 8-10). Drže li se pape onoga što su naučavali Petar i Krist?

Neki kažu da sakrament svećeničkog reda nalaže poštivanje papinog položaja, čak i ako neki papa ne živi životom dostojnim kršćanina. Je li to gledište razumno? Isus je rekao: “Svako dobro drvo donosi dobar plod, a svako nevaljalo drvo donosi bezvrijedan plod. Dobro drvo ne može donijeti bezvrijedan plod, niti nevaljalo drvo može donijeti dobar plod.” Kad se u obzir uzmu sve činjenice, može li se reći da bi Petar i Krist željeli da ih se povezuje s papama, koji donose “bezvrijedan plod”? (Matej 7:17, 18, 21-23).