PITANJA ČITATELJA
Apostol Pavao napisao je: “Bog (...) neće dopustiti da budete iskušani više nego što možete podnijeti” (1. Kor. 10:13). Znači li to da Jehova unaprijed procjenjuje što možemo podnijeti, a zatim odlučuje s kojim ćemo se kušnjama morati suočiti?
Razmislimo što bi takav zaključak zapravo značio. Jedan brat čiji je sin počinio samoubojstvo pitao se: “Je li Jehova unaprijed procijenio da ćemo moja žena i ja biti u stanju podnijeti samoubojstvo našeg sina? Da li se to dogodilo zato što je Bog smatrao da ćemo to moći izdržati?” Logično je pitati se: Imamo li razloga vjerovati da Jehova upravlja baš svime što nam se događa u životu?
Detaljnije razmatranje Pavlovih riječi zapisanih u 1. Korinćanima 10:13 dovodi nas do sljedećeg zaključka: Nema biblijskog temelja za vjerovanje da Jehova unaprijed procjenjuje što bismo mogli podnijeti i da onda na temelju toga bira koje će nas kušnje zadesiti. Razmotrimo četiri razloga koja upućuju na takav zaključak.
Kao prvo, Jehova je ljudima podario slobodnu volju. On želi da sami donosimo odluke u životu (5. Mojs. 30:19, 20; Još. 24:15). Ako odlučimo postupati ispravno, možemo se uzdati u to da će on upravljati našim koracima (Izr. 16:9). No ako odlučimo ići krivim putem, morat ćemo snositi posljedice (Gal. 6:7). Kad bi Jehova birao koje će nas kušnje snaći, ne bi li time obezvrijedio slobodnu volju koju nam je podario?
Kao drugo, Jehova nas ne štiti od nepredviđenih događaja (Prop. 9:11). Moglo bi nam se dogoditi da doživimo neku strašnu nesreću, možda čak s teškim posljedicama, samo zato što smo se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Isus je spomenuo nesreću koja je zadesila 18 ljudi na koje se srušila kula. Iz njegovih riječi vidljivo je da oni nisu poginuli zato što je to bila Božja volja (Luka 13:1-5). Zar nije nerazumno misliti da Bog unaprijed određuje tko će poginuti, a tko preživjeti u nekoj nesreći koja se slučajno dogodi?
Kao treće, svatko od nas uključen je u važno sporno pitanje. Naime, Sotona je doveo u pitanje vjernost svih Jehovinih slugu kad je iznio optužbu da nećemo ostati vjerni Bogu ako se nađemo u kušnjama (Job 1:9-11; 2:4; Otkr. 12:10). Kad bi nas Jehova odlučio poštedjeti nekih kušnji zato što smatra da ih ne bismo mogli podnijeti, ne bi li to išlo u prilog Sotoninim optužbama?
Kao četvrto, Jehova ne koristi uvijek svoju moć predviđanja da bi unaprijed saznao sve što će nam se dogoditi. Gledište da Bog unaprijed odlučuje koje će nas kušnje zadesiti podrazumijeva da on zna sve o našoj budućnosti. No takvo gledište nije u skladu s Biblijom. Naravno, Bog može znati što će se dogoditi u budućnosti (Iza. 46:10). Međutim, Biblija pokazuje da on bira kada će koristiti svoju moć predviđanja budućnosti (1. Mojs. 18:20, 21; 22:12). Kad je koristi, uvijek uzima u obzir našu slobodnu volju. Zar to i ne očekujemo od Boga koji poštuje našu slobodu i koji svoje osobine uvijek pokazuje na savršeno uravnotežen način? (5. Mojs. 32:4; 2. Kor. 3:17).
Kako onda trebamo razumjeti Pavlove riječi: “Bog (...) neće dopustiti da budete iskušani više nego što možete podnijeti”? Pavao ovdje ne govori o tome što Jehova čini prije nego što nas zadesi kušnja, nego što čini dok kušnja traje.a Pavlove utješne riječi jamče nam da će nam Jehova, ako se uzdamo u njega, pomagati u svakoj kušnji koja nas zadesi u životu (Psal. 55:22). Njegova se izjava temelji na dvije važne činjenice.
Kao prvo, kušnje koje doživljavamo su “uobičajene za ljude”. One su sastavni dio života u ovom svijetu. Mi ih možemo podnijeti, pod uvjetom da se uzdamo u Boga (1. Petr. 5:8, 9). Kontekst Pavlovih riječi iz 1. Korinćanima 10:13 pokazuje da je on govorio o kušnjama s kojima su se suočili Izraelci u pustinji (1. Kor. 10:6-11). Nijedna od tih kušnji nije bila nešto što nitko od ljudi nikad nije doživio niti je bila toliko teška da je vjerni Izraelci ne bi mogli podnijeti. No Pavao je četiri puta rekao da su “neki od njih” bili neposlušni Jehovi. Nažalost, neki Izraelci podlegli su neispravnim željama jer se nisu uzdali u Boga.
Kao drugo, “Bog je vjeran”. Iz načina na koji se Bog ophodio sa svojim narodom vidljivo je da on iskazuje vjernu ljubav onima “koji ga ljube i drže zapovijedi njegove” (5. Mojs. 7:9). Isto tako, očito je da on uvijek ispunjava svoja obećanja (Još. 23:14). S obzirom na to da je Bog u prošlosti bio vjeran svojim slugama, oni koji ga ljube i slušaju mogu biti uvjereni da će on u svakoj njihovoj kušnji održati svoje obećanje i učiniti dvije stvari: (1) neće dozvoliti da ijedna kušnja postane tako teška da je ne bi mogli podnijeti i (2) on će za njih “stvoriti izlaz”.
Kako Jehova u kušnji “stvara izlaz” za one koji se uzdaju u njega? Naravno, on može, ako to želi, jednostavno ukloniti kušnju. No prisjetimo se da je Pavao rekao: “Bog (...) će stvoriti izlaz kad dođe iskušenje, da možete izdržati.” Prema tome, Jehova nam često “stvara izlaz” tako što nam daje ono što je potrebno kako bismo izdržali kušnje. Razmotrimo nekoliko načina na koje nam Jehova može “stvoriti izlaz”:
On nas “tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Kor. 1:3, 4). Jehova može umiriti naše misli, srce i osjećaje putem svoje Riječi, svog svetog duha i duhovne hrane koju daje vjerni rob (Mat. 24:45; Ivan 14:16, bilješka; Rim. 15:4).
Može nas voditi pomoću svetog duha (Ivan 14:26). Kad se nađemo u kušnjama, duh nas može podsjetiti na neke biblijske izvještaje i načela, a zatim nam može pomoći da uvidimo koje bi korake bilo mudro poduzeti.
Može nam pomoći preko svojih anđela (Hebr. 1:14).
Može nam pružiti podršku preko naših suvjernika, koji nam svojim riječima i djelima mogu pomoći i ojačati nas (Kol. 4:11).
Dakle, što zapravo znače Pavlove riječi zapisane u 1. Korinćanima 10:13? Jehova ne bira niti odlučuje koje će nas kušnje snaći. No kada se nađemo u kušnjama, možemo biti sigurni u sljedeće: Ako se potpuno uzdamo u Jehovu, on nikada neće dozvoliti da naše kušnje postanu nepodnošljive. On će uvijek stvoriti izlaz tako da ih možemo izdržati. To je doista utješno znati!
a Grčka riječ koja je prevedena kao “iskušenje” može značiti i “kušnja, nevolja”.