Unapređujmo interese Kraljevstva — pokazujući duh požrtvovnosti
1 Živimo u svijetu iz kog je duh požrtvovnosti gotovo iščeznuo. Mnogi jedva da razmišljaju o tome kako bi mogli pomaći drugima. Izgleda da je prevladalo udobno egoističko stanovište. Pavao je slijedećim riječima opisao naše dane: “Ljudi će biti samoljubivi, ljubitelji novca ... nezahvalni” (2. Tim. 3:2). Kršćani se moraju oduprijeti tom bezbožnom svjetskom duhu, ako žele ostati u Božjoj milosti. Zašto je to tako i na koji način možemo unapređivati interese Kraljevstva, pokazujući duh požrtvovnosti?
ZAŠTO TREBA BITI POŽRTVOVAN?
2 Jehova je Stvoritelj svih dobrih stvari (Jakov 1:17). Sve što posjedujemo njemu pripada. Svjesnost da Bogu dugujemo zahvalnost treba nas navesti da svoje vrijeme, svoje sposobnosti, svoj posjed, da, čak svoj život damo njemu u službu. (Usporedi 1. Korinćanima 4:7.) Mi mu u svakom pogledu dugujemo tu vrstu predanosti (Otkr. 4:11).
3 Isus Krist je savršeni primjer požrtvovnog čovjeka. Time što je stavio osobne interese u pozadinu, da bi mogao vršiti volju Božju, iskazivao je on želju punu čežnje da se dopadne svom Ocu. On je u potpunosti unapređivao interese Kraljevstva (Ivan 5:30). I apostol Pavao je shvatio vrijednost požrtvovnosti, pa je zato pozvao braću u Rimu da ‘prinesu sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu’ (Rim. 12:1).
NA KOJI NAČIN MOŽEMO PRINOSITI ŽRTVE
4 Božji sluge nisu danas ništa manje požrtvovni. Mnoga naša braća i sestre su napustili svoje domove i posjed da bi mogli stupiti u punovremenu službu. Drugi, koji ne mogu služiti u punoj službi, velikodušno su dali svoje vrijeme, novac i snagu, pomažući tako u izgradnji prikladnih mjesta za obožavanje. Da, zahvaljujući, dobrovoljnoj pomoći Bogu predanih muževa, žena i djece, vrlo je rijetko potrebno da se prilikom gradnje kraljevskih ili kongresnih dvorana plaća radna i stručna radna snaga. Oni smatraju taj dobrovoljni rad kao službu propovijedanja, kao svoj doprinos u unapređivanju interesa Kraljevstva. Oni cijene neusporedive duhovne blagoslove, koje sami kao i ostali dobivaju u tim zgradama, primjenjujući Isusovo temeljno načelo: “Badava ste primili, badava i dajte” (Matej 10:8).
5 A kako je s nama? Posjedujemo li duh požrtvovnosti? Služimo li Jehovi zaista odgovarajuće našim okolnostima? Mi ne smijemo sebi dozvoliti da našim mislima ovlada duh svijeta. Da li bismo mogli posvetiti više vremena osobnom studiju? Možemo li pomagati možda bolesnima, starijim i ostalima, čineći djela koja bi svjedočila o kršćanskoj dobroti i ljubavi? Možemo li planirati više vremena za objavljivanje dobre vijesti na našem području? Da li bismo mogli pojačati svoju službu, prihvaćajući pomoćnu ili opću pionirsku službu? Samoispitivanje nam može pokazati u čemu bi se mogli poboljšati (Jevr. 13:15, 16).
6 Budući da se približavamo svršetku sadašnjeg sustava stvari, sve je veća potreba spremnijeg doprinošenja žrtava, da bismo mogli služiti Bogu na prihvatljiv način. Sotona zna da ima malo vremena. Ništa mu ne bi bilo draže nego navesti Jehovin narod da slijedi svijet u njegovom sebičnom načinu postupanja. Mi se želimo oduprijeti tim đavolskim udarcima, razvijajući stav poput Psalmiste, koji je rekao: “Rado ću prinijeti žrtvu, proslavit ću ime tvoje Jehova, jer je dobro” (Psalam 54:6).