Pitanja čitatelja

Iako tih 70 učenika nije bilo prisutno kad je Isus uspostavio Gospodinovu večeru, ne trebamo zbog toga zaključiti da Isus nije imao dobro mišljenje o njima ili da su ga oni napustili. Isus je tom prilikom naprosto htio provesti vrijeme sa svojim apostolima.

Isus je i 12 apostola i 70 učenika smatrao dostojnima da budu njegovi sljedbenici. On je najprije među mnoštvom svojih učenika izabrao 12 muškaraca, koje je nazvao apostolima (Luka 6:12–16). Isus je bio u Galileji kad je “dozvao dvanaestoricu” te ih “poslao da propovijedaju o Božjem kraljevstvu i da liječe bolesne” (Luka 9:1–6). Kasnije, dok je bio u Judeji, Isus je “izabrao još 70 učenika i poslao ih dva po dva” (Luka 9:51; 10:1). Prema tome, Isus je imao sljedbenike u raznim krajevima u kojima se propovijedala dobra vijest.

Židovi koji su postali Isusovi učenici i dalje su svake godine slavili Pashu, vjerojatno u krugu svoje obitelji (Izl. 12:6–11, 17–20). Kratko prije svoje smrti Isus je s apostolima otišao u Jeruzalem. Ali on nije tražio od svih svojih učenika iz Judeje, Galileje i Pereje da zajedno s njim proslave Pashu. Isus je tom prilikom očito želio biti sa svojim apostolima. Rekao im je: “Žarko sam želio jesti s vama ovu pashalnu večeru prije svojih patnji” (Luka 22:15).

Isus je za to imao dobar razlog. On je uskoro trebao umrijeti kao Janje Božje “koje odnosi grijeh svijeta” (Ivan 1:29). To se trebalo dogoditi u Jeruzalemu, gradu u kojem se dugo vremena Bogu prinosilo žrtve. Pashalno janje bilo je podsjetnik Izraelcima da ih je Jehova izbavio iz Egipta, ali Isus je svojom žrtvom trebao postići puno više od toga – trebao je cijelo čovječanstvo osloboditi grijeha i smrti (1. Kor. 5:7, 8). Osim toga, ta je žrtva trebala omogućiti dvanaestorici apostola da postanu dio temelja na kojem će se sazidati kršćanska skupština (Efež. 2:20–22). Zanimljivo je da sveti grad Jeruzalem ima “12 kamenova temeljaca” na kojima je napisano “12 imena 12 Janjetovih apostola” (Otkr. 21:10–14). Dakle, vjerni Isusovi apostoli trebali su imati važnu ulogu u ispunjenju Božjeg nauma. Stoga je razumljivo što je Isus želio da oni budu s njim na posljednjoj Pashi i onome što je uslijedilo odmah nakon nje – Gospodinovoj večeri.

Istina, sedamdesetorica učenika niti drugi sljedbenici nisu te večeri bili s Isusom. Pa ipak, svi koji su ostali vjerni imali su koristi od onoga što je Isus uspostavio – Gospodinove večere. Sa svim učenicima koji su s vremenom postali pomazani kršćani sklopljen je “savez za kraljevstvo”, o kojem je Isus govorio apostolima posljednje noći svog zemaljskog života (Luka 22:29, 30).