Hebrejima 4:12 | “Živa je riječ Božja, djelotvorna”

“Božja je riječ živa i ima veliku moć, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire tako duboko da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu, te može razotkriti misli i namjere srca” (Hebrejima 4:12, Novi svijet).

“Jer, živa je riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca” (Hebrejima 4:12, Kršćanska sadašnjost, 2008.).

U Bibliji je zapisana Božja poruka ljudima. Ona ima veliku moć i može razotkriti naše misli i motive. Ta poruka može promijeniti život ljudi nabolje.

“Božja je riječ živa.” Izraz “Božja riječ” odnosi se na Božja obećanja, odnosno Božji naum, koji je zapisan u Bibliji.a Bog želi da ljudi poslušni njemu vječno žive na Zemlji u miru i jedinstvu. To je važan dio njegovog nauma (Postanak 1:28; Psalam 37:29; Otkrivenje 21:3, 4).

U kom je smislu Božja riječ “živa”? Ona je “živa” jer snažno djeluje na srca onih koji vjeruju u nju te im daje nadu i smisao u životu (Ponovljeni zakon 30:14; 32:47). Osim toga, Božja obećanja nisu mrtvo slovo na papiru zato što Bog čini sve što je potrebno da bi se ona u potpunosti ispunila (Ivan 5:17). Za razliku od ljudi Bog ne zaboravlja svoja obećanja. Njemu se ne može dogoditi da nešto obeća, a onda shvati da to ne može ispuniti (Brojevi 23:19). Sam Bog je rekao: “Tako će se ispuniti riječi koje izađu iz mojih usta. Neće se vratiti k meni a da se ne obistine” (Izaija 55:10, 11).

Božja riječ “ima veliku moć”. Izraz “Božja riječ ima veliku moć” može se prevesti kao “Božja riječ je snažna”, “Božja riječ je djelotvorna” ili “Božja riječ može ostvariti cilj s kojim je izrečena”. Dakle, možemo biti sigurni da će se ispuniti sve što Jehovab Bog kaže ili obeća (Psalam 135:6; Izaija 46:10). Ustvari, Bog može ispuniti svoja obećanja na način koji daleko nadmašuje sva naša očekivanja (Efežanima 3:20).c

Božja riječ “ima veliku moć” i zato što onima koji je cijene pomaže da svoj život i osobnost promijene nabolje. Kad biblijska učenja postanu dio nas, ona utječu na naš način razmišljanja, način života i ciljeve (Rimljanima 12:2; Efežanima 4:24). U tom smislu Božja riječ djeluje u onima koji vjeruju (1. Solunjanima 2:13).

Božja riječ “oštrija je od svakog dvosjeklog mača”. Zašto se to može reći? Zato što ona prodire duboko u našu nutrinu – do našeg srca – i to na način na koji nikakva ljudska mudrost ne može. To je dobro opisano u nastavku Hebrejima 4:12.

Božja riječ “prodire tako duboko da razdvaja dušu i duh, kosti i njihovu moždinu”. U Bibliji se izraz “duša” može odnositi na to kakvima se doimamo, dok se izraz “duh” može odnositi na to kakvi smo doista u svojoj nutrini (Galaćanima 6:18). Simbolično govoreći, Božja riječ prodire do naše moždine, odnosno do naših najdubljih misli i osjećaja, a to nijedan čovjek ne može vidjeti. Biblijska istina otkriva kakve smo doista osobe i to nas može potaknuti da učinimo pozitivne promjene, što raduje i nas i našeg Stvoritelja.

Božja riječ “može razotkriti misli i namjere srca”. Način na koji osoba reagira na Božju riječ može otkriti što stvarno misli, pa čak i kakve su njene namjere i motivi, koji utječu na njeno ponašanje. Naprimjer, ako osoba pozitivno reagira na Božju riječ i počne raditi potrebne promjene u svom životu, time pokazuje da je ponizna i iskrena. Takva osoba želi ugoditi svom Stvoritelju. Ali ako kritizira Božju riječ i tako omalovažava njenu vrijednost, to može otkriti neke njene negativne karakteristike, kao što su bahatost i sebičnost. Takva osoba možda pokušava opravdati ponašanje koje Bog ne odobrava (Jeremija 17:9; Rimljanima 1:24–27).

Jedan biblijski priručnik kaže da Božja riječ “može prodrijeti do najskrivenijih kutaka naše nutrine”. Nema toga što je u našem srcu što Bog ne može vidjeti i što njegova riječ ne može razotkriti. U Hebrejima 4:13 piše da je “sve golo i otkriveno pred očima onoga kome moramo položiti račun”.

Knjigu Hebrejima napisao je apostol Pavao pod Božjim nadahnućem 61. godine. Ta je poslanica upućena kršćanima židovskog porijekla koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji.

U 3. i 4. poglavlju apostol Pavao upozorava kršćane da ne budu poput drevnih Izraelaca (Hebrejima 3:8–12; 4:11). Jehova je obećao da će izbaviti Izraelce iz ropstva i dovesti ih u zemlju u kojoj će “živjeti bez straha” (Ponovljeni zakon 12:9, 10). Pa ipak, Izraelci koji su izašli iz Egipta uporno su kršili Božje zapovijedi i tako pokazali da ne vjeruju Božjim obećanjima. Zato je Bog rekao: “Oni neće ući u moj počinak.” Zbog svoje neposlušnosti izgubili su dobar odnos s Bogom. Na kraju su svi pomrli u pustinji. Njihovi potomci naslijedili su Obećanu zemlju, ali i oni su s vremenom postali neposlušni Bogu, i to ih je skupo koštalo (Nehemija 9:29, 30; Psalam 95:9–11; Luka 13:34, 35).

Pavao je potaknuo kršćane da izvuku pouku iz lošeg primjera nevjernih Izraelaca. Mi ne moramo završiti poput njih. Dapače, možemo ”ući u Božji počinak” ako smo poslušni njegovoj riječi i ako u potpunosti vjerujemo njegovim obećanjima (Hebrejima 4:1–3, 11).

Pogledajte kratki video o Hebrejima.