se trenutku spustila na vaš papir sasvim obična kućna muha. Razmišljali ste o tome, kako ste zapisali sve osnovne fizičke zakone svemira, pronašli ste ključ, tako rekuć, svih tajni svemira, a da ipak ne znate mnogo o prirodi te male muhe.

Tako su mi te riječi bile prenesene, želio bi ih citirati uz Vašu dozvolu, ako su točne. Ako ne, bio bi Vam posebno zahvalan da me ispravite.”

Molilac je dobio odgovor, datiran 21. maja 1954. g., koji je glasio: “Opis mog razgovora sa vašim dopisnikom u biti je točan i vi ga možete upotrijebiti u tom obliku. Uz srdačne pozdrave, Vama odani, (potpis) A. Einstein.” (New York Times, 1. septembra 1981. g.)

Iako čovjek i dalje proširuje svoju spoznaju o svemiru, ona je još uvijek relativno oskudna, podsjećajući nas na Jobove riječi u vezi Boga i njegovih djela: “Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit grom njegove moći?” (Job 26:14, ST).

Pitanja čitalaca

◼ Smije li kršćanin dozvoliti da mu se pri medicinskoj obradi stave pijavice da izvuku nešto krvi?

Ne bi bilo protivno Božjoj Riječi dozvoliti da nam se medicinskim putem izvadi i odstrani nešto krvi. Međutim, to činiti pomoću pijavica, suprotilo bi se onome što piše u Bibliji. Opće je poznato, da pijavice danas nisu u općoj upotrebi. Ipak, pojavljuju se pitanja o njihovoj upotrebi, osobito u Evropi. Obratimo li pažnju na ono što Biblija kaže o krvi, može nam pomoći donijeti sud o takvim metodama.

Stoljećima je vladalo mišljenje, da se mnogi bolovi mogu olakšati puštanjem krvi ili krvarenjem. Srednjovjekovni brijači i kirurzi običavali su to činiti, i od tada je još ostala palica naizmjence obojena crvenim i bijelim prugama, što je u nekim mjestima simbol brijačnice. I liječnici su također običavali ispuštati krv. Vjerojatno je često ponovljeno vađenje krvi ubrzalo 1799. g. smrt George-a Washington-a, prvog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Čak i ako taj način vađenja krvi nije nekoga usmrtio, kod mnogih pacijenata izazvao je anemičnost (slabokrvnost).

U Evropi je bio uobičajen način vađenja krvi pomoću određenog broja pijavica, koje bi položili na kožu pacijenta i dopustili da se napiju njegove krvi. Izvještavajući iz Mainz-a (Njemačka) dr L. K. Altman je pisao: “1850-te godine kada su si pacijenti mogli staviti ne manje od 80 pijavica, u isto vrijeme za različite bolesti bilo je u Francuskoj prodano oko 100 milijuna pijavica. Još 1953. g. su ruski liječnici upotrebljavali pijavice za Staljina prije nego li je umro” (New York Times, 17. februar, 1981. g).

Dr Altman je istakao, da čak i u suvremenoj medicini neki liječnici u Evropi i Sjedinjenim Državama Amerike upotrebljavaju pijavice u specifičnim situacijama. Upotrebljavaju se na primjer, za odstranjenje grudica krvi u određenim slučajevima plastične kirurgije ili za izvlačenje nakupljene krvi iz ponovo oživljenih prstiju intervencijom mikrokirurgije.

Kako kršćani gledaju na vađenje krvi i da li bi bilo ispravno dopustiti to pomoću pijavica?

Nakon potopa Noinih dana, Bog je izvršio promjenu u pogledu biljne ishrane koju je u Edenskom vrtu postavio ljudima i životinjama. Jehova je rekao: “Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.” (1. Mojsijeva 9:3, 4, ST; 1:30). Bog je to nadalje objasnio u