će kraljevati s Kristom uskrsnut će kako bi bili s njim na nebu — najprije oni koji su umrli u prošlosti, a zatim oni koji budu umirali nakon Gospodinovog povratka.)

Mat. 25:31-33: “Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.”

2. Sol. 1:7-9: “Vama, koji trpite nevolju, da donese [Bog] olakšanje, kao i nama, kad se s neba pojavi Gospodin Isus sa svojim moćnim anđelima u ognju usplamtjelom te izvrši osvetu nad onima koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću i tako će biti udaljeni od lica Gospodinova i od njegove slavne moći.”

Luka 23:42, 43: “Zatim je [suosjećajni zločinac koji je zajedno s Isusom bio osuđen na smrt] rekao: ‘Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!’ A Isus mu je rekao: ‘Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.’” (Pod Kristovom će vlasti sva Zemlja postati raj. Umrli koji su u Božjem sjećanju uskrsnut će i dobiti priliku da kao savršeni ljudi vječno žive na Zemlji.)

Vidi i stranice 260-264, pod temom “Posljednji dani”.

Zašto se u izdanjima Jehovinih svjedoka Isus prikazuje na stupu s rukama iznad glave, a ne na križu kako je to uobičajeno?

Grčka riječ koja je u mnogim suvremenim prijevodima Biblije prevedena imenicom “križ” (u NS: “mučenički stup”) glasi staurós. U klasičnom grčkom jeziku ta se riječ odnosila na uspravnu gredu ili kolac. Kasnije se počela koristiti i za stup za pogubljenje koji je imao poprečnu gredu. Biblijski priručnik The Imperial Bible-Dictionary to priznaje dajući sljedeće objašnjenje: “Grčka riječ za križ, [staurós], zapravo se odnosila na stup, uspravnu gredu, odnosno kolac, na koji se moglo nešto objesiti ili koji se mogao koristiti za iskolčivanje [ograđivanje] zemljišta. (...) Čak su i Rimljani riječ crux (od kojeg je izvedena naša riječ križ) po svemu sudeći prvobitno koristili za uspravnu gredu” (uredio Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak 1, stranica 376).

Je li na takvoj napravi pogubljen i Božji Sin? Vrijedi zapaziti da Biblija za tu napravu koristi i riječ xýlon. Zanimljivo je da se niti u Grčko-hrvatskom rječniku Stjepana Senca (Zagreb, 1910, stranica 643) niti u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla (Zagreb, 2000, stranica 125) za tu riječ ne daje značenje “križ”, već se, između ostalog, navode izrazi: odsječeno drvo za gorivo ili građu, drvo, stablo, stup, greda, balvan, brvno, štap, klade za kažnjavanje robova. Značenje “križ” navodi se samo u rječniku Majnarića i Gorskog (Zagreb, 1983, stranica 286), no uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje riječ xýlon poprimila tek kasnije. Zato se u Djelima apostolskim 5:30 i 10:39, gdje se ta riječ javlja u Bibliji, u prijevodima kao što su JB i Ša, 2006, koristi riječ “drvo”. (Usporedi prijevod tih redaka s Galaćanima 3:13 i 5. Mojsijevom 21:22, 23.)

U knjizi The Non-Christian Cross stoji: “U izvornom grčkom tekstu brojnih spisa od kojih se sastoji Novi zavjet nema ni jedne jedine rečenice koja bi barem neizravno dokazivala da je stauros na kojem je umro Isus bio išta drugačiji od običnog staurosa, a još manje da se sastojao, ne od jedne grede, nego od dvije grede pribijene jedne na drugu u obliku križa. (...) Naši su nas učitelji naveli u veliku zabludu time što su riječ stauros preveli s ‘križ’ kad su grčke crkvene dokumente prevodili na naš materinski jezik i time što su to potkrijepili dodajući riječ ‘križ’ u rječnike kao da je to značenje riječi stauros, a da nisu podrobno objasnili da to ni u kojem slučaju nije bilo osnovno značenje te riječi u vrijeme apostola i da je to postalo njeno osnovno značenje tek dugo nakon toga, a to je postalo, ako je uopće postalo, samo zbog toga što se, unatoč pomanjkanju čvrstih dokaza, iz ovog ili onog razloga smatralo da je taj stauros na kojem je Isus pogubljen bio upravo takvog oblika” (John Denham Parsons, London, 1896, stranice 23-24).

Dakle, postoje jaki dokazi da je Isus umro na uspravnom stupu, a ne na križu, kako se to obično prikazuje.

Otkuda potječe križ, koji koriste kršćanske crkve?

“U gotovo svim dijelovima starog svijeta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno prije kršćanske ere, a obilježeni su križevima različitih oblika. Bezbrojni primjerci potječu iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba križa kao religioznog simbola u pretkršćansko doba i kod ne-kršćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom štovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753).

“Oblik [križa kao dvije prekrižene grede] potječe iz stare Kaldeje, gdje se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. stoljeća naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja kršćanske vjere ili su ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava pogani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni vjerom i imali su veliku slobodu zadržati svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256).

“Neobična je, ali i neosporna činjenica da se križ koristio kao sveti simbol davno prije Kristovog rođenja, a i