Vidi i Marka 1:29-31, gdje se spominje da je Šimun, odnosno Petar, imao punicu.)

1. Tim. 3:2, Ša, 1959: “Biskup dakle treba da je (...) muž jedne žene [“samo jedanput ženjen”, St].”

Budizam je još prije nastanka kršćanstva zahtijevao od svojih svećenika i redovnika da žive u celibatu (Henry Lea, History of Sacerdotal Celibacy in the Christian Church, četvrto, revidirano izdanje, London, 1932, stranica 6). No još i prije toga, viši redovi babilonskog svećenstva morali su živjeti u celibatu, kao što to piše u knjizi The Two Babylons Alexandera Hislopa (New York, 1943, stranica 219).

1. Tim. 4:1-3, St: “Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i đavolske nauke, podmukle lašce (...) koji zabranjuju ženidbu.”

Odvojenost od svijeta

U obraćanju Ujedinjenim narodima godine 1965. papa Pavao VI. kazao je sljedeće: “Narodi se okreću prema Ujedinjenim Narodima kao prema posljednjoj nadi sloge i mira: usuđujemo se donijeti ovdje, zajedno s našim, njihov prilog časti i nade” (Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991, stranica 308).

Ivan 15:19, JB: “Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja [Isus Krist] izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.”

Jak. 4:4, JB: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu?”

Odobravanje primjene oružja

Katolički je povjesničar Edward Ingram Watkin napisao: “Ovo je bolno priznanje, ali ne možemo u interesu lažnog morala ili neiskrene lojalnosti opovrći ili zanemariti povijesnu činjenicu da su biskupi dosljedno podupirali svaki rat koji je vodila njihova zemlja. Zapravo ne znam ni jedan slučaj u kojemu je nacionalna hijerarhija neki rat osudila kao nepravedan. (...) Kakva god da je službena teorija, u praksi su katolički biskupi u ratno doba slijedili načelo: ‘Moja je zemlja uvijek u pravu’” (Morals and Missiles, uredio Charles Thompson, London, 1959, stranica 57 i 58).

Mat. 26:52, JB: “Kaže mu tada Isus: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.’”

1. Ivan. 3:10-12, JB: “Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: (...) tko ne ljubi brata, nije od Boga. Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog.”

Kad se uzme u obzir sve što je gore navedeno, može li se reći da se oni koji tvrde da su nasljednici apostola doista drže učenja Isusa Krista i njegovih apostola i da postupaju po uzoru na njih?

Na temelju čega možemo dokazati što je Babilon Veliki o kojemu govori Otkrivenje?

Taj se izraz ne može odnositi na stari grad Babilon. Otkrivenje je napisano krajem prvog stoljeća n. e. i opisuje događaje koji se zbivaju sve do našeg vremena. The Encyclopedia Americana kaže: “Grad [Babilon] osvojili su Perzijanci pod zapovjedništvom Kira Velikog 539. pr. Kr. Kasnije je Aleksandar Veliki namjeravao Babilon učiniti prijestolnicom istočnog dijela svoga carstva, ali nakon njegove smrti Babilon je postupno izgubio važnost” (1956, svezak III, stranica 7). Danas su od Babilona ostale samo napuštene ruševine.