s Oksfordskog sveučilišta izjavio je: “Jehovini svjedoci možda brže od bilo koje druge zajednice uklanjaju plemensku diskriminaciju među svojim članovima.” Časopis The New York Times Magazine ovako je izvijestio o jednom međunarodnom skupu Jehovinih svjedoka iz 123 zemlje: “Jehovini svjedoci zadivili su Njujorčane, i to ne samo svojom brojnošću nego i svojom raznolikošću (među njima ima ljudi svih društvenih slojeva), neopterećenošću rasnim porijeklom (mnogi Svjedoci su crnci) i svojim mirnim, pristojnim vladanjem.”

Uskoro će Božje Kraljevstvo uništiti bezbožni poredak u kojem živimo, što znači da će biti uništeni svi koji ne ljube iskreno Jehovu Boga i svoje bližnje (Dan. 2:44; Luka 10:25-28). Božja Riječ obećava da će oni koji budu ostali na životu biti “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” (Otkr. 7:9). Svi će oni biti istinski ujedinjeni poput velike obitelji koju će povezivati obožavanje pravog Boga, vjera u Isusa Krista i međusobna ljubav.

Da li neobičan osjećaj da poznajemo neke ljude koje smo tek prvi put sreli ili da smo već bili na nekom mjestu koje dotad još nismo posjetili dokazuje reinkarnaciju?

Da li vam se znalo dogoditi da neku živu osobu zamijenite s nekom drugom koja je također živa? To se događa mnogima. Zašto? Zato što neki ljudi imaju slično držanje ili geste, a možda su čak i izgledom vrlo slični. Stoga osjećaj da nekoga poznajemo iako ga nikada prije nismo sreli ne dokazuje da smo tu osobu upoznali u nekom prijašnjem životu.

Zašto nam se neka kuća ili mjesto mogu učiniti poznatima premda nikada prije nismo bili ondje? Je li to zato što smo ondje živjeli u nekom prijašnjem životu? Mnoge kuće građene su na sličan način. U nekim međusobno udaljenim gradovima koristi se namještaj sličnog dizajna. A vjerojatno ćete se složiti s tim da je krajolik u nekim područjima koja se nalaze na različitim stranama svijeta zapravo vrlo sličan. Dakle, taj osjećaj da nekoga ili nešto poznajemo može se objasniti i bez reinkarnacije.

Da li sjećanja na život u nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, kakva se javljaju za vrijeme hipnoze, dokazuju reinkarnaciju?

Za vrijeme hipnoze mogu se dozvati u sjećanje mnoge misli ili podaci pohranjeni u mozgu. Hipnotizeri omogućavaju osobi da oslobodi sjećanja iz svoje podsvijesti. No kako su ta sjećanja dospjela onamo? Možda ste pročitali neku knjigu, pogledali neki film ili televizijsku emisiju koja govori o nekim osobama. Ako ste se uživjeli u njihovu situaciju, to je na vas moglo ostaviti tako snažan dojam kao da ste osobno doživjeli isto što i oni. A možda se radi o stvarnim događajima iz vašeg života koji su se zbili tako davno da ste ih naprosto zaboravili, ali pod hipnozom ste ih se prisjetili kao događaja iz nekog “drugog života”. No kad bi to bilo točno, ne bi li onda svi ljudi trebali imati takva sjećanja? Ali to ipak nije slučaj. Zanimljivo je zapaziti da sve veći broj najviših državnih sudova u Sjedinjenim Državama ne prihvaća iskaz svjedoka dobiven pod hipnozom. Godine 1980. Vrhovni sud Minnesote objavio je da “iz mišljenja najboljih stručnjaka proizlazi da nijedan stručnjak ne može utvrditi je li sjećanje koje se pojavilo pod hipnozom, ili bilo koji dio tog sjećanja, istinito, lažno ili se radi o kompenzaciji za gubitak pamćenja — ispunjavanju praznina u sjećanju izmišljenim detaljima. Takvi se rezultati ne smatraju znanstveno pouzdanima i točnima” (Država protiv Macka, 292 N.W.2d 764). Podložnost hipnotizirane osobe sugestijama hipnotizera jedan je od razloga zašto se takva svjedočanstva smatraju nepouzdanima.