Sporno pitanje s kojim su suočena sva stvorenja

 1. a) Koje je sporno pitanje postavio Sotona u Edenu? b) Kako to sporno pitanje proizlazi iz Sotoninih riječi?

KAD je izbila pobuna u Edenu, postavljeno je važno sporno pitanje koje se tiče svih stvorenja. U razgovoru s Evom Sotona je pobudio dojam da se njoj i njenom mužu Adamu uskraćuje nešto vrlo važno. Upitao je: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” Eva je odgovorila da im je samo u vezi s jednim drvetom Bog rekao: “Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!” Potom je Sotona direktno okrivio Boga za laž, rekavši kako ni Adamov, niti Evin život ne ovisi o poslušnosti prema Bogu. Tvrdio je da Bog uskraćuje svojim stvorenjima nešto dobro — naime, sposobnost da postavljaju vlastita mjerila. “Ne, nećete umrijeti!”, zajamčio je Sotona. “Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo” (1. Mojsijeva 3:1-5, ST). Sotona je naveo Evu da vjeruje kako će joj biti bolje bude li donosila vlastite odluke. Rekavši to, napao je Božju vladavinu i njegov način vladanja. Postavljeno sporno pitanje u vezi je s univerzalnom suverenošću.

 2. Što je moglo zaštititi prvi ljudski par?

² Ljubav prema Jehovi mogla je zaštititi Evu, a poštovanje muža kao poglavara moglo ju je spriječiti u tome da sagriješi. Međutim, ona je mislila samo na svoju naizglednu, neposrednu prednost. Zabranjeno je u njenim očima postalo nečim poželjnim. U potpunosti prevarena Sotoninim dokazivanjem, prestupila je Božji zakon, a zatim je i Adama uvukla u to. On, doduše, nije bio prevaren Sotoninom laži, ali je također pokazao veliko pomanjkanje cijenjenja Božje ljubavi. Prezreo je Jehovu kao poglavara, izabravši da podijeli udes sa svojom buntovnom ženom (1. Mojsijeva 3:6; 1. Timoteju 2:13, 14).

 3. a) Koje daljnje sporno pitanje je povezano sa Sotoninim napadom na Jehovinu suverenost? b) Tko je pogođen njime?

³ Međutim, Sotonin napad na Jehovinu suverenost ne završava događajima u Edenu. Nakon svog naizglednog uspjeha, on dovodi u pitanje i lojalnost drugih stvorenja prema Jehovi. To postaje podređenim spornim pitanjem, koje je tijesno povezano s prvim. Izazov pogađa kako Adamove potomke, tako i sve duhovne sinove Božje, čak Jehovinog ljubljenog prvorođenog Sina. U vrijeme Joba, Sotona je tvrdio da oni koji služe Jehovi ne čine to iz ljubavi prema Bogu i njegovu načinu vladanja, nego iz sebičnih razloga. Tvrdio je da će svi, kad im krene loše, započeti udovoljavati svojim sebičnim požudama. Je li bio u pravu? (Job 1:6-12; 2:1-6; Otkrivenje 12:10).

 4. Zašto mnogi ljudi nisu poštovali Jehovinu suverenost?

⁴ Jehova nije isključio mogućnost da se Sotoninoj pobuni priključe i drugi. Kad je Bog izrekao osudu u Edenu, govorio je uistinu o onima koji će sačinjavati ‘sjeme zmije’ (1. Mojsijeva 3:15). U to sjeme ubrajamo farizeje koji su planirali Isusovu smrt i Judu Iskariota koji je izdao Krista. Oni nisu počinili bezazlenu grešku, a da to uopće nisu primijetili. Znali su što je ispravno, ali su namjerno ustali protiv Jehove i njegovih slugu. Međutim, bezbroj je onih koji zbog neznanja nisu udovoljavali Jehovinim zahtjevima (Djela apostolska 17:29, 30).

 5. a) Kakav su stav, za razliku od Eve, zauzeli prema Jehovinoj riječi oni koji su mu ostali vjerni? b) Kako je Noa pokazao svoju lojalnost i kako možemo izvući korist iz njegovog primjera?

⁵ Za razliku od svih njih, bilo je vjernih ljudi koji su pokazivali zanimanje za svog Stvoritelja, dokazujući mu vjernost kao svom suverenu. Oni su vjerovali u Boga. Znali su da njihov život ovisi o poslušnosti prema njemu. Jedan od njih bio je Noa. Kad mu je Bog rekao: “Kraj svakome tijelu dođe preda me ... Načini sebi kovčeg”, Noa je slijedio Božju uputu. A njegovi suvremenici, iako su bili upozoreni, nastavili su živjeti uobičajenim načinom života, kao da se ništa neobičnog neće dogoditi. Ali, Noa je gradio ogromnu arku i propovijedao drugima o Jehovinim pravednim putovima. U biblijskom izvještaju čitamo: “I Noje učini kako mu zapovijedi Bog, sve onako učini” (1. Mojsijeva 6:13-22; vidi također Jevrejima 11:7 i 2. Petrova 2:5).

 6. a) Čime su se još odlikovali oni koji su sačuvali svoju čistoću? b) Kako je Sara pokazala tu osobinu i u kom pogledu izvlačimo korist iz njezinog primjera?

⁶ Svi koji su sačuvali svoju čistoću odlikovali su se pokazivanjem visokog poštovanja prema temeljnom načelu poglavarstva i osobnom ljubavlju prema Jehovi. Oni nisu postupali poput Eve koja je istrčala ispred svog muža, niti poput Adama, koji je odbacio Jehovin zakon. Te uzorne osobine pokazivala je i Sara, žena Abrahamova. Ne samo da je nazivala Abrahama svojim “gospodarom”, nego ga je takvim smatrala i u svome srcu. Osim toga, ljubila je Jehovu i vjerovala u njega. Zajedno s Abrahamom čekala je “grad (Božje Kraljevstvo) koji ima čvrste temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog” (1. Petrova 3:5, 6; Jevrejima 11:10-16, NS).

 7. a) Pod kojim je okolnostima Mojsije visoko poštovao Jehovinu suverenost? b) Što učimo iz njegovog primjera?

⁷ Nekako 430 godina nakon što je Abraham napustio svoju domovinu, Mojsije je pokazao visoko poštovanje Jehovine suverenosti stojeći pred faraonom Egipta. Mojsije nije bio umišljen, naprotiv, sumnjao je da će moći dovoljno dobro govoriti. Poslušao je Jehovu. Poduprt od Jehove i uz pomoć svog brata Arona, Mojsije je uvijek iznova upućivao faraonu Jehovine riječi. Faraon je bio tvrdokoran. Čak su i neki Izraelci oštro kritizirali Mojsija. No, Mojsije je vjerno izvršio sve što mu je Jehova naredio i tako je preko njega Izrael bio oslobođen iz Egipta (2. Mojsijeva 7:6; 12:50, 51).

 8. a) Kako znamo da lojalnost prema Jehovi zahtijeva više nego samo da činimo ono što Jehova izričito traži u pismenom obliku? b) Kako nam razumijevanje te vrste lojalnosti pomaže primijeniti 1. Ivanovu 2:15?

⁸ Oni koji su bili vjerni Jehovi nisu smatrali da se od njih traži da drže samo slovo zakona, odnosno da moraju slušati samo ono što je Bog dao zapisati. U vrijeme kad je Putifarova žena htjela navesti Josipa da učini s njom preljub, nije postojao pisani Božji zakon, koji bi izričito zabranjivao brakolomstvo. Ipak, na temelju onoga što je znao o braku kojeg je Jehova utemeljio u Edenu, Josipu je bilo jasno da Bog ne bi odobrio spolne odnose s ženom nekog drugog čovjeka. Josip nije bio zainteresiran da isproba kako dugo će Jehova dopuštati da se on ponaša poput Egipćana. On je visoko poštovao Jehovine putove, razmišljao je o tome kako Bog postupa s ljudima, a zatim je savjesno radio ono što je smatrao Božjom voljom (1. Mojsijeva 39:7-12; usporedi Psalam 77:11, 12).

 9. Kako se Đavo iznova pokazao lašcem obzirom na tvrdnju koju je postavio u vrijeme Joba?

⁹ Svi koji uistinu poznaju Jehovu, ne okreću se od njega čak ni onda kad budu stavljeni na ozbiljnu kušnju. Sotona je tvrdio da će i Job, o kojem je Jehova imao tako visoko mišljenje, napustiti Boga ako izgubi svoj posjed i zdravlje. Međutim, Job je, iako ne znajući zašto ga je zadesila nesreća, dokazao da je Sotona lažac (Job 2:3, 9, 10). Nastojeći i dalje dokazivati svoju tvrdnju, Sotona je kasnije naveo srditog babilonskog kralja da zaprijeti smrću u ognjenoj peći trojici mladih Hebreja, ukoliko se u znak obožavanja ne poklone kipu kojeg je sam dao postaviti. Prisiljeni da odluče između kraljeve zapovijedi i Jehovina zakona protiv idolopoklonstva, izjasnili su se spremnima služiti Jehovi, jer je on najviši suveren. Vjernost Bogu bila im je važnija od njihova života (Danijel 3:14-18).

10. Kako je nama nesavršenim ljudima moguće dokazati da smo uistinu vjerni Jehovi?

¹⁰ Trebamo li na temelju toga zaključiti da netko mora biti savršen da bi mogao biti vjeran Bogu, ili da je onaj tko učini grešku u potpunosti zatajio? Nipošto! Biblija izričito izvještava o događajima u kojima je Mojsije činio greške. To je izazvalo Jehovino negodovanje, ali on nije zbog toga predbacivao Mojsiju. I apostoli su imali svoje slabosti, iako su u mnogo čemu bili tako uzorni. Vjernost zahtijeva stalnu, od srca dolazeću poslušnost. Budući da Jehova zna da smo naslijedili nesavršenost, on se raduje ako namjerno ne ignoriramo njegovu volju u bilo kom pogledu. Ukoliko nas slabost navede na neispravno postupanje, važno je da se iskreno pokajemo, da nam takovo postupanje ne postane navikom. Time dokazujemo da uistinu ljubimo ono što Jehova kaže da je dobro, a da mrzimo sve što on označava lošim. Na temelju vjere u otkupnu vrijednost Isusove žrtve mi možemo stajati čisti pred Bogom (Amos 5:15; Djela apostolska 3:19; Jevrejima 9:14).

11. a) Tko je od ljudi pokazao savršenu pobožnost i što je time bilo dokazano? b) Kako nama pomaže to što je on učinio?

¹¹ No, je li moguće da ljudi jednostavno nisu u stanju pokazivati savršenu pobožnost? Odgovor na to pitanje bio je “svetom tajnom” oko 4 000 godina (1. Timoteju 3:16). Iako je Adam bio stvoren kao savršeni čovjek, on nije dao savršeni primjer obzirom na pobožnost. Tko je to onda mogao? Sigurno nijedan od njegovih grešnih potomaka. Isus Krist je bio jedini čovjek koji je to mogao učiniti. Ono što je Isus učinio, dokazuje da je Adam, koji je živio pod daleko povoljnijim okolnostima, mogao savršeno sačuvati svoju čistoću, samo da je to želio. Bog nije učinio nikakvu grešku pri stvaranju čovjeka. Dakle, Isus Krist je primjer kojeg trebamo oponašati time da pokazujemo ne samo poslušnost prema Božjem zakonu, nego i da smo osobno predani Jehovi, univerzalnom suverenu.

12. Zašto moramo biti stalno budni, s obzirom na naše stajalište prema Jehovinoj suverenosti?

¹² Svatko od nas suočava se danas s univerzalnim spornim pitanjem. Mi ga ne možemo potisnuti u stranu. Kad smo se javno izjasnili da smo stali na Jehovinu stranu, postali smo Sotoninom metom. On vrši na nas pritisak iz svakog zamislivog pravca, a to će raditi i dalje sve do kraja svog zlog sustava stvari. Stoga ne smijemo nikada popustiti u budnosti (1. Petrova 5:8). Naše ponašanje pokazuje gdje stojimo u vezi s najvećim spornim pitanjem.

13. a) Što nas u vezi s porijeklom laži i krađe treba navesti da ne postupamo tako? b) Odgovaraj redom na pitanja postavljena na kraju ovog stavka, a koja se odnose na situacije u kojima neki naginju neispravnom postupanju.

¹³ Ne smijemo si dopustiti da bi nevjerno ponašanje smatrali beznačajnim samo zato jer je ono uobičajeno u svijetu. Želimo li sačuvati našu čistoću, mi moramo u svakom području svog života primjenjivati Jehovina pravedna temeljna načela. Razmotri sljedeće primjere:

1. Sotona se poslužio lažju da bi naveo naše praroditelje na grijeh. Postao je “ocem laži” (Ivan 8:44).

Pod kojim okolnostima su mladi ljudi ponekad nepošteni prema svojim roditeljima? Zašto je važno da se mladi kršćani čuvaju toga? (Priče Salamunove 6:16-19).

Koja trgovačka praksa bi mogla nekoga dovesti u vezu s “ocem laži” umjesto s Bogom istine? (Mihej 6:11, 12).

Da li bi bilo naopako govoriti na način da bismo pred drugima izgledali bolji nego uistinu jesmo, ako time ne štetimo nekome? (Psalam 119:163; usporedi Djela apostolska 5:1-11).

Zašto je važno da onaj tko počini težak grijeh ne pribjegne varki, da bi ga zatajio? (Priče Salamunove 28:13).

2. Kad su Eva, a kasnije na njen pritisak i Adam, donijeli vlastitu odluku obzirom na dobro i zlo, uzeli su nešto što im nije pripadalo. Postali su kradljivcima.

Je li krađa opravdana, ako je kradljivac u nevolji ili ako okradeni mnogo posjeduje? (Priče Salamunove 6:30, 31; 1. Petrova 4:15).

Da li je krađa manje zlodjelo, ako je uobičajena za područje na kojem živimo, ili ako je ukradeno male vrijednosti? (Rimljanima 12:2; Efežanima 4:28; Luka 16:10).

14, 15. a) Kakva će kušnja doći na cijelo čovječanstvo na kraju tisućugodišnje Kristove vladavine? b) Kako će ono što danas radimo utjecati na ishod te kušnje po nas osobno?

¹⁴ Tijekom tisućugodišnje vladavine Isusa Krista, Sotona i njegovi demoni nalazit će se u bezdanu i tako neće moći više djelovati na ljude. Kakovo li će to biti olakšanje! No, na kraju tisuća godina bit će oslobođeni na kratko vrijeme. Sotona i svi koji će ga tada slijediti izvršit će pritisak na “svete” — ljude koji će postići savršenstvo i čvrsto se držati svoje čistoće. On će povesti rat protiv “ljubljenog grada”, nebeskog novog Jeruzalema, nastojeći uništiti pravednost koja će se tada vršiti po cijeloj Zemlji (Otkrivenje 20:7-10).

¹⁵ Vrlo je vjerojatno da će se Sotona kao i u prošlosti poslužiti prijevarom, apelirajući na sebičnost i ponos, kako bi naveo ljude na nevjerno postupanje prema Bogu. Kako ćemo mi osobno reagirati na to, budemo li u prednosti tada biti na životu? Gdje će biti naše srce obzirom na univerzalno sporno pitanje? Budući da će tada svi ljudi biti savršeni, svaki će nevjerni postupak biti namjerno učinjen, te će voditi u vječno uništenje. Da bismo se tada mogli pokazati vjernima, mi si moramo već sada bezuvjetno učiniti navikom dati se radosno i spremno voditi od Jehove, bilo kroz njegovu Riječ ili njegovu organizaciju. Time ćemo pokazati svoje pravo predanje njemu, univerzalnom Suverenu.